Jehovino milosrđe čuva nas od očaja
“Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!” (PSALAM 51:3, St).
1, 2. Kako netko od Jehovinih slugu može biti pogođen ozbiljnim grijehom?
JEHOVIN se zakon ne može nekažnjeno kršiti. Kako to postaje očito ako počinimo neki težak grijeh protiv Boga! Iako smo možda godinama vjerno služili Jehovi, kršenje njegova zakona može izazvati veliku tjeskobu i jaku potištenost. Možemo osjećati da nas je Jehova napustio i da više nismo dostojni služiti mu. Naš nam grijeh može sličiti ogromnom oblaku koji zaklanja svjetlo Božje naklonosti.
2 Kralj David iz drevnog Izraela jednom se našao u takvom stanju. Kako se ta situacija razvila?
Pogrešni koraci mogu dovesti do velikog grijeha
3, 4. Što se dogodilo kralju Davidu u vrijeme blagostanja?
3 David je ljubio Boga, ali je napravio pogrešne korake koji su doveli do teških grijeha. (Usporedi Galaćanima 6:1.) To se može dogoditi svakom nesavršenom čovjeku, naročito ako ima vlast nad drugima. David je, kao uspješan kralj, uživao slavu i moć. Tko se usudio prkositi njegovoj riječi? Sposobni ljudi uvijek su mu stajali na raspolaganju, a narod je gorljivo izvršavao ono što je tražio od njega. Međutim, David je pogriješio time što si je nakupio mnogo žena i što je izbrojio narod (5. Mojsijeva 17:14-20; 1. Dnevnika 21:1).
4 U to vrijeme materijalnog blagostanja David je počinio ozbiljne grijehe protiv Boga i čovjeka. Zaista, jedan je grijeh vodio u drugi poput isprepletenih niti tkanine koju je kreirao Sotona! Dok su se ostali Izraelci borili s Amoncima, David je sa svoga krova promatrao Urijinu lijepu ženu Betsabeju kako se kupa. Budući da je Urija bio u boju, kralj je dao dovesti ženu u svoju palaču i s njom počinio preljub. Zamisli njegovo zaprepaštenje kad je kasnije saznao da je trudna! David je poslao po Uriju, nadajući se da će provesti noć s Betsabejom i dijete smatrati svojim. Premda ga je David opio, Urija je odbio spavati s njom. Očajan, David je sada zapovjedniku Joabu poslao tajne naredbe da Uriju stavi u prve bojne redove, gdje će sigurno poginuti. Urija je poginuo u bici, njegova je udovica uobičajeno vrijeme bila u žalosti, i David ju je oženio prije nego što je narod saznao za trudnoću (2. Samuelova 11:1-27).
5. Što se dogodilo nakon što je David zgriješio s Betsabejom, i kakve su posljedice na njemu ostavili njegovi grijesi?
5 Bog je preko proroka Natana razotkrio Davidove grijehe i rekao: “Ja ću podignuti na te zlo iz doma tvojega.” I zaista, dijete koje se rodilo Betsabeji umrlo je (2. Samuelova 12:1-23). Davidov prvorođeni sin Amnon silovao je vlastitu polusestru Tamaru, pa ga je ubio njen brat (2. Samuelova 13:1-33). Kraljev sin Apsalom pokušao je prigrabiti prijestolje i osramotio je oca time što je imao odnose s Davidovim konkubinama (2. Samuelova 15:1–16:22). Građanski rat završio je Apsalomovom smrću i dodatnom žalošću za Davida (2. Samuelova 18:1-33). Međutim, Davida su njegovi grijesi ponizili i učinili ga svjesnim potrebe da ostane blizu svog suosjećajnog Boga. Ako mi pogriješimo, ponizno se pokajmo i približimo se Jehovi. (Usporedi Jakov 4:8.)
6. Zašto je kralj David bio naročito kriv?
6 David je bio naročito kriv zbog toga što je bio izraelski vladar, koji je u potpunosti poznavao Jehovin zakon (5. Mojsijeva 17:18-20). Nije bio egipatski faraon niti babilonski kralj kome je manjkalo takve spoznaje i koji bi rutinski mogao činiti ono što Bog ne odobrava. (Usporedi Efežanima 2:12; 4:18.) David je, kao pripadnik nacije posvećene Bogu, znao da su preljub i ubojstvo veliki grijesi (2. Mojsijeva 20:13, 14). Kršćani također poznaju Božji zakon. Međutim, neki ga, poput Davida, krše zbog naslijeđene grešnosti, ljudskih slabosti i neopiranja iskušenju. Ako se to dogodi bilo kome od nas, ne trebamo ostati u zamračenom stanju koje zaklanja naš duhovni vid i pokriva nas koprenom dubokog očaja.
Priznanje donosi olakšanje
7, 8. (a) Što se dogodilo Davidu kad je pokušao sakriti svoje grijehe? (b) Zašto netko treba priznati i ostaviti svoj grijeh?
7 Ako smo krivi za teška prestupanja Božjeg zakona, možda nam je teško priznati svoje grijehe, pa čak i Jehovi. Što se može dogoditi pod takvim okolnostima? David je u 32. Psalmu priznao: “Prešutjet sam htio [umjesto da prizna], al‘ kosti mi klonuše od neprestana jecanja. Danju i noću ruka me tvoja [Jehovina] tištala, snaga mi se trošila ko za ljetnih žega” (reci 3, 4, St). Pokušaj da prikrije svoj grijeh i potisne savjest opterećenu krivnjom izmorio je svojeglavog Davida. Tjeskoba je toliko umanjila njegovu jedrinu da je bio poput sušom pogođenog drveta koje je bez živodajnog soka. U stvari, vjerojatno je mentalno i fizički doživljavao loše posljedice. U svakom slučaju, izgubio je radost. Ako se tko od nas nađe u takvom stanju, što bi trebao učiniti?
8 Priznanje izraženo Bogu može donijeti oproštenje i olakšanje. “Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah”, pjevao je David. “Rekoh: ‘Priznat ću Jahvi prijestup svoj’, i ti si mi krivnju grijeha oprostio” (Psalam 32:5, St). Jesi li uznemiren zbog nekog skrivenog grijeha? Ne bi li bolje bilo priznati ga i okaniti ga se, kako bi dobio Božje milosrđe? Zašto ne bi pozvao skupštinske starješine i zatražio duhovno liječenje? (Priče Salamunove 28:13; Jakov 5:13-20). Tvoj pokajnički duh bit će prihvaćen, a s vremenom se može obnoviti tvoja kršćanska radost. “Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven”, rekao je David. “Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju, i u čijemu duhu nema prijevare!” (Psalam 32:1, 2, St).
9. Kada je sastavljen Psalam 51, i zašto?
9 David i Betsabeja bili su za svoj prijestup odgovorni Jehovi Bogu. Premda su za svoje grijehe mogli biti usmrćeni, Bog je bio milosrdan prema njima. Naročito je milosrdan bio prema Davidu zbog saveza Kraljevstva (2. Samuelova 7:11-16). Davidov pokajnički stav prema njegovim grijesima u vezi s Betsabejom vidljiv je iz 51. Psalma. Ovaj dirljivi psalam sastavio je pokajnički kralj nakon što mu je prorok Natan probudio savjest s obzirom na ogromna prestupanja Božjeg zakona. Natanu je bila potrebna hrabrost da bi Davidu predočio njegove grijehe, kao što i imenovani kršćanski starješine moraju biti hrabri da danas takvo što učine. Umjesto da je porekao optužbu i naredio Natanovo pogubljenje, kralj je ponizno priznao (2. Samuelova 12:1-14). Psalam 51 pokazuje što je on rekao Bogu u molitvi s obzirom na taj sramni postupak i jako je prikladan za meditiranje u molitvi, posebice ako smo griješili i žudimo za Jehovinim milosrđem.
Odgovorni smo Bogu
10. Kako je David mogao doživjeti duhovni oporavak?
10 David nije pokušavao opravdati svoj grijeh nego je molio: “Smiluj mi se, Bože, po milosrđu [“ljubaznoj dobrohotnosti”, NW] svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!” (Psalam 51:3, St). David je svojim prijestupom prekoračio granice Božjeg zakona. Postojala je, međutim, nada u njegov duhovni oporavak, ako mu Bog prema svojoj ljubaznoj dobrohotnosti, ili lojalnoj ljubavi, pokaže naklonost. Obilje Božjeg milosrđa iskazanog u prošlosti pružilo je pokajničkom kralju temelj za vjeru da će njegov Tvorac izbrisati njegove prijestupe.
11. Na što su ukazivale žrtve na Dan pomirenja, i što se danas zahtijeva za spasenje?
11 Kroz proročanske sjene u obliku žrtava na Dan pomirenja, Jehova je stavio do znanja da ima način za očišćenje onih koji se kaju za svoj grijeh. Sada znamo da nam se njegovo milosrđe i oproštenje pružaju na temelju naše vjere u otkupnu žrtvu Isusa Krista. Kad se David, koji je u mislima imao samo predodžbe i sjene te žrtve, mogao pouzdati u Jehovinu ljubaznu dobrohotnost i milosrđe, koliko bi više trebali današnji Božji sluge iskazivati vjeru u otkupninu koja je pripremljena za njihovo spasenje! (Rimljanima 5:8; Jevrejima 10:1).
12. Što znači griješiti, i što je David mislio o svom prijestupu?
12 David je u svom obraćanju Bogu dodao: “Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom” (Psalam 51:4, 5, St). Griješiti znači promašiti s obzirom na Jehovina mjerila. David je zasigurno to učinio. Međutim, on nije bio poput ubojice ili preljubnika koga nije briga za njegov prijestup, koga jedino uznemiri njegovo kažnjavanje ili mogućnost dobivanja bolesti. David je, kao ljubitelj Jehove, mrzio ono što je zlo (Psalam 97:10). Gadio mu se njegov grijeh i želio je da ga Bog potpuno očisti od njega. David je u potpunosti bio svjestan svojih prijestupa i duboko je žalio što je dozvolio da ga njegova grešna želja nadvlada. Njegov je grijeh bio svagda pred njim, jer se kod bogobojazne osobe savjest opterećena krivnjom ne može smiriti sve dok ne dođe do pokajanja, priznanja i Jehovinog oproštenja.
13. Zašto je David mogao reći da je zgriješio protiv samog Boga?
13 Priznajući svoju odgovornost prema Jehovi, David je rekao: “Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš” (Psalam 51:6, St). David je prekršio Božje zakone, osramotio kraljevsku službu i “prezreo Jahvu”, izloživši ga prijekoru (2. Samuelova 12:14, St; 2. Mojsijeva 20:13, 14, 17). Davidovi grešni postupci bili su i prekršaji protiv izraelske zajednice i članova njegove obitelji, baš kao što danas kršteni prijestupnik uzrokuje žalost ili uznemirenost u kršćanskoj skupštini i među voljenima. Iako je pokajnički kralj znao da je zgriješio protiv drugih ljudi, naprimjer prema Uriji, on je uviđao da ima višu odgovornost, odgovornost prema Jehovi. (Usporedi 1. Mojsijeva 39:7-9.) David je priznao da će Jehovin sud biti pravedan (Rimljanima 3:4). Kršćani koji su zgriješili trebaju imati jednako stajalište.
Olakotne okolnosti
14. Kakve je olakotne okolnosti naveo David?
14 Premda se David nije pokušao opravdati, rekao je: “Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja” (Psalam 51:7, St). David je rođen s grijehom, a njegova je majka doživjela porođajne boli zbog naslijeđene grešnosti (1. Mojsijeva 3:16; Rimljanima 5:12). Njegove riječi ne znače da su primjereni bračni odnosi, začeće i rođenje grešni, budući da je Bog omogućio brak i rađanje djece; David isto tako nije ukazivao na neki specifičan grijeh svoje majke. Bio je začet u grijehu jer su mu roditelji bili grešni poput svih nesavršenih ljudi (Job 14:4).
15. Premda Bog može uzeti u obzir olakotne okolnosti, što ne bismo smjeli činiti?
15 Ako smo zgriješili, možemo u molitvi Bogu navesti bilo koje olakotne okolnosti koje su možda doprinijele našem prestupanju. Ali, nemojmo Božju nezasluženu dobrohotnost pretvarati u izgovor za raspušteno ponašanje ili naslijeđenu grešnost upotrebljavati kao dimnu zavjesu iza koje ćemo se skrivati od odgovornosti za svoj grijeh (Juda 3, 4). David je prihvatio odgovornost zbog bavljenja nečistim mislima i zbog toga što je podlegao iskušenju. Molimo se da ne budemo prepušteni iskušenju, a zatim poduzmimo korake u skladu s tom molitvom (Matej 6:13).
Molba za očišćenje
16. Kakvoj se osobini Bog raduje, i kako bi to trebalo utjecati na naše ponašanje?
16 Ljudi mogu izgledati kao fine osobe odane Bogu, ali on gleda ispod površine i vidi kakvi su iznutra. David je rekao: “Evo, ti [Jehova] ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti” (Psalam 51:8, St). David je bio kriv za laž i pokvarenost pri planiranju Urijine smrti i pokušaju da sakrije činjenice o Betsabejinoj trudnoći. No, znao je da se Bog raduje istinitosti i svetosti. To bi na dobar način trebalo utjecati na naše ponašanje, jer će nas Jehova osuditi ako smo pokvareni (Priče Salamunove 3:32). David je također shvaćao da će, ako ga Bog ‘pouči mudrosti’, kao pokajnički kralj, u preostalom dijelu svog života moći udovoljavati božanskim mjerilima.
17. Kakvo je bilo značenje molitve za očišćenje izopom?
17 Budući da je psalmist uvidio potrebu za Božjom pomoći u nadvladavanju grešnih sklonosti, nadalje je preklinjao: “Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!” (Psalam 51:9, St). Biljka izop (vjerojatno mažuran, ili Origanum maru) između ostalog se upotrebljavala u ceremoniji čišćenja kod ljudi koji su prije bili zaraženi gubom (3. Mojsijeva 14:2-7). Stoga je bilo prikladno da se David moli da bude očišćen izopom. Predodžba o čistoći povezana je i s njegovom molbom da ga Jehova opere kako bi mogao postati potpuno čist, bjelji i od snijega na kojem se nije nakupila čađa ili druge čestice (Izaija 1:18). Ako koga od nas sada muči savjest zbog nekog prijestupa, imajmo vjeru u to da nas, ako pokajnički tražimo Božje oproštenje, on može pročistiti i očistiti nas na temelju Isusove otkupne žrtve.
Molba za oporavak
18. U kakvom je stanju bio David prije nego što se pokajao i priznao, i kako spoznaja toga može biti danas od pomoći?
18 Svaki kršćanin koji je nekad patio od krivnjom opterećene savjesti može razumjeti Davidove riječi: “Objavi mi [Jehova] radost i veselje, nek se obraduju kosti satrvene!” (Psalam 51:10, St). Prije nego što se David pokajao i priznao svoje grijehe, njegova ga je uznemirena savjest učinila nesretnim. Čak nije našao radost ni u pjesmama veselja i radosti koje su izvodili vrsni pjevači i vješti glazbenici. Davidova duševna patnja zbog Božjeg neodobravanja bila je tako velika da je bio poput čovjeka čije su kosti bolno satrvene. Žudio je za oproštenjem, duhovnim oporavkom i obnavljanjem radosti koju je prije osjećao. Pokajnički prijestupnik danas također treba Jehovino oproštenje kako bi opet zadobio radost koju je imao prije nego što je učinio nešto što je ugrozilo njegov odnos s Bogom. Obnavljanje ‘radosti Duha svetoga’ kod pokajničke osobe pokazuje da joj je Jehova oprostio i da je voli (1. Solunjanima 1:6). Kakvu to samo utjehu donosi!
19. Kako bi se David osjećao kad bi mu Bog izbrisao svu krivicu?
19 David je nadalje molio: “Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu!” (Psalam 51:11, St). Nije se moglo očekivati da će Jehova na grijeh gledati s odobravanjem. Zato ga je David zamolio da sakrije lice od njegovih grijeha. Kralj je molio i to da Bog izbriše svu njegovu krivicu, poništi svu njegovu nepravednost. Kad bi to samo Jehova učinio! To bi razveselilo Davida, uklonilo teret uznemirene savjesti i tako bi sada pokajnički kralj znao da mu je njegov Bog pun ljubavi oprostio.
Što ako si zgriješio?
20. Što se preporučuje svakom kršćaninu koji je teško zgriješio?
20 Psalam 51 pokazuje da svi Jehovini predani sluge koji su ozbiljno zgriješili ali se kaju mogu s povjerenjem zamoliti Jehovu da im pokaže naklonost i očisti ih od njihovog grijeha. Ako si kršćanin koji je na takav način zgriješio, zašto ne bi u poniznoj molitvi zatražio oproštenje od našeg nebeskog Oca? Priznaj svoju potrebu za Božjom pomoći da bi imao njegovo odobravanje i zamoli ga da ti obnovi prijašnju radost. Pokajnički kršćani mogu s povjerenjem pristupiti Jehovi u molitvi s takvim zahtjevima, jer on “prašta mnogo” (Izaija 55:7; Psalam 103:10-14). Naravno, treba pozvati skupštinske starješine kako bi pružili potrebnu duhovnu pomoć (Jakov 5:13-15).
21. Što ćemo nadalje razmatrati?
21 Jehovino milosrđe doista čuva njegov narod od očaja. No, razmotrimo i druge iskrene molbe pokajničkog Davida iz Psalma 51. Naše će nam proučavanje pokazati da Jehova ne prezire slomljeno srce.
Kako bi odgovorio?
◻ Kakve posljedice može ozbiljan grijeh imati na nekoga od Jehovinih slugu?
◻ Kako je na Davida utjecao njegov pokušaj da sakrije svoj grijeh?
◻ Zašto je David rekao da je zgriješio protiv samog Boga?
◻ Premda Bog, ako zgriješimo, može uzeti u obzir olakotne okolnosti, što ne bismo smjeli činiti?
◻ Što bi kršćanin trebao učiniti ako je teško zgriješio?