Podignimo lojalne ruke u molitvi

“Želim da na svakom mjestu muževi i nadalje mole, podižući lojalne ruke, bez srdžbe i rasprava” (1. TIMOTEJU 2:8, NW).

1, 2. (a) Kako se 1. Timoteju 2:8 može primijeniti na molitve Jehovinog naroda? (b) Što ćemo sada razmatrati?

JEHOVA od pripadnika svog naroda očekuje da budu lojalni kako njemu tako i međusobno. Apostol Pavao je lojalnost povezao s molitvom, napisavši: “Želim da na svakom mjestu muževi i nadalje mole, podižući lojalne ruke, bez srdžbe i rasprava” (1. Timoteju 2:8, NW). Pavao je očito govorio o javnim molitvama “na svakom mjestu” gdje su se kršćani sastajali. Tko je trebao u molitvi zastupati Božji narod na skupštinskim sastancima? Samo sveti, pravedni, bogobojazni ljudi koji su pomno ispunjavali sve svoje biblijske dužnosti prema Bogu (Propovjednik 12:13, 14). Morali su biti duhovno i moralno čisti i bezuvjetno odani Jehovi Bogu.

² Skupštinski su starješine naročito ti koji trebaju ‘podizati lojalne ruke u molitvi’. Njihove iskrene molitve preko Isusa Krista izraz su lojalnosti Bogu i pomažu im izbjegavati rasprave i izljeve srdžbe. Ustvari, nitko tko ima čast zastupati kršćansku skupštinu u javnoj molitvi ne smije gajiti srdžbu, biti zlonamjeran niti nelojalan Jehovi i njegovoj organizaciji (Jakov 1:19, 20). Postoje li još neke biblijske smjernice za one koji imaju prednost zastupati druge u javnim molitvama? I koja su neka biblijska načela koja trebamo uvažiti prilikom svojih osobnih i obiteljskih molitvi?

Unaprijed razmisli o molitvi

3, 4. (a) Zašto je korisno unaprijed razmisliti o tome što reći u javnoj molitvi? (b) Što Biblija pokazuje u vezi s duljinom molitvi?

³ Ako nas se zamoli da uputimo javnu molitvu, vjerojatno ćemo moći barem donekle unaprijed razmisliti o svojoj molitvi. Na taj ćemo način moći obuhvatiti prikladne i važne stvari, a da molitva pritom ne bude preduga i nesuvisla. Naravno, i svoje osobne molitve možemo izgovarati naglas. Za njih nije važno koliko su dugačke. Isus je čitavu noć proveo u molitvi prije nego što je izabrao svojih 12 apostola. Međutim, prilikom uvođenja Spomen-svečanosti na svoju smrt njegove su molitve za kruh i vino bile očito prilično kratke (Marko 14:22-24; Luka 6:12-16). A znamo da su čak i kratke Isusove molitve bile potpuno prihvatljive Bogu.

⁴ Pretpostavimo da imamo prednost zastupati obitelj u molitvi prije nekog obroka. Takva molitva može biti relativno kratka — no ona bi svakako trebala izraziti i zahvalnost za hranu. Ako upućujemo javnu molitvu prije ili nakon nekog kršćanskog sastanka, to ne treba biti dugačka molitva koja obuhvaća mnoge misli. Isus je osudio pismoznalce koji su ‘tobože molili duge molitve’ (Luka 20:46, 47, St). Jedna boguodana osoba ne bi to nikada činila. No, u nekim prilikama može biti primjereno uputiti nešto dužu javnu molitvu. Naprimjer, starješina kojeg se izabere da izgovori završnu molitvu na nekom kongresu treba unaprijed razmisliti o tome što reći u molitvi i ako želi, može spomenuti više misli. Pa ipak, čak niti ta molitva ne bi trebala biti pretjerano dugačka.

Pristupi Bogu s dubokim poštovanjem

5. (a) Što trebamo zadržati na umu kada se javno molimo? (b) Zašto se treba moliti na dostojanstven način i s poštovanjem?

⁵ Kada se javno molimo, trebamo zadržati na umu da se ne obraćamo ljudima. Umjesto toga, mi smo grešna stvorenja koja upućuju molbu Suverenom Gospodinu Jehovi (Psalam 8:3-5, 9; 73:28). Stoga trebamo pokazivati strahopoštovanje, ne želeći onim što kažemo i načinom na koji se izražavamo izazvati njegovo negodovanje (Priče Salamunove 1:7). Psalmist David je pjevao: “A ja po velikoj milosti tvojoj ulazim u dom tvoj, i klanjam se u svetoj crkvi tvojoj sa strahom tvojim” (Psalam 5:7). Ukoliko i mi imamo takav stav, kako ćemo se izražavati kada nas se zamoli da se javno molimo na nekom sastanku Jehovinih svjedoka? Pa, kad bismo se obraćali nekom ljudskom kralju, činili bismo to s poštovanjem i dostojanstvom. Zar ne bi naše molitve trebale odisati još većim dostojanstvom i poštovanjem, budući da se molimo Jehovi, “Kralju vječnosti”? (Otkrivenje 15:3, NW). Zato u molitvi nećemo upućivati izjave poput: “Dobro jutro, Jehova”, “Srdačno te pozdravljamo”, ili, “Želimo ti ugodan dan.” Biblija pokazuje da se Božji jedinorođeni Sin, Isus Krist, nikada nije na taj način obraćao svom nebeskom Ocu.

6. Što trebamo zadržati na umu kada ‘pristupamo prijestolju blagodati’?

⁶ Pavao je rekao: “Pristupimo (...) slobodno [“sa slobodom govora”, NW] k prijestolu blagodati” (Jevrejima 4:16). Usprkos svom grešnom stanju, Jehovi možemo pristupiti sa “slobodom govora” zbog toga što iskazujemo vjeru u otkupnu žrtvu Isusa Krista (Djela apostolska 10:42, 43; 20:20, 21). Međutim, ta ‘sloboda govora’ ne znači da ćemo ćaskati s Bogom; niti bismo mu smjeli govoriti nedolične stvari. Da bi javne molitve bile ugodne Jehovi, moraju se upućivati s doličnim poštovanjem i dostojanstvom i ne bi bilo primjereno koristiti ih kao prilike za davanje obavijesti, savjetovanje pojedinaca ili kritiziranje prisutnih.

Moli se s duhom poniznosti

7. Kako je Salamun pokazao poniznost dok se molio prilikom posvećenja Jehovinog hrama?

⁷ Bilo da se molimo javno bilo osobno, jedno važno biblijsko načelo koje treba zadržati na umu jest to da u svojim molitvama trebamo ispoljavati ponizan stav (2. Dnevnika 7:13, 14). Kralj Salamun je iskazao poniznost u javnoj molitvi koju je uputio prilikom posvećenja Jehovinog hrama u Jeruzalemu. Salamun je upravo bio dovršio jedno od najveličanstvenijih zdanja koja su ikad bila sagrađena na Zemlji. Pa ipak, ponizno se molio: “Hoće li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a kamo li ovaj dom šta ga sazidah?” (1. Carevima 8:27).

8. Koji su neki načini kako se može pokazati poniznost u javnim molitvama?

⁸ Poput Salamuna, i mi trebamo biti ponizni kada zastupamo druge u javnoj molitvi. Premda ne želimo ostavljati dojam licemjerne pobožnosti, tonom svog glasa možemo pokazati poniznost. Ponizne molitve nisu bombastične niti teatralne. Njima se ne skreće pažnja na osobu koja se moli, nego na Onoga kome su upućene (Matej 6:5). Poniznost se ujedno pokazuje i onim što kažemo u molitvi. Ako se ponizno molimo, onda nećemo zvučati kao da od Boga zahtijevamo da određene stvari učini onako kako mi to hoćemo. Umjesto toga, molit ćemo Jehovu da postupi na način koji je u skladu s njegovom svetom voljom. Psalmist je pružio primjer ispravnog stava kada je usrdno molio: “Molimo te, Gospodine, udijeli nam pobjedu! Blagostanje nam daj, molimo, Gospodine!” (Psalam 118:25, Grubišić; Luka 18:9-14).

Moli se od srca

9. Koji se dobar Isusov savjet može pronaći u Mateju 6:7, i kako se može primijeniti?

⁹ Da bi naše javne ili osobne molitve bile ugodne Jehovi, one moraju dolaziti iz srca. To znači da nećemo naprosto uvijek iznova kao po nekoj šabloni ponavljati jednu te istu molitvu, ne razmišljajući o onome što govorimo. Isus je u svojoj Propovijedi na gori savjetovao: “Kad se molite, ne govorite uvijek jedno te isto, baš kao što čine ljudi iz nacija, jer oni [pogrešno] misle da će biti saslušani zato što koriste mnogo riječi.” Drugim riječima, Isus je rekao: “Nemojte blebetati; nemojte ponavljati isprazne riječi” (Matej 6:7, NW; fusnota).

10. Zašto bi bilo ispravno moliti se više puta za istu stvar?

¹⁰ Naravno, možda ćemo se morati uvijek iznova moliti za istu stvar. To ne bi bilo neispravno budući da je Isus poticao: “Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se” (Matej 7:7). Možda postoji potreba za novom Dvoranom Kraljevstva zato što Jehova daje da djelo propovijedanja napreduje na određenom području (Izaija 60:22). Ispravno bi bilo uvijek iznova spominjati ovu potrebu kada se osobno molimo ili kada upućujemo javne molitve na sastancima Jehovinog naroda. To ne bi značilo da ‘ponavljamo isprazne riječi’.

Ne zaboravi zahvalnost i hvalu

11. Kako se riječi iz Filipljanima 4:6, 7 mogu primijeniti u osobnim i javnim molitvama?

¹¹ Mnogi se ljudi mole samo da bi nešto tražili, no nas ljubav prema Jehovi Bogu treba potaknuti da mu zahvaljujemo i izražavamo hvalu kako u osobnoj tako i u javnoj molitvi. “Ne brinite se ni za što”, napisao je Pavao, “nego u svemu molitvom i moljenjem sa zahvaljivanjem da se javljaju Bogu iskanja vaša. I mir Božij, koji preuzilazi svaki um, da sačuva srca vaša i misli vaše u Gospodinu Isusu” (Filipljanima 4:6, 7). Da, osim preklinjanja i molbi, trebamo izražavati i zahvalnost Jehovi za duhovne i materijalne blagoslove (Priče Salamunove 10:22). Psalmist je pjevao: “Prinesi Bogu hvalu na žrtvu, i izvršuj višnjemu zavjete svoje” (Psalam 50:14). A u jednoj Davidovoj molitvi u obliku hvalospjeva nalaze se i ove dirljive riječi: “Slaviću ime Božije u pjesmi, veličaću ga u hvali” (Psalam 69:30). Ne bismo li i mi trebali to isto činiti u javnim i osobnim molitvama?

12. Kako se u današnje vrijeme ispunjava Psalam 100:4, 5, i zbog čega onda možemo zahvaliti Bogu i hvaliti ga?

¹² Psalmist je, govoreći o Bogu, pjevao: “Ulazite na vrata njegova sa slavom, u dvore njegove s hvalom. Slavite ga i blagosiljajte ime njegovo. Jer je dobar Gospodin; milost je njegova u vijek, i istina njegova od koljena na koljeno” (Psalam 100:4, 5). U današnje vrijeme ljudi iz svih nacija ulaze u dvorišta Jehovinog svetišta i to je razlog da ga hvalimo i zahvaljujemo mu. Izražavaš li ti svoju zahvalnost Bogu za vašu Dvoranu Kraljevstva i pokazuješ li svoje cijenjenje time što se u njoj redovito sastaješ s onima koji ga ljube? Dok si tamo, da li od srca podižeš svoj glas u pjesmama hvale i zahvalnosti našem nebeskom Ocu punom ljubavi?

Neka te nikada ne bude sram moliti se

13. Koji biblijski primjer pokazuje da se trebamo moliti Jehovi, čak i ako se zbog osjećaja krivnje smatramo nedostojnima toga?

¹³ Čak i kada se zbog osjećaja krivnje smatramo nedostojnima toga, trebamo se obratiti Bogu usrdnom molbom. Kad su Židovi počinili grijeh ženeći se tuđinkama, Ezdra je kleknuo, raširio svoje lojalne ruke prema Bogu i ponizno se molio: “Bože moj! stidim se i sramim se podignuti oči svoje [k] tebi, Bože moj; jer bezakonja naša namnožiše se svrh glave i krivice naše narastoše do neba. Od vremena otaca svojih do danas pod krivicom smo velikom. (...) I poslije svega što dodje na nas za zla djela naša i za veliku krivicu našu, jer si nas, Bože naš, pokarao manje nego što grijesi naši zaslužuju, i dao si nam ostatak ovaki, eda li ćemo opet prestupati zapovijesti tvoje i prijateljiti se s ovijem gadnijem narodima? Ne bi li se razgnjevio na nas dokle nas ne bi potr’o da ni jedan ne ostane i ne izbavi se? Gospodine Bože Izraelov! ti si pravedan, jer ostasmo ostatak, kao što se vidi danas. Evo mi smo pred tobom s krivicom svojom, premda se ne može stajati pred tobom za to” (Ezdra 9:1-15; 5. Mojsijeva 7:3, 4).

14. Kao što se vidjelo u Ezdrino vrijeme, što je potrebno da bi se dobilo Božje oproštenje?

¹⁴ Da bi netko primio Božje oproštenje, njegovo ispovijedanje Bogu mora biti popraćeno kajanjem i ‘rodovima dostojnima pokajanja’ (Luka 3:8; Job 42:1-6; Izaija 66:2). U Ezdrino je vrijeme pokajnički stav ljudi bio popraćen poduzimanjem koraka da se ispravi ono što je neispravno, te su vratili svoje žene tuđinke (Ezdra 10:44, St; usporedi 2. Korinćanima 7:8-13). Ako želimo da nam Bog oprosti ozbiljan prijestup, tada mu priznajmo to u poniznoj molitvi i donesimo plodove koji su dostojni pokajanja. Pokajnički duh i želja da se ispravi ono što je neispravno ujedno će nas potaknuti da potražimo i duhovnu pomoć kršćanskih starješina (Jakov 5:13-15).

Pronađi utjehu u molitvi

15. Kako je iz Aninog iskustva vidljivo da možemo pronaći utjehu u molitvi?

¹⁵ Kada iz nekog razloga osjećamo bol u srcu, tada možemo pronaći utjehu u molitvi (Psalam 51:17; Priče Salamunove 15:13). Tako je bilo u slučaju lojalne Ane. Ona je živjela u vrijeme kada je u Izraelu bilo uobičajeno imati veliku obitelj, no ona nije imala djece. Njezin muž Elkana imao je sinove i kćeri od svoje druge žene, Fenene, koja se rugala Ani zato što je bila nerotkinja. Ana se usrdno molila i obećala je ako bude blagoslovljena sinom, da će ga “darovati Jahvi za sve dane njegova života”. Utješena svojom molitvom i riječima prvosvećenika Helija, Ana ‘nije više bila tužna kao prije’. Rodila je dječaka kojeg je nazvala Samuel. Kasnije ga je dala da služi u Jehovinom svetištu (1. Samuelova 1:9-28, St). Zahvalna za dobrohotnost koju joj je Bog ukazao, uputila mu je zahvalnu molitvu — u kojoj je hvalila Jehovu kao onoga kome nitko nije ravan (1. Samuelova 2:1-10). Poput Ane, i mi možemo pronaći utjehu u molitvi, sigurni da Bog odgovara na sve molbe koje su u skladu s njegovom voljom. Nakon što mu izlijemo svoje srce, nemojmo ‘više biti tužni kao prije’ jer on će ukloniti naše breme ili će nam dati snage da ga nosimo (Psalam 55:22).

16. Sudeći prema Jakovljevom primjeru, zašto se trebamo moliti kada smo u strahu ili tjeskobi?

¹⁶ Ako neka situacija u nama izaziva strah, bol u srcu ili tjeskobu, svakako se putem molitve obratimo Bogu za utjehu (Psalam 55:1-4). Jakov je bio u strahu kada se trebao susresti sa svojim bratom Ezavom s kojim nije bio u dobrim odnosima. No, Jakov se molio: “Bože oca mojega Abrama i Bože oca mojega Izaka, Gospodine, koji si mi kazao: vrati se u zemlju svoju i u rod svoj, i ja ću ti biti dobrotvor! Nijesam vrijedan tolike milosti i tolike vjere što si učinio sluzi svojemu; jer samo sa štapom svojim prijedjoh preko Jordana, a sada sam gospodar od dvije čete. Izbavi me iz ruke brata mojega, iz ruke Ezavove, jer se bojim da ne dodje i ubije mene i mater s djecom. A ti si kazao: zaista ja ću ti biti dobrotvor, i učiniću sjeme tvoje da ga bude kao pijeska morskoga, koji se ne može izbrojiti od množine” (1. Mojsijeva 32:9-12). Ezav nije napao Jakova i njegove pratioce. Prema tome, Jehova je doista u toj prilici Jakovu bio “dobrotvor”.

17. U skladu s Psalmom 119:52, kako nam molitva može donijeti utjehu kada se nalazimo u teškoj kušnji?

¹⁷ Dok se usrdno molimo, možda ćemo dobiti utjehu tako što ćemo se prisjetiti nekih misli o kojima govori Božja Riječ. U najduljem psalmu — prekrasnoj uglazbljenoj molitvi — možda je baš princ Ezehija bio taj koji je pjevao: “Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospodine, i tješim se” (Psalam 119:52). Ako se ponizno molimo kada se nalazimo u teškoj kušnji, možda ćemo se sjetiti nekog biblijskog načela ili zakona koji nam može pomoći da postupimo na način koji će nam donijeti utješno jamstvo da činimo ono što je ugodno našem nebeskom Ocu.

Lojalni ustraju u molitvi

18. Zašto se može reći da će se ‘svi lojalni moliti Bogu’?

¹⁸ Svi koji su lojalni Jehovi Bogu bit će “u molitvi ustrajni” (Rimljanima 12:12, St). U 32. Psalmu, koji je vjerojatno nastao nakon što je David sagriješio s Betsabejom, David je opisao svoju duševnu patnju, koja je bila posljedica toga što nije tražio oproštenje, a zatim i olakšanje koje mu je donijelo kajanje i ispovijedanje Bogu. David je zatim pjevao: “Za to [zbog toga što je Jehovino oproštenje dostupno osobama koje se uistinu kaju] neka ti se moli svaki svetac [“lojalan”, NW], kad se možeš naći” (Psalam 32:6).

19. Zašto da podižemo lojalne ruke u molitvi?

¹⁹ Ako nam je dragocjen naš odnos s Jehovom Bogom, molit ćemo se za njegovo milosrđe na temelju Isusove otkupne žrtve. Iskazujući vjeru, možemo sa slobodom govora pristupiti prijestolju nezaslužene dobrohotnosti da bismo dobili milosrđe i pravovremenu pomoć (Jevrejima 4:16). Pa imamo toliko mnogo razloga za molitvu! Zato, ‘molimo se bez prestanka’ — upućujući često iskrene izraze hvale i zahvalnosti Bogu (1. Solunjanima 5:18). Podižimo dan i noć lojalne ruke u molitvi.

Kako bi odgovorio?

◻ Zašto je korisno unaprijed razmisliti o tome što reći u javnoj molitvi?

◻ Zašto se moramo moliti s poštovanjem i na dostojanstven način?

◻ Kakav duh prilikom molitve trebamo pokazivati?

◻ Zašto prilikom molitve ne smijemo zaboraviti izraziti zahvalnost i hvalu?

◻ Kako Biblija pokazuje da možemo pronaći utjehu u molitvi?

[Slika na stranici 17]

Kralj Salamun iskazao je poniznost u javnoj molitvi koju je uputio prilikom posvećenja Jehovinog hrama

[Slike na stranici 18]

Poput Ane, i ti možeš pronaći utjehu u molitvi