“Nauči nas moliti”
“Reče mu jedan od njegovih učenika: ‘Gospodine, nauči nas moliti’” (LUKA 11:1, St).
1-3. (a) Zašto su Isusovi učenici molili za vodstvo u pogledu molitve? (b) Koja se pitanja javljaju u vezi molitve?
NEKI LJUDI imaju jako pjevni glas, drugi su prirodno nadareni muzičari. Ali i pjevači i instrumentalisti trebaju pouku da bi mogli u potpunosti iscrpsti sve svoje mogućnosti. Slično se događa s molitvom. Učenici Isusa Krista shvatili su da im je potrebna pouka da bi Bog uslišao njihove molitve.
2 Isus se obično sam obraćao svom Ocu u molitvi. Primjerice, prije nego je izabrao 12 apostola, molio se cijelu noć (Luka 6:12-16). On je, doduše, pozvao svoje učenike da se mole osobno, ali su ga čuli također kako izgovara javne molitve, primijetivši da nije bio nalik religioznim licemjerima, koji su molili da bi ih vidjeli ljudi (Matej 6:5, 6). Stoga je logično da su Isusovi sljedbenici željeli naučiti od njega još više o molitvi. Tako čitamo naprimjer: “Kako je molio na nekom mjestu, pa prestao, reče mu jedan od njegovih učenika: ‘Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan [Krstitelj] naučio svoje učenike’ ” (Luka 11:1, St).
3 Kako je Isus reagirao na to? Što možemo mi naučiti iz njegovog primjera? I kako možemo izvući korist iz njegova vodstva u pogledu molitve?
Pouke za nas
4. Zašto moramo ‘neprestano moliti’ i što to znači?
4 Iz riječi i primjera Isusa, koji je bio čovjek molitve, možemo mnogo naučiti. Jedna je pouka o tome da, ako je Božji savršeni Sin imao potrebu redovito se moliti, onda je nama, njegovim nesavršenim učenicima još mnogo potrebnije stalno gledati na Boga i moliti ga za vodstvo, utjehu i duhovnu pomoć. Stoga trebamo ‘neprestano moliti’ (1. Solunjanima 5:17). To, naravno, ne znači da moramo stalno doslovno biti na koljenima, nego moramo stalno pokazivati strahopoštovanje. Na svim životnim područjima trebamo tražiti Boga za vodstvo, da bismo postupali s uvidom i tako uvijek imali njegovo odobravanje (Priče Salamunove 15:24).
5. Što bi nam moglo oduzeti vrijeme koje trebamo posvetiti molitvi, i što da poduzmemo protiv toga?
5 Sada, u ovim ‘posljednjim danima’ postoji mnogo toga što bi nam moglo oduzeti vrijeme koje bismo trebali posvetiti molitvi (2. Timoteju 3:1). Ako nas kućanski poslovi, poslovne stvari i slično sprječavaju u tome da se redovito molimo našem nebeskom Ocu, onda nas životne brige prejako pritišću. Tu situaciju trebamo odmah ispraviti, jer ne moliti se vodi do gubitka vjere. Ili moramo smanjiti svoje svjetovne obaveze, ili djelovati protiv životnih briga na taj način da svoje srce ozbiljnije i uvijek iznova obraćamo Božjem vodstvu. Moramo biti “budni obzirom na molitve” (1. Petrova 4:7, NS).
6. Kojom ćemo se molitvom sada pozabaviti, i s kojim ciljem?
6 U molitvi koju nazivamo uzornom, Isus nije naučio svoje učenike što točno moraju reći, nego kako trebaju moliti. Lukin se izvještaj nešto razlikuje od Matejevog, jer se radi o različitim događajima. Pozabavit ćemo se tom molitvom, kao primjerom koji nam pokazuje za što se trebamo moliti kao Isusovi sljedbenici i Jehovini svjedoci.
Naš Otac i njegovo ime
7. Tko ima prednost oslovljavati Jehovu s “Oče naš”?
7 “Oče naš na nebesima” (Matej 6:9, NS; Luka 11:2). Jehova je Stvoritelj ljudi i on prebiva u nebeskim prostorima. Stoga je prikladno oslovljavati ga s “Oče naš na nebesima” (1. Carevima 8:49; Djela apostolska 17:24, 28). Upotrebom zamjenice “naš” mi priznajemo da su i drugi u bliskom odnosu s Bogom. Ipak, tko ima neograničenu prednost oslovljavati ga kao svog Oca? Samo Bogu predane, krštene osobe koje pripadaju obitelji njegovih obožavatelja. Zvati Jehovu ‘našim Ocem’ pokazuje da vjerujemo u njega i da priznajemo kako se možemo pomiriti s njime samo i jedino bezuvjetnim prihvaćanjem Isusove otkupne žrtve (Jevrejima 4:14-16; 11:6).
8. Zašto trebamo željeti provesti vrijeme u molitvi Jehovi?
8 Kako li se trebamo osjećati blisko povezanima s našim nebeskim Ocem! Poput djece koja nisu nikada umorna da krenu ka svom ocu, i mi trebamo željeti provesti vrijeme u molitvi Bogu. Kao rezultat duboke zahvalnosti za njegove blagoslove u duhovnom i materijalnom smislu, trebamo željeti zahvaliti se za njegovu dobrotu. Moramo se osjećati potaknutima donijeti k njemu brige koje nas opterećuju, s pouzdanjem da će nas on poduprijeti (Psalam 55:22). Budući da on brine za nas, možemo biti uvjereni da će, ako ostanemo vjernima, na kraju sve dobro završiti (1. Petrova 5.6, 7).
9. Za što se molimo kad molimo da se sveti Božje ime?
9 “Neka se sveti ime tvoje” (Matej 6:9, NS; Luka 11:2). Riječ “ime” ponekad ukazuje na samu osobu, a “svetiti” znači učiniti svetim, odvojiti ili držati svetim.” (Usporedi Otkrivenje 3:4.) Dakle, moliti da se sveti Božje ime ima praktički jednako značenje kao i molba da Jehova pristupi svećenju samoga sebe. Kako? Time da odstrani svu sramotu koja je nagomilana na njegovo ime (Psalam 135:13). U tu će svrhu Bog istrijebiti zle, proslaviti se i tako će svi narodi poznati da je on Jehova (Ezekijel 36:23; 38:23). Ako čeznemo za tim danom i uistinu cijenimo Jehovino veličanstvo, mi ćemo mu se uvijek približavati duhom koji odražava strahopoštovanje izraženo u riječima: “Neka se sveti ime tvoje.”
Božje Kraljevstvo i njegova volja
10. Što znači kad molimo da “dođe” Božje Kraljevstvo?
10 “Neka dođe kraljevstvo tvoje” (Matej 6:10, NS; Luka 11:2). To Kraljevstvo je Božja suverena vladavina, koja dolazi do izražaja kroz nebesku mesijansku vladavinu u rukama Isusa Krista i s njime povezanih “svetaca” (Danijel 7:13, 14, 18, 27; Izaija 9:6, 7; 11:1-5). Što znači moliti da ono “dođe”? To znači moliti se da Božje Kraljevstvo nastupi protiv svih na Zemlji živućih protivnika Božje vladavine. Čim Kraljevstvo ‘smrvi i dokrajči sva zemaljska kraljevstva‘, Zemlja će biti pretvorena u Raj (Danijel 2:44, NS; Luka 23:43).
11. Što ćemo raditi ako čeznemo za vršenjem Božje volje u cijelom svemiru?
11 “Neka bude volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:10, NS). Ovim riječima molimo da bi Bog ostvario svoj naum sa Zemljom, što uključuje odstranjenje njegovih neprijatelja (Psalam 83:9-18; 135:6-10). Ova molba daje spoznati kako čeznemo da se Božja volja vrši u cijelom svemiru. Ako je to želja našega srca, mi ćemo uvijek na najbolji način vršiti Jehovinu volju. Takvu želju ne možemo pošteno izražavati ako se ozbiljno ne trudimo osobno vršiti Božju volju. Moleći se tako, moramo biti sigurni da ne radimo nešto što se suproti Božjoj volji, primjerice udvaramo osobi koja nije u vjeri ili prihvaćamo neki svjetovni način postupanja (1. Korinćanima 7:39; 1. Ivanova 2:15-17). Umjesto toga, pitajmo se uvijek: “Što je Jehovina volja u toj stvari?” Da, ljubimo li Boga cijelim srcem, mi ćemo u svim životnim prilikama tražiti njegovo vodstvo (Matej 22:37).
Naš dnevni kruh
12. Koje su dobre posljedice za nas ako molimo samo za ‘dnevni kruh’?
12 “Daj nam danas kruh naš za ovaj dan” (Matej 6:11, NS). U Lukinom evanđelju čitamo: “Daj nam kruh naš za ovaj dan prema dnevnoj potrebi” (Luka 11:3, NS). Moliti Boga da nam dade potrebnu hranu “za ovaj dan” promiče vjeru u njegovu sposobnost da iz dana u dan brine za naše potrebe. Izraelci nisu smjeli sakupljati manu za jedan tjedan ili za neko duže vrijeme, nego “svaki dan koliko mu za dan treba” (Izlazak 16:4, St). Tom se molitvom ne moli za delikatese, niti za prekomjerne zalihe, nego za dnevnu potrebu, tako kako se javlja. Moliti se samo za dnevni kruh pomaže nam također da ne postanemo lakomima (1. Korinćanima 6:9, 10).
13. (a) Što znači u proširenom smislu molba za dnevni kruh? (b) Kakvo bi trebalo biti naše stajalište ako čak unatoč napornom radu imamo samo ono najpotrebnije?
13 Molba za dnevni kruh daje u proširenom smislu spoznati da se ne osjećamo neovisnima, nego da što se tiče jela, pića, odjeće i drugih važnih potreba, stalno gledamo na Boga. Kao kršteni članovi njegove obitelji obožavatelja, mi se uzdamo u našeg Oca, ali ne sjedimo lijeno čekajući samo da se on nekim čudom pobrine za nas. Mi radimo i koristimo svaku mogućnost da si pribavimo hranu i ostale za život potrebne stvari. Ipak, s pravom zahvaljujemo Bogu u molitvi, jer iza svega toga vidimo ljubav, mudrost i moć našeg nebeskog Oca (Djela apostolska 14:15-17; usporedi Luka 22:19). A naša marljivost može rezultirati blagostanjem. No, ako unatoč napornom radu imamo samo najpotrebnije budimo zahvalni i zadovoljni (Filipljanima 4:12; 1. Timoteju 6:6-8). Da, čovjek koji se boji Boga, a koji prema odijevanju i prehrani spada u jednostavne ljude, može biti mnogo sretniji od nekih materijalno bogatih. Ako zbog okolnosti na koje ne možemo utjecati, raspolažemo s vrlo malo sredstava, nemojmo biti obeshrabreni. Unatoč tome, mi možemo biti duhovno bogati. Ne trebamo biti siromašni u vjeri, u nadi i ljubavi prema Jehovi, do kojeg se uzdiže naša zahvalnost i slavljenje putem molitve koja dolazi od srca.
Opraštanje naših dugova
14. Radi kojih dugova molimo za oproštenje, i što Bog primjenjuje na njih?
14 “I oprosti nam naše dugove, kako smo i mi oprostili našim dužnicima” (Matej 6:12, NS). Iz evanđelja po Luki proizlazi da su dugovima mišljeni grijesi (Luka 11:4). Naslijeđena grešnost sprečava nas u tome da činimo sve prema savršenoj volji našeg Oca. Stoga su te greške u određenom smislu naši dugovi ili obaveze prema Bogu, otkako smo počeli ‘po duhu živjeti i hoditi’ (Galaćanima 5:16-25; usporedi Rimljanima 7:21-25). Mi imamo dugove jer smo nesavršeni, pa danas ne možemo u potpunosti odgovarati Božjim mjerilima. Za oproštenje tih grijeha smijemo moliti. Srećom, Bog može na te dugove ili grijehe primijeniti vrijednost Isusove otkupne žrtve (Rimljanima 5:8; 6:23).
15. Kakvo treba biti naše stajalište prema potrebnom ukoru?
15 Ako očekujemo da nam Bog oprosti naše dugove ili grijehe, tada se moramo pokajati i spremno prihvatiti ukor (Priče Salamunove 28:13; Djela apostolska 3:19). Obzirom da nas ljubi, Jehova nam posreduje ukor koji nam je osobno potreban da bismo mogli ispraviti svoje slabosti (Priče Salamunove 6:23; Jevrejima 12:4-6). Naravno, možemo se radovati ako je, napredujući u vjeri i spoznaji, naše srce tako potpuno u skladu s Božjim zakonima i načelima da u našim prijestupima nema niti najmanje svojeglavosti. Ali, što ako u svom neispravnom postupanju utvrdimo određenu svojeglavost? Tada moramo biti duboko ožalošćeni i ozbiljno se moliti za oproštenje (Jevrejima 10:26-31). Brzo moramo ispraviti svoj način postupanja, slijedeći dobivene savjete.
16. Zašto je korisno stalno moliti Boga za oproštenje naših grijeha?
16 Korisno je redovito se moliti Bogu da nam oprosti naše grijehe. Tako ostajemo svjesni svoje grešnosti, što bi nas trebalo činiti poniznima (Psalam 51:3, 4, 7). Potrebno nam je da nam naš nebeski Otac ‘oprašta grijehe i čisti nas od svake nepravednosti’ (1. Ivanova 1:8, 9, St). Osim toga, spominjanje naših grijeha u molitvi pomaže nam voditi tešku borbu protiv njih. Tako bivamo stalno podsjećani da smo ovisni o otkupnini i o vrijednosti Isusove prolivene krvi (1. Ivanova 2:1, 2; Otkrivenje 7:9, 14).
17. Kako molitva za oproštenje može biti od pomoći u odnosu prema drugima?
17 Moliti za oproštenje doprinosi tome da smo milosrdni, suosjećajni i velikodušni prema drugima, koji bi u većim ili manjim stvarima mogli biti naši dužnici. U Lukinom evanđelju čitamo: “Oprosti nam naše grijehe, jer i mi opraštamo svakome tko nam je dužan” (Luka 11:4, NS). Da, mi možemo moliti Boga za oproštenje samo ako smo već ‘oprostili svojim dužnicima’, to znači onima koji su prema nama sagriješili (Matej 6:12, NS; Marko 11:25). Isus je dodao: “Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših” (Matej 6:14, 15, St). Molitva za oproštenje naših grijeha trebala bi nas navesti da podnosimo druge i da im opraštamo. Apostol Pavao je pisao: “Kao što je Jehova iskreno oprostio vama, tako činite i vi” (Kološanima 3:13, NS; Efežanima 4:32).
Iskušenje i zli
18. Zašto ne smijemo nikada kriviti Boga za svoja iskušenja ili kušnje?
18 “Ne uvedi nas u iskušenje” (Matej 6:13, NS; Luka 11:4). To ne znači da nas Jehova iskušava da griješimo. U Bibliji stoji ponekad da Bog čini ili prouzročuje nešto što zapravo samo dopušta (Ruta 1:20, 21; usporedi Propovjednik 11:5). Ali, “Bog naime ne može biti napastovan na zlo, a ni sam nikoga ne napastuje”, rekao je učenik Jakov (Jakov 1:13, St). Zato nemojmo nikada našeg nebeskog Oca kriviti za iskušenje ili kušnje zlim stvarima, jer je Sotona Kušač koji nas pokušava navesti da griješimo protiv Boga (Matej 4:3; 1. Solunjanima 3:5).
19. Za što možemo moliti u vezi iskušenja?
19 Riječima “Ne uvedi nas u iskušenje” mi praktički molimo Jehovu da ne dopusti da popustimo kad bivamo iskušavani ili da mu pod pritiskom postanemo neposlušnima. Mi možemo usrdno moliti našeg Oca da upravlja našim koracima, kako ne bismo upali u iskušenje koje bi za nas bilo preteško. Pavao je s tim u vezi pisao: “Nikakvo vas iskušenje nije zadesilo osim uobičajenoga za ljude. No, Bog je vjeran i neće dopustiti da budete iskušani iznad onoga što možete nositi, nego će zajedno s kušnjom stvoriti izlaz, da biste je mogli podnijeti” (1. Korinćanima 10:13, NS). Mi možemo moliti Jehovu neka nas tako vodi da iskušenje ne bi prelazilo ono što mi možemo podnijeti i da stvori izlaz budemo li u silnoj nevolji. Iskušenja dolaze od Đavla, našeg grešnog tijela i zbog tuđih slabosti, ali nas naš Otac pun ljubavi može tako voditi da ne budemo nadvladani.
20. Zašto trebamo moliti za oslobođenje od “zloga”?
20 “Nego nas izbavi od zloga” (Matej 6:13, NS). Bog može sigurno spriječiti Sotonu, “zloga”, da nas svlada (2. Petrova 2:9). Oslobođenje od Đavola nije nikada bilo potrebnije negoli danas, jer ima ‘veliki gnjev, znajući da ima malo vremena’ (Otkrivenje 12:12, NS). Nama nisu nepoznate Sotonine nakane, ali jednako tako ni on nije u neznanju što se tiče naših slabosti. Konačno, mi se moramo moliti da bi nas Jehova sačuvao od pandži Protivnika uspoređenog s lavom (2. Korinćanima 2:11; 1. Petrova 5:8, 9; usporedi Psalam 141:8, 9). Primjerice, ako razmišljamo o udaji ili ženidbi, moglo bi biti potrebno da se molimo Jehovi kako bi nas oslobodio Sotoninih nakana i iskušenja da sklapamo svjetovna poznanstva, što bi moglo dovesti do nemoralnih postupaka ili do toga da postanemo neposlušni Bogu time što bismo sklopili brak s nevjernikom (5. Mojsijeva 7:3, 4; 1. Korinćanima 7:39). Težimo li za bogatstvom? Onda možda moramo moliti da se odupremo iskušenju pribjegavanja igrama na sreću ili prijevari. U nastojanju da razori naš odnos s Jehovom, Sotona će upotrijebiti sve oružje iz svog arsenala iskušenja. Stoga, nastavimo se moliti svom nebeskom Ocu, koji nikada u iskušenju ne ostavlja pravednika na cjedilu, nego ga oslobađa od zloga.
Molitva jača vjeru i nadu
21. Od koje nam je koristi da molimo za dolazak Kraljevstva?
21 Naš nebeski Otac koji nas oslobađa od zloga raduje se kad nas obilno blagoslivlja. Ali, zašto je dopustio da njegovi sluge tako dugo mole: “Neka dođe kraljevstvo tvoje”? Dok smo tokom godina molili za to, rasla je naša želja za Kraljevstvom i cijenjenje istoga. Ta nas molitva podsjeća da je nužno potrebna nesebična, blagonaklona nebeska vladavina. To nam također neprestano drži pred očima nadu u život pod vladavinom Kraljevstva (Otkrivenje 21:1-5).
22. Kakvo bi trebalo uvijek biti naše stajalište prema molitvi našem nebeskom Ocu Jehovi?
22 Molitva nesumnjivo jača našu vjeru u Jehovu. Naša veza s njime biva ojačana kad on usliši naše molitve. Ne budimo stoga nikada preumorni da mu se svakodnevno obraćamo hvalom, zahvalom i preklinjanjem. Budimo zahvalni za Isusov odgovor koji je bio od koristi njegovim sljedbenicima, koji su mu uputili molbu: “Gospodine, nauči nas moliti.”
Možeš li se sjetiti?
◻ Što možemo naučiti iz Isusovih riječi i njegova primjera kao čovjeka molitve?
◻ Za što trebamo moliti u vezi našeg nebeskog Oca i njegova imena?
◻ Za što molimo kad molimo da dođe Božje Kraljevstvo i da se njegova volja vrši na Zemlji?
◻ Za što molimo kad molimo za dnevni kruh?
◻ Što znači ako molimo za oproštenje naših dugova?
◻ Zašto je bezuvjetno potrebno moliti se u vezi iskušenja i za oslobođenje od Sotone, zloga?
[Slika na stranici 9]
Isusa su njegovi sljedbenici zamolili da ih nauči moliti. Znaš li koju mi korist možemo izvući iz njegove pouke u vezi molitve?