Je li tjeskoba znak pomanjkanja vjere?

“BRIGA ZABRANJENA.” U poglavlju jedne knjige pod tim naslovom jedan je pastor početkom 20. stoljeća napisao kako je briga zbog materijalnih stvari ne samo pogrešna nego i “težak grijeh”. A nedavno je jedan komentator, pišući o tome kako nadvladati zabrinutost i tjeskobu, izjavio: “Zabrinutost je znak da se ne uzdamo u Boga.”

U oba navedena slučaja pisci su svoje zaključke izveli na temelju Isusove Propovijedi na gori, u kojoj je on rekao: “Prestanite se tjeskobno brinuti” (Matej 6:25). No budući da danas tjeskoba pogađa mnoge, mogli bismo se pitati: Treba li se kršćanin osjećati krivim ako je zabrinut? Jesu li takvi osjećaji pokazatelj pomanjkanja vjere?

Bog zna što nam je potrebno

Biblija nam pomaže razlikovati uobičajene brige od pomanjkanja vjere koje predstavlja grijeh. Svakodnevne brige, pa čak i trenutno pomanjkanje vjere koje se javlja uslijed ljudskih slabosti, ne bi se trebalo poistovjećivati s potpunim pomanjkanjem pouzdanja u Boga koje proizlazi iz zlog, okorjelog srca. Zbog toga se kršćani ne trebaju osjećati krivi ako su ponekad tjeskobni.

Pa ipak, potrebno je biti oprezan kako nas brige ne bi pretjerano obuzele i ovladale našim životom. Zbog toga su zaista na mjestu Isusove mudre riječi: “Nikada [se] nemojte tjeskobno brinuti i govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘Što ćemo obući?’” Potom je dodao sljedeće utješne riječi: “Jer vaš nebeski Otac zna da vam je sve to potrebno. Uvijek, dakle, tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo drugo dodati” (Matej 6:25-33).