Krštenje “na ime”
PROUČAVANJE tisuća drevnih svjetovnih papirusnih dokumenata koji su početkom ovog stoljeća pronađeni u egipatskoj pustinji često unosi zanimljivo svjetlo u Kršćanska grčka pisma. Na koji način? Razmatrajući način na koji su se određene riječi koristile dolazimo do točnijeg razumijevanja istih riječi u njihovom biblijskom okviru.
Jedan je primjer Isusovo korištenje izraza “u ime” kad je svojim učenicima prije svog uzlaska na nebo zapovjedio: “Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih u ime oca i sina i svetoga Duha.” Što je Isus time mislio? (Matej 28:19).
Izučavatelji su ustanovili da se u svjetovnim zapisima izraz “u ime”, ili “na ime” (Kingdom Interlinear), koristi u vezi uplaćivanja “na nečiji račun”. Profesor teologije dr. G. Adolf Deissmann smatrao je, s obzirom na svjedočanstvo papirusa, da se “izrazi krstiti na ime Gospodina, ili vjerovati na ime Sina Božjeg temelje na zamisli da krštenje ili vjera znače pripadanje Bogu ili Sinu Božjem”. (Naglašeno od Deissmanna.)
Zanimljivo je da su sličan izraz koristili i Židovi Isusovog vremena, kao što je objašnjeno u Theological Dictionary of the New Testament: “Obrezanje prozelita izvršavalo se (...) ‘u ime prozelita’, da se primi u židovsku vjeru. Takvo obrezanje usljeđuje (...) ‘u ime saveza’, da se primi u savez.” Prilikom toga se uspostavlja odnos i ne-Židov postaje prozelit pod vlašću saveza.
Tako za kršćanina krštenje koje usljeđuje nakon predanja uspostavlja prisan odnos s Jehovom Bogom, njegovim Sinom Isusom Kristom i svetim duhom. Obraćenik priznaje njihov pojedinačni utjecaj na svoj novi način života. Razmotri kako se to odnosi na svakog od troje navedenih.
Priznajući Božji autoritet, približavamo mu se i dolazimo u odnos s njim (Jevrejima 12:9; Jakov 4:7, 8). Postajemo Božje vlasništvo kao njegovi robovi, kupljeni cijenom otkupne žrtve Isusa Krista (1. Korinćanima 3:23; 6:20). Apostol Pavao je također rekao kršćanima prvog stoljeća da pripadaju Isusu Kristu, a ne nekom čovjeku koji im je možda donio istinu (1. Korinćanima 1:12, 13; 7:23; usporedi Matej 16:24). Krštenje u ime Sina znači priznavanje te činjenice, prihvaćanje Isusa kao ‘puta i istine i života’ (Ivan 14:6).
Sveti duh također je prijeko potreban za naš ispravan odnos s Jehovom i Isusom Kristom. Krštenje u ime svetog duha pokazuje da priznajemo ulogu duha u Božjim postupcima s nama. Želimo slijediti njegovo vodstvo, ne omalovažavajući ga ili postupajući nasuprot njemu, sprečavajući njegovo djelovanje preko nas (Efežanima 4:30; 1. Solunjanima 5:19). Bezlična priroda duha ne stvara teškoće s obzirom na upotrebu ili značenje, kao što nije ni upotreba izraza “u ime saveza“ stvarala teškoće u židovstvu.
Zato u vrijeme predanja i krštenja trebamo u molitvi razmišljati o tome što naš novi odnos povlači za sobom. Kao što pokazuje primjer i otkupna priprema Isusa Krista, taj odnos zahtijeva podložnost Božjoj volji, koja se treba izvršiti pomoću svetog duha, koji sve Božje sluge vodi u ljubavi i jedinstvu diljem svijeta.