Uznesenje Marijino — dogma koju je otkrio Bog?

UZNESENJE Marijino — doktrina koja uči da je Marija, Isusova majka, uzašla na nebo u tijelu — draga je srcima milijuna rimokatolika. Historičar George William Douglas kaže: “Uznesenje, ili uzimanje na nebo, Djevice Marije [dugo] se štovalo kao najveća od njenih svetkovina i kao jedan od glavnih blagdana Crkvene godine.”

Ipak, katolički teolozi priznaju da Biblija ne govori da je Marija tako uzašla na nebo. Doista, malo katolika uviđa da je ova obljubljena doktrina stoljećima star predmet raspri i ogorčenih debata. Pa kako je crkva došla do toga da prihvati Uznesenje Marijino kao dogmua? Postoji li ijedan razlog da se na nju gleda kao na dogmu koju je otkrio Bog? Odgovori na ova pitanja nisu tek stvar teorijske rasprave. Oni imaju duboke neizbježne posljedice na sve one koji su ljubitelji istine.

Evolucija dogme

Možda će te iznenaditi saznanje da je u prvim stoljećima nakon Isusove smrti predodžba o Marijinom uznesenju u nebo bila potpuno strana razmišljanju kršćana. Katolički teolog Jean Galot piše u listu L’Osservatore Romano: “U početku, nikakvo sjećanje na Marijinu smrt nije bilo povezano s kršćanskom zajednicom.”

Međutim, nakon što je Trojstvo postalo službenom crkvenom doktrinom, Mariji se počela pridavati sve značajnija uloga. Počelo je se oduševljeno nazivati terminima kao što su “Majka Božja”, “bezgrešno začeta”, “Posrednica” i “Kraljica neba”. S vremenom, zaključuje teolog Galot, “šutnja rane tradicije s obzirom na smrt Marijinu nije mogla u potpunosti zadovoljiti one kršćane koji su prihvaćali Marijino savršenstvo i koji su je željeli obožavati. Tako su se oblikovali prikazi uznesenja, koji su bili produkt popularnih predodžbi.”

Oko četvrtog stoljeća n. e., počeli su kružiti takozvani asumpcionistički apokrifi. Ovi su spisi pružili maštovite izvještaje Marijinog navodnog uzlaska na nebo. Uzmimo naprimjer, tekst nazvan “Usnuće Svete Majke Božje”. Pripisuje se nikom drugom do apostolu Ivanu, ali je vjerojatnije sastavljen blizu 400 godina nakon Ivanove smrti. Prema ovom patvorenom izvještaju, Kristovi su apostoli bili čudom okupljeni k Mariji, gdje su je vidjeli kako liječi slijepe, gluhe i hrome. Na kraju, kako se u njemu tvrdi, apostoli su čuli Isusa kako kaže Mariji: “Gle, odsada će tvoje skupocjeno tijelo biti preneseno u raj, i tvoja će sveta duša biti u nebesima u riznicama moga Oca u nenatkriljivom sjaju, gdje je mir i radovanje svetih anđela, i trajnost.”

Kako su vjernici reagirali na takve spise? Mariolog René Laurentin objašnjava: “Reakcije su se veoma razlikovale. Najlakovjerniji su zavedeni, bez daljnjeg razmišljanja, privlačnošću lijepe priče. Drugi preziru ove nedosljedne izvještaje, koji su često protuslovni i bez autoriteta.” Teorija Uznesenja se, dakle, morala boriti da bi bila službeno prihvaćena. Prilog ovoj konfuziji dala je i činjenica da se u nekim mjestima štovalo navodne ostatke Marijina tijela. To je bilo teško uskladiti s vjerovanjem da je njeno tijelo od krvi i mesa uzneseno na nebo.

U 13. stoljeću, Toma Akvinski je, poput mnogih drugih teologa, tvrdio da uznesenje nije moguće definirati kao dogmu, jer je “Pismo ne uči”. Usprkos tome, popularnost tog vjerovanja se i dalje povećavala, a slike Marijinog navodnog uznesenja takvih glasovitih umjetnika kao što su Rafael, Correggio, Tizian, Carracci i Rubens množile su se.

To je pitanje ostalo nerazriješeno sve do nedavno. Prema jezuitu Giuseppeu Filograssiu, sve do prve polovice našeg stoljeća, katolički su učenjaci nastavili objavljivati “studije i diskusije koje nisu uvijek bile naklonjene” teoriji Uznesenja. Čak su i pape, kao što su Leon XIII, Pio X i Benedikt XV, “bili prilično rezervirani u toj stvari”. No 1. studenog 1950, crkva je konačno zauzela određen stav. Papa Pio XII je objavio: “Definirali smo to kao Bogom otkrivenu dogmu da je Bezgrešna Majka Božja, vječna Djevica Marija, kad je njen zemaljski put bio završen, tijelom i dušom uzeta u nebesku slavu” (Munificentissimus Deus).

Vjerovanje u Marijino putovanje u tijelu na nebo nije više među katolicima dolazilo u pitanje — to je sada bila crkvena dogma. Papa Pio XII je objavio da “ako bi se tko (...) usudio nijekati ili hotimično uvoditi sumnje u ono što smo Mi definirali, takav treba znati da nije uspio zadovoljiti mjerila božanske i katoličke vjere”.

Što Pisma doista kažu

No na temelju čega je crkva zauzela tako odvažan stav? Papa Pio XII je tvrdio da dogma Uznesenja ima “svoj osnovni temelj u Svetom pismu”. Među recima koji se često navode kao dokaz Marijina uznesenja oni su iz Luke 1:28, 42. Ovi reci kažu o Mariji: “Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom! (...) Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje!” (St). Asumpcionisti zaključuju da Marija, zbog toga što je bila “milosti puna”, nikad nije trebala umrijeti. A budući da je ‘blagoslovljena’ poput ‘ploda svoje utrobe’, morala je imati prednosti jednake Isusovima — uključujući njegovo nebesko uzašašće. Smatraš li ovo zdravim rasuđivanjem?

U prvom redu, jezični učenjaci kažu da je izraz “milosti puna” neprecizan prijevod i da se izvorni grčki izraz koji je koristio Luka točnije prevodi kao “predmet Božje naklonosti”. Katolička Jerusalem Bible stoga prevodi Luku 1:28 na sljedeći način: “Raduj se, tako visoko povlaštena!” Ne postoji razlog za zaključivanje da je Marija u tijelu uznesena na nebo samo zato što je bila “visoko povlaštena” od Boga. Za prvog kršćanskog mučenika, Stjepana, isto se tako kaže u katoličkoj Stvarnost Bibliji da je bio visoko povlašten ili “pun milosti” — a njemu nije pripisano nikakvo tjelesno uskrsnuće (Djela apostolska 6:8).

Ipak, nije li Marija bila blagoslovljena ili povlaštena? Da, ali zanimljivo je da se i ženu imenom Jaela još u danima izraelskih sudaca smatralo ‘blagoslovljenom među ženama’ (Suci 5:24, St). Sasvim sigurno nitko neće dokazivati da je i Jaela bila u tijelu uzeta u nebo. Pored toga, cijela predodžba o Uznesenju temelji se na pretpostavci da je i sam Isus uzašao na nebo u tijelu. Međutim, Biblija kaže da Isus “oživje”, ili uskrsnu, “duhom” (1. Petrova 3:18, St; usporedi 1. Korinćanima 15:45). Apostol Pavao nadalje kaže da “tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje” (1. Korinćanima 15:42-50, St).

Istina, Biblija doista govori o nebeskom uskrsnuću za vjerne kršćane pomazane duhom. Međutim, 1. Solunjanima 4:13-17 (NW) razjašnjava da ovo uskrsnuće nije počelo sve do “prisutnosti našeg Gospodina”, tijekom posljednjih dana ovog zlog razdoblja. Sve do tada, Marija je spavala u smrti, zajedno s tisućama drugih vjernih kršćana (1. Korinćanima 15:51, 52).

Marija — žena vjere

Budi uvjeren da govoreći ovo nemamo namjeru pokazati nepoštovanje prema Mariji. Marija je, bez sumnje, bila primjerna žena — žena čija je vjera vrijedna oponašanja. Spremno je prihvatila časnu odgovornost da postane Isusovom majkom, zajedno sa svim kušnjama i žrtvama koje je to povuklo za sobom (Luka 1:38; 2:34, 35). Zajedno s Josipom, podigla je Isusa u bogougodnoj mudrosti (Luka 2:51, 52). Ostala je s Isusom tijekom njegove patnje na stupu (Ivan 19:25-27). A kao vjerna učenica, poslušno je ostala u Jeruzalemu i doživjela izlijevanje Božjeg duha na Pentekost (Djela apostolska 1:13, 14; 2:1-4).

Iskrivljeno gledište o Mariji ne odaje čast niti Stvoritelju a niti Mariji. Dogma o Uznesenju služi tome da ojača neutemeljenu tvrdnju da je Marija zagovornica kod Boga. No je li Isus Krist ikad potkrijepio takvo učenje? Upravo suprotno, rekao je: “Ja sam put i istina i život; niko ne će doći k ocu do kroza me. I ako što zaištete u ime moje, ja ću učiniti” (Ivan 14:6, 14; usporedi Djela apostolska 4:12). Da, jedino Isus Krist, a ne Marija, zagovara kod Stvoritelja. Jedino kroz Isusa — a ne kroz Mariju — trebamo pristupati našem Davatelju života “kad nam ustreba pomoć” (Hebrejima 4:16, Šarić, katolički prijevod).

Prihvaćanje istine o Mariji za neke može biti bolno. U najmanju ruku, to može značiti napuštanje dugo obdržavanih vjerovanja i dugo gajenih predodžbi. Međutim, iako je ponekad bolna, istina na kraju ‘oslobađa’ pojedinca (Ivan 8:32). Isus je rekao da njegov Otac traži one koji će ga obožavati “u duhu i istini” (Ivan 4:24, St). Za iskrene katolike, ove riječi predstavljaju izazov.

[Bilješka]

[Okvir na stranici 27]

Je li Marija umrla?

Je li Marija stvarno umrla prije svog navodnog uzlaska na nebo? Katolički teolozi nalaze se, kad se radi o tom pitanju, između dvije vatre teološke dileme. Nuovo dizionario di teologia ističe da bi “bilo teško pripisati Mariji prednost oslobođenosti od smrti, koju čak ni Krist nije imao”. S druge strane, reći da je Marija doista umrla povlači za sobom jedno isto tako teško pitanje. Teolog Kari Børresen zapaža da je “smrt kazna za izvorni grijeh, koji, prema [doktrini “Bezgrešnog začeća”] nije utjecao na Mariju”. Zbog čega bi ona, onda, umrla? Ne čudi da je papa Pio XII pažljivo izbjegavao cijelo to pitanje Marijine smrti kad je definirao dogmu o Uznesenju.

Nasreću, učenje Biblije slobodno je od takve konfuzije. Ono nigdje ne uči — niti daje nagovještaj — da je Marija bila produkt “bezgrešnog začeća”. Nasuprot tome, ona ukazuje da je Marija bila nesavršeno ljudsko stvorenje kojem treba otkup. Zbog toga je, nakon Isusova rođenja, Marija otišla u hram i prinijela Bogu žrtvu za grijeh (3. Mojsijeva 12:1-8; Luka 2:22-24). Poput svih ostalih nesavršenih ljudskih stvorenja, i Marija je na kraju umrla (Rimljanima 3:23; 6:23).

Ova jednostavna istina stoji u oštroj suprotnosti s neodgovorivim pitanjima koja za sobom povlači dogma o Uznesenju.

[Slika na stranici 26]

‘Uzašašće Marijino’, od Tiziana (o. 1488-1576)

[Zahvala]

Giraudon/Art Resource, N.Y.

[Slika na stranici 28]

Prinoseći u hramu žrtvu za grijeh nakon Isusova rođenja, Marija je obznanila da je grešnica koja treba otkup