Tko će dovesti narode do mira?

1, 2. Kako se u našim danima ispunjava proročanstvo iz Izaije 2:2-4?

IZAIJA, 2. poglavlje, mnogo je više od proročanstva o povratku židovskog naroda u Jeruzalem nakon 70-godišnjeg babilonskog zatočeništva. Odista, proročanstvo se odnosi ništa manje nego na obraćanje ljudi svih nacija ka čistom obožavanju jedinog pravog Boga, Jehove. To podrazumijeva oblikovanje međunarodnog bratstva koje prinosi svetu službu prihvatljivu Bogu.

² Preobražaj tolikih razmjera, koji obuhvaća ljude iz svih dijelova svijeta, neće biti samo upečatljiv, nego i vidljiv, kao da se događa na nekoj gori sasvim na vidiku svima. To je upravo ono što se danas događa među Jehovinim svjedocima širom svijeta. Milijuni iz religija kršćanstva naučili su da je Bog jedan i prestali su s obožavanjem Trojstva. U Indiji su Hindusi napustili svoj panteon bogova i mirijade idola u korist jednog pravog Boga. Jednako je i s ljudima u Africi, na udaljenim otocima i na Srednjem istoku. Oni koji se uspinju na Jehovinu svetu goru, ka njegovom pravom obožavanju, odbacili su sve rasne, plemenske i političke mržnje; oni se doslovno ‘ne uče više boju’ (Izaija 2:2-4).

Mesijin identitet — izvor nesuglasica

3. Kakav će učinak, prema Izaiji 11:10, Mesija imati na nacije?

³ To je međunarodno bratstvo također povezano s ispunjenjem Božjeg nauma za cijelo čovječanstvo: da se ljudi svih nacija blagoslove posredstvom obećanog “sjemena”, Abrahamova potomka, i tako obožavaju Boga u istini i jedinstvu (1. Mojsijeva 3:15; 22:18). Kasnija su proročanstva ukazivala da je to ‘sjeme’ također trebalo biti ‘prorok kao što je Mojsije’, koji će posredovati novi savez što će poslužiti kao pravni temelj za iskrene ljude svih nacija da obožavaju Boga u jedinstvu (5. Mojsijeva 18:15, 18, 19; Jeremija 31:31-34). Pored toga, upravo je on trebao biti Mesija, vladar iz linije Davidove, čiji će prijesto Bog utvrditi dovijeka (1. Dnevnika 17:11, 12). Prema proroku Izaiji, Mesija će biti lik koji okuplja i koji ujedinjuje ljude iz svih nacija (hebrejski: Gohyím). Izaija 11:10 kaže: “I u to će vrijeme za korijen Jesejev, koji će biti zastava [“kao signal”, NW] narodima, raspitivati narodi [“nacije”, JP], i počivalište njegovo bi[t ]će slavno.”

4. Što je rekao jedan rabin s obzirom na Isusov učinak na ljudski rod?

⁴ O identitetu Mesije raspravljalo se stoljećima. Prema Izaiji 11:10 i drugim citatima, bit će on Židov, potomak kralja Davida (Jesejevog sina), i ljudi svih nacija prihvatit će ga kao legitimnog Mesiju poslanog od Boga. Osvrćući se na židovskog učitelja Isusa iz prvog stoljeća, Rabbi H. G. Enelow je pisao: “Nijedan razborit Židov ne može biti ravnodušan s obzirom na činjenicu da bi jedan Židov imao tako ogroman udio u religioznom obrazovanju i usmjeravanju ljudskog roda.”¹⁰ Kojeg su drugog Židova prihvatili toliki neznabošci kao što su prihvatili Mesiju? Bi li neki drugi Židov mogao biti šire prihvaćen? Ipak, još uvijek ima onih koje veoma uznemiruje pomisao da bi Isus mogao biti Mesija. Njihove razloge vrijedi ispitati.

Otpadništvo kršćanstva

5-7. Zašto mnogi već sama imena Isusa i kršćanstva nalaze sablažnjivima?

⁵ Za većinu je ne-kršćana kršćanstvo, čiji su pripadnici navodno slijedili Kristova učenja, prouzročilo averziju prema samom Isusovom imenu. Mnogi su narodi, u Isusovo ime, podnosili patnje od ruku kršćanstva, ali je židovski narod bez sumnje patio više od bilo koga.

⁶ U naše je vrijeme antisemitizam u kršćanstvu doživio vrhunac u nacističkom holokaustu. Iako su bili uključeni mnogi faktori, ne može se ignorirati religioznu mržnju kao jednu od najvećih mržnji. A ako bi neki u kršćanstvu to htjeli i opovrći, činjenicu da su “kršćani”, i katolici i protestanti, bili među onima koji su ubijali ili to odobravali ne može se poreći. Elie Wiesel u svojoj knjizi A Jew Today sažima gledište Židova: “Čime se može objasniti da ni Hitler ni Himmler nisu bili ekskomunicirani iz crkve? Da Pio XII nikad nije smatrao potrebnim, da ne kažemo prijeko potrebnim, osuditi Auschwitz i Treblinku? Da su među SS-ovcima velik dio njih bili vjernici koji su ostali do kraja vjerni svojim kršćanskim svezama? Da je bilo ubojica koji su odlazili na ispovijed između masakrâ? I da su svi oni došli iz kršćanskih obitelji i s kršćanskim obrazovanjem?”¹¹ Prema tome, koliko bi se od židovskog naroda moglo očekivati da pokazuje vjeru u nekoga čije je ime stoljećima bilo povezano sa svim tim poniženjima i udarcima koje su primili?

⁷ Osim otvorenog progona, kakvu su vrstu moralnog primjera “kršćanske” zemlje pružile ostalom svijetu? Ništa drugo do ratove, križarske pohode i “svetu” Inkviziciju. Čak su i prvi i drugi svjetski rat započeli u “kršćanskim” zemljama. Može li se reći da je “kršćanski” moral bio primjeran? Sida je, primjerice, raširena u zemljama gdje se većina stanovništva izjašnjava kao kršćani. Skandali među svećenstvom nazovikršćanstva opće su poznati. Nemoralni televangelisti koji zgrću milijune dolara i žive kao kraljevi, te homoseksualno svećenstvo, od kojih je protiv nekih čak podignuta tužba zbog spolnog iskorištavanja muških maloljetnika, samo su neke od stvari za koje ne-kršćani smatraju da su obilježje kršćanstva — plod koji kalja ime Isusa, za koga “kršćani” tvrde da ga slijede.

8-10. (a) Zašto nazovikršćanstvo ne može s pravom tvrditi da zastupa Isusa i pravo kršćanstvo? (b) Koje su upozorenje dala Pisma o otpadništvu od Isusovih pravih učenja?

⁸ Pored toga, i judaizam i islam s pravom se gnušaju na idolopoklonstvo koje je uzelo maha u nazovikršćanstvu. Mnoge od nebiblijskih doktrina u nazovikršćanstvu, kao što su štovanje Marije kao “Majke Božje”, također su tim religijama prijekora vrijedne. Doktrinu o Trojstvu Židovi naročito promatraju s prezirom, kao potpuno proturječnu samoj biti judaizma — monoteističkom konceptu jasno izraženom u riječima: “Čuj, Izraele: Gospodin je Bog naš jedini Gospodin” (5. Mojsijeva 6:4).

⁹ Progoni koje je vršilo nazovikršćanstvo, njegovi ratovi, nemoral, licemjerstvo i hulne doktrine, neoprostivi su, ne samo u očima ne-kršćana, nego i u očima Svemoćnog Boga. Iz tog razloga Jehovini svjedoci, premda sljedbenici Isusa Krista, nisu dio nazovikršćanstva. Nazovikršćanstvo, s druge strane, nije dio pravog kršćanstva. Praktički jedina sličnost između nazovikršćanstva i prvih kršćana je u tome što koriste ime Isus. Ali, ako su Isusova učenja bila tako izrazito dobra i primjenjiva, kako je došlo do takvog otpadništva?

¹⁰ U stvari, i sam Isus kao i pisci Kršćanskih grčkih pisama, koje se netočno naziva Novi zavjet, prorekli su da će se podići lažni kršćani i otpad od Isusovih pravih učenja (Djela apostolska 20:29, 30; 2. Solunjanima 2:1-12; 1. Timoteju 4:1-3; 2. Petrova 2:1, 2). Prema Mateju 7:21-23, sam će Mesija suditi tim otpadnicima zbog onoga što jesu i reći će im: “Nikad vas nijesam znao; idite od mene koji činite bezakonje.” (Usporedi Matej 13:24-30, 37-43.)

Zašto su bila potrebna dodatna Pisma?

11, 12. (a) Što su Kršćanska grčka pisma? (b) Tko je napisao ta Pisma? (c) Zašto je za te spise bilo neophodno Božje nadahnuće?

¹¹ U početku, svi su Isusovi sljedbenici bili Židovi. U stvari su tisuće Židova u prvom stoljeću, uključujući i ‘mnoge svećenike’, prihvatile Isusa za ‘proroka kao što je Mojsije’, Mesiju (Djela apostolska 2:5, 37, 41; 4:4; 6:7; 5. Mojsijeva 18:18). Ti isti Židovi postali su temeljem nove međunarodne skupine obožavatelja Jehove Boga, pravno utemeljene na osnovu ‘Novog saveza’, posredovanog preko tog proroka kao što je Mojsije (Jeremija 31:31-34, St).

¹² S novim savezom došla je i potreba za daljnjim nadahnutim spisima koji bi pružili potrebne dodatne informacije onima koji će služiti Bogu pod tim uređenjem novog saveza. Te su spise, Kršćanska grčka pisma, također sva napisali Židovi. Izvještavaju o Isusovom životu i naukama, popunjavaju pojedinosti u vezi s mnogim proročanstvima zapisanim u Hebrejskim pismima, i razjašnjavaju stvari koje se tiču Mesije i njegove uloge u božanskom naumu. Osim toga, sadrže pisma koja služe kao savjet i ohrabrenje za novo međunarodno tijelo obožavatelja.a

Je li Isus bio obećani Mesija?

13-16. Što je mnoge Židove prvog stoljeća uvjerilo u to da je Isus Mesija?

¹³ Ali, zar nisu Isusa odbacili religiozni vođe njegovih dana? Da, i utjecali su na mase. No, nisu li Jeremiju i druge proroke također odbacili religiozni vođe njihova vremena? (Jeremija 7:25, 26; 20:1-6; 2. Dnevnika 36:15, 16). One iz Isusovog naraštaja koji su vjerovali u njega, koji su iz prve ruke imali priliku da ispitaju njegovu nauku i njegova djela, kao i proročanstva koja se odnose na njega, nije odvratilo protivljenje religioznih vođa, koji su smatrali da je ugrožen njihov vjerski monopol. Ono čega su ti iskreni Židovi osobno bili svjedoci uvjerilo ih je da su se mesijanska proročanstva ispunila na Isusu. Koji su to bili snažni dokazi koji su te Židove prvog stoljeća učinili spremnima da stave na kocku sve, čak i život, objavljujući vjerovanje u Isusa kao obećanog Mesiju? (Ivan 9:22; 16:2).

¹⁴ Kao prvo, odgovaralo je vrijeme. Proročanstvo iz Danijela, 9. poglavlja, u vezi s Mesijom, ukazivalo je da će se on pojaviti prije razorenja drugog hramab (Danijel 9:24-27).

¹⁵ Kao drugo, odgovarao je čovjek. Bio je iz plemena Judina i potomak kralja Davida (1. Mojsijeva 49:10; 1. Dnevnika 17:11-14; usporedi Matej 1:1-16; Luka 3:23-31). Isto tako, bio je rođen u Betlehemu, za koji se među Židovima prvog stoljeća općenito smatralo da je naznačeno rodno mjesto Mesijec (Mihej 5:2; usporedi Matej 2:4-6; Luka 2:1-7; Ivan 7:42). Sve su to bile važne vjerodajnice koje su Židovi Isusova vremena očekivali da će imati Mesija kao sredstvo prepoznavanja.

¹⁶ Zatim, učenje tog čovjeka bilo je odgovarajuće. Nije bilo političko ili legalističko, nego duhovno i etičko.d Sasvim jednostavno, on je ušao u samu srž stvari. Nadalje, usudio se pozivati se isključivo na Pisma kao na svoj krajnji autoritet, a ne na izreke prijašnjih vjerskih vođa, kao što je to bio običaj. Zapanjio je mnoštva, jer “učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci” (Matej 7:29, Duda-Fućak). Izvještaji o Isusovom životu otkrivaju osobnost toliko snažnu, a nauk toliko jasan, da to povjesničari navode kao jedan od razloga zbog kojeg se može tvrditi da on nije bio mitski lik.e

17-20. (a) Koja su proročanstva u Hebrejskim pismima govorila o vremenu Mesijina dolaska i o njegovoj žrtvenoj smrti? (b) Zašto je bilo neophodno da Mesija umre?

¹⁷ Različita proročanstva Hebrejskih pisama, dugo vremena prihvaćena kao mesijanska, ispunila su se kroz patnju i smrt Isusa. Takva proročanstva povezuju Mesijinu smrt s opraštanjem grijehâ. U Kršćanskim grčkim pismima se o toj zadovoljštini pribavljenoj smrću Mesije govori kao o ‘otkupu’ (Matej 20:28; Rimljanima 3:24). Koja su bila neka od tih proročanstava?

¹⁸ Zapazite riječi proročanstva iz Daniela 9:24, 25: “Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu, da se dokrajči opačina, da se stavi pečat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vječna pravednost (...) pa do Kneza Pomazanika [“Mesije”, Ta, hebrejski: Mashíach]” (St). Ne može se ne zapaziti veza koja je u citatu uspostavljena između “Mesije” (Pomazanika) i ‘dokrajčivanja opačine i stavljanja pečata grijehu’. U 26. retku nastavlja se da će ‘poslije šezdeset i dvije sedmice biti Pomazanik [“Mesija”, Ta, hebrejski: Mashíach] pogubljen’, drugim riječima, ubijen. (Vidi okvir na stranici 26.)

¹⁹ Drugi citat koji je povezan s Mesijinim ‘pogubljivanjem’, ili ubijanjem, nalazi se u Izaiji 52:13 do 53:12. (Vidi okvir na stranici 28.) Rabini prvog stoljeća taj su tekst primjenjivali na Mesiju, kao primjerice Rambam i drugi u srednjem vijeku. Tekst savršeno jasno pokazuje da je oproštenje povezano s Mesijom i njegovom smrti.

²⁰ Iz ovih su razloga mnogi Židovi prvog stoljeća bez muke razumjeli učenje da će Mesijina smrt omogućiti potpuno oproštenje grijeha u Božjim očima. Znali su da Pisma govore o čovjekovoj naslijeđenoj nesavršenosti (Propovjednik 7:20). Potreba za žrtvom koja će predstavljati pomirenje za grijeh bila je pouka koja se primala svakodnevno; bila je sadržana u samoj okosnici i prirodi saveza Zakona. Događaji opisani u izvještajima iz Isusovog života predstavljaju ga kao savršenog čovjeka čija bi smrt mogla donijeti pomirenje za grijeh čovječanstvaf (Matej 20:28; Luka 1:26-38). Kad su Kršćanska grčka pisma osvijetlila činjenicu da su različite žrtve pod Zakonom predočavale ovu jednu konačnu i potpunu žrtvu, potpunije je značenje pridano cijeloj okosnici Zakona, kao i drugim dijelovima Pisamag (Jevrejima 10:1-10).

Kao Mojsije — pouzdani prorok

21, 22. (a) Kako povijesne činjenice s obzirom na razorenje Jeruzalema dokazuju da je Isus bio pravi prorok? (b) Kako povijesni događaji s obzirom na naše dane također to dokazuju?

²¹ Uz to što objašnjavaju Isusovu smrt kao otkupnu žrtvu, Kršćanska grčka pisma također osvjetljavaju njegovu ulogu kao ‘proroka kao što je Mojsije’ (5. Mojsijeva 18:18; vidi stranicu 14, odlomke 17 do 19). On je, kao takav, prorekao razorenje Jeruzalema i poučio svoje učenike da bježe iz grada kad vide da je okružen vojskom (Matej 23:37–24:2; Luka 21:20, 21). Ali, kako se može pobjeći iz grada ako je opkoljen trupama? Židovski historičar Josef ben Matatijahu (Josip), i sam svjedok tih događaja, bilježi odgovor: “Cestije [rimski zapovjednik, 66. n. e.] (...) iznenada je opozvao svoje ljude, napustio nadu iako nije pretrpio poraz, i protivno svakom razumu povukao se od Grada.”¹³ To je bilo otvaranje puta koji su kršćani trebali da bi pobjegli iz grada. Četiri godine kasnije, 70. n. e., rimske su se trupe, sada pod generalom Titom, vratile i opkolile grad. Isus je za grad prorekao da će neprijatelj sagraditi ‘utvrde sa zašiljenim stupovima i okružiti grad i ugnjetavati ga sa svih strana’ (Luka 19:43, NW). Josip potvrđuje da je Tit sagradio takve utvrde od zašiljenih stupova, oko osam kilometara duge, čime je, zbog rušenja drveća, ogoljena okolica u promjeru od 16 kilometara. Isusovo je proročanstvo dalo precizne upute o tome kako izbjeći razorenje od ruku Rimljana, a njihova istinitost dokazana je činjenicom da su bili spašeni životi svih onih koji su slijedili te upute (Luka 21:20-24).

²² Isus je proricao i o budućem Božjem uništavanju svega zla i onih koji ga prouzročuju. Prema Luki 21:24, on se osvrnuo na “određena vremena nacija” (NW), pokazujući da Bog ima granicu do kada će tolerirati ljudsku vlast.h Isus je također prorekao da će posljednji dani čovjekova vladanja biti obilježeni ratovima, glađu, potresima, pošastima, zločinom i nasiljem, te da će se pred kraj čovjekova vladanja provoditi svijetom rašireno obrazovno djelo kojim će se ljude svih nacija obavijestiti da Božja vladavina vlada s nebesa. (Vidi Matej 24:3-14; Luka 21:10, 11.) Jehovini svjedoci vjeruju da je taj veliki složeni znak vidljiv od 1914, kad su završila “određena vremena nacija”. Dugo prije tog vremena oni su objavljivali da će 1914. biti obilježeni datum u ljudskoj povijesti. Kad je u kolovozu te godine izbio prvi svjetski rat, njihova su očekivanja u vezi s tim bila potvrđena. U stvari, nitko od Svjedoka nije primio nikakve božanske vizije; do tog zaključka došli su marljivim proučavanjem Svetih pisama.

Narodi podučeni putevima mira

23. Kako je Isus mogao postati imenovani Kralj Božjeg Kraljevstva?

²³ Međutim, Mesijina uloga u pripremi otkupne žrtve i u tome da bude prorok kao što je Mojsije imala bi samo ograničenu vrijednost kad se konačni aspekt njegove uloge u ostvarenju Božjeg nauma ne bi ispunio — da postane imenovani Kralj Božjeg Kraljevstva (Izaija 9:6, 7). Ali, kako bi Isus mogao zadržati taj položaj ako je umro? U skladu s proročanstvima s obzirom na Mesiju, Bog je uskrsnuo Isusa trećeg dana nakon smrti (Psalam 16:8-11; Izaija 53:10, 12; usporedi Matej 28:1-7; Luka 24:44-46; Djela apostolska 2:24-32; 1. Korinćanima 15:3-8). Bog ga je vratio u život, ne kao čovjeka, jer je on prinio svoj savršeni čovječji život na žrtvu, nego kao moćno duhovno stvorenje, čekajući Bogu zdesna na daljnje smjernice (Psalam 110:1; Djela apostolska 2:33-35; Jevrejima 10:12, 13).

24-26. Kako Jehovini svjedoci imaju udio u ispunjenju Izaijinog proročanstva?

²⁴ Kralj David je pisao da će se u vrijeme kad Mesija počne vladati ‘Božji narod spremno ponuditi’ (Psalam 110:3, NW). Iako su nakon te obilježene godine svjetske prilike napredovale od zla na gore, također je došlo do ispunjenja pozitivnog aspekta tog proročanstva; Božji narod spremno je stavio na raspolaganje svoje vrijeme da bi propovijedao ‘dobru vijest o kraljevstvu po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim nacijama’ (Matej 24:14, NW). Primjerice, Svjedoci svake godine utroše stotine milijuna sati na govorenje ljudima o Božjem Kraljevstvu i provođenje besplatnih biblijskih studija s onima koji su zainteresirani da ispitaju činjenice.

²⁵ Sve ovo vrijeme daje se besplatno. Oni koji obavljaju to djelo svih su životnih staleža, svih dobi i skoro svakog zamislivog zanimanja. To su oni koje Izaija 2:3 opisuje riječima: “Ići će mnogi narodi govoreći: hodite da idemo na goru Gospodinovu [hebrejski: יהוה, Jehova].” To nije obična kampanja za “pridobivanje duša”. To je svijetom rašireni obrazovni program s dva cilja: (1) Obavijestiti ljude u svakoj naciji da Božje Kraljevstvo vlada i reći im točno što će ono uskoro učiniti, i (2) podučiti, besplatno, sve one koji žele ispitati činjenice i služiti živome Bogu po njegovim željama. Uspjeh djela i ispunjenje proročanstva je zajamčeno. Zašto? Jer sam Jehova Bog stoji iza toga (Zaharija 4:6).

²⁶ Nije li razumno vidjeti djelo Jehovinih svjedoka kao ispunjenje tog proročanstva iz Izaije 2:3? Znate li za bilo koga drugoga koji obavlja to djelo? Ili smatrate da je samo stvar slučajnosti to što milijuni ljudi odvajaju u svom životu vrijeme za govorenje o poruci koja je prorečena prije nekih dvije tisuće godina, poruci koju treba oglašavati u vrijeme besprimjernih prevrata? Da, Jehovini svjedoci su ti koji su u ovim posljednjim danima postali “vidjelo narodima” (Izaija 42:6; 49:6). Oni su jedino međunarodno bratstvo koje služi Jehovi Bogu ujedinjeno i u miru pod vodstvom Mesije, ‘korijena Jesejeva’, koga objavljuju kao “signal” za nacije (Izaija 11:10, NW, DK).