Tvoji dragi umrli — hoćeš li ih ponovno vidjeti?
JOHN je imao tek devet godina kad mu je umrla majka. Kasnije se sjetio onoga što se dogodilo u mrtvačnici: “Nacrtao sam joj sliku i napisao kratku bilješku moleći je neka sve nas čeka na nebu. Dao sam je ocu neka je metne s njom u lijes, i iako je bila mrtva, želio sam vjerovati da je dobila moju posljednju poruku” (How It Feels When a Parent Dies, od Jill Krementz).
Nema nikakve sumnje da je John jako volio svoju majku. Nakon što je opisao njena dobra svojstva, rekao je: “Možda se jednostavno ne želim sjećati negativnih stvari, ali što se nje tiče, ne mogu se sjetiti ničeg negativnog. Ona je bila najljepša gospođa koju sam u životu vidio.”
Mnogi, poput Johna, imaju drage uspomene na svoje voljene umrle i priznaju svoju emocionalnu potrebu da ih ponovno vide. Edith, čiji je sin sa 26 godina umro od raka, kaže: “Imam potrebu da vjerujem kako moj sin negdje živi, ali ne znam gdje. Hoću li ga ponovno vidjeti? Ne znam, ali nadam se da hoću.”
Stvoritelj ljudi koji je pun ljubavi sasvim sigurno nije bezosjećajan prema toj normalnoj ljudskoj želji. Zato je i obećao da će doći vrijeme kad će milijuni ljudi biti ponovno sjedinjeni sa svojim voljenim umrlima. Božja riječ sadrži mnoga upućivanja na to obećanje o dolazećem uskrsnuću mrtvih (Izaija 26:19; Danijel 12:2, 13; Ozej 13:14; Ivan 5:28, 29; Otkrivenje 20:12, 13).
Tko uskrsava na nebo?
Razmotrimo Johnovu nadu da ga njegova voljena majka čeka na nebu. Mnogi posjetioci crkava imaju takvu nadu ili vjeru. Nastojeći da podupru takva gledišta, svećenici i neki socijalni radnici pogrešno primjenjuju citate iz Biblije.
Naprimjer, stručnjakinja za pomaganje ožalošćenima, dr. Elisabeth Kübler-Ross, kaže u svojoj knjizi On Children and Death: “Umrijeti jednostavno znači odložiti svoje tijelo na način na koji bismo možda odbacili neki stari istrošeni kaput, ili pak ući iz jedne sobe u drugu. U Propovjedniku 12:7, čitamo: ‘I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao.’ Isus je rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto da i vi budete gdje sam ja.’ A razbojniku na križu: ‘Danas ćeš biti sa mnom u raju.’”
Znače li gornji citati da su naši dragi umrli zaista sada živi i da nas čekaju na nebu? Razmotrimo ove citate pažljivije, počevši s Propovjednikom 12:7. Mudri čovjek koji je napisao ove riječi očito nije želio poreći ono što je prije toga napisao u istoj biblijskoj knjizi: “Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa” (Propovjednik 9:5). On je govorio o smrti ljudi općenito. Je li razumno vjerovati da će se svi koji se izjašnjavaju kao ateisti i svi okorjeli zločinci nakon smrti vratiti k Bogu? Sigurno ne. Zapravo, to se ne može reći ni za koga od nas, bez obzira smatramo li se dobrim ili lošim ljudima. Kako se može reći da se vraćamo k Bogu, kad nitko od nas nije ni bio s Bogom na nebu?
Što je onda biblijski pisac mislio kad je rekao da se ‘duh vraća k Bogu’? Koristeći hebrejsku riječ koja je prevedena s “duh”, on nije mislio na nešto jedinstveno što razlikuje jednog čovjeka od drugog. Umjesto toga, isti nadahnuti biblijski pisac objašnjava u Propovjedniku 3:19 da ljudi i životinje “imaju isti duh”. Očito je mislio da je “duh” životna snaga u stanicama od kojih se sastoje materijalna tijela ljudi i životinja. Taj duh nismo dobili izravno od Boga. Naši su ga ljudski roditelji prenijeli na nas prilikom začeća i rođenja. Osim toga, taj duh ne putuje doslovno kroz svemir kako bi se nakon smrti vratio Bogu. Izraz, ‘duh se vraća k Bogu’, govorna je figura koja znači da izgledi umrloga što se tiče budućeg života sada ovise o Bogu. Na njemu je da odluči koga će se sjetiti i napokon uskrsnuti. Zapazi kako to Biblija jasno pokazuje u Psalmu 104:29, 30.
Jehova Bog je naumio da ograničeni broj vjernih Kristovih sljedbenika, ukupno samo 144 000 njih, uskrsne u nebeski život kao duhovni sinovi Božji (Otkrivenje 14:1, 3). Oni sačinjavaju nebesku vladu s Kristom, na blagoslov čovječanstva na Zemlji.
Prvi koji su to saznali bili su Isusovi vjerni apostoli, kojima je rekao: “Mnogi su stanovi u kući oca mojega. A da nije tako, kazao bih vam: idem da vam pripravim mjesto. I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja” (Ivan 14:2, 3). Ti su apostoli, kao i drugi rani kršćani, umrli i morali su u besvjesnom stanju smrti čekati do Isusovog dolaska da ih nagradi nebeskim uskrsnućem. Zbog toga čitamo da je prvi kršćanski mučenik Stjepan ‘usnuo’ (Djela apostolska 7:60, St; 1. Solunjanima 4:13).
Uskrsnuće u život na Zemlji
Ali što je s Isusovim obećanjem zločincu koji je pored njega umro? Poput mnogih Židova onog vremena, taj je čovjek vjerovao da će Bog poslati Mesiju koji će uspostaviti kraljevstvo i obnoviti mir i sigurnost za židovsku naciju na Zemlji. (Usporedi 1. Carevima 4:20-25 s Lukom 19:11; 24:21 i Djelima apostolskim 1:6.) Osim toga, zločinac je izrazio vjeru u to da je Isus Onaj koga je Bog izabrao za Kralja. Ipak, to je u tom trenutku, zbog Isusove predstojeće smrti kao osuđenika, izgledalo nevjerojatnim. Zbog toga je Isus otklonio sumnje zločinca, uvodeći svoje obećanje sljedećim riječima: “Zaista ti kažem danas: Bit ćeš sa mnom u Raju” (Luka 23:42, 43, NW).
Biblijski prijevodi koji stavljaju interpunkcijski znak ispred riječi “danas” stvaraju problem onima koji žele razumjeti Isusove riječi. Isus onog istog dana nije otišao u neki raj. Umjesto toga, tri dana ležao je mrtav i bez svijesti dok ga Bog nije uskrsnuo. Isus je čak i nakon svog uskrsnuća i uzlaska na nebo morao čekati s desne strane svog Oca, dok za njega nije došlo vrijeme da vlada kao Kralj nad čovječanstvom (Jevrejima 10:12, 13). Isusova će vladavina Kraljevstva uskoro donijeti izbavljenje čovječanstvu i pretvoriti cijelu Zemlju u raj (Luka 21:10, 11, 25-31). Tada će Isus ispuniti svoje obećanje koje je dao tom zločincu i uskrsnuti ga u život na Zemlji. A Isus će biti s njim u tom smislu što će pomagati tom čovjeku u pogledu svih njegovih potreba, uključujući i potrebu da svoj način života uskladi s Božjim pravednim zakonima.
Uskrsnuće mnogih
Kao i u slučaju tog pokajničkog zločinca, uskrsnuće većine ljudi uslijedit će ovdje na Zemlji. To je u skladu s Božjim naumom prilikom stvaranja čovjeka. Prvi su čovjek i žena bili smješteni u rajski vrt te im je rečeno neka si podlože Zemlju. Da su ostali poslušni Bogu, nikad ne bi ostarjeli i umrli. U Božje određeno vrijeme bila bi im podložena čitava Zemlja, koju bi Adam i njegovi savršeni potomci pretvorili u globalni raj (1. Mojsijeva 1:28; 2:8, 9).
Međutim, budući da su Adam i Eva hotimično zgriješili, nanijeli su smrt i sebi i svom budućem potomstvu (1. Mojsijeva 2:16, 17; 3:17-19). Zbog toga Biblija kaže: “Kroz jednog čovjeka [Adama] dodje na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt udje u sve ljude, jer svi sagriješiše” (Rimljanima 5:12).
Samo se jedan čovjek rodio slobodan od naslijeđenog grijeha. To je bio savršeni Sin Božji, Isus Krist, čiji je život s neba prenesen u maternicu židovske djevice Marije. Isus je ostao bezgrešan i nije zaslužio smrt. Zbog toga njegova smrt ima otkupnu vrijednost u korist ‘grijeha svijeta’ (Ivan 1:29; Matej 20:28). Zato je Isus mogao reći: “Ja sam uskrsenje i život: koji vjeruje mene ako i umre življeće” (Ivan 11:25).
Da, zaista možeš gajiti nadu da ćeš biti ponovno sjedinjen sa svojim voljenim umrlima, no to zahtijeva da iskazuješ vjeru u Isusa kao svog Otkupitelja i da slušaš njega kao Božjeg imenovanog Kralja. Božje će Kraljevstvo uskoro izbrisati sve zlo sa Zemlje. Svi ljudi koji odbijaju podložiti se njegovoj vladavini bit će uništeni. Međutim, podanici Božjeg Kraljevstva preživjet će, te će se zaposliti u djelu pretvaranja Zemlje u raj (Psalam 37:10, 11; Otkrivenje 21:3-5).
Tada će nastupiti uzbudljivo vrijeme uskrsnuća. Hoćeš li biti spreman dočekati povratak umrlih? Sve to ovisi o tome što radiš sada. Divni blagoslovi iščekuju one koji se sada podlažu vladavini Jehovinog Kraljevstva pod njegovim Sinom Isusom Kristom.