Od koga očekivati istinsku pravdu?
“Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?” (1. MOJSIJEVA 18:25, Šarić).
1, 2. Kako mnogi reagiraju na nepravdu koja prevladava?
VJEROJATNO si svjestan žalosne činjenice da posvuda prevladava nepravda. Kako osobno reagiraš na to sveopće pomanjkanje pravde?
2 Neki ljudi reagiraju tako što posumnjaju u postojanje pravednog Boga. Oni možda čak tvrde da su agnostičari. Vjerojatno si čuo za taj izraz. On se odnosi na osobu koja smatra “da je neka krajnja realnost (kao Bog) nepoznata i vjerojatno je se ne može spoznati”. U 19. stoljeću je biolog Thomas H. Huxley, zagovornik Darwinove evolucije, prvi na taj način koristio tu riječ.a
3, 4. Koja je pozadina riječi “agnostik”?
3 Odakle je, međutim, Huxley, dobio taj izraz? On je zapravo drugačije primijenio jedan izraz koji je u različitom smislu upotrijebio apostol Pavao, pravnik iz prvog stoljeća. Taj se izraz pojavio u jednom od najpoznatijih govora koji su ikada održani. Taj nam govor nudi temelj za spoznaju o tome kako i kada će pravda za sve prevladati i, čak štoviše, kako mi osobno možemo imati korist iz toga.
4 Pojam “agnostik” (“nepoznat”) Pavao spominje u povezanosti s jednim žrtvenikom na kojem je pisalo “Nepoznatom Bogu”. Taj kratki govor zapisao je liječnik Luka u 17. poglavlju povijesne knjige Djela apostolska. Poglavlje najprije opisuje kako je Pavao došao u Atenu. U popratnom okviru (na 26. stranici) nalaze se Lukine uvodne obavijesti i tekst čitavog govora.
5. Kakav je okvir događaja o kojem je Pavao održao svoj govor Atenjanima? (Čitač treba pročitati Djela apostolska 17:16-31.)
5 Pavlov govor je zaista snažan i zaslužuje našu veliku pažnju. Budući da smo okruženi ogromnim nepravdama, mi iz ovog govora možemo mnogo naučiti. Kao prvo, zapazimo okvir događaja, prema Djelima apostolskim 17:16-21. Atenjani su bili ponosni na to što su živjeli u glasovitom središtu učenosti, gdje su naučavali Sokrat, Platon i Aristotel. Atena je bila i vrlo religiozan grad. Pavao je posvuda oko sebe vidio idole — kipove boga rata Aresa, ili Marsa; Zeusa, Eskulapa, boga liječnika; nasilnog boga mora Posejdona; zatim Dioniza, Atene, Erosa i drugih.
6. Po čemu je tvoj kraj sličan onome što je Pavao pronašao u Ateni?
6 Što bi Pavao vidio prilikom posjete nekom od naših gradova ili našeg kraja? Možda mnoštvo idola ili religioznih kipova, i to čak u zemljama takozvanog kršćanstva. Na drugim mjestima mogao bi vidjeti i više toga. Jedan priručnik kaže: “Indijski bogovi, za razliku od njihove prevrtljive grčke ‘braće’, monogamni su, a neke od najimpresivnijih moći pripisuju se njihovim supružnicama ... Bez pretjerivanja, postoje milijuni bogova koji su u vezi sa svim oblicima života i prirode.”
7. Kakvi su bili bogovi starih Grka?
7 Mnogi grčki bogovi prikazani su kao sitničavi i vrlo nemoralni. Njihovo ponašanje za smrtnike bi bilo sramotno, čak krivično kažnjivo u mnogim zemljama. Imaš, dakle, sve razloge upitati se kakvu su pravdu ljudi mogli očekivati od takvih bogova. Ipak, Pavao je primijetio da su im Atenjani posebno odani. Pun uvjerenja u pravednost svoje stvari, počeo im je objašnjavati uzvišene istine pravog kršćanstva.
Izazivačko slušateljstvo
8. a) Kakva su vjerovanja i gledišta imali epikurejci? b) U što su vjerovali stoici?
8 Neki su Židovi i Grci slušali sa zanimanjem. Ali, kako bi reagirali utjecajni epikurejski i stoički filozofi? Kao što ćemo vidjeti, njihove su predodžbe bile u mnogočemu slične današnjim uobičajenim vjerovanjima, čak onima kojima se djecu poučava u školi. Epikurejci su tvrdili da iz života treba izvući što je moguće više zadovoljstva, naročito duševnog zadovoljstva. Značajka njihove filozofije ‘jedimo i pijmo jer ćemo sutra umrijeti’ bila je odsustvo načela i vrlina (1. Korinćanima 15:32). Nisu vjerovali da su bogovi stvorili svemir, nego da je život u materijalnom svemiru nastao slučajno. Smatrali su da bogovi nisu zainteresirani za ljude. A što je bilo sa stoicima? Oni su naglašavali logiku, te su smatrali da su materija i sila elementarna načela u svemiru. Nisu vjerovali u Boga kao osobu, nego su ga zamišljali kao neosobno božanstvo. Po njihovom gledištu, sudbina upravlja ljudskim životima.
9. Zašto je Pavlova situacija predstavljala izazov za propovijedanje?
9 Kako su ti filozofi reagirali na Pavlovo javno poučavanje? Karakteristika Atenjana bila je znatiželja pomiješana s duševnom uznositošću, pa su se ti filozofi počeli prepirati s Pavlom. Konačno su ga odveli na Areopag. Iznad atenskog trga, ali ispod visoke Akropole, nalazilo se stjenovito brdo koje je dobilo ime po bogu rata Marsu ili Aresu: Marsovo brdo ili Areopag. U staro vrijeme tamo se sastajao sud ili vijeće. Pavla su najvjerojatnije odveli na sud, kraj čijeg se mjesta zasjedanja uzdizala impresivna Akropola s njezinim glasovitim Partenonom, kao i drugim hramovima i kipovima. Neki smatraju da je Pavao bio u opasnosti, jer je rimski zakon zabranjivao uvođenje novih bogova. No, bez obzira je li Pavao bio odveden na Areopag samo zato da razjasni svoja vjerovanja ili da dokaže da li je sposoban učitelj, suočio se s impresivnim slušateljstvom. Može li on, a da ih ne odbije od sebe, razložiti svoju važnu poruku?
10. Kako je Pavao primijenio taktičnost u svojim uvodnim riječima?
10 Zapazimo, prema 22. i 23. retku, s kakvom je taktičnošću i mudrošću Pavao započeo svoj govor. Kad je priznao kako su Atenjani religiozni i koliko imaju idola, neki njegovi slušatelji možda su to smatrali pohvalom, laskanjem. Umjesto da napada njihovo mnogoboštvo, Pavao se usredotočio na jedan žrtvenik koji je vidio, na žrtvenik posvećen “Nepoznatom Bogu”. Povijesni dokazi pokazuju da su takvi žrtvenici postojali, pa bi to trebalo ojačati naše povjerenje u Lukin izvještaj. Pavao je taj žrtvenik iskoristio kao odskočnu dasku. Atenjani su visoko cijenili znanje i logiku. Ipak, priznali su da postoji bog koji je njima “nepoznat” (grčki: agnostos). Bilo je, dakle, sasvim logično što su dopustili Pavlu da im objasni tko je taj bog. Da li bi netko mogao naći išta loše u takvom iznašanju?
Može li se Boga spoznati?
11. Na koji način je Pavao naveo svoje slušateljstvo da razmišlja o pravom Bogu?
11 Kakav je, dakle, bio taj ‘nepoznati Bog’? Taj je ‘Bog’ stvorio svijet i sve u njemu. Nitko ne može opovrći postojanje svemira, postojanje biljaka i životinja i postojanje nas ljudi. Sila i inteligencija, da, mudrost koja se pokazuje u svemiru daje spoznati da je on proizvod mudrog i snažnog Stvoritelja, a ne slučajnosti. Pavlov redoslijed zaključivanja zapravo još više dobiva na težini u naše vrijeme.
12, 13. Koji današnji dokazi podupiru Pavlov argument?
12 Nedavno je britanski astronom Sir Bernard Lovell u knjizi In the Centre of Immensities (U središtu neizmjernosti) opisao krajnju složenost najjednostavnijih životnih oblika na Zemlji. Raspravljao je i o tome da li se takav život mogao pojaviti slučajno. Došao je do slijedećeg zaključka: “Vjerojatnost... slučajnog pojavljivanja koje je dovelo do formiranja jedne od najmanjih proteinskih molekula nezamislivo je malena. U ograničenim uvjetima vremena i prostora u kojima je mi sagledavamo, to je efektivna nula.”
13 Ili pogledajmo drugu krajnost — naš nedokučivi svemir. Astronomi se za proučavanje njegovog porijekla koriste elektronskim napravama. Što su ustanovili? U knjizi God and the Astronomers (Bog i astronomi) Robert Jastrow piše: “Sada uviđamo kako astronomski dokazi vode do biblijskog gledišta o porijeklu svijeta... Za znanstvenika koji je živio po svojoj vjeri u snazi razuma, priča završava poput lošeg sna. Popeo se na gore neznanja i upravo dostiže najviši vrhunac. Dok se uspinje na posljednju stijenu pozdravlja ga skupina teologa [onih koji vjeruju u stvaranje], koji već stoljećima sjede ondje.” (Usporedi Psalam 19:1.)
14. Kakva logika podupire Pavlovu izjavu da Bog ne prebiva u hramovima sagrađenim rukom?
14 Vidimo, dakle, koliko su točne Pavlove riječi u Djelima apostolskim 17:24, čime dolazimo do njegove slijedeće misli, zapisane u 25. retku. Moćni Bog, koji je “stvorio svijet i sve u njemu” sigurno je veći od materijalnog svemira (Jevrejima 3:4). Prema tome, bilo bi nerazumno misliti da bi on bio prisiljen prebivati u hramovima, posebno onima koje su sagradili ljudi koji javno priznaju da im je on ‘nepoznat’. Kakav je to bio snažan argument za te atenske filozofe koji su možda upravo gledali u mnoge hramove neposredno iznad njih! (1. Carevima 8:27; Izaija 66:1).
15. a) Kako to da je Atena vjerojatno bila u mislima Pavlovog slušateljstva? b) Do kakvog zaključka treba dovesti to da je Bog taj koji daje?
15 Pavlovi slušatelji vjerojatno su već na Akropoli iskazivali odanost jednom od kipova svoje božice-zaštitnice, Atene. Obožavana Atena u Partenonu bila je od zlata i slonovače. Jedan drugi kip Atene bio je visok 20 metara i moglo ga se vidjeti s brodova na moru. Pričalo se da je idol poznat kao Atena Polias pao s neba, pa su ljudi redovito za njega donosili novu, rukom načinjenu odjeću. Međutim, ako je Bog kojeg ti ljudi nisu poznavali stvorio svemir, zašto bi on bio ovisan o stvarima koje mogu pribaviti ljudi? On nam daje što trebamo: “život”, “dah” koji nam je potreban za podržavanje života, i “sve”, uključujući sunce, kišu i plodnu zemlju na kojoj raste naša hrana (Djela apostolska 14:15-17; Matej 5:45). On je taj koji daje, a ljudi su koji primaju. A onaj koji daje ne ovisi o onima koji primaju.
Od jednog čovjeka — svi
16. Kakvu je tvrdnju iznio Pavao u vezi ljudskog porijekla?
16 Prema Djelima apostolskim 17:26, iznio je Pavao istinu o kojoj bi mnogi trebali razmišljati, naročito zato što danas doživljavamo mnoge rasne nepravde. Rekao je da je Bog “od jednog čovjeka načinio svaki ljudski narod, da stanuju po čitavoj površini zemaljskoj”. Zamisao da je čitav ljudski rod jedno bratstvo (i sve što iz toga proizlazi obzirom na pravdu) bilo je nešto o čemu su ti ljudi trebali razmisliti, jer su Atenjani tvrdili da su posebnog porijekla, što ih odvaja od ostalih ljudi. Pavao je, međutim, prihvatio izvještaj iz Knjige Postanka o prvom čovjeku Adamu, koji je postao praotac svih nas (Rimljanima 5:12; 1. Korinćanima 15:45-49). No, možda se pitaš: ‘Može li se takvo shvaćanje još održati u ovoj suvremenoj znanstvenoj eri?’
17. a) Kako neki suvremeni dokazi pokazuju u istom pravcu kao i Pavlovi? b) Kakvu bi to važnost trebalo imati u vezi pravde?
17 Teorija evolucije ukazuje da se čovjek razvio na različitim mjestima i na razne načine. No, početkom prošle godine je časopis Newsweek objavio znanstveni članak pod naslovom “Traganje za Adamom i Evom”. Članak se usredotočio na nedavna dostignuća na području genetike. Iako, što bismo i očekivali, nisu svi znanstvenici složni u tome, slika koja se pojavljuje upućuje na zaključak da svi ljudi, s genetskog gledišta, imaju zajedničkog pretka. Budući da smo, kako je Biblija još davno rekla, svi mi braća, zar onda ne bi trebala postojati pravda za sve? Zar se ne bi prema svima nama trebalo nepristrano postupati, bez obzira koje smo boje kože, kose ili drugih izvanjskih karakteristika? (1. Mojsijeva 11:1; Djela apostolska 10:34, 35). Ipak, mi trebamo znati kako i kada će biti ostvarena takva pravda za čitavo čovječanstvo.
18. Kakav je temelj Pavlove izjave u vezi Božjeg postupanja s ljudima?
18 Pa, prema 26. retku, Pavao je ukazao na to da se može očekivati da Stvoritelj ima sa čovječanstvom određenu volju ili pravedni naum. Apostol je znao slijedeće: kad je Bog još saobraćao s nacijom Izrael, odredio je gdje trebaju živjeti i kako se drugi narodi mogu odnositi prema njima (2. Mojsijeva 23:31, 32; 4. Mojsijeva 34:1-12; 5. Mojsijeva 32:49-52). Naravno, možda je Pavlovo slušateljstvo ponosno primijenilo Pavlove riječi u prvom redu na sebe. Zapravo — znali to oni ili ne — Jehova Bog je proročanski izrazio svoju volju o vremenu, odnosno trenutku u povijesti, kad će Grčka biti peta velika svjetska sila (Danijel 7:6; 8:5-8, 21; 11:2, 3). Nije li razumno da bi ljudi trebali htjeti saznati za Onoga tko može čak taktički upravljati narodima?
19. Zašto je razumno to na što Pavao ukazuje u Djelima apostolskim 17:27?
19 Bog nas nije ostavio u neznanju o sebi, tako da slijepo tumaramo. On je Atenjanima i nama pružio temelj da ga upoznamo. Kasnije je Pavao u Rimljanima 1:20 (NS) napisao: “[Božja] nevidljiva svojstva jasno se vide od stvaranja svijeta naovamo, jer ih se opaža po onome što je stvoreno, i njegova vječna moć i božanstvo.” Stoga, ako ga želimo naći i upoznati, Bog doista nije daleko od nas (Djela apostolska 17:27).
20. Na koji način po Bogu “imamo život i krećemo se i postojimo”?
20 Kao što to pokazuju Djela apostolska 17:28, zahvalnost nas treba potaknuti da to i učinimo. Bog nam je dao život. I zapravo, mi nemamo život samo u smislu kao što ga ima stablo. Kao i većina životinja, imamo višu životnu sposobnost da se možemo kretati. Nismo li sretni zbog toga? Ali, Pavao ide još dalje. Mi postojimo kao razumna stvorenja koja posjeduju osobnost. Bog nam je dao mozak koji nam omogućuje da mislimo, da shvatimo apstraktna načela (kao što je načelo istinske pravde) i da se nadamo — da, da se radujemo budućem ispunjenju Božje volje. Kao što možemo ocijeniti, Pavao je sigurno shvatio da bi to sve epikurejskim i stoičkim filozofima bilo vrlo teško prihvatiti. Da bi im pomogao, citirao je neke grčke pjesnike koje su oni poznavali i poštivali — pjesnike koji su nešto slično rekli, primjerice: “Jer smo i potomstvo njegovo.”
21. Na koji način treba na nas utjecati to što smo Božje potomstvo?
21 Ako ljudi cijene to da smo Božje potomstvo, odnosno da potječemo od Najvišega, tada je za njih jedino odgovarajuće to da traže od njega vodstvo i da žive u skladu s time. Treba se diviti Pavlovoj odvažnosti dok je stajao skoro u sjeni Akropole. On je hrabro dokazivao da je naš Stvoritelj svakako veći od svakog rukom načinjenog kipa, čak i od onog od zlata i slonovače koji se nalazio u Partenonu. Svi mi koji prihvaćamo Pavlovu izjavu moramo se isto tako složiti da Bog nije nalik ni jednom od svih beživotnih idola koje danas ljudi obožavaju (Izaija 40:18-26).
22. Na koji način je važno pokajanje da bismo primili pravdu?
22 Nije dovoljno tu misao samo teoretski prihvatiti i čisto umno akceptirati, a onda dalje živjeti jednako kao i prije. Pavao je to jasno pokazao u 30. retku (NS): “Bog doista ne gleda na vremena takvog neznanja [to jest, zamišljanja da je Bog poput nekog slabašnog idola ili da će prihvatiti obožavanje pomoću takvih idola], no sada govori čovječanstvu da se svi posvuda pokaju.” Pavao na taj način nije samo gradio svoj snažni zaključak, nego iznosi i iznenađujuću misao — pokajanje! Dakle, ako od Boga očekujemo istinsku pravdu, to znači da se moramo pokajati. Što se time traži od nas? I kako će Bog ostvariti pravdu za sve?
[Bilješka]
a Kao i mnogi danas, i Huxley je zamijetio nepravde u tzv. kršćanstvu. On je u jednom eseju o agnosticizmu napisao: “Kad bismo samo mogli sagledati... bujice licemjerstva i okrutnosti, laži, krvoprolića, povrede svake vrste humanosti, bujicu koja je tokom povijesti tekla u kršćanskim zemljama iz ovog izvora, tada bi, u usporedbi s tom vizijom, izblijedjela naša najgora zamišljanja pakla.
Možeš li odgovoriti?
◻ Kakvu je religioznu situaciju Pavao zatekao u Ateni, i kakva slična situacija danas postoji?
◻ Na koji način je Bog veći od svih lažnih božanstava koja su se obožavala u Ateni u Pavlovo doba?
◻ Koja temeljna činjenica u vezi načina na koji je Bog stvorio ljudski rod znači da bi trebala postojati pravda za sve?
◻ Kako bi ljudi trebali reagirati na spoznaju o Božjoj veličini?
[Okvir na stranici 26]
Pravda za sve — Djela apostolska, 17. poglavlje (NS)
“16 Dok ih je Pavao čekao u Ateni, duh se u njemu razdražio dok je promatrao kako je grad pun idola. 17 Stoga je počeo raspravljati u sinagogi sa Židovima i ostalima koji su obožavali Boga i svaki dan na trgu s onima koji su se tu zatekli. 18 Ali, neki od epikurejskih i stoičkih filozofa stali su s njim polemički/žučno razgovarati, a neki su rekli: ‘Što bi taj brbljavac htio reći?’ A drugi: ‘On je, izgleda, navjestitelj stranih božanstava.’ To je bilo zato što je objavljivao dobru vijest o Isusu i uskrsenju. 19 Zato su ga uhvatili i odveli na Areopag, govoreći: ‘Možemo li znati kakva je to nova nauka koju ti govoriš? 20 Jer iznosiš neke stvari koje su čudne našim ušima. Stoga želimo znati što bi to imalo značiti.’ 21 Svi Atenjani i stranci koji su boravili ondje nisu zapravo trošili svoje slobodno vrijeme ni na što drugo do na pričanje ili slušanje nečeg novog. 22 Pavao je sada stao nasred Areopaga i rekao:
‘Atenjani, vidim da ste u svemu, kako se čini, više odani strahu od božanstava nego ostali. 23 Naprimjer, dok sam prolazio i pažljivo promatrao vaše predmete obožavanja, pronašao sam i žrtvenik na kojem je pisalo “Nepoznatom Bogu”. Ono, stoga, čemu ste, ne znajući, pobožno odani, to vam ja navješćujem. 24 Bog koji je stvorio svijet i sve u njemu, On koji je gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima sagrađenim rukom, 25 niti ga poslužuju ljudske ruke kao da je njemu bilo što potrebno, jer on daje svim ljudima život i dah i sve. 26 I od jednog je čovjeka načinio svaki ljudski narod, da stanuju na čitavoj površini zemaljskoj, i postavio određena vremena i ustanovljene međe ljudskog stanovanja, 27 da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i zaista našli, iako zapravo nije daleko ni od koga od nas. 28 Jer po njemu imamo život i krećemo se i postojimo, baš kao što su i neki pjesnici među vama rekli: ‘Jer smo i potomstvo njegovo.’
29 Kad, dakle, vidimo da smo Božje potomstvo, ne smijemo si umišljati da je Božansko Biće kao zlato ili srebro ili kamen, kao nešto što je isklesano ljudskom vještinom i umješnošću. 30 Bog doista ne gleda na vremena takvog neznanja, no sada govori čovječanstvu da se svi posvuda pokaju. 31 Jer je ustanovio dan u koji namjerava suditi nastanjenoj zemlji u pravednosti preko čovjeka koga je postavio, te pružio zasiguranje svim ljudima time što ga je uskrsnuo iz mrtvih.’”
[Okvir na stranici 27]
Svemir je stvoren
Godine 1980. je John O’Keefe iz NASA-e (National Aeronautics and Space Administration) napisao: “Slažem se s Jastrowovim gledištem da je suvremena astronomija pronašla pouzdane dokaze da je svemir stvoren prije nekih petnaest do dvadeset milijardi godina.” “Dirljivo je vidjeti ove dokaze o Stvaranju... čega se pečat može pronaći na skoro svemu što nas okružuje: na stijenama, na nebu, radio valovima i najtemeljnijim zakonima fizike.”
[Okvir na stranici 29]
“Potraga za Adamom i Evom”
Pod tim naslovom, u članku izašlom u Newsweeku, djelomično je stajalo: “Iskusni arheolog Richard Leakey izjavio je 1977. godine: ‘Ne postoji središte iz kojeg potječe današnji čovjek.’ No, sada genetičari imaju drugačije mišljenje... ‘Ako je to točno, a mogu se u to okladiti, ova je zamisao od ogromne važnosti’, kaže Stephen Jay Gould, paleontolog i esejist s Harvarda. ‘Dolazimo do zaključka da su sva ljudska bića, bez obzira na razlike u vanjskom izgledu, zapravo pripadnici jednog jedinog entiteta čije porijeklo seže u vrlo blisku prošlost i sa jednog je mjesta. To je određena vrsta biološkog bratstva koje je mnogo dublje nego smo to ikada zamišljali’” (11. januara 1988).