Vršili su Jehovinu volju
Petar propovijeda na Pentekost
BILO je ugodno proljetno jutro godine 33. n. e. Zrak je bio nabijen uzbuđenjem! Užurbano mnoštvo Židova i prozelita preplavilo je ulice Jeruzalema. Došli su iz područja kao što su Elam, Mezopotamija, Kapadocija, Egipat i Rim. Kako je samo fascinirajuće bilo vidjeti ih u njihovoj narodnoj nošnji i čuti njihove različite jezike! Neki su putovali gotovo dvije tisuće kilometara da bi prisustvovali ovoj posebnoj prigodi. O kakvoj se prigodi radilo? Bio je to Pentekost — radostan židovski praznik koji je obilježavao kraj žetve ječma (3. Mojsijeva 23:15-21).
Dim je sukljao iz žrtava na oltaru hrama, a Leviti su pjevali Hallel (Psalmi 113 do 118). Nešto prije 9.00 sati, dogodilo se nešto zapanjujuće. S neba je postala “huka (...) kao duhanje silnoga vjetra”. Napunila je cijelu kuću u kojoj je bilo sakupljeno oko 120 učenika Isusa Krista. Biblijski izvještaj kaže: “Pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih. I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu” (Djela apostolska 2:1-4).
Svatko čuje svoj jezik
Uskoro su mnogi učenici izletjeli iz kuće. Začudo, znali su govoriti različitim jezicima kojima je govorilo mnoštvo! Zamisli kakvo je samo iznenađenje bilo kada je neki posjetilac iz Perzije i neki Egipćanin po rođenju čuo kako Galilejci govore njihovim jezicima. Razumljivo je da je mnoštvo bilo zapanjeno. “Šta će dakle ovo biti?” pitali su. Neki su se počeli izrugivati učenicima, govoreći: “Nakitili su se vina” (Djela apostolska 2:12, 13).
Zatim je apostol Petar ustao i obratio se mnoštvu. Objasnio je da je ovaj čudotvorni dar jezika bio ispunjenje Božjeg obećanja koje je dao preko proroka Joela: “Izliću od Duha svojega na svako tijelo” (Djela apostolska 2:14-21; Joel 2:28-32). Da, Bog je upravo bio izlio svoj sveti duh na Isusove učenike. To je bio jasan dokaz da je Isus podignut iz mrtvih i da je sada na nebu s desne strane Bogu. “Tvrdo dakle”, rekao je Petar, “neka zna sav dom Izraelov da je i Gospodinom i Kr[i]stom Bog učinio ovoga Isusa koga vi raspeste” (Djela apostolska 2:22-36).
Kako su slušaoci reagirali? “Ražali im se u srcu”, kaže izvještaj, “i rekoše Petru i ostalijem apostolima: šta ćemo činiti, ljudi braćo?” Petar je odgovorio: “Pokajte se, i da se krstite svaki od vas.” Oko 3 000 osoba učinilo je baš to! Nakon toga, “ostaše jednako u nauci apostolskoj” (Djela apostolska 2:37-42).
Preuzimajući vodstvo prilikom ove monumentalne prigode, Petar je upotrijebio prvi od ‘ključeva kraljevstva nebeskoga’, koje je Isus obećao da će mu dati (Matej 16:19). Ti su ključevi otvorili posebne prednosti različitim grupama ljudi. Taj je prvi ključ omogućio Židovima da postanu duhom pomazani kršćani. Kasnije je drugi ključ tu istu mogućnost učinio dostupnom Samarićanima, a treći neznabošcima (Djela apostolska 8:14-17; 10:44-48).
Pouka za nas
Iako je ovo mnoštvo Židova i prozelita nosilo kolektivnu odgovornost za smrt Božjeg Sina, Petar im se obratio s poštovanjem, nazivajući ih “braćo” (Djela apostolska 2:29). Njegov je cilj bio potaknuti ih na pokajanje, a ne osuditi ih. Stoga je njegov pristup bio pozitivan. On je iznio činjenice i svoje misli potkrijepio biblijskim citatima.
Oni koji u današnje vrijeme propovijedaju dobru vijest dobro čine ako slijede Petrov primjer. Trebaju nastojati izgraditi zajednički temelj sa svojim slušaocima, a zatim taktično raspravljati s njima na temelju Pisama. Kada se biblijska istina iznosi na pozitivan način, tada se osobe ispravna srca odazivaju (Djela apostolska 13:48).
Petrova revnost i hrabrost na dan Pentekosta jasno stoje u oštroj suprotnosti s njegovim odricanjem Isusa nekih sedam tjedana ranije. Tom je prilikom Petar bio paraliziran strahom od čovjeka (Matej 26:69-75). No Isus se usrdno molio za Petra (Luka 22:31, 32). Nema sumnje da je Isusovo pojavljivanje Petru nakon uskrsnuća ojačalo apostola (1. Korinćanima 15:5). Kao rezultat toga, Petrova vjera nije zatajila. Za kratko vrijeme, on je odvažno propovijedao. Tako je dakle propovijedao ne samo na Pentekost nego i do kraja svog života.
Što ako smo mi na neki način zgriješili, možda čak onako kako je to Petar činio? Pokajmo se, molimo se za oproštenje i poduzmimo korake kako bismo dobili duhovnu pomoć (Jakov 5:14-16). Tada možemo ići naprijed s pouzdanjem da je naša sveta služba prihvatljiva našem milosrdnom nebeskom Ocu, Jehovi (2. Mojsijeva 34:6).