Imaj duh samopožrtvovnosti!

ROLFa je bio cijenjeni namještenik. Kad je odlučio raditi skraćeno vrijeme da bi mogao proširiti svoj udio u kršćanskoj službi, njegov je poslodavac spremno surađivao. Zato se Rolf godinama mogao radovati pionirskoj službi. Međutim, jednog dana se situacija na poslu promijenila. Rolf se pokazao tako sposobnim u svom poslu da mu je ponuđen položaj tržišnog menadžera tvrtke. Taj posao je uključivao primamljivu plaću i dobre izglede za daljnje napredovanje. Međutim, skraćeno radno vrijeme više ne bi bilo moguće.

Rolf je imao ženu i dvoje djece koju je morao uzdržavati, a dodatni novac dobro bi im došao. Ipak, odbio je ponudu i tražio drugi posao koji bi mu omogućio udovoljiti svojim duhovnim i financijskim obavezama. Rolfov poslodavac je bio iznenađen tom odlukom. Shvativši da bi čak ponuda veće plaće bila uzaludna, njegov je šef došao do zaključka: “Vidim da ne mogu konkurirati vašem uvjerenju.”

Da, Rolf je imao uvjerenje. No, imao je i jedno drugo svojstvo — duh samopožrtvovnosti. Takav duh je rijedak u današnjem svijetu koji ugađa samom sebi. No, on može voditi do korisnog i zadovoljavajućeg načina života. Što je duh samopožrtvovnosti? Što povlači za sobom? I što moramo mi činiti da bismo ga zadržali?

Biblijski zahtjev

Žrtvovati znači odustati od ili odreći se nečeg dragocjenog. Žrtve su bile dio čistog obožavanja od kad je prvi vjerni svjedok, Abel, prinio “od prvina stada svojega” kao žrtvu Bogu (1. Mojsijeva 4:4). Muževi vjere, poput Noe i Jakova, oponašali su taj primjer (1. Mojsijeva 8:20; 31:54). Životinjske žrtve bile su također važno obilježje Mojsijevog zakona (3. Mojsijeva 1:2-4). Međutim, taj je Zakon opominjao obožavatelje da prinašaju najbolje što imaju. Nije im bilo dozvoljeno prinijeti kao žrtvu životinju s manom (3. Mojsijeva 22:19, 20; 5. Mojsijeva 15:21). Kad su otpadnički Izraelci kršili taj zakon, Bog ih je ukorio rekavši: “I kad prinosite hromo i bolesno [za žrtvu], zar to nije zlo? Donesi takvo što svome namjesniku, hoće li biti zadovoljan i dobro te primiti? (...) Zar da to iz vaše ruke milostivo primim?” (Malahija 1:8, 13, St).

Načelo žrtvovanja bilo je preneseno u kršćansko obožavanje. Međutim, otkad je Krist platio punu otkupnu cijenu, životinjske žrtve više nisu prihvatljive Bogu. Koje prihvatljive stvari mogu dakle kršćani žrtvovati? Pavao je u Rimljanima 12:1 pisao: “Preklinjem vas stoga, braćo, samilostima Božjim, da prinesete svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu, svetu službu uz snagu svog razuma” (NW). Kakve li zadivljujuće promjene! Umjesto da žrtvuju mrtva životinjska tijela, kršćani trebaju učiniti sebe živom žrtvom — svoju snagu, posjed i sposobnosti. Kao i u Izraelu, Jehova neće prihvatiti ‘hrome’ žrtve, ili one koje su prinesene s pola srca. On zahtijeva da mu njegovi obožavatelji daju najbolje što imaju, da mu služe cijelim srcem, dušom, umom i snagom (Marko 12:30).

Duh samopožrtvovnosti uključuje prema tome mnogo više nego da samo redovito posjećujemo sastanke i sudjelujemo u kršćanskoj službi. Trebamo se odlučiti vršiti Božju volju bez obzira na cijenu. To znači biti spremni podnositi poteškoće i neugodnosti. “Ako tko želi za mnom ići”, rekao je Isus, “neka se odrekne sebe, uzme svoj mučenički stup i neka me stalno slijedi” (Matej 16:24, NW). Kršćanin ne čini osobne težnje ka nečemu ili materijalističke ciljeve svojom glavnom brigom. Njegov je život usredotočen na to da najprije traži Božje Kraljevstvo i Njegovu pravednost (Matej 6:33). Ako je potrebno, spreman je ‘uzeti svoj mučenički stup’, podnijeti progonstvo, sramotu ili čak smrt!

Blagoslovi koji proizlaze iz samopožrtvovnosti

Suočen s takvim otrežnjavajućim mogućnostima, netko se naravno može pitati da li se isplati biti samopožrtvovan. Za one koji ljube Jehovu Boga i žele doživjeti da njegovo ime bude proslavljeno to se sigurno isplati (Matej 22:37). Razmotri savršen primjer Isusa Krista. Prije nego je došao na Zemlju, bio je na uzvišenom položaju na nebu kao duhovno stvorenje. No, kao što je rekao svojim učenicima, nije tražio ‘svoju volju, nego volju oca koji ga je poslao’ (Ivan 5:30). Tako se spremno “lišio sebe i uzeo obličje roba i postao sličan ljudima. I još više od toga, našavši se u liku čovjeka ponizio je sam sebe postavši poslušan sve do smrti, da, do smrti na mučeničkom stupu” (Filipljanima 2:7, 8, NW).

Takve žrtve nisu ostale bez ploda. Budući da je Isus bio spreman ‘položiti dušu svoju za prijatelje svoje’, mogao je platiti otkupnu cijenu, omogućivši nesavršenim ljudima da dobiju ili besmrtnost na nebesima ili vječni život na Zemlji (Ivan 3:16; 15:13; 1. Ivanova 2:2). Time što je savršeno održao svoju besprijekornost, prouzročio je da se Jehovino ime mnogo slavi (Priče Salamunove 27:11). Stoga ne iznenađuje da ga je Jehova blagoslovio za njegovu samopožrtvovnost! “Bog [je] njega uzvisio u nadređeni položaj i dobrohotno mu dao ime koje je iznad svakog drugog imena” (Filipljanima 2:9, NW).

Naravno, Isus je bio Božji jedinorođeni Sin. Nagrađuje li Bog i druge koji žrtvuju nešto za njega? Da, i to pokazuju mnogi primjeri iz starog i novog doba. Razmotri biblijski izvještaj o Moapki Ruti. Očito ju je njen izraelski suprug poučio o Jehovi. Nakon što je umro, morala je donijeti odluku. Hoće li ostati u poganskoj zemlji u kojoj se rodila ili će sa svojom postarijom svekrvom, Noemom, putovati u Obećanu zemlju? Ruta je izabrala drugo, iako je to značilo žrtvovati društvo svojih roditelja, a možda čak i mogućnost ponovne udaje. Ipak, Ruta je upoznala Jehovu, i želja da ga obožava među njegovim izabranim narodom potakla ju je da ostane s Noemom.

Je li Ruta bila nagrađena za takvu samopožrtvovnost? Svakako! S vremenom ju je oženio zemljoposjednik imenom Boz, i Ruta je postala majkom sina koji se zvao Obed, i preko njega je postala pretkinjom Isusa Krista (Matej 1:5, 16).

Samopožrtvovni Božji sluge su također u novo vrijeme uživali blagoslove. Primjerice, William R. Brown, poznatiji kao “Biblija” Brown, napustio je 1923. svoj dom na otočju Zapadna Indija da bi pokrenuo djelo propovijedanja u Zapadnoj Africi. Zajedno s njim je bila njegova žena i kćerka. Konačno se preselio u Nigeriju gdje je djelo propovijedanja baš počelo rađati plod. Zajedno s američkim crncem Vincentom Samuelsom i jednim drugim zapadnoindijskim Svjedokom, Claudeom Brownom, odigrao je “Biblija” Brown važnu ulogu u toj ranoj fazi djela u Zapadnoj Africi.

Danas služi preko 187 000 objavitelja u Sierra Leoneu, Liberiji, Gani i Nigeriji, područjima koje je otvorio “Biblija” Brown i njegovi pratioci. Prije svoje smrti godine 1967, “Biblija” Brown je rekao: “Kakva je radost vidjeti kako muškarci i žene postaju poslušni dobroj vijesti o Božjem Kraljevstvu!” Da, on je bio bogato blagoslovljen za svoju samopožrtvovnost.

Kako postati samopožrtvovan

Koje su neke od mogućnosti kako možemo danas pokazati isti duh? Jedna mogućnost je da svakog tjedna sudjelujemo u službi od kuće do kuće (Djela apostolska 20:20). Činiti to, naročito nakon napornog tjedna na svjetovnom poslu, možda nije baš lako. To može zahtijevati disciplinu i dobar vremenski plan. No, radosti nadmašuju sve neugodnosti. Da, mogao bi imati prednost pomoći nekome da postane “pismo Kristovo (...) napisano ne crnilom nego duhom živoga Boga, ne na kamenim pločama, nego na mesnatim pločama, na srcima” (2. Korinćanima 3:3, NW).

Pomnim ‘iskupljivanjem povoljnog vremena’, možda od svjetovnog posla ili zabave, neki su povećali svoj udio u djelu propovijedanja (Efežanima 5:16, NW). Mnogi planiraju svoje vrijeme tako da bi najmanje jednom godišnje bili u pomoćnoj pionirskoj službi. Drugi mogu stalno biti u pomoćnoj pionirskoj službi ili služiti kao opći pioniri. Druga žrtva o kojoj se može razmisliti je preseljenje u područja u kojima je potreba za više objavitelja Kraljevstva. To često zahtijeva temeljite promjene u načinu života, podnošenje neugodnosti, prilagođavanje novoj kulturi i običajima. No, blagoslovi obilnijeg udjela u pomaganju drugima da dobiju život čine te žrtve vrijednima truda.

Rođeni Kanađanin John Cutforth osjetio je to osobno. Nakon promocije u Biblijskoj školi Gilead Društva Kula stražara, dobio je dodjelu kao misionar za Australiju. “Kakva je to bila udaljenost od kuće!”, sjeća se brat Cutforth. “Hoću li se ikada vratiti u Kanadu i prije Harmagedona ponovo vidjeti svoje roditelje i prijatelje? Jedini način da to saznam bio je da idem.” Brat Cutforth je otišao i nikada nije požalio žrtvu koju je učinio. U kasnijim godinama pokrenuo je djelo svjedočenja u Papui Novoj Gvineji, gdje još uvijek revno služi napunivši 50 godina u punovremenoj službi. Jednom je rekao: “Uvijek nastojati slijediti Jehovino vodstvo, prihvaćajući bilo koju dodjelu koju on smatra prikladnom, donosi radost, sreću, zadovoljstvo i bezbrojne prijatelje.”

Naravno, okolnosti kao što su zdravlje, financije i obiteljske obaveze mogu ograničiti ono što možeš učiniti; ne mogu svi služiti kao pioniri i misionari. Ipak, čvrsto odluči da imaš što veći udio na sastancima i u službi propovijedanja, ne dozvoljavajući da te odvrate manje neugodnosti kao što je primjerice loše vrijeme (Jevrejima 10:24, 25). Možda si, osim toga, u stanju žrtvovati više vremena za osobno proučavanje Božje riječi. Neke obitelji to čine tako što ograniče vrijeme za gledanje televizijskog programa, možda čak imaju svaki tjedan jednu večer “bez gledanja televizije” ili uopće nemaju televizor. Nalazeći vrijeme za osobni studij, ‘žrtva hvale’, kojom ‘daješ javnu izjavu za njegovo ime’ na sastancima i u službi, tada će vjerojatnije biti žrtva visoke kvalitete (Jevrejima 13:15).

Ne zaboravi, djelo propovijedanja je sada u svojoj posljednjoj fazi. Uskoro će Bog dovesti svoj sud na ovaj pohlepan svijet koji ugađa samom sebi (Sofonija 2:3). Da bismo zadržali Božju naklonost, ne možemo štedjeti sami sebe. Moramo ‘prinijeti svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu’ (Rimljanima 12:1, NW). Takav duh će nam donijeti veliku sreću i zadovoljstvo. Pomoći će nam postići veću radost u našoj službi. I obradovat će srce Jehove Boga! (Priče Salamunove 27:11).

Dakle, zadrži duh samopožrtvovnosti! Nemoj oklijevati trošiti se za druge i za podupiranje interesa Kraljevstva. Pavao opominje: “Ne zaboravljajte dobro činiti i dijeliti svoja dobra s drugima jer se takvim žrtvama ugađa Bogu!” (Hebrejima 13:16, St).

[Bilješke]

[Slika na stranici 26]

Nalaziti vrijeme za osobno proučavanje i za službu propovijedanja može zahtijevati žrtve, no vrijedno je truda

[Slika na stranici 28]

W. R. Brown i John Cutforth bili su bogato blagoslovljeni zbog svoje samopožrtvovnosti