Jehova — ljubitelj pravednosti i pravde
MALA se djevojčica iz Sarajeva pita zašto djeca njenog grada moraju podnositi tolike patnje. “Nismo ništa skrivili. Mi smo nedužni”, kaže ona. Očajne argentinske majke oko 15 godina demonstrirale su na gradskom trgu u Buenos Airesu, protestirajući zbog nestanka svojih sinova. Jedan Afrikanac po imenu Emmanuel, kome su majka i tri sestre brutalno ubijene za vrijeme izbijanja etničkog nasilja, zahtijeva sljedeće: “Svi moraju primiti svoju pravednu kaznu. (...) Mi želimo pravdu.”
Pravda je jedno od glavnih obilježja Jehove Boga. “Svi [su] putovi njegovi pravda”, stoji u Bibliji. Da, zaista, Jehova je “ljubitelj pravednosti i pravde” (5. Mojsijeva 32:4; Psalam 33:5, NW). Da bismo dobro upoznali Boga, moramo razumjeti njegov osjećaj za pravdu i moramo ga naučiti oponašati (Ozej 2:19, 20; Efežanima 5:1).
Naše je poimanje pravde vjerojatno oblikovano onim što ljudi smatraju pravdom. U nekim je dijelovima svijeta pravda često prikazana kao žena zavezanih očiju koja drži mač i vagu. Od ljudske se pravde očekuje da bude nepristrana, odnosno, slijepa na bogatstvo ili utjecaj. Ona bi trebala na vagi pažljivo odvagnuti krivicu ili nedužnost optuženoga. Pravda bi svojim mačem trebala štititi nedužne i kažnjavati prijestupnike.
Knjiga Right and Reason—Ethics in Theory and Practice kaže da je “pravda povezana sa zakonom, obavezom, pravima i dužnostima te da odmjerava svoje odluke nepristrano, odnosno prema zasluzi”. No Jehovina pravda ide puno dalje od toga. Možemo to vidjeti razmatrajući djela i osobine Isusa Krista, koji je toliko sličan svom nebeskom Ocu (Jevrejima 1:3).
Matej, pisac Evanđelja, primijenio je riječi iz Izaije 42:3 na Isusa, rekavši: “Trsku prebijenu neće on zgaziti, i laneni stijenj koji tinja neće on ugasiti sve dok ne istjera pravdu s uspjehom.” Isus je objavljivao utješnu poruku ljudima koji su bili poput prebijene trske koja je bila savijena, pa čak i pogažena. Bili su poput lanenog stijenja svjetiljke koji tinja, kao da im se gotovo ugasila i posljednja iskra života. Umjesto da je, simbolično govoreći, zgazio prebijene trske i ugasio stjenjeve koji tinjaju, Isus se sažalio nad onima koji su patili, poučio ih je i izliječio te im razjasnio pravdu Jehove Boga (Matej 12:10-21, NW). Kao što je prorečeno u Izaijinom proročanstvu, takva pravda budi nadu.
Milosrđe i Jehovina pravda
Milosrđe je bitan dio Božje pravde. To je došlo do izražaja kad je Isus bio na Zemlji. On je savršeno zastupao Božja mjerila pravde i pravednosti. Međutim, židovski su pismoznalci i farizeji nastojali postići pravednost slijeđenjem krutog kodeksa zakona — a većinu tih zakona postavili su oni sami. Njihova formalna pravda najčešće je isključivala milosrđe. Mnogi sukobi između Isusa i farizeja vrtjeli su se oko ovog pitanja: Što je istinska pravda i pravednost? (Matej 9:10-13; Marko 3:1-5; Luka 7:36-47).
Isus je pokazao kako se treba ophoditi prema drugima na način koji se temelji na pravdi i pravednosti. Jedan čovjek upućen u Zakon jednom je pitao Isusa što je potrebno da bi se naslijedilo vječni život. Odgovarajući mu, Isus je postavio pitanje i pohvalio ga kad je ovaj odgovorio da su dva najvažnija zakona ljubiti Boga svim srcem, dušom, umom i snagom te ljubiti bližnjega kao samoga sebe. Čovjek je zatim pitao: “Ko je bližnji moj?” Isus je odgovorio ispričavši usporedbu o milosrdnom Samarićaninu (Luka 10:25-37).
Jehovina pravednost i milosrdna pravda bile su prikazane u Isusovoj usporedbi o Samarićaninu. Time što je nesebično pomogao ozlijeđenom čovjeku kojeg nije poznavao, Samarićanin je učinio nešto čestito, pravedno i milosrdno. I sâm Isus pokazao je isti duh dok je bio na Zemlji. Pokazivao je pravdu i pravednost. Osim toga, dao je svoj život za ljude koji su u potrebi, za grešno i nesavršeno čovječanstvo podložno patnjama, bolesti i smrti. Apostol Pavao povezao je pravednost s pripremom otkupnine. Napisao je: “Za to dakle kao što za grijeh jednoga dodje osudjenje na sve ljude, tako i pravdom jednoga [ili, “jednim pravednim činom”, NW, fusnota] dodje na sve ljude opravdanje života” (Rimljanima 5:18). Taj ‘jedan pravedni čin’ je Božji način spašavanja poslušnog čovječanstva od strašnih posljedica Adamovog grijeha, za koji nisu bili direktno odgovorni.
Božja je pravda tražila da se grešan ljudski rod otkupi a da se u isto vrijeme zadrže pravedna načela. Ignorirati grijeh bilo bi kako nepravedno tako i neljubazno, jer bi se tako poticalo na bezakonje. S druge strane, ako bi Božja pravda bila ograničena samo na odmjeravanje nagrade ili kazne, čovječanstvo bi se nalazilo u beznadnoj situaciji. Prema Bibliji, “plata za grijeh [je] smrt” i “ni jednoga [čovjeka] nema pravedna” (Rimljanima 3:10; 6:23). Uz veliki osobni gubitak za sebe i svog ljubljenog Sina, Jehova je pružio pomirbenu žrtvu za grijehe (1. Ivanova 2:1, 2).
Otkupnina pokazuje da je božanska pravda protkana načelnom ljubavi (grčki, agápe). Zaista, Božja je pravda ispunjenje njegovih pravednih načela — odraz Božjih moralnih mjerila. Prema tome, kad je Bog iskazuje, agápe je ljubav na kojoj se temelji božanska pravda (Matej 5:43-48). Dakle, ako uistinu shvaćamo Jehovinu pravdu, potpuno ćemo se pouzdati u njegove sudske odluke. Kao “sudija cijele zemlje”, on uvijek čini ono što je ispravno (1. Mojsijeva 18:25; Psalam 119:75).
Oponašati Jehovinu pravdu
Biblija nas opominje da ‘postanemo oponašatelji Boga’ (Efežanima 5:1, NW). To znači oponašati njegovu pravdu kao i ljubav. Međutim, budući da smo nesavršeni, naši putevi nisu toliko uzvišeni kao putevi Jehove Boga (Izaija 55:8, 9; Ezehijel 18:25). Dakle, kako možemo pokazati da smo ljubitelji pravednosti i pravde? Tako da se ‘obučemo u novog čovjeka, stvorena na sliku Božju u istinskoj pravednosti i svetosti’ (Efežanima 4:24, St). Tada ćemo voljeti ono što Bog voli i mrziti ono što on mrzi. ‘Istinska pravednost’ izbjegava nasilje, nemoral, nečistoću i otpad, jer to vrijeđa ono što je sveto (Psalam 11:5; Efežanima 5:3-5; 2. Timoteju 2:16, 17). Božanska pravda potiče nas i na to da pokazujemo iskreno zanimanje za druge (Psalam 37:21; Rimljanima 15:1-3).
Osim toga, ako shvaćamo milosrdnu prirodu Božje pravde, nećemo biti skloni suditi svojoj duhovnoj braći i sestrama. Kako bismo ih uopće mogli razumjeti tako dobro kao Jehova? Zar im ne bismo sudili pristrano, s naše točke gledišta? Stoga je Isus upozorio: “Ne sudite da vam se ne sudi; jer kakovijem sudom sudite, onakovijem će vam suditi; i kakovom mjerom mjerite, onakom će vam se mjeriti. A za što vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjećaš? Ili, kako možeš reći bratu svojemu: stani da ti izvadim trun iz oka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu? Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega” (Matej 7:1-5). Iskreno prosuđivanje vlastitih nedostataka spriječit će nas da donosimo osude koje bi Jehova smatrao nepravednima.
Imenovani skupštinski starješine obavezni su suditi kad su u pitanju ozbiljni prijestupi (1. Korinćanima 5:12, 13). Kad to čine, oni imaju na umu da Božja pravda zahtijeva iskazivanje milosrđa tamo gdje je to moguće. Ako ne postoji temelj za to — kao u slučaju nepokajničkih grešnika — ne može se iskazati milosrđe. Ali starješine ne isključuju takvog prijestupnika iz skupštine radi osvete. Oni se nadaju da će ga sâm postupak isključenja urazumiti. (Usporedi Ezehijela 18:23.) Pod Kristovim poglavarstvom, starješine služe u interesu pravde, a to podrazumijeva i da su kao “zaklon od vjetra” (Izaija 32:1, 2). Zbog toga moraju pokazivati nepristranost i razumnost (5. Mojsijeva 1:16, 17).
Sijati sjeme pravednosti
Dok čekamo Božji pravedni novi svijet, moramo ‘tražiti pravednost’ kako bismo uživali božansku naklonost (Sofonija 2:3, NW; 2. Petrova 3:13). Ova je misao divno izražena riječima koje nalazimo u Ozeju 10:12 (St): “Sijte pravednost, požet ćete ljubav; krčite zemlje nove: vrijeme je da Jahvu tražite dok ne dođe i podaždi vam pravdom.”
U svom svakodnevnom životu imamo mnoge prilike ‘sijati pravednost’, kao što je to Isus prikazao svojom usporedbom o milosrdnom Samarićaninu. Jehova jamči da ćemo ‘požeti ljubav’. Ako nastavimo hoditi “putovima pravde”, dobivat ćemo i dalje poduku u pravednosti pod vladavinom Kraljevstva (Izaija 40:14, St). S vremenom, nesumnjivo ćemo još više cijeniti to što Jehova ljubi pravednost i pravdu (Psalam 33:4, 5).
[Slika na stranici 23]
Milosrdni Samarićanin ukazuje na Jehovinu pravdu
[Slika na stranici 23]
Isus se sažalio na ljude koji su patili a bili su poput slomljenih trski