Suzbijanje vlasti grijeha nad palim tijelom
“Težnja tijela jest smrt, a težnja Duha život i mir” (RIMLJANIMA 8:6, St).
1. S kojom su svrhom stvoreni ljudi?
“NA SVOJU sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih” (1. Mojsijeva 1:27, St). Slika je odraz nekog predmeta ili predloška. Prema tome, ljudi su stvoreni da budu odraz Božje slave. Očitujući božanska svojstva — kao što su ljubav, dobrota, pravda i duhovnost — oni u svim svojim nastojanjima donose hvalu i čast Stvoritelju, kao i sreću i zadovoljstvo sebi (1. Korinćanima 11:7; 1. Petrova 2:12).
2. Kako je prvi ljudski par promašio cilj?
2 Prvi ljudski par, koji je stvoren savršeno, bio je dobro opremljen za tu ulogu. Poput sjajno uglačanih zrcalâ, mogli su briljantno i vjerno odražavati Božju slavu. Međutim, kad su hotimično odabrali neposlušnost svom Stvoritelju i Bogu, dozvolili su da ta uglačana površina postane mutna (1. Mojsijeva 3:6). Nakon toga više nisu mogli savršeno odražavati Božju slavu. Nisu dostigli slavu Božju, promašivši svrhu svog stvaranja na sliku Božju. Drugim riječima, sagriješili su.a
3. Kakva je prava priroda grijeha?
3 To nam pomaže razumjeti pravu prirodu grijeha koji narušava čovjekov odraz Božje slike i slave. Grijeh čini ljude nesvetima, to jest, nečistima i okaljanima u duhovnom i moralnom pogledu. Svi ljudi, budući da su potomci Adama i Eve, rođeni su u tom okaljanom i nečistom stanju, ne udovoljavajući onome što Bog od njih, kao od svoje djece, očekuje. A što je posljedica toga? Biblija objašnjava: “Kao što kroz jednog čovjeka dodje na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt udje u sve ljude, jer svi sagriješiše” (Rimljanima 5:12; usporedi Izaija 64:6).
Vlast grijeha nad palim tijelom
4-6. (a) Kako većina ljudi danas gleda na grijeh? (b) Što je posljedica suvremenih gledišta o grijehu?
4 Većina ljudi danas ne smatra sebe nečistima, okaljanima ili grešnima. Zapravo, grijeh, kao riječ, skoro je nestao iz rječnika većine ljudi. Oni možda govore o pogreškama, nerazboritosti i krivom prosuđivanju. Ali o grijehu? O njemu gotovo nikada ne govore! Čak i oni koji još uvijek tvrde da vjeruju u Boga smatraju da su “njegova učenja prije skup moralnih nazora nego moralistički kodeks, prije ‘10 prijedloga’ nego 10 zapovijedi”, primjećuje Alan Wolfe, profesor sociologije.
5 Koje posljedice ima takav način razmišljanja? Poricanje, ili barem ignoriranje, realnosti grijeha. To je proizvelo naraštaj ljudi s vrlo iskrivljenim osjećajem za ispravno i neispravno, koji se osjećaju slobodnima postavljati vlastita mjerila ponašanja te smatraju kako ne moraju nikome polagati račun za bilo što što odluče činiti. Činjenica da se ne osjećaju krivima za takve je ljude jedini kriterij prema kojem prosuđuju da li je neki način postupanja ispravan ili nije (Priče Salamunove 30:12, 13; usporedi 5. Mojsijeva 32:5, 20).
6 Naprimjer, u jednom su televizijskom talk showu mladi ljudi bili pozvani da izraze svoja gledišta o takozvanih sedam smrtnih grijeha.b “Oholost nije grijeh”, izjavio je jedan učesnik. “Trebaš dobro misliti o sebi.” O lijenosti, jedna je druga učesnica rekla: “Dobro je ponekad biti lijen. (...) Ponekad je dobro opustiti se i uzeti si vremena za sebe.” Čak je i voditelj emisije dao sljedeći kratki komentar: ‘Sedam smrtnih grijeha nisu zla djela nego, zapravo, opći ljudski porivi koji mogu biti uznemiravajući i jako zabavni.’ Da, zajedno s grijehom nestao je i osjećaj krivnje jer, napokon, osjećaj krivnje suprotan je tome da dobro misliš o sebi (Efežanima 4:17-19).
7. Kako su, prema Bibliji, ljudi pogođeni grijehom?
7 U oštroj suprotnosti sa svim ovim, Biblija jasno kaže: “Svi sagriješiše i izgubili su slavu Božiju” (Rimljanima 3:23). Čak je i apostol Pavao priznao: “Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu. Jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim. Jer dobro šta hoću ne činim, nego zlo što ne ću ono činim” (Rimljanima 7:18, 19). Pavao se ovdje nije prepustio samosažaljevanju. Umjesto toga, budući da je u potpunosti shvatio koliko je čovječanstvo udaljeno od Božje slave, sve je bolnije osjećao vlast grijeha nad palim tijelom. “Ja nesrećni čovjek!” izjavio je, “ko će me izbaviti od tijela smrti ove?” (Rimljanima 7:24).
8. Koja si pitanja trebamo postaviti? Zašto?
8 Kakvo je tvoje gledište o tome? Možda priznaješ da si kao potomak Adama, kao i svaki drugi, nesavršen. Ali kako ta spoznaja utječe na tvoje razmišljanje i tvoj način života? Prihvaćaš li to kao gotovu činjenicu i postupaš li jednostavno po onome što ti se prirodno nameće? Ili ulažeš stalne napore kako bi suzbijao vlast grijeha nad palim tijelom, nastojeći da u svemu što radiš što je moguće sjajnije odražavaš Božju slavu? To bi svima nama trebalo biti vrlo važno, s obzirom na to što je rekao Pavao: “Oni koji žive po tijelu teže za tjelesnim stvarima, dok oni koji žive po Duhu teže za onim što je duhovno. Težnja tijela jest smrt, a težnja Duha život i mir” (Rimljanima 8:5, 6, St).
Težnja tijela
9. Zašto ‘težnja tijela znači smrt’?
9 Što je Pavao mislio kad je rekao “težnja tijela jest smrt”? Biblija često koristi izraz ‘tijelo’ kako bi označila čovjeka u njegovom nesavršenom stanju, ‘začetog u grijehu’ kao potomka buntovnog Adama (Psalam 51:7, St; Job 14:4). Zato je Pavao opominjao kršćane neka svoj um ne usmjeravaju na grešne sklonosti, poticaje i želje nesavršenog, palog tijela. A zašto ne? Na drugom nam mjestu Pavao pokazuje što su djela tijela i zatim dodaje upozorenje: “Oni koji takova čine ne će naslijediti carstva Božijega” (Galaćanima 5:19-21).
10. Što je mišljeno pojmom ‘težnja’?
10 No ne postoji li velika razlika između neke težnje i prakticiranja nečega? Istina, razmišljanje o nečemu ne vodi uvijek do toga da to i učinimo. Međutim, težiti znači više nego samo imati neku prolaznu misao. Izraz koji Pavao ovdje koristi na grčkom glasi phrónema, i označava “način razmišljanja, usmjerenost (ka nečemu) (...) nastojanje, želju, naprezanje”. Stoga, “težnja tijela” znači biti upravljan, obuzet, dominiran i vođen željama palog tijela (1. Ivanova 2:16).
11. Kako je Kain imao težnju tijela, i kakav je bio ishod?
11 Tu misao dobro ilustrira Kainov način postupanja. Kad su se u njegovom srcu pojavili ljubomora i gnjev, Jehova Bog ga je upozorio: “Što se srdiš? što li ti se lice promijeni? ne ćeš li biti mio, kad dobro činiš? a kad ne činiš dobro, grijeh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašću, i ti si mu stariji” (1. Mojsijeva 4:6, 7). Kain je mogao birati. Hoće li ‘činiti dobro’, to jest, hoće li svoj um, svoja nastojanja i svoje želje usmjeriti na nešto dobro? Ili će i dalje slijediti težnju tijela i svoj um usredotočiti na loše sklonosti prikrivene u njegovom srcu? Kao što je Jehova objasnio, grijeh je “na vratima”, čekajući da se domogne Kaina i da ga proždre ako to on dopusti. Umjesto da suzbije tjelesnu želju i da ‘njoj bude stariji’, Kain je dozvolio da ona dominira njime — ishod je bio katastrofalan.
12. Što trebamo činiti kako ne bismo išli “putem Kainovijem”?
12 A što je s nama danas? Zasigurno ne želimo ići “putem Kainovijem”, što su učinili neki kršćani prvog stoljeća na koje se žalio Juda (Juda 11). Nikad ne bismo trebali pomisliti da je bezazleno ako pomalo udovoljavamo vlastitim željama ili ako si tu i tamo uzimamo neke slobode, i sve to opravdavamo. Naprotiv, trebamo biti budni kako bismo prepoznali svaki bezbožni i iskvarujući utjecaj koji bi mogao ući u naše srce i naš um te ga brzo ukloniti prije nego se ukorijeni. Suzbijanje vlasti grijeha nad palim tijelom počinje iznutra (Marko 7:21).
13. Kako nekoga može ‘kušati njegova slast’?
13 Naprimjer, ti bi mogao ugledati neki strašni ili odvratni prizor ili neku posebno nepristojnu ili izazovnu sliku. To može biti slika u nekoj knjizi ili nekom časopisu, scena u filmu ili na televiziji, reklama na reklamnom panou ili neka stvarna situacija. To samo po sebi ne mora biti zabrinjavajuće, jer se to može dogoditi — i događa se. Međutim, ta slika ili prizor, iako si ga možda gledao samo nekoliko sekundi, može ti ostati u mislima i pojavljivati se s vremena na vrijeme. Što radiš kad se to dogodi? Poduzimaš li odmah nešto kako bi suzbio tu misao i izbrisao je iz svog uma? Ili joj dozvoljavaš da se zadržava u tvom umu, oživljavajući možda doživljaj kad god se takva misao pojavi? Činiti ovo zadnje značilo bi izložiti se opasnosti da se pokrene lančana reakcija koju je opisao Jakov: “Svakoga kuša njegova slast, koja ga vuče i mami. Tada zatrudnjevši slast radja grijeh; a grijeh učinjen radja smrt.” Zato je Pavao rekao: “Težnja tijela jest smrt” (Jakov 1:14, 15; Rimljanima 8:6. St).
14. S čime se suočavamo svaki dan, i kako bismo na to trebali reagirati?
14 Budući da živimo u svijetu koji veliča spolni nemoral, nasilje i materijalizam — prikazujući ih otvoreno i slobodno u knjigama, časopisima, filmovima, televizijskim programima i popularnoj muzici — doslovno smo svaki dan bombardirani krivim mislima i predodžbama. Kako reagiraš na to? Smatraš li sve to smiješnim i zabavnim? Ili osjećaš poput pravednog Lota “koji je teško patio od raspuštenog življenja tih zločinaca — njegovu je (...) pravednu dušu iz dana u dan mučilo promatranje i slušanje grešnih djela” (2. Petrova 2:7, 8, St). Da bismo uspjeli suzbiti vlast grijeha nad palim tijelom, trebamo biti odlučni činiti ono što je činio psalmist: “Ne stavljam pred oči svoje riječi nepotrebne, mrzim na djela koja su protiv zakona, ne pristajem za njima” (Psalam 101:3).
Težnja duha
15. Kakvu pomoć imamo pri suzbijanju vlasti grijeha nad sobom?
15 Ono što nam može pomoći suzbijati vlast grijeha nad palim tijelom jest to što Pavao dalje kaže: “Težnja Duha život [je] i mir” (Rimljanima 8:6, St). Prema tome, umjesto da nad nama dominira tijelo, moramo dopustiti da naš um dođe pod utjecaj duha i napredovati u stvarima duha. Koje su to stvari? Pavao ih nabraja u Filipljanima 4:8: “A dalje, braćo moja, što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god prečisto, što je god preljubazno, što je god slavno, i još ako ima koja dobrodjetelj, i ako ima koja pohvala, to mislite.” Pozabavimo se time pobliže, kako bismo bolje razumjeli što treba biti sadržaj naših misli.
16. O kojim svojstvima trebamo, prema Pavlovoj pobudi, ‘misliti’, i što svako od njih uključuje?
16 Pavao je najprije naveo osam moralnih svojstava. Mi smo, naravno, svjesni da kršćani nisu ograničeni na to da uvijek razmišljaju samo o biblijskim ili doktrinarnim stvarima. Postoji širok izbor predmeta ili tema za koje se možemo zanimati. No važna stvar je da oni moraju odgovarati moralnim svojstvima koja Pavao pobliže označava. Svaka kategorija stvari koje Pavao navodi zaslužuje našu pažnju. Razmotrimo ih redom.
◻ “Istinito” uključuje više nego da je nešto samo istinito ili lažno. To znači da je vjerodostojno, ispravno i pouzdano, nešto stvarno, a ne nešto što se samo pričinjava takvim (1. Timoteju 6:20).
◻ “Pošteno” se odnosi na stvari koje su dostojanstvene i pristojne. Budi osjećaj poštovanja, nešto što je uzvišeno, plemenito i časno, a ne vulgarno i nisko.
◻ “Pravedno” znači da udovoljava Božjem mjerilu, a ne ljudskom. Svjetovni se ljudi bave nepravednim planovima, no mi trebamo razmišljati o stvarima koje su pravedne u Božjim očima i radovati im se. (Usporedi Psalam 26:4; Amos 8:4-6.)
◻ “Prečisto” znači čisto i sveto ne samo u postupanju (spolnom ili drugom) već i u mislima i motivima. “Premudrost od ozgo ona je najprije čista”, kaže Jakov. Isus, koji je “čist”, savršen nam je Primjer koji trebamo razmotriti (Jakov 3:17; 1. Ivanova 3:3).
◻ “Preljubazno” je ono što potiče druge i pobuđuje ih na ljubav. Trebamo ‘razumijevati jedan drugoga u podbunjivanju k ljubavi i dobrijem djelima’ umjesto da se bavimo stvarima koje izazivaju mržnju, gorčinu i svađu (Jevrejima 10:24).
◻ “Slavno” ne znači samo biti “časno” ili “imati dobar glas” već i, u aktivnom smislu, biti izgrađujuće i pohvalno. Mi se zanimamo za korisne i izgrađujuće stvari umjesto za ponižavajuće i sablažnjive (Efežanima 4:29).
◻ “Dobrodjetelj” u biti znači “dobrota” ili “moralna vrsnoća”, no može se odnositi i na bilo koju drugu vrsnoću. Prema tome, možemo cijeniti dragocjena svojstva, zasluge i dostignuća drugih koji su u skladu s Božjim mjerilom.
◻ ‘Pohvalne’ stvari zaista su pohvalne ako hvala dolazi od Boga ili nekog od njega priznatog autoriteta (1. Korinćanima 4:5; 1. Petrova 2:14).
Obećanje života i mira
17. Koji blagoslovi proizlaze iz ‘težnje duha’?
17 Ako slušamo Pavlovu opomenu i ‘mislimo’ o tim stvarima, slijedit ćemo ‘težnju duha’. Posljedica toga bit će ne samo blagoslov života, to jest vječnog života u obećanom novom svijetu, nego i mir (Rimljanima 8:6, St). Zašto? Zato što je naš um zaštićen od štetnog utjecaja tjelesnih stvari i mi više nismo toliko pogođeni očajničkom borbom između tijela i duha koju opisuje Pavao. Odupirući se utjecaju tijela, stječemo i mir s Bogom, jer je “težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu” (Rimljanima 7:21-24; 8:7, St).
18. Koju bitku vodi Sotona, i kako možemo izaći kao pobjednici?
18 Sotona i njegovi zastupnici čine sve što mogu kako bi naš odraz slave Božje postao mutan. Oni nastoje zadobiti vlast nad našim mislima, bombardirajući ih tjelesnim željama, znajući da će to napokon dovesti do neprijateljstva s Bogom i do smrti. Ali mi možemo iz te bitke izaći kao pobjednici. Poput Pavla, i mi možemo izjaviti: “Zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isu[sa Kri]sta, Gospodina našega” što nam je pružio mogućnosti da suzbijamo vlast grijeha nad palim tijelom (Rimljanima 7:25).
[Bilješke]
a Biblija općenito koristi hebrejski glagol chatáʼ i grčki glagol hamartáno kako bi označila “grijeh”. Obje riječi znače “promašiti”, u smislu promašiti ili ne dostići odredište, cilj ili metu.
b Tradicionalno, sedam smrtnih grijeha jesu oholost, škrtost, bludnost, zavist, proždrljivost, srditost i lijenost.
Možeš li objasniti?
◻ Što je grijeh, i kako može razviti vlast nad palim tijelom?
◻ Kako možemo suzbijati ‘težnju tijela’?
◻ Što možemo činiti da bismo unapređivali ‘težnju duha’?
◻ Kako “težnja Duha” donosi život i mir?
[Slika na stranici 15]
Kain je, na svoju vlastitu propast, dozvolio tjelesnim sklonostima da dominiraju njime
[Slika na stranici 16]
Težnja duha znači život i mir