“Sretan je tko je milostiv potlačenima”

“Griješi tko prezire bližnjega svoga, a sretan je tko je milostiv potlačenima” (PRIČE SALAMUNOVE 14:21, NS).

1, 2. Što se dogodilo trima filipinskim obiteljima i za koja to pitanja daje povoda?

ZA VRIJEME dok su tri filipinske obitelji u provinciji Pangasinan prisustvovale kršćanskom sastanku, vatra je u potpunosti uništila njihove domove. Vrativši se kući, shvatili su da su ostali bez hrane i krova nad glavom. Sukršćani koji su to doznali brzo su im donijeli nešto za jelo i pobrinuli za smještaj kod drugih u skupštini. Slijedećeg su jutra dopremili bambus i ostali građevni materijal. Ta se bratska ljubav duboko dojmila njihovih susjeda. A i za ove je tri obitelji bilo dobro da im je pomognuto na taj način. Kuće su im, doduše, bile uništene, ali njihova vjera i ostala kršćanska svojstva nadživjeli su vatru i ojačali zahvaljujući tom reagiranju ispunjenom ljubavlju (Matej 6:33; usporedi 1. Korinćanima 3:12-14).

² Zar takova iskustva ne griju naša srca? Ona jačaju našu vjeru u čovjekoljubivost, a još više u moć pravog kršćanstva (Djela apostolska 28:2). No, razumijemo li biblijski temelj za takvo ‘činjenje dobra svima, a osobito onima s kojima smo u srodstvu po vjeri’ (Galaćanima 6:10, NS). Kako možemo mi osobno učiniti još više u tom pogledu?

Istaknuti primjer za nas

3. U što smo uvjereni s obzirom na Jehovinu skrb za nas?

³ Učenik Jakov je objasnio: “Svaki dobar dar i svaki savršeni poklon potječe odozgo” (Jakov 1:17, NS). Kolike li istine u ovim riječima kad znamo da Jehova bogato brine za naše duhovno i materijalno dobro! No, kojim on stvarima daje prednost? Duhovnim. Primjerice, dao nam je Bibliju da bismo imali duhovno vodstvo i nadu. U središtu te nade je jedan dar, naime njegov Sin, čija žrtva predstavlja temelj oproštenja i daje izgled na vječni život (Ivan 3:16; Matej 20:28).

4. Iz čega je vidljivo da je Bog zainteresiran i za naše materijalne potrebe?

⁴ Jehova je zainteresiran i za naše materijalno blagostanje, o čemu je apostol Pavao raspravljao s muževima Listre. Iako oni nisu bili pravi obožavatelji Boga nisu mogli osporiti da ‘Stvoritelj svojim dobročinstvima daje s neba kišna i plodonosna vremena i zasićuje srca naša jelom i veseljom’ (Djela apostolska 14:15-17, ST). Pokazujući ljubav Jehova brine kako za naše duhovne, tako i za životne potrebe. Nije li i to jedan od razloga da je on “sretan Bog”? (1. Timoteju 1:11).

5. Što učimo iz Božjeg načina postupanja s izraelskim narodom?

⁵ Božji način postupanja s izraelskim narodom u staro doba predočava njegovo uravnoteženo gledište o duhovnim potrebama i životnim okolnostima njegovih obožavatelja. On je najprije dao svom narodu Zakon. Kraljevi su osobno morali sačiniti prijepis tog Zakona, a u određenim vremenskim razmacima sakupljao se narod da bi slušao čitanje Zakona (5. Mojsijeva 17:18; 31:9-13). Zakon je određivao potrebu postojanja šatora od sastanka ili hrama i svećenika, koji bi prinosili žrtve, kako bi narod mogao dobiti Božju milost. Izraelci su se redovito sastajali na religioznim svečanostima, koje su predstavljale godišnje vrhunce njihova obožavanja (5. Mojsijeva 16:1-17). Rezultat toga bio je da su pojedini Izraelci postali duhovno bogatima pred Bogom.

6, 7. Kako je Jehova pokazao u Zakonu svoju brigu za fizičke potrebe Izraelaca?

⁶ Zakon je otkrivao koliko je Jehova obazriv prema fizičkim životnim okolnostima svojih slugu. Možda se sjećaš Izraelu danih propisa u vezi s higijenom, zatim mjera kojima se spriječavalo širenje zaraze (5. Mojsijeva 14:11-21; 23:10-14). Također nesmijemo previdjeti ni posebne Božje pripreme za pomoć siromašnima i potlačenima. Moglo se dogoditi da neki Izraelac osiromaši zbog lošeg zdravlja ili neke katastrofe, primjerice vatre ili poplave. Jehova je već u svojem Zakonu dao na znanje da neće biti svi jednaki u ekonomskom pogledu (5. Mojsijeva 15:11). Ali, on nije samo pokazivao suosjećanje prema siromašnima i potlačenima, nego se pobrinuo i za pružanje pomoći.

⁷ Takove su osobe odmah trebale hranu. Stoga je Bog zapovijedio da se za potrebe siromašnih u Izraelu ostavljaju pabirci na poljima, u vinogradima ili maslinicima (5. Mojsijeva 24:19-22; 3. Mojsijeva 19:9, 10; 23:22). Božji način postupanja nije poticao ljude na lijenost ili na ovisnost o javnom prosjačenju, ako su isti u stvarnosti bili sposobni za rad. Izraelac koji je želio imati pabirke morao se naprezati, možda izdržati mnoge sate na žarkoj vrućini, da bi sakupio hranu za dnevnu potrebu. Ipak, ne smijemo previdjeti da se na taj način Bog obazrivo pobrinuo za siromašne. (Usporedi Ruta 2:2-7; Psalam 69:33; 102:17.)

8. a) Što je svaki Židov trebao učiniti za svoga brata? (Usporedi Jeremija 5:26, 28.) b) Što otkriva usporedba danas uobičajenog stajališta s onim na koje je Bog upozorio Židove?

⁸ Svoje zanimanje za potlačene Jehova je isticao u izrekama poput slijedeće, zapisane u Izaiji 58:6, 7. Kad su se neki samozadovoljni Izraelci podvrgli licemjernom postu, Božji prorok je objasnio: “Ovo je post koji mi je po volji... Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi” (ST). Danas su neki suvremenici jako zainteresirani za to da ih ništa ne ometa u njihovom “kućnom miru”. Spremni su pomoći potrebnima samo ako to za njih ne bi predstavljalo osobnu žrtvu ili im stvaralo neugodnosti. Kakove li razlike od duha, kojeg je Bog istaknuo preko svog proroka Izaije! (Vidi također Ezekijel 18:5-9.)

9. Koji je savjet u vezi kredita sadržavao Zakon i na koje stajalište hrabri Bog?

⁹ Suosjećanje sa siromašnom izraelskom braćom moglo je doći do izražaja u davanju kredita istima. Izraelac je mogao očekivati kamate za svoj novac ako ga je dužnik koristio za otvaranje ili proširenje nekog posla. Međutim, Jehova je rekao da se za kredit dan siromašnom bratu ne traže kamate, jer bi ga očajanje moglo navesti na neko nedjelo (2. Mojsijeva 22:25; 5. Mojsijeva 15:7, 8, 11; 23:19, 20; Priče Salamunove 6:30, 31). Božje stajalište prema prikraćenima trebalo bi poslužiti za uzor njegovim obožavateljima. Nama je čak obećano: “Jahvi pozaima tko je siromahu milostiv, i ON će mu platiti dobročinstvo” (Priče Salamunove 19:17, ST). Predstavi si — ti posuđuješ Jehovi, a on jamči da će ti bogato vratiti!

10. Koja si pitanja možeš postaviti nakon razmatranja Božjeg primjera?

¹⁰ Stoga se svi mi trebamo pitati: Što za mene znači Božje gledište i način postupanja s potlačenima? Jesam li što naučio iz njegova savršenog primjera i nastojim li oponašati ga? Mogu li poraditi na tome da još bolje odgovaram Božjoj slici u tom pogledu? (1. Mojsijeva 1:26).

Sin po primjeru oca

11. Kako je Isus bio suglasan sa stajalištem svoga Oca? (2. Korinćanima 8:9).

¹¹ Isus Krist je ‘odraz Jehovine slave i točan odraz njegova bića’ (Jevrejima 1:3, ST). Stoga je bilo za očekivati da će i on odražavati brigu svog Oca za sve koji su zainteresirani za pravo obožavanje. I upravo je tako bilo. Isus je pokazao da je pomoć najpotrebnija u slučaju duhovnog siromaštva: “Sretni su oni koji su svjesni svojih duhovnih potreba jer njima pripada Kraljevstvo nebesko” (Matej 5:3, NS; usporedi Luka 6:20). Krist je također rekao: “Zato sam se rodio i zato dođoh na svijet da svjedočim za istinu” (Ivan 18:37, NS). Zbog toga nije bio prvenstveno poznat kao čudotvorac ili čudotvorni iscjelitelj, nego kao učitelj (Marko 10:17-21; 12:28-33). Razmotri s tim u vezi izvještaj iz Marka 6:30-34, gdje se govori kako se Isus jednom prilikom želio odmoriti. Tada “vidje silan narod, ... a bili su kao ovce bez pastira”. Kako je on reagirao? “Poče ih učiti dugo (o mnogim stvarima, NS)”. Da, on se trošio da bi im mogao dati ono najpotrebnije; istinu kroz koju bi postigli vječni život (Ivan 4:14; 6:51).

12. Što možemo naučiti iz Marka 6:30-34 i 6:35-44, a u vezi Isusovog stajališta?

¹² Iako se Isus koncentrirao na duhovne potrebe poniznih Židova, on nije previđao niti njihove materijalne potrebe. Iz Markovog je izvještaja vidljivo da je Isus vodio brigu i o potrebi za doslovnom hranom. Apostoli su najprije predložili da otpusti množicu, kako bi si mogli “kupiti nešto za jelo”. Isus je bio protiv toga. Potom su razmotrili mogućnost da uzmu novac iz zajedničke kase i da kupe hranu. No, umjesto toga Isus je dao prednost poznatom čudu, kojim je osigurao dovoljno hrane za 5000 muževa, ne računajući žene i djecu. Obrok se sastojao iz osnovnih živežnih namirnica — kruha i ribe. Netko bi danas mogao misliti da je Isusu bilo lako zadovoljiti potrebe ljudi, jer je činio čuda. Ipak, ne smijemo zaboraviti činjenicu da je čineći ih, pokazivao suosjećanje (Marko 6:35-44; Matej 14:21).a

13. Kako je Isus pokazao zanimanje za dobro ljudi?

¹³ Vjerojatno si u evanđeljima čitao izvještaje iz kojih je vidljivo da se Isusovo suosjećanje nije ograničavalo samo na siromašne. Pomagao je također bolesnima i potlačenima (Luka 6:17-19; 17:12-19; Ivan 5:2-9; 9:1-7). Nije liječio samo osobe koje su se slučajno našle u njegovoj blizini. Ponekad je čak putovao da bi pomogao nekom bolesniku (Luka 8:41-55).

14, 15. a) Zašto možemo biti sigurni da je Isus očekivao od svojih sljedbenika da pokažu jednako zanimanje? b) Koja si pitanja moramo postaviti?

¹⁴ No, jesu li se za potrebe siromašnih i potlačenih učenika (ili tražitelja istine) morali brinuti samo oni koji su čudima mogli prouzročiti olakšanje? Ne. Svi su se Isusovi učenici trebali brinuti za takove i postupati odgovarajuće tome. Primjerice, nekom je sucu koji je želio dobiti vječni život, Isus rekao: “Prodaj sve što imaš, podaj siromasima i imat ćeš blago na nebesima” (Luka 18:18-22, ST). Isus je također savjetovao: “Kad priređuješ gozbu, pozivaj siromahe, sakate, hrome i slijepe! Tada će ti biti blago, jer ti nemaju čim uzvratiti! To će ti se uzvratiti o uskrsnuću pravednika” (Luka 14:13, 14, ST).

¹⁵ Budući da je kršćanin sljedbenik Krista, neka bi se svatko od nas pitao: U kojoj mjeri oponašam Isusovo stajalište i način postupanja sa siromašnima, potlačenima i prikraćenima? Mogu li iskreno reći poput apostola Pavla: “Oponašajte mene kao što sam ja oponašao Krista”? (1. Korinćanima 11:1).

Pavao — sretan primjer

16. Što je za apostola Pavla bilo posebno važno?

¹⁶ Potpuno je u redu spomenuti Pavla, jer je i on dao oponašanja vrijedan primjer. Kao što je i za očekivati, njegovo je glavno zanimanje bilo usmjereno na duhovne potrebe drugih. On je bio ‘poslanik umjesto Krista, koji je molio druge da se pomire s Bogom’ (2. Korinćanima 5:20, NS). Pavao je primio posebno zaduženje da propovijeda među nežidovima i da osniva skupštine. Stoga je pisao da mu je “povjereno propovijedanje dobre vijesti neobrezanima” (Galaćanima 2:7, ST).

17. Kako znamo da je Pavao poklanjao pažnju i fizičkim potrebama?

¹⁷ Je li Pavao, poput Jehove i Isusa, bio zabrinut za nevolje i probleme suobožavatelja, budući da je rekao da oponaša Krista? Neka nam sam Pavao odgovori na to. Prema Galaćanima 2:9, on je pisao: “Jakov, Kefa (Petar) i Ivan ... dadnu desnice meni i Barnabi u znak međusobnog zajedništva, da mi idemo među pogane”. Odmah u slijedećem retku dodaje: “Jedino su htjeli da se i dalje sjećamo siromaha; to je baš ono što sam brižno i činio” (Galaćanima 2:10, ST). Dakle, Pavao je shvatio da iako je bio kao misionar i apostol odgovoran za mnoge skupštine, nije smio biti toliko zaposlen da ne bi mogao biti zainteresiran za fizičko dobro svoje braće i sestara.

18. Na koje se “siromašne” Pavao vjerojatno osvrnuo u Galaćanima 2:10 i zašto im se trebala pokloniti pažnja?

¹⁸ “Siromasi” o kojima je govorio u Galaćanima 2:10 bili su, izgleda, uglavnom židovski kršćani u Jeruzalemu i Judeji. U prošlosti “počeše mrmljati helenisti (Židovi koji su govorili grčki, NS) na Hebreje da se njihove udovice zapostavljaju u svakidašnjoj pomoći (dnevnoj podjeli živežnih namirnica)” (Djela apostolska 6:1, ST). Stoga je Pavao, spomenuvši da je on apostol naroda, objasnio kako ne previđa nikoga u kršćanskom bratstvu (Rimljanima 11:13). Kad je govorio da “ne bude razdora u tijelu, već da udovi brižno nastoje oko zajedničkog dobra sviju. Ako pati jedan ud, s njime pate svi udovi”, bio je svjestan da je u to uključena briga za fizičke potrebe drugih (1. Korinćanima 12:25, 26, ST).

19. Koji dokaz postoji da su Pavao i ostala braća djelima pokazala svoju brigu za siromašne?

¹⁹ Kad su kršćani u Jeruzalemu i Judeji trpjeli zbog siromaštva, gladi i progonstva, reagirale su na to neke vrlo udaljene skupštine. One su naravno isprosile u svojim molitvama Božju pomoć i utjehu za potrebnu braću. Ali, nisu se time zadovoljili. Pavao je pisao: “Jer su Makedonija i Ahaja odlučile pružiti neku pomoć siromasima među svetima u Jeruzalemu” (Rimljanima 15:26, 27, ST). Oni koji su poslali te financijske priloge svojoj potlačenoj braći ‘postali su bogati u svemu za svaku darežljivost koja je takva da po nama daje zahvalu Bogu’ (2. Korinćanima 9:1-13, ST). Nije li to za njih bio razlog da budu sretni?

20. Zašto mogu biti sretna braća koja svojim prinosima pomažu “siromašnima?”

²⁰ Braća koja su podijelila svoja sredstva sa “siromašnima među svetima u Jeruzalemu” imala su dodatni razlog da budu sretna. Činjenica da su brinuli za potlačene, donijela je darovateljima Božje priznanje. Naime, grčka riječ prevedena sa “prinos”, u Rimljanima 15:26 i 2. Korinćanima 9:13 posreduje slijedeće značenje: “znakovi zajedništva”, “dokaz bratske povezanosti”, čak i “prilog”. Upotrebljena je i u Jevrejima 13:16, gdje čitamo: “Ne zaboravljajte dobro činiti i dijeliti svoja dobra s drugima, jer se takvim žrtvama ugađa Bogu!” (ST).

Hoćeš li i ti biti sretan?

21. Iz kojeg razloga možemo biti sretni?

²¹ U ovom smo objašnjenju iznijeli biblijske dokaze, koji svjedoče da su se Jehova Bog, Isus Krist i apostol Pavao brinuli za potlačene. Utvrdili smo da su dali na znanje kako je potrebno pokloniti glavnu pažnju duhovnim potrebama. Ipak, točno je da su na vrlo koristan način pokazali zanimanje za siromašne, bolesne i ugrožene. Takvo ih je pružanje pomoći činilo sretnima. Treba li i s nama biti tako? Apostol Pavao nas opominje da “zadržimo u mislima riječi Gospodina Isusa ... koji je sam rekao: ‘Više usrećuje davanje, nego primanje’” (Djela apostolska 20:35, NS).

22. Koja još gledišta u vezi s ovom stvari zaslužuju tvoju pažnju?

²² Možda se pitaš: Što bih mogao ja osobno učiniti? Kako ću znati tko je stvarno u nevolji? Kako bih mogao, ne hrabreći na lijenost, pomoći na prijazan i realan način, uzimajući pri tome u obzir tuđe osjećaje, ali u skladu sa svojom kršćanskom obavezom širenja dobre vijesti? Ove ćemo točke razmatrati u slijedećem članku, a poslužit će nam kao ishodište k daljnjoj sreći.

[Bilješka]

Jesi li zapazio?

◻ Kako pokazuje Bog svoje zanimanje za naše duhovne i fizičke potrebe?

◻ Iz čega je vidljivo da Isus nije bio zainteresiran samo za pomaganje ljudima posredovanjem nauka istine?

◻ Koji je primjer u vezi sa siromašnima dao Pavao?

◻ Na što te navodi razmatranje primjera Jehove, Isusa i apostola Pavla?

[Slika na stranici 13]

Neka bi kršćanski starješine i svi ostali primjenjivali Isusov savjet iz Luke 14:13, 14