1. Zašto će se sve skupštine Jehovinih svjedoka sastati 12. travnja 2006?

DVANAESTOG travnja 2006, u srijedu navečer, oko 16 milijuna ljudi proslavit će Gospodinovu večeru. Na svim mjestima gdje će se okupiti bit će postavljen stol s beskvasnim kruhom, koji predstavlja Kristovo tijelo, i crnim vinom, koje predočava njegovu prolivenu krv. Pretkraj predavanja u kojem će se objasniti svrha obilježavanja Isusove smrti ti će se simboli — najprije kruh, a potom vino — ponuditi svima prisutnima. U prilično malo skupština Jehovinih svjedoka simbole će uzeti jedna ili više osoba, no češće će biti slučaj da nitko od prisutnih neće uzeti simbole. Zašto samo mali broj kršćana, oni koji se nadaju životu na nebu, uzima kruh i vino, dok većina, a to su oni koji se nadaju vječnom životu na Zemlji, to ne čini?

2, 3. (a) Što je sve Jehova stvorio u skladu sa svojim naumom? (b) S kojim je ciljem Jehova stvorio Zemlju i ljude?

² Jehova Bog ima točno određeni naum. Da bi ga ispunio, on “upravlja svime u skladu s odlukom svoje volje” (Efežanima 1:11). Najprije je stvorio svog jedinorođenog Sina (Ivan 1:1, 14; Otkrivenje 3:14). Zatim je preko njega stvorio obitelj svojih duhovnih sinova, a kasnije i čitav materijalni svemir, uključujući i Zemlju te ljude na njoj (Job 38:4, 7; Psalam 103:19-21; Ivan 1:2, 3; Kološanima 1:15, 16).

³ Jehova nije stvorio Zemlju kao mjesto gdje će ljudi privremeno živjeti i pokazati jesu li zaslužili da se sjedine s obitelji njegovih duhovnih sinova na nebu, kao što to naučavaju mnoge crkve kršćanstva. Stvorio ju je s točno određenim ciljem, naime “da se na njoj nastava” (Izaija 45:18). Bog je Zemlju stvorio za ljude, a ljude da žive na Zemlji (Psalam 115:16). Cijela je Zemlja trebala postati raj, biti ispunjena pravednim ljudima koji će je obrađivati i brinuti se za nju. Prvom ljudskom paru nikada nije bilo rečeno da će s vremenom otići na nebo (1. Mojsijeva 1:26-28; 2:7, 8, 15).

Jehovin naum doveden u pitanje

4. Kako je na samom početku ljudske povijesti osporeno Jehovino pravo vladanja?

⁴ Jedan od duhovnih sinova Jehove Boga pobunio se i odlučio osujetiti njegov naum, zloupotrebljavajući slobodnu volju koju mu je on dao. Narušio je mir koji imaju svi koji se s ljubavlju podlažu Jehovinoj vlasti. Sotona je potaknuo prve ljude da budu neovisni o Bogu (1. Mojsijeva 3:1-6). On nije osporio Jehovinu moć, već je doveo u pitanje način na koji primjenjuje svoju vlast, a time i njegovo pravo da vlada. Tako je ovdje na Zemlji, na samom početku ljudske povijesti, pokrenuto bitno pitanje o tome ima li Jehova pravo biti Vrhovni Vladar.

5. Koje se popratno pitanje pojavilo, i koga je uključivalo?

⁵ Uz to glavno pitanje o Jehovinom pravu vladanja pojavilo se i popratno pitanje koje je Sotona pokrenuo u vrijeme Joba. Sotona je doveo u pitanje motiv iz kojeg se Jehovi podlažu njegova stvorenja i služe mu. Tvrdio je da to čine iz sebičnih razloga i da će se okrenuti protiv Boga kad se nađu u kušnjama (Job 1:7-11; 2:4, 5). Iako je ta tvrdnja bila prvenstveno upućena čovjeku koji je služio Jehovi, ona se ticala i duhovnih Božjih sinova, pa čak i Jehovinog jedinorođenog Sina.

6. Kako je Jehova dokazao da je dosljedan svom naumu i svom imenu?

⁶ Dosljedan svom naumu i svom imenu, Jehova je postao Prorok i Spasitelj.a Sotoni je rekao: “Mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati” (1. Mojsijeva 3:15). Putem Sjemena svoje “žene”, koja predstavlja nebeski dio njegove organizacije, Jehova će odgovoriti na Sotonine tvrdnje i dati Adamovim potomcima nadu u izbavljenje i život (Rimljanima 5:21; Galaćanima 4:26, 31).

‘Sveta tajna njegove volje’

7. Što je Jehova otkrio o svom naumu putem apostola Pavla?

⁷ U svom pismu kršćanima u Efezu apostol Pavao lijepo objašnjava kako Jehova vodi zbivanja u pravcu ispunjenja svog nauma. Napisao je: ‘Obznanio nam je svetu tajnu svoje volje. Ona je u skladu s onim što mu je ugodno, a što je naumio u sebi za upravljanje stvarima kad se navrše određena vremena, naime da se sve ponovno sastavi u Kristu, ono što je na nebesima i ono što je na zemlji’ (Efežanima 1:9, 10). Jehovin veličanstven naum je stvoriti ujedinjeni svijet koji će obuhvaćati čitav svemir i u kojem će prebivati stvorenja koja se s ljubavlju podlažu njegovoj vrhovnoj vlasti (Otkrivenje 4:11). Na taj će način njegovo ime biti posvećeno, dokazat će se da je Sotona lažac, a Božja će se volja vršiti “kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:10).

8. U kom je smislu Jehova ‘upravljao stvarima’?

⁸ Jehova je ‘ono što mu je ugodno’, odnosno svoj naum, ispunjavao tako što je ‘upravljao stvarima’. On je na izuzetan način vodio zbivanja u pravcu ispunjenja svog nauma tako što je tijekom stoljeća postepeno otkrivao ‘svetu tajnu’ (Efežanima 1:10; 3:9).

9. Kako je Jehova postepeno otkrivao svetu tajnu svoje volje?

⁹ Jehova je putem niza saveza postupno otkrivao kako će se ispuniti njegov naum u vezi sa Sjemenom obećanim u Edenu. Sklopivši savez s Abrahamom, otkrio je da će obećano Sjeme koje će se pojaviti na Zemlji doći iz Abrahamove loze i da će se preko njega blagosloviti “svi narodi na zemlji”. Taj je savez također nagovijestio da će još netko biti pridružen glavnom dijelu sjemena (1. Mojsijeva 22:17, 18). Savez Zakona sklopljen s Izraelcima otkrio je da Jehova želi uspostaviti “kraljevstvo svećeničko” (2. Mojsijeva 19:5, 6). Savez s Davidom ukazao je na to da će Sjeme vladati kraljevstvom koje će trajati dovijeka (2. Samuelova 7:12, 13; Psalam 89:3, 4). Nakon što je savez Zakona doveo Židove do Mesije, Jehova je otkrio daljnje značajke ispunjenja svog nauma (Galaćanima 3:19, 24). Otkrio je da će osobe koje će se pridružiti glavnom dijelu sjemena biti prorečeno “kraljevstvo svećeničko”, a s njima će, kao s novim, duhovnim ‘Izraelom’, biti sklopljen “novi savez” (Jeremija 31:31-34; Hebrejima 8:7-9).b

10, 11. (a) Kako je Jehova otkrio tko je prorečeno Sjeme? (b) Zašto je Božji jedinorođeni Sin došao na Zemlju?

¹⁰ Da bi se Božji naum ispunio, prorečeno se Sjeme trebalo pojaviti na Zemlji. Jehova je poslao anđela Gabrijela da kaže Mariji da će roditi sina kojem treba dati ime Isus. Anđeo joj je rekao: “On će biti velik i zvat će se Sin Najvišega; i Jehova Bog dat će mu prijestolje Davida, njegovog oca, i on će vladati kao kralj nad Jakovljevim domom zauvijek, i njegovom kraljevstvu neće biti kraja” (Luka 1:32, 33). Tako je postalo jasno tko je obećano Sjeme (Galaćanima 3:16; 4:4).

¹¹ Jehovin jedinorođeni Sin došao je na Zemlju da bi bio iskušan do krajnjih granica. Na njemu je ležala odgovornost da pruži savršen odgovor na Sotonine tvrdnje. Hoće li ostati vjeran svom Ocu? I to je bilo dio svete tajne. Apostol Pavao je kasnije ovako objasnio Isusovu ulogu: “Mora se priznati da je sveta tajna ove odanosti Bogu velika: ‘On je bio očitovan u tijelu, proglašen pravednim u duhu, pojavio se anđelima, bio propovijedan među nacijama, vjerovan u svijetu, podignut u slavi’” (1. Timoteju 3:16). Da, time što je do smrti ostao nepokolebljiv i vjeran Bogu, Isus je dao najpotpuniji odgovor na Sotonine tvrdnje. No trebale su biti otkrivene i druge pojedinosti vezane uz svetu tajnu.

“Sveta tajna Božjeg kraljevstva”

12, 13. (a) Tko je uključen u ‘svetu tajnu Božjeg kraljevstva’? (b) Što je Jehova morao učiniti za malu grupu ljudi da bi mogli ići na nebo?

¹² Tijekom jednog od svojih propovjedničkih putovanja po Galileji Isus je ukazao na to da je sveta tajna usko povezana s njegovim Mesijanskim Kraljevstvom. Svojim je učenicima rekao: “Vama je dano da razumijete svete tajne nebeskog kraljevstva [“Božjeg kraljevstva”, Marko 4:11]” (Matej 13:11). U tu je tajnu uključeno “malo stado” koje Jehova odabire, a čini ga 144 000 osoba koje su također dio sjemena i koje se pridružuju njegovom Sinu da bi vladale s njim na nebu (Luka 12:32; Otkrivenje 14:1, 4).

¹³ Budući da su ljudi stvoreni da žive na Zemlji, Jehova je te pojedince morao učiniti ‘novim stvorenjima’ da bi mogli ići na nebo (2. Korinćanima 5:17). Apostol Petar, jedan od onih koji su dobili tu izvanrednu nebesku nadu, napisao je: “Neka je blagoslovljen Bog i Otac našeg Gospodina Isusa Krista, jer nam je po svom velikom milosrđu dao novo rođenje za živu nadu putem uskrsnuća Isusa Krista iz mrtvih, za nasljedstvo koje je neraspadljivo i neokaljano i koje ne vene. Ono je sačuvano na nebesima za vas” (1. Petrova 1:3, 4).

14. (a) Kako su ne-Židovi bili uključeni u ‘svetu tajnu Božjeg kraljevstva’? (b) Zahvaljujući čemu možemo razumjeti “duboke stvari Božje”?

¹⁴ Daljnje obilježje svete tajne u vezi s Kraljevstvom koje je trebalo biti uspostavljeno u budućnosti bilo je to što je Bog odlučio da i ne-Židovi budu uključeni u malu grupu ljudi koji će biti pozvani da vladaju s Kristom na nebu. To je još jedan način kako je Jehova ‘upravljao stvarima’ da bi se ispunio njegov naum, a Pavao je to ovako objasnio: “U drugim naraštajima ova tajna nije bila obznanjena sinovima ljudskim kao što je sada duhom otkrivena njegovim svetim apostolima i prorocima, naime da ljudi iz nacija trebaju biti sunasljednici i udovi istog tijela i zajedno s nama sudionici obećanja u zajedništvu s Kristom Isusom putem dobre vijesti” (Efežanima 3:5, 6). Razumijevanje tog obilježja svete tajne bilo je duhom otkriveno “svetim apostolima”. Slično tome, da nemamo pomoć svetog duha, ni mi danas ne bismo razumjeli te “duboke stvari Božje” (1. Korinćanima 2:10; 4:1; Kološanima 1:26, 27).

15, 16. Zašto je Jehova Kristove suvladare birao među ljudima?

¹⁵ “Sto četrdeset i četiri tisuće” koje je Ivan vidio u viziji kako stoje s ‘Janjetom’ na nebeskoj gori Sionu ‘kupljeni su sa zemlje’, “otkupljeni između ljudi kao prvine Bogu i Janjetu”, Isusu Kristu (Otkrivenje 14:1-4). Jehova je za primarni dio sjemena obećanog u Edenu odabrao svog prvog nebeskog sina. Ali zašto je Kristove suradnike birao među ljudima? Apostol Pavao objašnjava da je taj mali broj ljudi ‘pozvan u skladu s Jehovinim naumom’, “u skladu s onim što je ugodno njegovoj volji” (Rimljanima 8:17, 28-30; Efežanima 1:5, 11; 2. Timoteju 1:9).

¹⁶ Jehovin je naum da se posveti njegovo veliko i sveto ime te dokaže da on ima pravo biti Vrhovni Vladar. Jehova je izuzetno mudro ‘upravljao stvarima’ tako što je poslao svog prvorođenog Sina na Zemlju, gdje je bio iskušan do krajnjih granica. Osim toga, odlučio je da u Mesijanskom Kraljevstvu zajedno s njegovim Sinom vladaju ljudi koji su također sve do smrti ostali vjerni njemu kao Vrhovnom Vladaru (Efežanima 1:8-12; Otkrivenje 2:10, 11).

17. Zašto nas raduje to što su Krist i njegovi suvladari nekada bili ljudi?

¹⁷ Jehova je pokazao veliku ljubav prema Adamovim potomcima kad je svog Sina poslao na Zemlju, a njegove suvladare u Kraljevstvu birao među ljudima. Kako to koristi svima ostalima koji su ostali vjerni Jehovi, počevši od Abela pa naovamo? Nesavršeni ljudi rođeni su kao robovi grijeha i smrti, pa trebaju biti duhovno i fizički izliječeni te postati savršeni, kakve ih je Jehova u početku i stvorio (Rimljanima 5:12). Zar za sve koji se raduju vječnom životu na Zemlji nije utješno znati da će njihov Kralj biti pun ljubavi i razumijevanja, kakav je bio i prema svojim učenicima dok se nalazio na Zemlji? (Matej 11:28, 29; Hebrejima 2:17, 18; 4:15; 7:25, 26). Zar nije isto tako ohrabrujuće znati da će kraljevi i svećenici koji će vladati uz Krista biti vjerni muškarci i žene koji su se poput nas borili sa svojim slabostima i životnim brigama? (Rimljanima 7:21-25).

Jehovin siguran naum

18, 19. Zašto su nam nakon ovog razmatranja jasnije Pavlove riječi iz Efežanima 1:8-11, i što ćemo razmatrati u sljedećem članku?

¹⁸ Sada možemo bolje shvatiti značenje Pavlovih riječi upućenih pomazanim kršćanima, koje su zapisane u Efežanima 1:8-11. On je rekao da im je Jehova obznanio “svetu tajnu svoje volje”, da su “izabrani za nasljednike” s Kristom i da su “unaprijed određeni prema naumu onoga koji upravlja svime u skladu s odlukom svoje volje”. Stoga razumijemo da je Jehova na zadivljujuć način ‘upravljao stvarima’ da bi ispunio svoj naum. To nam također pomaže da razumijemo zašto od svih kršćana koji prisustvuju Gospodinovoj večeri samo malo njih uzima simbole.

¹⁹ U sljedećem članku saznat ćemo što obilježavanje Kristove smrti znači kršćanima koji imaju nebesku nadu. Saznat ćemo i zašto milijune onih koji se nadaju vječnom životu na Zemlji treba jako zanimati što predočava taj događaj.

1. Što je Jehovi “ugodno” u vezi s nebom i Zemljom?

MIR u čitavom svemiru! Tako bi se moglo opisati veličanstveni naum Jehove, ‘Boga mira’ (Hebrejima 13:20). On je nadahnuo apostola Pavla da napiše da je njemu ‘ugodno da se sve ponovno sastavi u Kristu, ono što je na nebesima i ono što je na zemlji’ (Efežanima 1:9, 10). No što zapravo podrazumijeva izraz koji je u ovom retku preveden s ‘ponovno sastaviti’? Bibličar John Lightfoot kaže: “Taj izraz ukazuje na potpuni sklad u svemiru u kojem više neće biti vanjskih faktora koji bi mogli unijeti razdor, nego će sve biti usredotočeno na Krista i sjedinjeno s njim. Neće biti grijeha, smrti, tuge, neuspjeha ni patnje.”

“Ono što je na nebesima”

2. Tko predstavlja “ono što je na nebesima” što treba biti sastavljeno?

² Apostol Petar je sljedećim riječima ukratko opisao divnu nadu pravih kršćana: “Mi prema njegovom obećanju očekujemo nova nebesa i novu zemlju, i u njima će prebivati pravednost” (2. Petrova 3:13). “Nova nebesa” obećana u ovom retku odnose se na novu vlast, Mesijansko Kraljevstvo. “Ono što je na nebesima”, što je Pavao spomenuo u pismu Efežanima, treba biti sastavljeno “u Kristu”. Riječ je o ograničenom broju ljudi koji su izabrani za Kristove suvladare na nebu (1. Petrova 1:3, 4). Tih 144 000 pomazanih kršćana ‘kupljeni su sa zemlje’, “otkupljeni između ljudi”, da bi bili sunasljednici s Kristom u njegovom nebeskom Kraljevstvu (Otkrivenje 5:9, 10; 14:3, 4; 2. Korinćanima 1:21; Efežanima 1:11; 3:6).

3. Zašto se može reći da je Bog pomazanike ‘posjeo na nebeska mjesta’ još dok su na Zemlji?

³ Pomazani kršćani ponovno su rođeni svetim duhom kako bi postali Jehovini duhovni sinovi (Ivan 1:12, 13; 3:5-7). Budući da ih je Jehova usvojio kao “sinove”, oni su Isusova braća (Rimljanima 8:15; Efežanima 1:5). Stoga se za njih, još dok su na Zemlji, kaže da ih je Bog ‘uskrsnuo i posjeo na nebeska mjesta u zajedništvu s Kristom Isusom’ (Efežanima 1:3; 2:6). Oni u duhovnom pogledu zauzimaju taj uzvišeni položaj jer su “zapečaćeni obećanim svetim duhom, što je unaprijed dani zalog [njihovog] nasljedstva” koje se čuva za njih na nebesima (Efežanima 1:13, 14; Kološanima 1:5). Stoga oni predstavljaju “ono što je na nebesima”, a Jehova je unaprijed odredio koliko će ih točno biti sakupljeno.

Počinje sakupljanje

4. Kada je i kako počelo sakupljanje ‘onoga što je na nebesima’?

⁴ U skladu s Jehovinim ‘upravljanjem stvarima’, sakupljanje ‘onoga što je na nebesima’ trebalo je početi “kad se navrše određena vremena” (Efežanima 1:10). Bilo je to na Pentekost 33. n. e. kada je sveti duh izliven na apostole i grupu učenika u kojoj su bili i muškarci i žene (Djela apostolska 1:13-15; 2:1-4). Bio je to dokaz da je novi savez stupio na snagu, a taj je događaj ujedno označio rođenje kršćanske skupštine i novog naroda, naime duhovnog Izraela, ‘Izraela Božjeg’ (Galaćanima 6:16; Hebrejima 9:15; 12:23, 24).

5. Zašto je Jehova stvorio nov “narod” kojim je zamijenio doslovni Izrael?

⁵ Pod Savezom Zakona sklopljenim s doslovnim Izraelom nije bilo uspostavljeno “kraljevstvo svećeničko i narod svet” koji će zauvijek služiti na nebu (2. Mojsijeva 19:5, 6). Židovskim vjerskim vođama Isus je rekao: “Božje kraljevstvo uzet će se od vas i dat će se narodu koji donosi njegove plodove” (Matej 21:43). Taj narod, duhovni Izrael, sastavljen je od pomazanih kršćana s kojima je sklopljen novi savez. Njima je apostol Petar napisao: “Vi ste ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod određen za posebnu svojinu, da biste nadaleko objavili vrline’ onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo. Jer nekad niste bili narod, a sada ste Božji narod” (1. Petrova 2:9, 10). Doslovni Izrael više nije bio Jehovin saveznički narod (Hebrejima 8:7-13). Kao što je Isus prorekao, oni su izgubili jedinstvenu priliku da budu dio Mesijanskog Kraljevstva. Nju je dobilo 144 000 pripadnika duhovnog Izraela (Otkrivenje 7:4-8).

Sklapanje saveza za Kraljevstvo

6, 7. Koji je poseban savez Isus sklopio sa svojom duhom rođenom braćom, i što to znači za njih?

⁶ U noći kada je Isus zapovjedio da se sjećamo njegove smrti, vjernim je apostolima rekao: “Vi ste oni koji su ostali sa mnom u mojim kušnjama; i ja sklapam savez s vama, kao što je moj Otac sklopio savez sa mnom, za kraljevstvo, da biste jeli i pili za mojim stolom u mojem kraljevstvu, i sjedili na prijestoljima da sudite dvanaest Izraelovih plemena” (Luka 22:28-30). Isus je govorio o posebnom savezu koji je sklopio sa 144 000 svoje duhom rođene braće, koja će ostati ‘vjerna do same smrti’ i izaći kao ‘pobjednici’ (Otkrivenje 2:10; 3:21).

⁷ Osobe koje sačinjavaju tu malu grupu odriču se nade da će kao ljudi od krvi i mesa vječno živjeti na Zemlji. Oni će, sjedeći na prijestoljima, vladati s Kristom na nebu i suditi ljudima (Otkrivenje 20:4, 6). Razmotrimo u nastavku još neke biblijske retke koji se odnose isključivo na pomazanike i pokazuju zašto “druge ovce” ne uzimaju simbole prilikom obilježavanja Kristove smrti (Ivan 10:16).

8. Što pomazanici pokazuju time što uzimaju kruh? (Vidi okvir na 23. stranici.)

⁸ Pomazanici doživljavaju patnje, baš kao što je i Krist doživljavao, te su spremni podvrgnuti se smrti kao što je njegova. Pavao je bio jedan od njih i rekao je da je spreman na svaku žrtvu da bi ‘dobio Krista te upoznao njega i snagu njegovog uskrsnuća i zajedništvo u njegovim patnjama’. Da, Pavao je bio spreman podvrgnuti se “smrti kao što je njegova” (Filipljanima 3:8, 10). Mnogi pomazani kršćani trpjeli su u svom fizičkom tijelu “smrtonosno postupanje kakvo je trpio Isus” (2. Korinćanima 4:10).

9. Kakvo tijelo predočava kruh koji se prosljeđuje na obilježavanju Kristove smrti?

⁹ Tijekom večere, koja je kasnije dobila naziv Gospodinova večera, Isus je rekao: “Ovo predstavlja moje tijelo” (Marko 14:22). Govorio je o svom doslovnom tijelu, koje je uskoro trebalo biti izudarano i raskrvareno. Beskvasni kruh bio je prikladan simbol tog tijela. Zašto? Zato što u Bibliji kvasac može predočavati grijeh ili zloću (Matej 16:4, 11, 12; 1. Korinćanima 5:6-8). Isus je bio savršen i njegovo je ljudsko tijelo bilo bez grijeha. To savršeno tijelo dao je kao pomirbenu žrtvu (Hebrejima 7:26; 1. Ivanova 2:2). To je bilo za dobrobit svih vjernih kršćana, bez obzira na to nadaju li se životu na nebu ili vječnom životu na rajskoj Zemlji (Ivan 6:51).

10. Na koji način oni koji uzimaju vino prilikom obilježavanja Kristove smrti ‘imaju zajedništvo u njegovoj krvi’?

¹⁰ U vezi s vinom koje pomazani kršćani uzimaju prilikom obilježavanja Kristove smrti Pavao je napisao: “Čaša blagoslova koju blagoslivljamo nije li zajedništvo u Kristovoj krvi?” (1. Korinćanima 10:16). Na koji način oni koji uzimaju to vino ‘imaju zajedništvo u Kristovoj krvi’? Nipošto ne tako što sudjeluju u davanju otkupne žrtve jer i oni sami trebaju otkupljenje. Umjesto toga, putem njihove vjere u otkupnu moć Kristove krvi grijesi su im oprošteni i proglašeni su pravednima te dobivaju život na nebu (Rimljanima 5:8, 9; Titu 3:4-7). Zahvaljujući Kristovoj prolivenoj krvi 144 000 njegovih sunasljednika postaju ‘posvećeni’, odnosno izdvojeni, očišćeni od grijeha da bi mogli biti proglašeni ‘svetima’ (Hebrejima 10:29; Danijel 7:18, 27; Efežanima 2:19). Da, Krist je svojom prolivenom krvlju “kupio Bogu ljude iz svakog plemena i jezika i naroda i nacije, i učinio (...) ih kraljevstvom i svećenicima našem Bogu, i vladat će kao kraljevi nad zemljom” (Otkrivenje 5:9, 10).

11. Što pomazanici pokazuju time što uzimaju vino prilikom obilježavanja Kristove smrti?

¹¹ Prilikom proslave na kojoj je Isus zapovjedio da se sjećamo njegove smrti, on je dao čašu vina svojim vjernim apostolima, rekavši: “Pijte iz nje svi; jer ovo predstavlja moju ‘krv saveza’, koja se treba proliti za mnoge radi oproštenja grijehâ” (Matej 26:27, 28). Kao što je krv junaca i jaraca učinila pravomoćnim savez Zakona koji je bio sklopljen između Boga i izraelskog naroda, tako je i Isusova krv učinila pravomoćnim novi savez koji je Jehova sklopio s duhovnim Izraelom, a stupio je na snagu na Pentekost 33. n. e. (2. Mojsijeva 24:5-8; Luka 22:20; Hebrejima 9:14, 15). Time što uzimaju vino koje predočava “krv saveza” pomazanici pokazuju da su dio novog saveza i dobivaju njegove blagoslove.

12. Kako su pomazanici “kršteni u Kristovu smrt”?

¹² Pomazanike se podsjeća na još nešto. Isus je svojim vjernim učenicima rekao: “Čašu koju ja pijem pit ćete, i krštenjem kojim se ja krstim krstit ćete se” (Marko 10:38, 39). Apostol Pavao je kasnije rekao da su kršćani “kršteni u Kristovu smrt” (Rimljanima 6:3). Pomazanici žrtvuju svoj život i umiru žrtvenom smrću u tom smislu što se odriču nade u vječni život na Zemlji. ‘Krštenje u Kristovu smrt’ za pomazane kršćane završava kada, nakon što ostanu vjerni Bogu do kraja života, umru i uskrsnu kao duhovna stvorenja da bi ‘vladali kao kraljevi’ s Kristom na nebu (2. Timoteju 2:10-12; Rimljanima 6:5; 1. Korinćanima 15:42-44, 50).

Uzimanje simbola

13. Zašto osobe sa zemaljskom nadom ne uzimaju simbole, no ipak prisustvuju obilježavanju Kristove smrti?

¹³ Budući da uzimanje kruha i vina tijekom obilježavanja Kristove smrti uključuje sve to što smo naveli, sasvim je jasno da ne bi bilo prikladno da simbole uzimaju oni koji imaju zemaljsku nadu. Osobe sa zemaljskom nadom shvaćaju da nisu pomazane kao oni koji pripadaju Kristovom tijelu niti su u novom savezu koji je Jehova sklopio s onima koji će vladati s Isusom Kristom. ‘Čaša’ predstavlja novi savez i zato simbole uzimaju samo sudionici tog saveza. Oni koji gaje nadu da će u Kraljevstvu vječno živjeti na Zemlji kao savršeni ljudi nisu ‘kršteni u Isusovu smrt’, a ni pozvani da vladaju s njim na nebu. Uzimanjem simbola lažno bi se predstavljali. Stoga oni ne uzimaju simbole, ali s puno poštovanja prisustvuju obilježavanju Kristove smrti. Zahvalni su Jehovi za sve što je učinio za njih putem svog Sina, što uključuje i oproštenje grijeha koje im daje na temelju njegove prolivene krvi.

14. Kako pomazanike duhovno jača uzimanje kruha i vina?

¹⁴ Konačno pečaćenje prilično malog broja kršćana koji su pozvani da vladaju s Kristom na nebu uskoro će biti dovršeno. Dok ne završe svoj zemaljski život, kojeg se odriču, pomazanicima je uzimanje simbola prilikom obilježavanja Kristove smrti izvor duhovne okrepe. Budući da pripadaju Kristovom tijelu, oni se osjećaju povezani i ujedinjeni s ostalim pomazanicima. Uzimanje simbola, kruha i vina, podsjeća ih na odgovornost koju imaju, a to je da ostanu vjerni Bogu do smrti (2. Petrova 1:10, 11).

Sastavljanje ‘onog što je na zemlji’

15. Tko se pridružio pomazanim kršćanima?

¹⁵ Od sredine 1930-ih pomazanicima se pridružuje sve veći broj ‘drugih ovaca’, koje nisu dio ‘malog stada’ i koje se nadaju vječnom životu na Zemlji (Ivan 10:16; Luka 12:32; Zaharija 8:23). Oni su postali vjerni suradnici Kristove braće tako što im pružaju dragocjenu pomoć u propovijedanju ‘dobre vijesti o kraljevstvu’ za svjedočanstvo svim narodima (Matej 24:14; 25:40). Tako dobivaju priliku da ih Krist proglasi ‘ovcama’ i postavi “na svoju desnu stranu” te im ukaže milost kad dođe suditi narodima (Matej 25:33-36, 46). Budući da pokazuju vjeru u Kristovu krv, bit će dio ‘velikog mnoštva’ koje će preživjeti ‘veliku nevolju’ (Otkrivenje 7:9-14).

16. Na koga se sve odnosi izraz “ono što je na zemlji”, i kako će svi oni dobiti priliku da postanu ‘Božja djeca’?

¹⁶ Kad završi konačno pečaćenje 144 000, na Sotonin zli svijet na Zemlji bit će pušteni ‘vjetrovi’ uništenja (Otkrivenje 7:1-4). Tijekom Tisućugodišnje Vladavine Krista te njegovih sukraljeva i susvećenika velikom će se mnoštvu pridružiti neizmjerno velika grupa uskrsnulih (Otkrivenje 20:12, 13). Oni će dobiti priliku da postanu stalni zemaljski podanici Mesijanskog Kralja, Isusa Krista. Na kraju Tisućugodišnje Vladavine sve “ono što je na zemlji” čeka završni ispit. Oni koji tada ostanu vjerni Bogu bit će usvojeni kao njegova zemaljska djeca (Efežanima 1:10; Rimljanima 8:21; Otkrivenje 20:7, 8).

17. Kako će se Jehovin naum ispuniti?

¹⁷ Dakle, Jehova nadasve mudro ‘upravlja stvarima’ i tako će ispuniti svoj naum da “sve ponovno sastavi u Kristu, ono što je na nebesima i ono što je na zemlji”. Među svim razumom obdarenim stvorenjima na nebu i na Zemlji vladat će potpuni mir, a oni će se zajedno radosno podlagati pravednoj vlasti Jehove, velikog Boga koji izvršava svoj naum.

18. Zašto će i za pomazanike i za njihove suradnike prisustvovanje obilježavanju Kristove smrti biti od koristi?

¹⁸ Dvanaestog travnja 2006. vjera male grupe pomazanika i milijuna njihovih suradnika, drugih ovaca, bit će itekako ojačana! Oni će tada obilježiti Kristovu smrt, ispunjavajući njegovu zapovijed: “Činite ovo meni na spomen” (Luka 22:19). Svi se prisutni trebaju prisjetiti što je Jehova učinio za njih putem svog ljubljenog Sina, Isusa Krista.