Priključi se Jehovinim čuvarima besprijekornosti

“Što se mene tiče, hodat ću u svojoj neokrnjenoj besprijekornosti. ... usred sakupljenoga mnoštva, blagoslivljat ću Jehovu” (PSALAM 26:11, 12, NS).

1, 2. a) Kako većina religioznih organizacija kršćanstva pridobiva sljedbenike? b) Kojim se metodom poučavanja služio Isus?

GODINE 1985. krstilo se 189 800 osoba u znak svog predanja Jehovi, čime su postali njegovi kršćanski svjedoci. To je prosječno dnevno 520 osoba. Kako su svi ti ljudi donijeli odluku da se dadu krstiti? Jesu li prisustvovali nekoj masovnoj demonstraciji, pažljivo slušajući osjećajima prožet govor nekog propovjednika i zatim donijeli osjećajnu odluku za Krista? Na takav postupak nailazimo u nekim protestantskim i evangelističkim religioznim zajednicama. No, je li to metoda kojom se pridobiva Kristov sljedbenik?

² Ako pažljivo ispitamo Isusovo javno propovjedničko djelovanje, nećemo utvrditi manipuliranje osjećajima. Je li on, na primjer pokušao pridobiti svoje slušatelje zborovima i pjevanjem? Da li se služio ishitrenom psihologijom, da bi kod slušalaca pobudio osjećaj krivice, nakon čega bi se osjetili ponukanima posegnuti u džep? Naprotiv, njegova je metoda poučavanja imala za cilj potaknuti ljude na razmišljanje i donašanje zaključaka. Budući da su njegovi slušatelji bili uglavnom Židovi, oni su već poznavali Hebrejske spise. Zato ih je mogao potaknuti da razmišljaju o svom predznanju, kako bi u njemu prepoznali Mesiju (Matej, poglavlja 5 do 7; Luka 13:10-21).

3. Odakle znamo da Pavao u svom načinu poučavanja nije samo budio osjećaje?

³ I Pavao je poticao druge na razmišljanje, iako su mu neki prigovarali na pomanjkanju sposobnosti govora (Djela apostolska 20:7-9; 2. Korinćanima 10:10; 11:6). On je napisao: “Zaklinjem vas stoga, braćo, po samilosti Božjoj, da prinesete svoja tjelesa kao žrtvu živu, svetu i prihvatljivu Bogu, kao svetu službu u snazi vašeg razuma ... promijenite se obnovljenjem svoga uma” (“temeljito promijenite svoje mišljenje”, NT 68.) da možete utvrditi što je dobra, ugodna i savršena volja Božja“ (Rimljanima 12:1, 2, NS).

4. Koje korake mora netko poduzeti prije negoli bi mogao biti kršten kao Jehovin svjedok?

⁴ Slično je i danas. Svi koji su bili kršteni, su osobe koje su savjesno istraživale Bibliju i razmišljale o njenim naukama prije negoli su poduzele ozbiljan korak krštenja, potpunog podronjavanja pod vodu (Djela apostolska 17:11, 12). To nije prenagljena ili osjećajna odluka. Naprotiv, oni su još prije nego im je bilo dozvoljeno krstiti se, redovito posjećivali kršćanske sastanke sa ciljem da usvoje točnu spoznaju o Jehovi Bogu i njegovim naumima u vezi s Isusom Kristom (Jevrejima 10:25). Također su redovito sudjelovali u kršćanskoj službi, objavljujući drugima dobru vijest o Kraljevstvu (Djela apostolska 5:42; 1. Korinćanima 9:16). Zatim su, u tjednima neposredno prije krštenja, s nekoliko skupštinskih starješina pažljivo razmotrili preko 120 pitanja o kršćanskoj nauci i kršćanskom načinu života, a sve to uz pomoć stotina biblijskih citata. Sve su to radili zato da bi još prije krštenja mogli postati priznatim čuvarima besprijekornosti (Djela apostolska 8:34-36).a

Što se postiže krštenjem

5. Čiji primjer priznaje netko krštenjem?

⁵ Što postiže netko time što se dade krstiti? Kao prvo, on se time poistovjećuje s najvećim čuvarem besprijekornosti koji je ikada živio na Zemlji — s Isusom Kristom. On je sam dao primjer, krstivši se u starosti od oko 30 godina (Luka 3:21-23). Kasnije je zapovijedio svojim sljedbenicima da širom svijeta poučavaju i krštavaju ljude (Matej 28:19, 20). No, je li on mislio da njegovi učenici trebaju krstiti sve ljude bez razlike, ne uzimajući u obzir njihov način postupaju u životu?

6, 7. a) Što se traži od pravog Kristovog sljedbenika? b) Što sve uključuje svetost?

⁶ Apostol Petar je slijedećim riječima objasnio ispravno stajalište: “Postanite i sami sveti u svemu življenju, jer stoji pisano: ‘Budite sveti jer sam ja svet’” (1. Petrova 1:15, 16, ST). Što znači za Bogu predanog kršćanina biti “svet”?

⁷ Prema Expository Dictionary of New Testament Words od W. E. Vine, grčka riječ hágios (prevedena sa “svet”) znači u svojoj biti “odijeljen ... pa stoga — u moralnom i duhovnom smislu Pisma — odijeljen od grijeha i prema tome posvećen Bogu”. Jedan poznavalac grčkog jezika kaže da to znači “sličnost Bogu na karakterističan način”. S obzirom na to razumijevanje, pred one koji se žele krstiti kao pravi kršćani postavljeno je visoko mjerilo. To je mjerilo besprijekornosti, a besprijekornost je nepokolebljivo držanje normi za moralne vrijednosti — u slučaju kršćana to su Kristove vrijednosti (Ivan 17:17-19; 18:36, 37).

8. a) Koja su mjerila u vezi načina života važila u ranoj kršćanskoj skupštini? b) Da li se kršćanstvo držalo tih mjerila? Navedi kao primjer mjesne događaje?

⁸ Prava je kršćanska skupština uvijek radila na tome da se sačuva besprijekornost, i da se organizacija održi čistom. Stoga je Pavao uputio prve kršćane “da se ne druže s onim koji bi, iako se zove brat, bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili klevetnik, ili pijanica ili razbojnik. S takvim ni jesti ... ‘Uklonite zločinca između sebe’” (1. Korinćanima 5:9-13, ST; 2. Ivanova 10, 11). Jesu li svećenici kršćanstva postavili pred svoja stada to visoko mjerilo besprijekornosti? Kršćanstvo prihvaća za pasivne ili za aktivne članove ljude koji redovito čine svaku vrstu teških grijeha ili nasilja. Biblijska temeljna načela ne daju prostora takovoj slobodi postupanja. (Usporedi Jeremija 8:5, 6, 10.)

9. Što navodi mnoge ljude da se predaju Jehovi i dadu se krstiti?

⁹ Baš radi tog visokog mjerila među Jehovinim svjedocima, ljudi koji ljube istinu i besprijekornost, bit će ponukani predati su suverenom Gospodaru svemira, Jehovi Bogu (Habakuk 3:18, 19). Oni vide jasnu razliku između ponašanja svjetovnih religioznih organizacija i organizacija Jehovinih svjedoka. Većina se, priznajemo, ruga pravom obožavanju (1. Petrova 4:3, 4). Ipak, tisuće koje ljube besprijekornost, obraćaju se istini. Time što se daju krstiti u vodi, oni dokazuju svoju ljubav prema Bogu i njegovim mjerilima. (Usporedi Marko 1:10; Ivan 3:23; Djela apostolska 8:36.)

Besprijekornost koja se temelji na ljubavi i ustrajnosti

10. Što je potrebno da bi kršćanin mogao sačuvati besprijekornost?

¹⁰ Besprijekornost ima cijenu. To je objasnio Isus, kada je pozvao ljude da postanu njegovim sljedbenicima: “Ako, dakle, tko želi ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ (mučenički stup, NS) i neka me slijedi” (Marko 8:34, ST). Život kršćanske besprijekornosti donosi kušnje i žrtve i to iz istog razloga kao u Kristovom slučaju — mi imamo zajedničkog neprijatelja, sotonu (Efežanima 6:11, 12). Zato moramo ustrajati da bismo mogli “postojano” slijediti Isusa. Dakle, predanje nije beznačajna odluka; ona ne smije proizaći iz prolaznog raspoloženja. Ipak, neki su napustili istinu već nekoliko mjeseci ili godina nakon svog krštenja. Kako je to moguće objasniti?

11. Iz kojih mogućih razloga neki nisu nastavili hodati putem besprijekornosti?

¹¹ Možda su neki pristupili krštenju s više osjećajno, negoli s razumno usmjerenim duhovnim shvaćanjem. Drugi su možda računali na brze rezultate; njihovo je predanje bilo usredotočeno prema sebi i vremenski ograničeno. Što god bili razlozi, njihov se bliski odnos s Jehovom prekinuo. Oni nisu držali pogled upravljen na svoj uzor, na Isusa Krista (Jevrejima 12:1, 2). A to je imalo za posljedicu da je nestalo njihove ljubavi prema Bogu, a besprijekornost im je bila kratka vijeka. Zašto je ljubav tako bitan činilac? Jer je ona jedini čvrsti temelj trajnog predanja Jehovi (Marko 12:30, 31; 1. Ivanova 4:7, 8, 16; 5:3).

Proračunati troškove besprijekornosti

12. Što je razumno učiniti prije krštenja?

¹² Isus nije hrabrio svoje učenike da ga slijepo slijede, ne proračunavši troškove. Savjetovao je: “Tko od vas, kad hoće da sagradi kulu, najprije ne sjedne da proračuna trošak da li ima čim dovršiti?” Da, razborit čovjek pažljivo ocijenjuje svoj budući način postupanja. On mora biti siguran u svoje poticaje, prije negoli preuzme punu odgovornost koju donosi sa sobom kršćansko predanje i krštenje. Isus je pokazao što bi to moglo značiti, kada je zaključio: “Tako, dakle, tko se god između vas ne odreče svega svoga imanja, ne može biti moj učenik” (Luka 14:28-33, ST).

13. Što je mislio Isus kada je rekao da treba mrziti svoje rođake, iako je srž njegove nauke bila ljubav? (Matej 22:37-40).

¹³ Predanje Jehovi zahtijeva da besprijekorno, cijelim srcem vršimo Božju volju. Ljubav prema Bogu ne smije biti potisnuta niti zbog čovjeka, ni zbog posjeda. Stoga je Isus rekao: “Ako tko dođe k meni, a više voli (ne mrzi, NS) svoga oca, majku, ženu, djecu, braću i sestre, pa čak i svoj vlastiti život, ne može biti moj učenik” (Luka 14:26, ST). No, što je mislio Isus kada je rekao da treba mrziti članove svoje obitelji, pa čak i sebe sama? U kojem je smislu upotrijebio ovdje riječ mrziti, budući da je učio svoje sljedbenike ljubiti čak i neprijatelje? (Luka 6:27, 35). Mrziti ima ovdje smisao manje ljubiti. (Usporedi Matej 12:46-50.)

14. Kako bi mogli reagirati prijatelji i rođaci nekoga tko je postao Jehovin svjedok? (Ivan 15:18, 19).

¹⁴ Čim netko postane kršćanski Jehovin svjedok, on brzo utvrđuje tko su mu pravi prijatelji. Neki će ga možda izbjegavati ili prekinuti odnose s njim, jer je napustio prijašnju religiju, iako oni sami uopće ne vrše ispravno nikakvo obožavanje. Ali, Isus je obećao odštetu za takvu vrstu gubitka, kada je rekao: “Nema nikoga tko ostavi radi mene i radi Radosne vijesti kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili njive koji ne bi primio stoput toliko ... već sada u ovom svijetu, a u budućem svijetu (u dolazećem sustavu stvari, NS) život vječni” (Marko 10:29, 30, ST).

15. Zašto mogu neki gledati poprijeko na Jehovine svjedoke?

¹⁵ U nekim slučajevima može put predanja i besprijekornosti značiti gubitak ugleda kod drugih ljudi (1. Korinćanima 4:12, 13). Zašto bi moglo doći to toga? Zato jer sada posjeduješ religiju koja nije ugledna. (Usporedi Marko 2:15, 16.) Konačno, ti ne uživaš veliki ugled dok, idući od kuće do kuće, “opterećuješ” druge ljude svojom religijom. Ne donosi ugled ići u zatvor, umjesto povrediti neutralnost s obzirom na nacionalizam i patriotizam (Ivan 18:36). Ne smatra se uglednim odbiti transfuziju krvi na temelju biblijski školovane savjesti, iako trenutna kuga, SIDA, daje s tim u vezi mnogima povoda za razmišljanje. (Usporedi Djela apostolska 15:28, 29; 17:6, 7; 24:5.)

16. Kako dobivamo pomoć da bi mogli sačuvati besprijekornost?

¹⁶ Put kršćanske besprijekornosti je, doduše, uzak, pun kušnji, ali na raspolaganju nam stoji stalna pomoć (Matej 7:13, 14). Stoga je Pavao mogao reći: “U svemu sam jak kroz onoga koji mi snagu daje” (Filipljanima 4:13, NS). Tu snagu možemo dobiti kroz stalnu molitvu, kroz proučavanje Riječi Božje i kroz druženje s kršćanskom skupštinom. Zahvaljujući snazi koju nam Jehova daje, mi možemo ostati vjernima i lojalnima kao kršteni čuvari besprijekornosti (Efežanima 4:11-13, NS; 6:18; Psalam 119:105).

Blagoslovi za čuvare besprijekornosti

17. Do kojih blagoslova može dovesti krštenje?

¹⁷ Korak predanja i krštenja vodi do mnogih blagoslova. Jedan od njih može biti povećana služba, koja donosi veće zadovoljstvo. Postoje mogućnosti sudjelovanja u pomoćnoj pionirskoj službi, iz koje može u nekim slučajevima proizaći opća ili specijalna pionirska služba, zatim pokrajinska i oblasna služba ili pak služba u betelu. (Vidi uokvireni tekst na stranici 16.) Krštena braća imaju mogućnost služiti drugima u skupštini u svojstvu slugu pomoćnika, a kasnije i kao starješine. Za sve je te blagoslove potreban isti preduvjet — besprijekornost (1. Timoteju 3:1-10).

18. Kako treba naš život ispunjen predanjem utjecati na one s kojima dolazimo u dodir?

¹⁸ Blagoslovi života ispunjenog predanjem i besprijekornošću mogu utjecati i na druge. Onaj tko se tijesno drži Kristovog primjera postaje boljim suprugom, ili boljom suprugom, boljim ocem ili boljom majkom (1. Petrova 2:21; Efežanima 5:21-33; 6:4). Mladi razvijaju bolji odnos sa svojim roditeljima, nastavnicima i starješinama u skupštini (Titu 2:6, 7). Svaki kršteni kršćanin postaje boljim susjedom, poslodavcem ili radnikom (Matej 22:39; Efežanima 6:5-9; Titu 2:9, 10). Svaki kršćanin treba poput Krista biti osvježavajuće društvo za druge, jer je Isus sam rekao: “Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam ja blage naravi i od srca ponizan i naći ćete okrepu svojim dušama” (Matej 11:29, NS).

19. Koji daljnji blagoslov donosi korak predanja?

¹⁹ Veliki blagoslov koraka predanja i krštenja sastoji se u postizanju miroljubivog odnosa sa Stvoriteljem. Rezultat toga je mir u srcu. Pavao je savjetovao: “Ne brinite se tjeskobno ni za što, nego u svemu iznesite svoje molbe Bogu molitvom i preklinjanjem, zajedno sa zahvalama. A mir Božji koji nadilazi svaku misao, čuvat će srca vaša i misli vaše kroz Krista Isusa” (Filipljanima 4:6, 7, NS).

20. a) Na čemu se temelji Božji mir? b) Kakova se prilika pruža svakome tko se dade krstiti?

²⁰ “Mir Božji” se temelji na dubokom razumijevanju Isusovog primjera i žrtve. Kroz tu spoznaju o Kristu mnogi su bili navedeni na iskreno pokajanje i na stvarne promjene u načinu života, što znači na odvraćanje od grijeha (Djela apostolska 3:19, 20). Kao posljedica toga, mnoge Bogu predane osobe govore kao psalmista: “Što se mene tiče, hodat ću u svojoj neokrnjenoj besprijekornosti. ... usred sakupljenoga mnoštva blagoslivljat ću Jehovu” (Psalam 26:11, 12, NS). Onaj tko se u znak simboliziranja svog predanja Jehovi dade krstiti u vodi, priključuje se Jehovinim čuvarima besprijekornosti na cijelom svijetu (1. Petrova 2:17). Osim toga, on zahvaća “pravi život”, vječni život, kojeg je Jehova obećao kroz Isusa Krista (1. Timoteju 6:19; Titu 1:2).

[Bilješka]

Što bi odgovorio?

◻ Što je prve kršćane privuklo k istini koju su naučavali Krist i apostoli?

◻ Što se tražilo od kršćanina pojedinca, kao i od skupštine s obzirom na svetost?

◻ Na čemu se mora temeljiti besprijekornost?

◻ Što sve uključuje proračunavanje troškova besprijekornosti?

◻ Koje blagoslove donosi sa sobom sačuvanje besprijekornosti?

[Okvir na stranici 16]

Prednosti punovremene službe

Pomoćni pionir: kršteni sluga Božji, koji provede mjesečno najmanje 60 sati u službi propovijedanja.

Opći pionir: kršteni sluga Božji, koji utroši mjesečno prosječno 90 sati za propovjedničku djelatnost.

Specijalni pionir: kršteni sluga Božji, koji utroši mjesečno najmanje 140 sati u službi, te prima neznatnu mjesečnu potporu za svoje osnovne potrebe; ovi se pioniri obično dodjeljuju udaljenim grupama objavitelja ili malim skupštinama.

Gilead-misionar: kršteni sluga Božji, koji se školovao u biblijskoj školi Galad Udruženja Kule stražare, za službu u inozemstvu. On provodi također najmanje 140 sati mjesečno u službi.

Pokrajinski i oblasni nadglednici: putujući starješine koji posjećuju skupštine i pokrajine da bi izgrađivali braću u službi i na sastancima; oni provode mnogo sati u službi propovijedanja.

Služba u betelu: provode je punovremeni sluge u podružnicama i tiskarama Udruženja Kule stražara širom svijeta.

[Slika na stranici 14]

Krštenje otvara put ...

[Slika na stranici 15]

... u službu postojane besprijekornosti