Nada — prijeko potrebna zaštita u sumornom svijetu

Mali dječak iz Koreje želio je pomoći svojoj majci da uvjeri neku studenticu koliko je važno imati nadu u budućnost. Sjetivši se usporedbe koju je čuo na kršćanskom sastanku, upitao je studenticu bi li mu pomogla riješiti zagonetku. Pristala je. On je rekao: “Bile su dvije obitelji. Obje su bile vrlo siromašne. Jako je kišilo i krovovi njihovih kuća bili su oštećeni. Jedna je obitelj bila jako tužna i veoma je jadikovala zbog oštećenja. No, druga je obitelj bila radosna i vesela dok je popravljala krov. Zašto postoji tako velika razlika između te dvije obitelji?” Mlada je žena radoznalo odgovorila da ne zna. “Pa”, rekao je dječak, “druga obitelj je bila sretna zato što je upravo dobila obavijest od gradske uprave da će dobiti novu kuću. Dakle, imala je nadu. U tome je bila razlika!”

DJEČAKOVA zagonetka razjašnjava jednostavnu istinu: Nada mijenja naš pogled na život, često bez obzira na naše okolnosti. Poput dviju obitelji koje je opisao, većina nas mora u životu pretrpjeti kušnje — zdravstvene probleme, financijske teškoće, obiteljske napetosti, zločin i bezbroj drugih nevolja i neprilika. Više puta takve probleme ne možemo ukloniti, kao što ni oluji ne možemo narediti da napusti naše područje. Zato se možda osjećamo frustriranima, osamljenima — kratko rečeno, bespomoćnima. A da stvar bude još gora, možda smo u crkvi učili da su za većinu grešnika izgledi za budućnost loši, da mogu čak uključivati vječno kažnjavanje.

Kaže se da je recept za upadanje u depresiju bespomoćnost zajedno s beznadnošću. No, jednu od tih komponenta sasvim sigurno možemo otkloniti; nitko od nas ne mora biti bez nade. A sama nada može biti najbolje oružje za uklanjanje druge komponente, osjećaja bespomoćnosti. Ako imamo nadu, možemo ustrajati u teškim životnim kušnjama s određenom mjerom spokoja i zadovoljstva, umjesto da upadamo u duboki jad. Da, nada je prijeko potrebna zaštita.

Jesi li skeptičan s obzirom na tu tvrdnju? Je li nada uistinu tako snažna da stvara tako veliku razliku? I može li svatko od nas imati pouzdanu nadu?

Poput kacige

Medicina je počela priznavati izvanrednu snagu nade. Dr. Shlomo Breznitz, stručnjak za stres, koji je preživio nacistički holokaust, ustanovio je da kod većine životnih problema “stres nastaje zbog našeg tumačenja njihove težine, a ne zbog problema samih. Nada smanjuje njihovu težinu.” Članak u časopisu The Journal of the American Medical Association tvrdi da je nada “snažan lijek”. Časopis American Health izvještava: “Ima mnogo primjera pacijenata, posebno onih koji imaju rak, čije se stanje iznenada počinje pogoršavati kad iz nekog razloga izgube nadu — ili onih koji se iznenada oporave kad nađu nešto novo za što mogu živjeti.” (Usporedi Priče Salamunove 17:22.)

Izučavatelji Biblije odavno znaju koliko je važna nada. Apostol Pavao potiče kršćane u 1. Solunjanima 5:8: “Da budemo trijezni i obučeni (...) s kacigom nada spasenja” (naglašeno od nas). U kom smislu je “nada spasenja” poput kacige?

Razmotri ulogu kacige. Vojnik biblijskog vremena nosio je bakrenu ili željeznu kacigu, navučenu preko kape od filca, vune ili kože. Ta je kaciga štitila njegovu glavu od letećih strijela, udaraca kijačama i zamaha ratnih mačeva. Zato je vjerojatno malo vojnika oklijevalo nositi kacigu ako su je imali. Međutim, nošenje kacige nije značilo da je vojnik bio nepobjediv ili da ništa nije osjetio kad mu je bila pogođena glava; zapravo, kaciga je samo osiguravala da većina udaraca bude odbijena, umjesto da nanese smrtonosnu povredu.

Kao što je kaciga štitila glavu, tako nada štiti um. Nada nam možda neće omogućiti da prijeđemo preko svake krize ili svakog neuspjeha kao da ništa nije bilo. No, nada ublažava takve udarce i pomaže spriječiti da postanu pogubnima za naše duševno, emocionalno ili duhovno zdravlje.

Vjerni čovjek Abraham očito je nosio tu simboličnu kacigu. Jehova je od njega tražio da žrtvuje svog ljubljenog sina, Izaka (1. Mojsijeva 22:1, 2). Kako je samo lako Abraham mogao zapasti u očaj, osjećaj koji ga je mogao navesti na to da bude neposlušan Bogu. Što je zaštitilo njegov um od takvih osjećaja? Nada je igrala ključnu ulogu. Prema Jevrejima 11:19, ‘pomislio je da je Bog kadar Izaka i iz mrtvih uskrsnuti’. Na sličan je način nada u uskrsnuće pomogla Jobu zaštititi svoj um od ogorčenja, koje ga je moglo navesti na to da prokune Boga (Job 2:9, 10; 14:13-15). Isus Krist je, suočen s okrutnom smrću, našao snagu i utjehu u svojoj radosnoj nadi u budućnost (Jevrejima 12:2). Uvjerenje da Bog nikada neće učiniti nešto nepravedno, da nikada neće propustiti ispuniti svoju riječ, temelj je prave nade (Jevrejima 11:1).

Temelj istinske nade

Poput vjere, istinska se nada temelji na činjenicama, stvarnosti, istini. To možda iznenađuje neke. Kao što je to izrazio jedan pisac: “Izgleda da većina ljudi smatra kako je nada samo tupav oblik nepriznavanja istine.” No, prava nada nije puki optimizam koji očekuje nagradu s drugog svijeta, banalno vjerovanje da ćemo dobiti što god poželimo ili da će se za nas rješavati čak i naši najmanji problemi. Stvarnost života gasi takve sjajne iluzije kablovima hladne realnosti (Propovjednik 9:11).

Stvarna nada je drugačija. Ona proizlazi iz spoznaje, ne iz želja. Uzmimo drugu obitelj spomenutu u zagonetki na početku. Kakvu bi nadu ona imala kad bi vlada njihove zemlje bila poznata po tome da ne održava obećanja? Dakako, obećanje s dokazom njegove pouzdanosti moglo je toj obitelji dati čvrst temelj za nadu.

Slično tome, Jehovini svjedoci danas imaju nadu koja je tijesno povezana s vladavinom — Božjim Kraljevstvom. To Kraljevstvo je sama srž biblijske poruke. Tisućljećima je bilo izvorom nade za žene i muževe, primjerice, za Abrahama (Jevrejima 11:10). Bog obećava da će kroz svoje Kraljevstvo dokrajčiti ovaj pokvareni stari svjetski sustav i uvesti novi sustav (Rimljanima 8:20-22; 2. Petrova 3:13). Ta nada u Kraljevstvo je stvarna, nije samo san. Njen je izvor — Jehova Bog, Suvereni Gospodar svemira — blago rečeno, pouzdan. Trebamo samo istražiti Božja materijalna djela stvaranja da bismo uvidjeli kako on postoji i kako ima dovoljno snage da ispuni sva svoja obećanja (Rimljanima 1:20). Trebamo samo pomno istražiti zapis o njegovom postupanju s čovječanstvom da bismo uvidjeli kako njegova riječ nikada ne ostaje neispunjenom (Izaija 55:11).

Međutim, mnogi koji tvrde da su kršćani nažalost su izgubili iz vida pravu nadu. Teolog Paul Tillich rekao je u jednoj propovijedi koja je nedavno objavljena: “[Rani] su kršćani učili čekati kraj. No, malo-pomalo su prestali čekati. (...) Iščekivanje novog stanja stvari na Zemlji oslabilo je, iako se za to moli u svakoj Gospodinovoj molitvi — Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!”

Kakva tragedija! Milijuni, čak milijarde, ljudi kojima je itekako potrebna nada, nemaju nade, iako im je lako dostupna u njihovoj vlastitoj Bibliji. Pogledaj žalosne posljedice! Budući da su bez tračka nade koja bi čuvala njihov um, nije nikakvo čudo što je očajan, “pokvaren um” naveo mnoge na to da zagađuju svijet razuzdanim nemoralom i nasiljem (Rimljanima 1:28). Presudno je da nikada ne upadnemo u istu zamku. Umjesto da odbacujemo kacigu nade, trebamo je uvijek jačati.

Kako graditi nadu

Najbolji način da se gradi nada jest obratiti pažnju izvoru nade, Jehovi Bogu. Marljivo proučavaj njegovu Riječ, Bibliju. U Rimljanima 15:4 stoji: “Sve što je nekoć napisano, napisano je nama za pouku, da strpljivošću i utjehom koje daje Pismo, trajno imamo nadu” (St).

Osim toga, trebamo se uvjeriti da naša nada u budućnost nije samo neka nejasna apstrakcija. Ona za nas treba postati stvarnost. Nadaš li se da ćeš zauvijek živjeti u Raju na Zemlji? Bi li volio sresti voljene umrle nakon što uskrsnu na Zemlji? Ako bi, zamišljaš li sebe u tom vremenu? Izaija 65:21, 22 govori, naprimjer, o tome da će svatko graditi vlastitu kuću i zatim u njoj stanovati. Možeš li zatvoriti oči i predočiti si kako radiš na krovu svoje nove kuće, zabijajući posljednji čavao u šindru? Pomisli samo kako gledaš oko sebe promatrajući rezultat svoga planiranja i rada. Veseli zvuci izgradnje utihnuli su; razgledavaš krajolik dok se preko njega protežu poslijepodnevne sjenke. Povjetarac blago njiše drveće i rashlađuje te, zagrijanog od posla. Dječji smijeh, koji se miješa s ptičjom pjesmom, dopire do tvojih ušiju. Dolje iz kuće čuješ razgovor svojih dragih.

Dočaravanje takvog sretnog trenutka nije uzaludno maštanje; to je zapravo meditiranje o proročanstvu koje će se sigurno ispuniti (2. Korinćanima 4:18). Koliko ti je god taj izgled stvarniji, toliko će jača biti tvoja nada da ćeš biti tamo. Takva jaka, opipljiva nada zaštitit će te da ‘se ne stidiš evanđelja’, što bi moglo imati za posljedicu da izbjegavaš zadatak prenošenja dobre vijesti drugima (Rimljanima 1:16). Naprotiv, željet ćeš se ‘ponositi nadom’ kao što je to činio apostol Pavao, prenoseći je pun pouzdanja drugima (Hebrejima 3:6, St).

Vječna budućnost nije jedina stvar koja pruža nadu. I sada postoje izvori nade. Kako to? Rimski državnik imenom Cassiodorus, iz petog stoljeća n. e., rekao je: “Korist iz nade u buduće blagoslove izvlači onaj tko prepozna korist koja već sada usljeđuje.” Mudre riječi! Koju ćemo utjehu naći u obećanjima budućih blagoslova, ako ne umijemo cijeniti sadašnje blagoslove?

I molitva upravo sada gradi nadu. Osim da se molimo za dugoročnu budućnost, trebamo se moliti i za naše sadašnje potrebe. Možemo se nadati i moliti se za bolje odnose s članovima obitelji i sa sukršćanima, za naš sljedeći duhovni obrok, čak i za to da bude udovoljeno našim materijalnim potrebama (Psalam 25:4; Matej 6:11). Stavljanje takvih nada u Jehovine ruke pomoći će nam ustrajati iz dana u dan (Psalam 55:22). Dok smo ustrajni, i sama će naša ustrajnost jačati kacigu nade (Rimljanima 5:3-5).

Zauzeti stajalište nade prema ljudima

Negativno je razmišljanje poput rđe na kacigi nade. Ono nagriza i može kacigu postupno učiniti beskorisnom. Jesi li naučio prepoznavati negativno razmišljanje i boriti se protiv njega? Nemoj se dati prevariti zabludnim mišljenjem da je ciničan, kritičan, pesimističan stav isto što i inteligencija. Zapravo, negativno razmišljanje zahtijeva malo intelekta.

Vrlo je jednostavno zauzeti stav da su naši bližnji beznadan slučaj. Zbog bolnih iskustava u prošlosti, neki su izgubili nadu da bi im itko ikad mogao opet pomoći ili ih utješiti. Njihovo je geslo: “Tko se jednom opeče, i na hladno puše.” Možda čak oklijevaju od kršćanskih starješina zatražiti pomoć u rješavanju svojih problema.

Biblija nam pomaže zauzeti uravnoteženije stajalište prema ljudima. Istina, nemudro je položiti svu svoju nadu u ljude (Psalam 146:3, 4). No, u kršćanskoj skupštini starješine služe kao ‘darovi ljudima’ od Jehove (Efežanima 4:8, 11). To su savjesni, iskusni kršćani koji iskreno žele biti “kao zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave” (Izaija 32:2).

Mnogi drugi u kršćanskoj skupštini također se iskreno brinu da bi bili izvor nade. Pomisli samo koliko stotina tisuća njih upravo sada zamjenjuju majke, očeve, sestre, braću i djecu onima koji su izgubili vlastitu obitelj; pomisli na još više njih koji su postali prijatelji onima u nevolji i koji su im ‘privrženiji od brata’ (Izreke 18:24, St; Marko 10:30).

Ako si se molio Jehovi za pomoć, nemoj gubiti nadu. Možda ti već sada odgovara; možda je neki starješina ili drugi zreli kršćanin odmah spreman pomoći ti, čim ga upoznaš sa svojom potrebom. Uravnoteženo pouzdanje u ljude štiti nas od toga da se povlačimo od svih i da sami sebe izoliramo, što bi moglo voditi do sebičnog, svojeglavog držanja (Priče Salamunove 18:1).

Osim toga, ako imamo neki problem sa sukršćaninom, ne moramo mu pristupiti s beznadnim, negativnim stavom. Napokon, “ljubav (...) se [svemu] nada” (1. Korinćanima 13:4-7). Pokušaj svoju kršćansku braću i sestre gledati onako kako ih Jehova gleda — s nadom. Koncentriraj se na njihove dobre osobine, imaj povjerenje u njih i usredotoči se na rješavanje problema. Takva nas nada štiti od razmirica i prepirki koje nikome ne koriste.

Nemoj se nikada predati beznađu ovog umirućeg starog svijeta. Nada postoji — kako nada u našu vječnu budućnost tako i nada u rješenje mnogih naših neposrednih problema. Hoćeš li se držati nade? Dok ima nadu spasenja poput zaštitne kacige, nijedan sluga Jehovin nije zaista bespomoćan — bez obzira koliko teške okolnosti bile. Ukoliko sami ne napustimo nadu koju nam je Jehova dao, ne može nam je ništa ni na nebu ni na Zemlji oteti. (Usporedi Rimljanima 8:38, 39.)