Odgovarajuća otkupnina

10. Zašto životinjske žrtve nisu mogle odgovarajuće pokriti grijehe čovječanstva?

¹⁰ Ono što je gore navedeno pokazuje da otkup mora biti ekvivalent za ono što nadomješta, ili pokriva. Životinjske žrtve, koje su muževi vjere od Abela dalje prinosili, nisu mogle stvarno pokriti ljudske grijehe, jer ljudi su iznad nerazumnih životinja (Psalam 8:4-8). Stoga je Pavao mogao napisati: “Nemoćna je, naime, krv bikova i jaraca da uzme grijehe” (Hebrejima 10:1-4, St). Takve žrtve mogle su jedino služiti kao slikovito, ili simbolično pokrivanje grijeha u očekivanju otkupnine koja je trebala doći.

11, 12. (a) Zašto milijarde ljudi nisu morale umrijeti žrtvenom smrću da bi pokrili grešnost čovječanstva? (b) Tko samo može poslužiti kao ‘odgovarajuća otkupnina’ i koja je svrha njegove smrti?

¹¹ Na taj način predočena otkupnina morala je po vrijednosti točno odgovarati Adamu, budući da je smrtna kazna, koju je Bog s pravom dodijelio Adamu, dovela do osude ljudskog roda. “U Adamu svi umiru”, kaže 1. Korinćanima 15:22. Stoga nije bilo potrebno da milijarde pojedinaca umru žrtvenom smrću koja bi odgovarala za svakog pojedinog Adamovog potomka. “Kroz jednog čovjeka [Adama] grijeh je ušao u svijet, a kroz grijeh smrt” (Rimljanima 5:12). I “kako je smrt kroz jednog čovjeka”, otkupljenje čovječanstva može također doći “kroz jednog čovjeka” (1. Korinćanima 15:21).

¹² Čovjek koji je mogao sebe dati kao otkupninu morao je biti savršeni čovjek od mesa i krvi — u potpunosti jednak Adamu (Rimljanima 5:14). Duhovno stvorenje ili “Bog-čovjek” ne bi mogao ujednačiti vagu pravde. Samo savršen čovjek, netko tko ne podliježe po Adamu nasljeđenoj smrtnoj kazni, može prinijeti ‘odgovarajuću otkupninu’ koja potpuno odgovara Adamu (1. Timoteju 2:6).a Žrtvujući dobrovoljno svoj život, taj ‘posljednji Adam’ mogao je platiti cijenu za grijeh ‘prvog čovjeka, Adama’ (1. Korinćanima 15:45; Rimljanima 6:23).