Što kaže Biblija?

Je li apostol Pavao bio protiv žena?

“UČENJA [apostola] Pavla korištena su kao temelj za velik dio predrasuda protiv žena unutar kršćanske (...) crkve.” Tako je u objavi koja je početkom 1993. predstavljena Pravnoj konferenciji Commonwealtha na Cipru izjavila sutkinja Cecilie Rushton iz Aucklanda na Novom Zelandu. “Njegova poslanica Timoteju”, dodala je, “otkriva njegovo razmišljanje: ‘Ali ženi ne dopuštam da uči niti da uzurpira vlast nad muškarcem, nego neka šuti’ ” (1. Timoteju 2:12, King James Version).

Je li Pavao, kad je pisao o ulozi ili položaju žena, samo iznašao svoje vlastito mišljenje ili je bio božanski nadahnut? Da li Pavlove poslanice, ili pisma, gledano u cjelini, uistinu odražavaju predrasude protiv žena? U kakvom se kontekstu Pavlove gore navedene riječi Timoteju primjenjuju?

Pavlove preporuke

Od 27 knjiga Kršćanskih grčkih pisama, 14 ih se pripisuje Pavlu. Pokazatelj djelovanja svetog duha nad njim bila je čudesna sposobnost govorenja mnogim jezicima. Pored toga, bio je svjedok natprirodnih vizija (1. Korinćanima 14:18; 2. Korinćanima 12:1-5). Njegov primjer samopožrtvovnosti, zdušnosti i ljubavi stvorio je između njega i njegovih kršćanskih suvremenika blisku vezu srdačne bratske naklonosti (Djela apostolska 20:37, 38). Njegova pisma, uključujući i ono što je rekao o ženama, čine dio ‘sveg pisma [koje je] od Boga dano, i korisno za učenje’ (2. Timoteju 3:16).

Žene u Pavlovim pismima

Pavlova pisma pružaju obilje dokaza za njegovo uvažavanje žena i poštovanje prema njima. On ih opetovano spominje u njihovim raznolikim skupštinskim i obiteljskim ulogama. U jednom od svojih pisama, povezao je poželjne osobine jednog kršćanskog pastira s osobinama majke koja njeguje djecu (1. Solunjanima 2:7).

Mnoge od apostolovih kršćanskih sestara, spomenute poimence u njegovim pismima, predmet su njegovih srdačnih pohvala. U njegove pozdrave članovima skupštine u Rimu uključeni su i oni specijalno upućeni određenim ženama “koje se trude u Gospodinu” (Rimljanima 16:12). U vezi s Evodijom i Sintihom, ohrabrio je braću u Filipima da ‘pomažu njima koje se u evangjelju trudiše sa mnom’ (Filipljanima 4:3). U svom pismu Timoteju, Pavao je priznao primjernu vjeru bake tog mladog čovjeka, Loide, i majke Evnike (2. Timoteju 1:5).

S druge strane, postoji li ikakva naznaka kako su kršćanske sestre gledale na Pavla? Zahvalan, posvjedočio je o Akvili i Priski, bračnom paru s kojim je uživao blisko osobno druženje, koji su, ne samo Akvila već i njegova žena Priska, “podmjestili svoj vrat za [njegov] život” (Rimljanima 16:3, 4, St).

Predrasude protiv žena?

“Na starca se ne otresaj, nego ga opomeni kao oca, mladiće kao braću, starice kao majke, djevojke kao sestre u svoj čistoći” (1. Timoteju 5:1, 2, St). Ne odražavaju li ove Pavlove riječi upućene Timoteju zdravo poštovanje prema ženskom rodu? Pavao je i muškarcima i ženama u kršćanskoj skupštini dodijelio jednaku mjeru časti. “Nema tu Židova ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Kr[i]stu Isusu” (Galaćanima 3:28; naglašeno od nas).

Što se tiče od Boga određenih uloga u braku, Pavao je pisao: “Žene! slušajte svoje muževe kao Gospodina. Jer je muž glava ženi kao što je i Kr[i]st glava crkvi, i on je spasitelj tijela” (Efežanima 5:22, 23; usporedi 1. Korinćanima 11:3). Da, pojedine uloge muža i žene razlikuju se, no to ne znači da je jedan supružnik inferiorniji u odnosu na drugoga. Te se uloge nadopunjuju, a ispunjavanje svake od njih predstavlja izazov koji, ako mu se udovolji, promiče obiteljsku dobrobit. Nadalje, muževljevo iskazivanje poglavarstva ne bi trebalo biti tiransko ili bez ljubavi. Pavao je nastavio: “Tako su dužni muževi ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa”, te biti spremni da u njihovu korist čine velike žrtve (Efežanima 5:28, 29). Djeca trebaju slušati i oca i majku (Efežanima 6:1, 2).

Valja također zapaziti i Pavlove riječi u pogledu bračnih intimnosti. Pavao je s nepristranošću pisao: “Neka muž vrši svoju dužnost prema ženi, a isto tako i žena prema mužu! Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž; isto tako i muž nije gospodar svoga tijela, nego žena” (1. Korinćanima 7:3, 4 St)

‘Žena neka šuti’

S obzirom na Pavlove riječi iz 1. Timoteju 2:12, citirane u uvodnom odlomku, je li njegovo zauzimanje da žena “šuti” proizašlo iz predrasuda protiv žena? Ne! Izraz “neka šuti” u povezanosti je s poučavanjem i iskazivanjem duhovnog autoriteta u skupštini, što predstavlja poštivanje ranije spomenutog božanski određenog odnosa između muškarca i žene.a

To ne znači da žene ne mogu biti učitelji božanske istine. Pavao je ohrabrio starije žene da “uče dobru” mlađe žene. Slijedeći primjer Evnike i Loide, koje su poučavale Timoteja, kršćanske majke trebaju poučavati svoju djecu bogougodnim putevima (Titu 2:3-5; 2. Timoteju 1:5). Danas u skupštinama Jehovinih svjedoka stotine tisuća kršćanki nalaze duhovno ispunjenje u slijeđenju primjera Evodije i Sintihe time da javno propovijedaju dobru vijest te čine učenike od muškaraca i žena (Psalam 68:11, NW; Matej 28:19; Filipljanima 4:2, 3).

Stoga, kakva je vaša procjena? Jesu li Pavlova pisma, gledano u cjelini, s pravom optužena za predrasude protiv žena?

[Bilješka]