15. POGLAVLJE

“Putovao je (...) i jačao skupštine”

Putujući propovjednici pomažu skupštinama da se učvrste u vjeri

1–3. (a) Koga je Pavao uzeo za svog novog suputnika? (b) O čemu će biti govora u ovom poglavlju?

DOK je apostol Pavao sa svojim suputnicima pješačio neravnim putem prema svom sljedećem odredištu, možda je razmišljao o mladiću koji je hodao kraj njega. Taj se mladić zvao Timotej. Vjerojatno je imao dvadesetak godina i bio u naponu snage. Sa svakim novim korakom Timotej je bio sve dalje od svog doma jer su Listra i Ikonij, kako se dan bližio kraju, polako nestajali u daljini. Što su ti propovjednici mogli očekivati na svom putovanju? Pavao je pretpostavljao što ih čeka, jer mu je ovo bilo već drugo misionarsko putovanje. Znao je da će se susresti s mnogim opasnostima i problemima. Možda se pitao kako će se mladi Timotej s time nositi.

² Pavao je vjerovao u Timoteja, možda i više nego što je taj ponizni mladić sam vjerovao u sebe. S obzirom na neugodno iskustvo koje je nedavno imao, Pavlu je vjerojatno bilo jako stalo do toga da pronađe pravog suradnika za svoja putovanja. Znao je da će on i njegovi suputnici morati biti nepokolebljivi i složni da bi mogli izvršiti zadatak koji je ležao pred njima – posjećivati i jačati skupštine. Zašto možemo pretpostaviti da je Pavao tako razmišljao? Između ostalog, zato što je nešto ranije među Pavlom i Barnabom došlo do razmirice koja ih je razdvojila.

³ U ovom poglavlju saznat ćemo nešto više o tome kako kršćani trebaju rješavati razmirice te zašto je Pavao za svog suputnika odabrao Timoteja. Vidjet ćemo i kakvu ulogu imaju oni koji danas služe kao pokrajinski nadglednici.

“Vratimo se i posjetimo braću” (Djela 15:36)

4. S kojom je svrhom Pavao htio krenuti na drugo misionarsko putovanje?

⁴ U prethodnom poglavlju čitali smo kako su četvorica braće – Pavao, Barnaba, Juda i Sila – ohrabrila kršćane u Antiohiji time što su im prenijela odluku vodećeg tijela o pitanju obrezivanja. Što je Pavao nakon toga učinio? Predložio je Barnabi da krenu na novo putovanje, rekavši mu: “Vratimo se i posjetimo braću u svakom gradu u kojem smo objavljivali Jehovinu riječ da vidimo kako su” (Djela 15:36). Pavao nije namjeravao poći samo u prijateljski posjet toj braći koja su tek nedavno prihvatila kršćanstvo. Iz Djela apostolskih saznajemo s kojom je točno svrhom htio krenuti na drugo misionarsko putovanje. Kao prvo, htio je braći u mnogim gradovima predati odredbe koje je donijelo vodeće tijelo (Djela 16:4). Kao drugo, Pavao je kao putujući nadglednik htio duhovno ojačati skupštine i pomoći im da se učvrste u vjeri (Rim. 1:11, 12). Organizacija Jehovinih svjedoka danas postupa po uzoru na apostole. Zašto to možemo reći?

5. Kako današnje Vodeće tijelo skupštinama pruža upute i ohrabrenje?

⁵ U današnje vrijeme Isus Krist preko Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka vodi svoju skupštinu. Ti vjerni pomazani Božji sluge putem pisama, naše literature, sastanaka i na druge načine daju savjete i upute svim skupštinama po svijetu te im pružaju ohrabrenje. Osim toga, Vodeće tijelo trudi se ostati u bliskoj vezi sa svakom skupštinom. U tu svrhu šalje im pokrajinske nadglednike. Vodeće tijelo izravno je imenovalo na tisuće iskusnih starješina u cijelom svijetu kako bi služili kao pokrajinski nadglednici.

6, 7. Što je sve zadatak pokrajinskih nadglednika?

⁶ Današnji putujući nadglednici trude se pokazivati zanimanje za svu braću u skupštinama koje posjećuju i hrabriti ih. Kako to čine? Tako što oponašaju primjer kršćana iz prvog stoljeća, naprimjer apostola Pavla. On je jednog svog suvjernika koji je također bio nadglednik potaknuo: “Propovijedaj Božju riječ. Čini to s osjećajem hitnosti, u povoljno vrijeme i u teško vrijeme. Ukoravaj, strogo upozoravaj, opominji, a pritom budi vrlo strpljiv i vješt u poučavanju. (...) Propovijedaj dobru vijest” (2. Tim. 4:2, 5).

⁷ U skladu s tim riječima pokrajinski nadglednik – zajedno sa svojom ženom, ako je u braku – surađuje sa skupštinskim objaviteljima u raznim vidovima službe propovijedanja. Pokrajinski nadglednici revno propovijedaju i vješto poučavaju ljude, što pozitivno djeluje na stado (Rim. 12:11; 2. Tim. 2:15). Njihova je najveća odlika samopožrtvovna ljubav. Oni spremno služe drugima te putuju do skupština bez obzira na vremenske prilike ili opasnosti koje im prijete na nekim područjima (Filip. 2:3, 4). Osim toga, pokrajinski nadglednici u svakoj skupštini svojim biblijskim govorima bodre, poučavaju i savjetuju braću. Svi članovi skupštine trebali bi razmišljati o njihovom načinu života i ugledati se na njihovu vjeru (Hebr. 13:7).

“Tada je došlo do (...) žestoke svađe” (Djela 15:37–41)

8. Kako je Barnaba reagirao na Pavlov prijedlog?

⁸ Barnabi se svidio Pavlov prijedlog da posjete braću (Djela 15:36). Njih su dvojica dobro surađivala na prethodnom putovanju te su obojica već poznavala kraj i ljude koje je trebalo posjetiti (Djela 13:2–14:28). Stoga se činilo logičnim i praktičnim da njih dvojica zajedno krenu i na ovo putovanje. Međutim, pojavio se problem. U Djelima apostolskim 15:37 piše: “Barnaba je zahtijevao da povedu i Ivana zvanog Marko.” To nije bio samo prijedlog. Barnaba je zahtijevao da na to misionarsko putovanje povedu i njegovog rođaka Marka.

9. Zašto se Pavao nije složio s Barnabom?

⁹ Pavao se nije složio s time da povedu Marka. Zašto? U izvještaju stoji: “Pavao nije htio da ga povedu jer ih je on u Pamfiliji napustio i nije nastavio propovijedati s njima” (Djela 15:38). Marko je bio krenuo s Pavlom i Barnabom na njihovo prvo misionarsko putovanje, ali nije s njima ostao do kraja (Djela 12:25; 13:13). Na početku putovanja, dok su bili u Pamfiliji, odustao je od svog zadatka i vratio se kući u Jeruzalem. Biblija ne kaže zašto ih je napustio, ali Pavao je njegov postupak očito smatrao neodgovornim. Stoga nije bio siguran može li se pouzdati u Marka.

10. Do čega je dovelo neslaganje u mišljenjima između Pavla i Barnabe i kako je sve to završilo?

¹⁰ Ipak, Barnaba je uporno zahtijevao da povedu Marka sa sobom. No Pavao je to isto tako uporno odbijao. “Tada je došlo do tako žestoke svađe da su se razdvojili”, stoji u Djelima apostolskim 15:39. Barnaba je otplovio na svoj rodni Cipar i sa sobom poveo Marka. A Pavao je krenuo na planirano putovanje. U izvještaju stoji: “Pavao je izabrao Silu. Nakon što su se braća pomolila da mu Jehova ukaže nezasluženu dobrotu, otišao je na put” (Djela 15:40). Pavao je, zajedno sa Silom, putovao “kroz Siriju i Ciliciju i jačao skupštine” (Djela 15:41).

11. Koje osobine moramo imati kako nam razmirice ne bi trajno pokvarile odnose s drugima?

¹¹ Taj nas izvještaj možda podsjeća na to da smo svi samo nesavršeni ljudi. Pavao i Barnaba bili su imenovani za posebne predstavnike vodećeg tijela. A Pavao je vjerojatno postao i član vodećeg tijela. Međutim, u ovom su slučaju došle do izražaja mane koje su njih dvojica imali kao nesavršeni ljudi. No jesu li dozvolili da ih ta svađa trajno razdvoji? Iako nisu bili savršeni, Pavao i Barnaba bili su ponizne osobe i razmišljali su poput Krista. Nema sumnje, s vremenom su u duhu bratske ljubavi oprostili jedan drugome (Efež. 4:1–3). Kasnije su Pavao i Marko zajedno izvršavali druge teokratske zadatkea (Kol. 4:10).

12. Koje bi osobine današnji nadglednici trebali pokazivati, po uzoru na Pavla i Barnabu?

¹² Ni Pavao ni Barnaba inače nisu bili svadljivi. Barnaba je bio poznat kao srdačan i velikodušan čovjek – u tolikoj mjeri da ga apostoli nisu zvali Josip, kako mu je bilo ime, nego su ga prozvali Barnaba, što znači “sin utjehe” (Djela 4:36). I Pavao je bio poznat po blagosti i obzirnosti (1. Sol. 2:7, 8). Po uzoru na Pavla i Barnabu, svi današnji starješine, uključujući i pokrajinske nadglednike, uvijek se trebaju truditi da budu ponizni i obzirni u ophođenju s drugim starješinama, a i s cijelim stadom (1. Petr. 5:2, 3).

“Braća u Listri i Ikoniju dobro su govorila o Timoteju” (Djela 16:1–3)

13, 14. (a) Tko je bio Timotej i kako ga je Pavao upoznao? (b) Zbog čega je Pavlu Timotej privukao pažnju? (c) Koji je zadatak dobio Timotej?

¹³ Na svom drugom misionarskom putovanju Pavao je otišao u rimsku provinciju Galaciju, gdje je bilo nekoliko skupština. Izvještaj kaže: “Tako je stigao u Derbu, a potom je otišao u Listru. Ondje je bio neki učenik po imenu Timotej, kojem je majka bila Židovka koja je postala vjernica, a otac Grk”b (Djela 16:1).

¹⁴ Po svemu sudeći, Pavao je Timotejevu obitelj upoznao otprilike 47. godine, kad je prvi put bio u tom kraju. Dvije ili tri godine kasnije, na svom drugom putovanju, u skupštini mu je pažnju privukao mladi Timotej. Zbog čega? Zbog toga što su o Timoteju braća dobro govorila. Voljela su ga braća u njegovom gradu, a i u drugim je skupštinama bio na dobrom glasu. Iz izvještaja saznajemo da su o njemu dobro govorila ne samo braća u Listri nego i u 30 kilometara udaljenom Ikoniju (Djela 16:2). Vođeni svetim duhom, starješine su mladom Timoteju povjerili odgovoran zadatak – trebao je pomagati Pavlu i Sili na njihovom propovjedničkom putovanju (Djela 16:3).

15, 16. Zbog čega je Timotej bio na dobrom glasu?

¹⁵ Zbog čega je Timotej već kao mladić bio na tako dobrom glasu? Da li zbog svoje inteligencije, ljepote ili talenata? Takve karakteristike često impresioniraju ljude. Čak je i prorok Samuel jednom prilikom pridao preveliku važnost vanjskom izgledu. No Jehova ga je podsjetio: “Bog ne gleda ono što čovjek gleda, jer čovjek gleda ono što se očima vidi, a Jehova gleda što je u srcu” (1. Sam. 16:7). Timotej nije stekao dobar glas među braćom zbog svojih talenata ili izgleda, nego zbog svoje unutarnje ljepote, zbog svojih dobrih osobina.

¹⁶ Nekoliko godina kasnije apostol Pavao je spomenuo neke Timotejeve kršćanske vrline. Ukazao je na njegovu brižnost, samopožrtvovnu ljubav i revnost u izvršavanju teokratskih zaduženja (Filip. 2:20–22). Timotej je bio poznat i po svojoj iskrenoj, odnosno nelicemjernoj, vjeri (2. Tim. 1:5, bilješka).

17. Kako današnji mladi mogu oponašati Timoteja?

¹⁷ Danas mnogi mladi oponašaju Timoteja tako što razvijaju osobine koje su ugodne Bogu. Zbog toga i Jehova i njegov narod imaju dobro mišljenje o njima, čak i ako su još vrlo mladi (Izr. 22:1; 1. Tim. 4:15). Oni pokazuju nelicemjernu vjeru, jer ne žele voditi dvostruki život (Psal. 26:4). Zbog toga mnogi mladi, poput Timoteja, imaju važnu ulogu u skupštini. Svi ostali članovi skupštine, koji iz ljubavi služe Jehovi, raduju se kad mladi postanu objavitelji dobre vijesti te kad se potom predaju Jehovi i krste!

“Tako su skupštine jačale u vjeri” (Djela 16:4, 5)

18. (a) Kakve su zadatke izvršavali Pavao i Timotej kao putujući propovjednici? (b) Kako je Jehova blagoslovio skupštine?

¹⁸ Pavao i Timotej godinama su surađivali u službi. Kao putujući propovjednici izvršavali su razne zadatke zastupajući vodeće tijelo. U biblijskom izvještaju čitamo: “Dok su putovali od grada do grada, braći su prenosili odredbe koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu te su ih poticali da ih se drže” (Djela 16:4). Skupštine su se očigledno pridržavale uputa koje su dobivale od apostola i starješina u Jeruzalemu. Zahvaljujući takvoj poslušnosti skupštine su “jačale u vjeri i rasle iz dana u dan” (Djela 16:5).

19, 20. Zašto kršćani trebaju biti poslušni onima koji ih predvode?

¹⁹ Slično tome Jehova i danas blagoslivlja svoje sluge zbog toga što se poslušno i podložno pridržavaju uputa koje im daju oni koji ih predvode (Hebr. 13:17). Budući da se okolnosti u svijetu neprestano mijenjaju, vrlo je važno da kršćani slušaju savjete i smjernice koje dobivaju od “vjernog i razboritog roba” (Mat. 24:45; 1. Kor. 7:29–31). To ih može zaštititi od duhovne propasti i pomoći im da se ne okaljaju prljavštinom ovog svijeta (Jak. 1:27).

²⁰ Istina, današnji kršćanski nadglednici, što uključuje i članove Vodećeg tijela, nisu savršeni, kao što to nisu bili ni Pavao, Barnaba, Marko i drugi pomazani starješine u prvom stoljeću (Rim. 5:12; Jak. 3:2). No budući da se Vodeće tijelo pomno drži Božje Riječi i postupa po uzoru na apostole, pokazuje da je dostojno povjerenja koje mu je ukazano (2. Tim. 1:13, 14). Zahvaljujući tome skupštine duhovno jačaju i učvršćuju se u vjeri.

TIMOTEJ POMAŽE “U ŠIRENJU DOBRE VIJESTI”

Timotej je bio suradnik apostola Pavla kojeg je on izuzetno cijenio. Nakon što su otprilike 11 godina blisko surađivali, Pavao je o Timoteju napisao: “Nemam nikoga drugog tko razmišlja poput njega, tko bi se iskreno brinuo za vas. (...) Vi znate kakvim se on dokazao – u širenju dobre vijesti revno je surađivao sa mnom kao dijete s ocem” (Filip. 2:20, 22). Timotej je samopožrtvovno podupirao djelo propovijedanja, zbog čega je Pavlu bio vrlo drag, a nama je time pružio dobar primjer.

Timotejev je otac bio Grk, a majka mu je bila Židovka. Po svemu sudeći, odrastao je u Listri. Njegova majka Eunika i baka Loida od ranog djetinjstva poučavale su ga o svetim spisima (Djela 16:1, 3; 2. Tim. 1:5; 3:14, 15). Timotej je vjerojatno zajedno s njima prihvatio kršćanstvo kad je Pavao prvi put došao u njihov grad.

Kad se Pavao nekoliko godina kasnije vratio onamo, “braća u Listri i Ikoniju dobro su govorila o Timoteju”, koji je tada vjerojatno imao dvadesetak godina (Djela 16:2). U skladu s proročanstvima koja su pod nadahnućem Božjeg duha bila dana u vezi s njim, Pavao i tamošnji starješine odlučili su mu povjeriti poseban zadatak (1. Tim. 1:18; 4:14; 2. Tim. 1:6). Trebao je kao misionar pratiti Pavla na njegovim putovanjima. Radi toga je morao ostaviti svoju obitelj te se podvrgnuti obrezanju kako mu Židovi kojima je namjeravao propovijedati ne bi imali što prigovoriti (Djela 16:3).

Timotej je mnogo putovao. S Pavlom i Silom propovijedao je u Filipima, sa Silom u Bereji, a potom sam u Solunu. Kad se u Korintu ponovno sastao s Pavlom, donio mu je dobre vijesti o ljubavi i vjernosti koje pokazuju braća u Solunu unatoč nevoljama s kojima se suočavaju (Djela 16:6–17:14; 1. Sol. 3:2–6). Dok je Pavao bio u Efezu, čuo je loše vijesti o Korinćanima, te je htio onamo poslati Timoteja (1. Kor. 4:17). Kasnije je Timoteja i Erasta poslao iz Efeza u Makedoniju. A kad je pisao poslanicu Rimljanima, Timotej je opet bio s njim u Korintu (Djela 19:22; Rim. 16:21). To su samo neka mjesta u koja je Timotej putovao radi dobre vijesti.

Timotej je kao nadglednik vjerojatno bio pomalo nesiguran u sebe, što se može zaključiti iz toga što mu je Pavao poručio: “Ne daj da te itko podcjenjuje zbog tvoje mladosti” (1. Tim. 4:12). No Pavao je imao povjerenja u njega, te ga je poslao u skupštinu u kojoj je bilo određenih problema i rekao mu neka ostane ondje “kako bi zapovjedio nekima da prestanu naučavati drugačije učenje” (1. Tim. 1:3). Osim toga, ovlastio ga je da u skupštinama postavlja starješine i sluge pomoćnike (1. Tim. 5:22).

Pavlu je Timotej bio vrlo drag zbog svojih vrlina. Biblija pokazuje da mu je bio blizak, vjeran i privržen suradnik, poput sina. Napisao je da se sjeća Timotejevih suza, da čezne vidjeti ga te da se moli za njega. Osim toga, Pavao mu je poput brižnog oca savjetovao što da učini zbog “svojih čestih bolesti”, vjerojatno želučanih tegoba (1. Tim. 5:23; 2. Tim. 1:3, 4).

Kad se Pavao prvi put našao u zatvoru u Rimu, Timotej je bio uz njega. A neko je vrijeme i sam proveo u zatvoru (Filem. 1; Hebr. 13:23). Njih su dvojica bili vrlo bliski, što se vidi iz molbe koju je Pavao, kad je uvidio da mu se bliži smrt, uputio Timoteju: “Daj sve od sebe da što prije dođeš k meni” (2. Tim. 4:6–9). Biblija ne kaže je li Timotej uspio na vrijeme stići do svog voljenog učitelja i vidjeti ga prije njegove smrti.

MARKO DOBIVA MNOGE POSEBNE ZADATKE

U Markovom evanđelju čitamo da su oni koji su uhvatili Isusa pokušali uhvatiti i jednog mladića koji je “pobjegao polugol” (Mar. 14:51, 52). Budući da je taj događaj zapisao samo Marko, kojeg se u Bibliji naziva i Ivan Marko, moguće je da je upravo on bio taj mladić. Ako je taj zaključak točan, to znači da je Marko barem u nekoj mjeri poznavao Isusa.

Oko 11 godina kasnije, u vrijeme kad je Herod Agripa progonio kršćane, mnogo se članova jeruzalemske skupštine okupilo u kući Markove majke Marije kako bi se zajedno molili. U tu je kuću apostol Petar otišao nakon što je čudom bio izbavljen iz zatvora (Djela 12:12). Dakle, Marko je vjerojatno odrastao u kući u kojoj su se kasnije održavali kršćanski sastanci. Sigurno je dobro poznavao Isusove prve učenike i oni su pozitivno utjecali na njega.

Marko je surađivao s mnogim nadglednicima kršćanskih skupština u prvom stoljeću. Koliko znamo, prvi veći zadatak dobio je kad je bio zadužen da svom rođaku Barnabi i apostolu Pavlu pomogne u njihovoj službi u sirijskoj Antiohiji (Djela 12:25). Kad su Barnaba i Pavao krenuli na prvo misionarsko putovanje, Marko je pošao s njima. Najprije su otišli na Cipar, a potom u Malu Aziju. Odande se Marko iz nepoznatih razloga vratio u Jeruzalem (Djela 13:4, 13). Nakon što je zbog njega došlo do razmirice između Barnabe i Pavla, o kojoj govori 15. poglavlje Djela apostolskih, Marko i Barnaba otišli su na Cipar i ondje nastavili s misionarskom službom (Djela 15:36–39).

Međutim, do 60. odnosno 61. godine ta je razmirica očito bila već odavno zaboravljena jer je Marko tada ponovno surađivao s Pavlom, ovaj put u Rimu. Pavao, koji je ondje bio u zatvoru, napisao je skupštini u Kolosima: “Pozdravlja vas Aristarh, koji je sa mnom u zatvoru, i Barnabin bratić Marko (za kojeg vam je bilo rečeno da ga lijepo primite ako dođe k vama)” (Kol. 4:10). Dakle, Pavao je namjeravao Ivana Marka poslati u Kolose kao svog zastupnika.

Marko je neko vrijeme između 62. i 64. godine surađivao s apostolom Petrom u Babilonu. Kao što je navedeno u 10. poglavlju ove knjige, njih su dvojica postala dobri prijatelji, a Petar je Marka, koji je bio mlađi od njega, nazvao svojim sinom (1. Petr. 5:13).

Kad se apostol Pavao oko 65. po drugi put našao u zatvoru u Rimu, napisao je svom suradniku Timoteju, koji je tada bio u Efezu: “Dovedi Marka sa sobom jer mi je od velike pomoći u službi” (2. Tim. 4:11). Marko je, sasvim sigurno, odmah prihvatio Pavlov poziv i pošao iz Efeza u Rim. Posve je razumljivo što su i Barnaba, i Pavao, i Petar izuzetno cijenili Marka!

No što je najvažnije, Marko je imao čast pod Jehovinim nadahnućem napisati jedno od četiri evanđelja. Općenito se smatra da je mnoge pojedinosti koje je naveo saznao od apostola Petra. Činjenice, po svemu sudeći, govore u prilog tome, jer Markov izvještaj sadrži pojedinosti koje bi mogao znati samo netko tko je bio očevidac opisanih događaja, kao što je bio Petar. Međutim, izgleda da Marko svoje evanđelje nije napisao dok je s Petrom bio u Babilonu, nego da ga je napisao u Rimu. U svojoj je knjizi upotrijebio mnogo latinskih izraza i preveo je hebrejske riječi koje bi inače bile nerazumljive čitateljima koji nisu bili Židovi, iz čega se može zaključiti da je svoje evanđelje napisao prvenstveno za ne-Židove.

a Vidi okvir “Marko dobiva mnoge posebne zadatke”.

b Vidi okvir “Timotej pomaže ‘u širenju dobre vijesti’”.