Tit — “suradnik na vašu korist”

U kršćanskoj skupštini prvog stoljeća ponekad su iskrsavali problemi. Trebalo ih je riješiti, a to je zahtijevalo hrabrost i poslušnost. Tit je bio čovjek koji se uspješno suočio s više takvih izazova. Surađujući u službi s apostolom Pavlom, iskreno se trudio pomoći drugima da postupaju na Jehovin način. Zbog toga je Pavao rekao kršćanima u Korintu da je Tit ‘suradnik na njihovu korist’ (2. Korinćanima 8:23, NW).

Tko je bio Tit? Koju je ulogu odigrao u rješavanju problema? I kakvu korist možemo izvući razmatrajući njegovo postupanje?

Pitanje obrezanja

Tit je bio neobrezani Grk (Galaćanima 2:3).a Možda je bio jedno od Pavlove duhovne djece budući da ga taj apostol naziva ‘pravim sinom po vjeri nas obojice’ (Titu 1:4; usporedi 1. Timoteju 1:2). Tit je oko 49. n. e. zajedno s Pavlom, Barnabom i drugima iz Sirijske Antiohije otišao u Jeruzalem, kako bi se razmotrilo pitanje obrezanja (Djela apostolska 15:1, 2; Galaćanima 2:1).

Budući da se u Jeruzalemu raspravljalo o obraćenju neobrezanih ne-Židova, pretpostavlja se da su Tita poveli sa sobom da pokažu kako i Židovi i ne-Židovi mogu zadobiti Božju naklonost bez obzira na to jesu li obrezani ili nisu. Neki članovi jeruzalemske skupštine koji su bili farizeji prije nego što su prihvatili kršćanstvo tvrdili su da se ne-židovski obraćenici moraju obrezati i držati Zakon, ali drugi su se protivili tom zaključku. Prisiliti Tita i ostale ne-Židove na obrezanje značilo bi zanijekati da spasenje ovisi o Jehovinoj nezasluženoj dobrohotnosti i o vjeri u Isusa Krista, a ne o djelima Zakona. To bi također predstavljalo odbacivanje dokaza da su ne-Židovi, ili ljudi iz nacija, primili Božji sveti duh (Djela apostolska 15:5-12).

Poslan u Korint

Kada je pitanje obrezanja bilo riješeno, Pavao i Barnaba dobili su puno ovlaštenje da propovijedaju nacijama. Istovremeno su vodili brigu o siromašnima (Galaćanima 2:9, 10). I stvarno, kada nadahnuti izvještaj ponovo spominje Tita nekih šest godina kasnije, on kao Pavlov izaslanik u Korintu organizira skupljanje pomoći za svete. No, dok je obavljao taj posao, Tit se našao u još jednoj napetoj situaciji.

Pavlova pisma Korinćanima otkrivaju da im je najprije pisao ‘da se ne miješaju s kurvarima’. Morao im je kazati da uklone nepokajničkog bludnika iz svoje sredine. Da, Pavao im je “s mnogijem suzama” napisao snažno pismo (1. Korinćanima 5:9-13; 2. Korinćanima 2:4). U međuvremenu je Tit bio poslan u Korint da pomogne u tamošnjem skupljanju pomoći za judejske kršćane koji su se našli u nevolji. Možda je ujedno bio poslan da sazna kakva je reakcija Korinćana na Pavlovo pismo (2. Korinćanima 8:1-6).

Kako će Korinćani reagirati na Pavlov savjet? Živo želeći to saznati, Pavao je možda poslao Tita iz Efeza u Korint preko Egejskog mora, uputivši ga da mu se javi što je prije moguće. Ako je Tit tu misiju obavio prije zimske obustave plovidbe (polovinom studenoga), u Troadu je mogao krenuti ili brodom ili dužim kopnenim putem preko Helesponta. Pavao je vjerojatno na dogovoreno mjesto sastanka u Troadi stigao ranije, budući da su srebrnari u Efezu digli bunu i tako ga prisilili da ode prije nego što je planirao. Nakon što je zabrinuto čekao u Troadi, Pavao je uvidio da Tit neće doći morskim putem. Stoga je krenuo na put kopnom, nadajući se da će putem sresti Tita. Kada je stupio nogom na evropsko tlo, Pavao putuje Viom Egnatiom i konačno susreće Tita u Makedoniji. Na Pavlovo veliko olakšanje i radost, vijesti iz Korinta su dobre. Skupština je povoljno reagirala na apostolov savjet (2. Korinćanima 2:12, 13; 7:5-7).

Iako je Pavao bio zabrinut kakav će doček doživjeti njegov izaslanik, Bog je Titu pomogao ispuniti povjereni mu zadatak. Tita su primili sa “strahom i dr[h]tanjem” (2. Korinćanima 7:8-15). Prema riječima komentatora W. D. Thomasa, “možemo pretpostaviti da je [Tit] vješto i taktično apelirao na Korinćane, ne ublažavajući ozbiljnost Pavlovog ukora; uvjeravao ih da je Pavao, onim što je rekao, mislio samo na njihovu duhovnu dobrobit”. Tit je tada zavolio korintske kršćane zbog njihovog poslušnog duha i pozitivnih promjena. Njihov je uzoran stav za njega predstavljao izvor ohrabrenja.

Što je s drugim razlogom Titove misije u Korint — organiziranjem skupljanja pomoći za svete u Judeji? Tit je radio i na tome, kao što se može zaključiti na temelju podataka sadržanih u 2. Korinćanima. To je pismo vjerojatno bilo napisano u Makedoniji tijekom jeseni 55. n. e., ubrzo nakon što su se Pavao i Tit sreli. Pavao je pisao da je Tit, koji je pokrenuo to skupljanje pomoći, sada poslan natrag s dva pomoćnika kojima se ne spominju imena kako bi to djelo dovršio. Tit se spremno vratio budući da je bio iskreno zainteresiran za Korinćane. Na svom je povratku u Korint Tit vjerojatno nosio Pavlovo drugo nadahnuto pismo Korinćanima (2. Korinćanima 8:6, 17, 18, 22).

Osim što je bio dobar organizator, Tit je bio i čovjek kojemu se mogao povjeriti osjetljiv zadatak pod teškim okolnostima. Bio je hrabar, zreo i postojan. Pavao je očito smatrao da je Tit sposoban nositi se s tada aktualnim problemima koje su stvarali korintski ‘preveliki apostoli’ (2. Korinćanima 11:5). Sljedeći biblijski izvještaj, koji prikazuje Tita na još jednom zahtjevnom zadatku, potvrđuje ovaj dojam o njemu.

Na Kreti

Moguće je da je Pavao negdje između 61. i 64. n. e. pisao Titu, koji je u to vrijeme služio na sredozemnom otoku Kreti. Pavao ga je tamo ostavio da ‘popravi što je nedovršeno’ i da ‘postavi po svim gradovima svećenike [“starješine”, St]’. Općenito se za Krećane govorilo da su “lažljivi, zli zvjerovi, besposleni trbusi”. Zbog toga je Tit na Kreti opet trebao djelovati hrabro i odlučno (Titu 1:5, 10-12). Bio je to vrlo odgovoran zadatak koji je, po svoj prilici, utjecao na budućnost kršćanstva na otoku. Pavao je pod nadahnućem pomogao Titu, navodeći na što treba obratiti pažnju kod potencijalnih nadglednika. Ova se svojstva još uvijek uzimaju u obzir prilikom imenovanja kršćanskih starješina.

Pisma ne naznačavaju kada je Tit napustio Kretu. Bio je na otoku dovoljno dugo kako bi ga Pavao mogao zamoliti da se pobrine za potrebe Zene i Apola, koji su se tamo zaustavili na svom putovanju u neko nama nepoznato vrijeme. Ipak, Tit nije bio na otoku dugo. Pavao je planirao tamo poslati Artemu ili Tihika, a Tit se potom trebao susresti s apostolom u Nikopolu, po svoj prilici važnom gradu tog imena smještenom na sjeverozapadu Grčke (Titu 3:12, 13).

Kad Biblija zadnji put nakratko spominje Tita, saznajemo da ga je Pavao, vjerojatno oko 65. n. e., poslao na još jedan zadatak. Otišao je na istočnu obalu Jadranskog mora u Dalmaciju, područje u današnjoj Hrvatskoj (2. Timoteju 4:10). Ne znamo što je Tit tamo trebao raditi, ali pretpostavlja se da je bio poslan radi upravljanja skupštinskim stvarima i sudjelovanja u misionarskom djelu. Ako je to točno, Tit je služio u sličnom svojstvu kao i na Kreti.

Kako smo samo zahvalni za zrele kršćanske nadglednike poput Tita! Njihovo jasno razumijevanje i hrabro primjenjivanje biblijskih načela štiti duhovnost skupštine. Oponašajmo njihovu vjeru i dokažimo da smo poput Tita unapređujući duhovne interese suvjernika (Jevrejima 13:7).

[Bilješke]

[Slika na stranici 31]

Tit je bio hrabar suradnik na korist kršćana u Korintu i drugdje