Svjedoci protiv lažnih bogova
“Vi ste moji svjedoci, veli Gospodin [“Jehova”, “NW”], i sluga moj kojega izabrah” (IZAIJA 43:10).
1. Tko je pravi Bog, i u kojim je pogledima uzvišen nad mnoštvom bogova koji se danas obožavaju?
TKO je pravi Bog? Danas se čitavo čovječanstvo suočava s ovim krajnje važnim pitanjem. Premda ljudi obožavaju mnoštvo bogova, samo nam Jedan može dati život i pružiti sretnu budućnost. Samo se za Jednoga može reći: “Kroz njega živimo, i mičemo se, i jesmo” (Djela apostolska 17:28). Zaista, samo jedan Bog ima pravo da ga se obožava. Kao što kaže nebeski zbor u knjizi Otkrivenje: “Dostojan si, Gospodine [“Jehova”, NW], da primiš slavu i čast i silu; jer si ti sazdao sve, i po volji tvojoj jest i stvoreno je” (Otkrivenje 4:11).
2, 3. (a) Kako je Sotona lažno osporio Jehovino pravo da Ga se obožava? (b) Kakva je bila posljedica Evinog grijeha za Evu i za njenu djecu, a kakva je bila posljedica za Sotonu?
2 U edenskom je vrtu Sotona lažno osporio Jehovino pravo da Ga se obožava. Služeći se zmijom, Evi je rekao da će ona sama postati kao Bog ako se pobuni protiv Jehovinog zakona i jede od ploda sa stabla s kojeg je Jehova zabranio da se jede. Rekao je: “Bog [zna] da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo” (1. Mojsijeva 3:5). Eva je povjerovala zmiji i jela od zabranjenog ploda.
3 Naravno, Sotona je lagao (Ivan 8:44). Jedino područje na kojem je Eva, kad je zgriješila, postala ‘kao bog’ bilo je to da je na sebe preuzela odgovornost da odlučuje što je ispravno a što neispravno, nešto što je trebalo prepustiti Jehovi. I usprkos Sotoninoj laži, na koncu je umrla. Jedini koji je stvarno izvukao korist iz Evinog grijeha bio je Sotona. Zapravo, kad je Sotona nastojao navesti Evu na grijeh njegov je neizrečeni cilj bio da sam postane bogom. Kad je Eva zgriješila, postala je njegovim prvim ljudskim sljedbenikom a ubrzo joj se pridružio i Adam. Većina njihove djece nije se samo rodila “u grijehu” već je i dospjela pod utjecaj Sotone, i ubrzo je u postojanje došao čitav svijet koji je bio otuđen od pravog Boga (1. Mojsijeva 6:5; Psalam 51:5).
4. (a) Tko je bog ovoga svijeta? (b) Za čime postoji hitna potreba?
4 Taj je svijet bio uništen u potopu (2. Petrova 3:6). Nakon potopa razvio se drugi svijet koji je bio otuđen od Jehove, a taj svijet još uvijek postoji. Biblija o njemu kaže: “Sav svijet leži u zlu” (1. Ivanova 5:19). Postupajući suprotno duhu i slovu Jehovinog zakona, ovaj svijet služi Sotoninim ciljevima. Sotona je njegov bog (2. Korinćanima 4:4). Ali on je u biti nemoćan bog. On ne može ljude učiniti sretnima niti im može dati život; to može učiniti samo Jehova. Dakle, ljudi koji žele ispunjen život i bolji svijet moraju najprije upoznati da je Jehova pravi Bog i zatim moraju naučiti vršiti njegovu volju (Psalam 37:18, 27, 28; Propovjednik 12:13). Stoga je hitno potrebno da muževi i žene vjere svjedoče, odnosno da objavljuju istinu, o Jehovi.
5. O kakvoj je ‘gomili svjedoka’ govorio Pavao? Navedi poimence neke od osoba koje on spominje.
5 Takvi su se vjerni pojedinci već od samog početka pojavili na svjetskoj sceni. U 11. poglavlju Jevrejima, apostol Pavao navodi dugi niz takvih osoba i naziva ih ‘gomilom svjedoka’ (Jevrejima 12:1). Prvi kojeg je Pavao naveo bio je Abel, drugi sin Adama i Eve. Iz pretpotopnog se doba spominju i Enoh i Noa (Jevrejima 11:4, 5, 7). Istaknut je Abraham, predak židovskog roda. Abraham, koji je nazvan “prijatelj Božij”, postao je praocem Isusa, ‘vjernog i istinitog svjedoka’ (Jakov 2:23; Otkrivenje 3:14).
Abrahamovo svjedočenje za istinu
6, 7. Na koje su načine Abrahamov život i postupci posvjedočili da je Jehova pravi Bog?
6 Na koji je način Abraham služio kao svjedok? Svojom snažnom vjerom u Jehovu i lojalnom poslušnošću njemu. Kad je pozvan da napusti urbani centar Ur i da ostatak svog života provede u dalekoj zemlji, Abraham je poslušao (1. Mojsijeva 15:7; Djela apostolska 7:2-4). Pripadnici putujućih plemena često žele napustiti svoj nomadski život i nastaniti se u gradu kako bi vodili sigurniji život. Dakle, kad je Abraham napustio grad kako bi počeo živjeti pod šatorima, pružio je snažan dokaz svog pouzdanja u Jehovu Boga. Njegova je poslušnost služila kao svjedočanstvo promatračima. Jehova je bogato blagoslovio Abrahama zbog njegove vjere. Iako je živio pod šatorima, Abraham je bio bogat u materijalnom pogledu. Kad su Lot i njegova obitelj odvedeni u zarobljeništvo, Jehova je Abrahamu podario uspjeh u njegovoj potjeri, tako da ih je mogao izbaviti. Abrahamova je žena u dubokoj starosti rodila sina i time je potvrđeno Jehovino obećanje da će Abraham postati ocem sjemena. Preko Abrahama, ljudi su vidjeli da je Jehova živi Bog koji ispunjava svoja obećanja (1. Mojsijeva 12:1-3; 14:14-16; 21:1-7).
7 Kad se Abraham nakon što je oslobodio Lota vraćao, susreo ga je Melhizedeh, kralj Salema (kasnije nazvanog Jeruzalem), koji je pozdravio Abrahama, rekavši: “Blagosloven da je Abram Bogu višnjemu [“od Najvišega Boga”, NW].” Susreo ga je i sodomski kralj i želio mu dati darove. Abraham je to odbio. Zašto? On nije želio da postoje bilo kakve dvojbe s obzirom na Izvor njegovih blagoslova. Rekao je: “Dižem ruke svoje ka Gospodinu Bogu višnjemu, čije je nebo i zemlja, zaklinjući se: ni konca ni remena od obuće ne ću uzeti od svega što je tvoje, da ne rečeš: ja sam obogatio Abrama” (1. Mojsijeva 14:17-24). Kakav li je izvrstan svjedok Abraham bio!
Nacija svjedoka
8. Kako je Mojsije pokazao veliku vjeru u Jehovu?
8 I Mojsije, Abrahamov potomak, spominje se u nizu svjedoka koje Pavao navodi. Mojsije je okrenuo leđa egipatskom bogatstvu i kasnije se hrabro suočio s vladarem te ogromne svjetske sile kako bi djecu Izraela izveo na slobodu. Što mu je dalo hrabrost? Njegova vjera. Pavao kaže: “[Mojsije je ostao] postojan kao da promatra Nevidljivoga” (Jevrejima 11:27, St). Egipatski su bogovi bili vidljivi, opipljivi. Ljudi se još i danas dive njihovim kipovima. No iako je Jehova nevidljiv, on je za Mojsija bio daleko stvarniji nego svi oni lažni bogovi. Mojsije nije nimalo sumnjao u to da Jehova postoji i da će svoje obožavatelje nagraditi (Jevrejima 11:6). Mojsije je postao izvanredan svjedok.
9. Kako je izraelska nacija trebala služiti Jehovi?
9 Nakon što je Izraelce izveo na slobodu, Mojsije je postao posrednikom saveza između Jehove i Abrahamovih potomaka preko Jakova. Kao rezultat, nacija Izrael došla je u postojanje kao Jehovina posebna svojina (2. Mojsijeva 19:5, 6). Prvi put trebalo je biti dano nacionalno svjedočanstvo. Riječi koje je Jehova oko 800 godina kasnije izgovorio preko Izaije u biti su se odnosile na naciju od samog njenog osnutka: “Vi ste moji svjedoci, veli Gospodin [“Jehova”, NW], i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja” (Izaija 43:10). Na koji je način ta nova nacija služila kao Jehovin svjedok? Svojom vjerom i poslušnošću i onim što je Jehova činio za nju.
10. Kako su Jehovina moćna djela u korist Izraela služila kao svjedočanstvo, i kakve su bile posljedice?
10 Oko 40 godina nakon svog osnutka, Izrael se spremao uzeti u posjed Obećanu zemlju. Uhode su išle izvidjeti Jerihon i Rahaba, stanovnica Jerihona, zaštitila ih je. Zašto? Ona je rekla: “Čusmo kako je Gospodin osušio pred vama Crveno More kad izidoste iz Egipta, i šta ste učinili od dva cara Amorejska koji bijahu preko Jordana, od Sehona i Oga, koje pobiste. I kad to čusmo, rastopi se srce naše, i ni u kome već nema junaštva od straha vašega; jer je Gospodin, Bog vaš, Bog gore na nebu i dolje na zemlji” (Jozua 2:10, 11). Izvještaj o Jehovinim moćnim djelima potaknuo je Rahabu i njenu obitelj da napuste Jerihon s njegovim lažnim bogovima i da zajedno s Izraelom obožavaju Jehovu. Nedvojbeno, Jehova je preko Izraela dao moćno svjedočanstvo (Jozua 6:25).
11. Koju su odgovornost imali svi izraelski roditelji što se tiče svjedočenja?
11 Dok su Izraelci još bili u Egiptu, Jehova je poslao Mojsija k faraonu i rekao: “Idi k Faraonu, jer sam ja učinio da otvrdne srce njegovo i srce sluga njegovijeh, da učinim ove znake svoje medju njima. I da pripovijedaš sinovima svojim i unucima svojim šta učinih u Egiptu i kakve znake svoje pokazah na njima, da biste znali da sam ja Gospodin [“Jehova”, NW]” (2. Mojsijeva 10:1, 2). Poslušni bi Izraelci svojoj djeci pričali o Jehovinim moćnim djelima. Njihova bi pak djeca o njima pričala svojoj djeci i to bi se činilo iz generacije u generaciju. Na taj način Jehovina moćna djela nisu pala u zaborav. Slično je to i danas, roditelji imaju odgovornost svjedočiti svojoj djeci (5. Mojsijeva 6:4-7; Priče Salamunove 22:6).
12. Kako je to što je Jehova blagoslovio Salamuna i Izrael služilo kao svjedočanstvo?
12 Bogati blagoslov koji je Izrael dobivao od Jehove dok mu je bio vjeran služio je kao svjedočanstvo okolnim nacijama. Kao što je rekao Mojsije nakon što je potanko ispričao Jehovine obećane blagoslove: “Vidjeće svi narodi na zemlji da se ime Gospodinovo priziva na tebe, i bojaće se tebe” (5. Mojsijeva 28:10). Salamun je zbog svoje vjere dobio mudrost i bogatstvo. Pod njegovom je vladavinom nacija živjela u blagostanju i radovala se dugom razdoblju mira. O tom vremenu čitamo: “Dolažahu iz svijeh naroda da čuju mudrost Salamunovu, od svijeh careva na zemlji, koji čuše za mudrost njegovu” (1. Carevima 4:25, 29, 30, 34). Među Salamunovim posjetiocima bila je istaknuta kraljica od Sabe. Nakon što je sama vidjela kako je Jehova blagoslovio naciju i njenog kralja, rekla je: “Da je blagosloven Gospodin Bog tvoj, kojemu si omilio, te te posadi na prijesto svoj da caruješ mjesto Gospodina Boga svojega; jer Bog tvoj ljubi Izraela” (2. Dnevnika 9:8).
13. Što je možda bilo Izraelovo najdjelotvornije svjedočanstvo, i kako još uvijek izvlačimo korist iz toga?
13 Apostol Pavao spomenuo je nešto što je možda bilo Izraelovo najdjelotvornije svjedočanstvo. Kad je kršćanskoj skupštini u Rimu pisao o tjelesnom Izraelu, rekao je: “[Bile] su im povjerene riječi Božije” (Rimljanima 3:1, 2). Počevši od Mojsija, neki su vjerni Izraelci bili nadahnuti da zapišu Jehovine postupke s Izraelom, kao i njegove savjete, njegove zakone i njegova proročanstva. Ti su drevni pisari putem ovih zapisa svjedočili svim budućim naraštajima — uključujući našem današnjem — da postoji samo jedan Bog i da je njegovo ime Jehova (Danijel 12:9; 1. Petrova 1:10-12).
14. Zašto su neki koji su svjedočili za Jehovu podnosili progonstvo?
14 Nažalost, Izrael je često propuštao iskazivati vjeru i Jehova je tada morao slati svjedoke vlastitoj naciji. Mnogi od njih bili su proganjani. Pavao je rekao da su neki podnijeli “ruganje i boj (...) pa još i okove i tamnice” (Jevrejima 11:36). Bili su zaista vjerni svjedoci! Kako li je žalosno što su ih često proganjali oni koji su također bili pripadnici Jehovine izabrane nacije! (Matej 23:31, 37). Zapravo, grijeh nacije postao je toliko velik da je Jehova, 607. pr. n. e., upotrijebio Babilonce da razore Jeruzalem i njegov hram i da većinu preživjelih Izraelaca odvedu u izgnanstvo (Jeremija 20:4; 21:10). Je li to bio kraj nacionalnog svjedočenja za Jehovino ime? Nije.
Suđenje bogovima
15. Kako je čak i u babilonskom izgnanstvu dano svjedočanstvo?
15 Vjerni članovi nacije nisu čak ni u babilonskom izgnanstvu oklijevali svjedočiti o Jehovinom Božanstvu i moći. Danijel je, naprimjer, hrabro protumačio Nabuhodonozorove sne, Baltazaru je razjasnio pismo na zidu a pred Darijem je odbio učiniti kompromis u pogledu molitve. I trojica Hebreja dala su divno svjedočanstvo Nabuhodonozoru, odbivši pokloniti se kipu (Danijel 3:13-18; 5:13-29; 6:4-27).
16. Kako je Jehova prorekao povratak Izraela u svoju zemlju, i koja bi bila svrha tog povratka?
16 Ipak, Jehova je naumio da se nacionalno svjedočanstvo ponovno daje u Izraelovoj zemlji. Ezehijel, koji je prorokovao među prognanim Židovima u Babilonu, napisao je što je Jehova odlučio učiniti s obzirom na opustošenu zemlju: “Umnožiću u vama ljude, dom Izraelov sav koliki, i gradovi će se naseliti i pustoline sagraditi” (Ezehijel 36:10). Zašto bi Jehova to učinio? U prvom redu zbog svjedočanstva za vlastito ime. Preko Ezehijela je rekao: “Ne ću vas radi učiniti, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje oskvrniste u narodima” (Ezehijel 36:22; Jeremija 50:28).
17. Koji je kontekst riječi iz Izaije 43:10?
17 Kad je prorekao povratak Izraela iz babilonskog izgnanstva, prorok Izaija bio je nadahnut da napiše riječi iz Izaije 43:10, da je Izrael bio Jehovin svjedok, njegov sluga. U 43. i 44. poglavlju Izaije, Jehova je opisan kao Izraelov Stvoritelj, Oblikovatelj, Bog, Sveti, Spasitelj, Otkupitelj, Kralj i Tvorac (Izaija 43:3, 14, 15; 44:2). Izraelovo je izgnanstvo dopušteno zato što Ga je nacija uvijek iznova propuštala slaviti kao takvog. Međutim, oni su i dalje bili njegov narod. Jehova je svom narodu rekao: “Ne boj se, jer te otkupih, pozvah te po imenu tvom; moj si” (Izaija 43:1). Izraelovo izgnanstvo u Babilonu trebalo je biti okončano.
18. Kako je oslobođenje Izraela iz Babilona dokazalo da je Jehova jedini pravi Bog?
18 Zaista, Jehova je oslobođenje Izraela iz Babilona pretvorio u suđenje bogovima. Uputio je izazov lažnim bogovima nacija neka dovedu svoje svjedoke a on je kao svog svjedoka naveo Izrael (Izaija 43:9, 12). Kad je slomio prijevornice Izraelovog izgnanstva, dokazao je da babilonski bogovi uopće nisu bogovi te da je on jedini pravi Bog (Izaija 43:14, 15). Kad je, nekih 200 godina prije samog događaja, imenovao Kira Perzijanca za svog slugu pri oslobađanju Židova, pružio je daljnji dokaz svog Božanstva (Izaija 44:28). Izrael je trebao biti oslobođen. Zašto? Jehova objašnjava: “Pripovijedaće [Izrael] hvalu moju” (Izaija 43:21). To bi pružilo daljnju priliku za svjedočenje.
19. Kakvo je svjedočanstvo dano Kirovim pozivom da se Izraelci vrate u Jeruzalem i postupcima vjernih Židova nakon tog povratka?
19 Kad je došlo vrijeme, Kir Perzijanac osvojio je Babilon baš kako je bilo prorečeno. Kir je, iako je bio neznabožac, objavio Jehovino Božanstvo kad je izdao proglas Židovima u Babilonu: “Ko je izmedju vas od svega naroda njegova? Bog nebeski neka bude s njim, pa nek ide u Jeruzalem u Judeji, i neka zida dom Gospodina Boga Izraelova, Boga [“on je pravi Bog”, NW] koji je u Jeruzalemu” (Ezdra 1:3). Mnogi su se Židovi odazvali. Putovali su natrag u Obećanu zemlju i podigli žrtvenik na mjestu drevnog hrama. Usprkos obeshrabrivanju i snažnom protivljenju, na koncu su mogli ponovno sagraditi hram i grad Jeruzalem. Sve se to dogodilo, kao što je sam Jehova rekao, “ne silom ni krjepošću nego duhom [njegovim]” (Zaharija 4:6). Ova su postignuća pružila daljnji dokaz da je Jehova pravi Bog.
20. Što se, usprkos slabostima Izraela, može reći o njegovom davanju svjedočanstva za Jehovino ime u drevnom svijetu?
20 Dakle, Jehova se i dalje služio Izraelom kao svojim svjedokom, iako je to bila nacija nesavršenih i ponekad buntovnih pojedinaca. Ta je nacija, sa svojim hramom i svećenstvom, u pretkršćanskom svijetu predstavljala svjetsko središte pravog obožavanja. Tko god u Hebrejskim pismima čita o Jehovinim djelima u vezi s Izraelom, ne može posumnjati u to da postoji samo jedan pravi Bog, čije je ime Jehova (5. Mojsijeva 6:4; Zaharija 14:9). Međutim, za Jehovino je ime trebalo biti dano daleko veće svjedočanstvo i to želimo razmotriti u sljedećem članku.
Sjećaš li se?
◻ Kako je Abraham svjedočio da je Jehova pravi Bog?
◻ Koje je izvanredno svojstvo omogućilo Mojsiju da bude vjerni svjedok?
◻ Na koje je načine Izrael dao nacionalno svjedočanstvo o Jehovi?
◻ Kako je oslobođenje Izraela iz Babilona pokazalo da je Jehova jedini pravi Bog?
[Slika na stranici 10]
Abraham je svojom vjerom i poslušnošću dao izvanredno svjedočanstvo za Jehovino Božanstvo