Kako možeš pokazivati istinsku poniznost?
ISTINSKA poniznost ima veliku vrijednost u Božjim očima. Jakov je napisao: “Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost” (Jakov 4:6, St). Jakov je ovdje možda aludirao na nekoliko misli koje su zapisane u Hebrejskim pismima. “Uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje.” “Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospodin će sam biti uzvišen.” “S podsmjevačima [Bog] se podsmijeva, a poniznima dariva milost” (Psalam 138:6, St; Izaija 2:11; Priče Salamunove 3:34, St).
Apostol Petar također je ohrabrivao na pokazivanje poniznosti. Napisao je: “Svi (...) stecite poniznost, jer se Bog ponositima suproti, a poni[z]nima daje blagodat” (1. Petrova 5:5).
Kristov primjer poniznosti
Možda ćeš se pitati: Kakva je posebna vrijednost ili prednost u tome da se bude ponizan? Za osobu koja se trudi biti pravi kršćanin temeljni odgovor glasi — biti ponizan znači biti poput Krista. Isus je svoju poniznost pokazao time što je prihvatio jedinstven zadatak da iz nebeskog područja dođe na Zemlju i postane tek čovjek niži od anđela (Jevrejima 2:7). Iako je bio Sin Božji, podnio je ponižavanja kojima su ga obasipali njegovi religiozni neprijatelji. U svojim je kušnjama zadržao smirenost iako je mogao pozvati u pomoć legije anđela (Matej 26:53).
Iako su Isusa na kraju sramotno objesili na mučenički stup, on je ipak ostao vjeran svom Ocu. Stoga je Pavao mogao o njemu napisati: “Ovo da se misli medju vama što je i u Kr[i]stu Isusu, koji, ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom; nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oči nadje se kao čovjek. Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti križeve” (Filipljanima 2:5-8).
Kako onda možemo pokazivati istinsku poniznost? Kako možemo u svakodnevnim životnim situacijama reagirati na ponizan, a ne na ponosan način?
Kako reagira ponizna osoba
Razmotrimo sada pokazivanje poniznosti na nekom poslu, bilo da je to na radnom mjestu bilo u kršćanskoj službi. Da bi se posao uspješno obavio, potrebni su nadglednici, direktori i rukovodioci. Netko mora donositi odluke. Kako reagiraš na to? Da li razmišljaš: “Što on misli tko je on da mi kaže što da radim? Ja tu radim više godina od njega.” Da, ako si ponosan, ljutit će te to što moraš nekome biti podložan. S druge strane, ponizna se osoba trudi da ‘ništa ne čini uz prkos ili za praznu slavu, nego poniznošću drugoga čini većim od sebe’ (Filipljanima 2:3).
Kako reagiraš kad ti neki prijedlog da jedna mlađa osoba ili jedna žena? Ako si ponizan, barem ćeš ga razmotriti. Ako si ponosan, razljutit ćeš se ili ćeš ga bez razmišljanja odbaciti. Da li bi radije primao pohvale i laskanja koja će ti nanijeti veliku štetu ili konstruktivan savjet koji će djelovati izgrađujuće? (Priče Salamunove 27:9; 29:5).
Možeš li se suočiti s nevoljom? Poniznost će te osposobiti da se suočiš s teškim okolnostima i da poput Joba ustraješ. Ako si ponosan, bit ćeš uglavnom frustriran i možda ćeš se buniti zbog teških okolnosti i postupaka koji ti djeluju kao uvrede (Job 1:22; 2:10; 27:2-5).
Poniznost je puna ljubavi i oprašta
Neki ljudi teško kažu: “Žao mi je. Pogriješio sam. Ti si bio u pravu.” Zašto? Zato što su previše ponosni! Pa ipak, vrlo često iskrena isprika može okončati bračne prepirke.
Jesi li spreman oprostiti kad te netko uvrijedi? Ili možda zbog ponosa danima i mjesecima gajiš srdžbu i odbijaš razgovarati s onim za koga ti smatraš da te uvrijedio? Da li čak pribjegavaš osveti želeći izravnati račune? Ljudi su u nekim osvetama znali biti i ubijeni. U drugima su pak bili oklevetani. Suprotno tome, ponizna je osoba puna ljubavi i oprašta. Zašto? Zato što ljubav ne računa uvrede. Jehova je bio spreman oprostiti Izraelcima ako bi oni savladali svoj ponos. Osoba koja je ponizni Isusov sljedbenik spremna je oprostiti, i to uvijek iznova ako je potrebno! (Joel 2:12-14; Matej 18:21, 22; 1. Korinćanima 13:5).
Ponizna osoba ‘prednjači u davanju časti drugome’ (Rimljanima 12:10, St). Prema prijevodu New International Version taj stavak glasi: “Iskazujte čast jedni drugima više nego sebi.” Da li hvališ druge i da li cijeniš njihove sposobnosti i talente? Ili uvijek moraš pronaći neku pogrešku kako bi bacio sjenu na njihovu reputaciju? Da, možeš li iskreno pohvaliti druge ljude? Ako imaš poteškoća u tom pogledu, vjerojatno nisi siguran sam u sebe i imaš problema s ponosom.
Ponosna je osoba nestrpljiva. Ponizna je osoba strpljiva i dugotrpljiva. A kako je s tobom? Da li te muči svaki postupak koji ti smatraš lošim? Takva je reakcija protivna dugotrpljivosti. Ako si ponizan, nećeš sebe smatrati previše važnim. Sjeti se što se dogodilo kad su Isusovi učenici počeli sebe smatrati previše važnima — upuštali su se u žestoke rasprave o tome tko je od njih trebao biti najvažniji. Zaboravili su da su svi oni samo ‘uzaludni sluge’! (Luka 17:10; 22:24; Marko 10:35-37, 41).
Francuski pisac Voltaire opisao je poniznost kao “skromnost duše (...) lijek protiv ponosa”. Da, poniznost je skromnost uma. Ponizna je osoba skromna u duhu, a ne ponosna. Ona pokazuje duboko poštovanje i uljudnost.
Zašto bismo onda trebali nastojati da budemo ponizni? Zato što je poniznost svojstvo koje Bog odobrava i ona nam pomaže da dobijemo božansko vodstvo. Jehova je između ostalog i zbog Danijelove poniznosti smatrao tog proroka ‘milim’ čovjekom i zato mu je posredovao viziju putem anđela! (Danijel 9:23; 10:11, 19). Poniznost donosi mnoge nagrade. Donosi iskrene prijatelje koji te vole. I što je još važnije, donosi Jehovin blagoslov. “Nagrada je poniznosti strah Gospodnji, bogatstvo, čast i život” (Priče Salamunove 22:4, St).
[Slika na stranici 7]
Ponizne riječi isprike mogu olakšati život