Nastavite izgrađivati jedan drugoga

“Nikakva ružna riječ [“trula izreka”, “NW”] neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo korisna za izgradnju” (EFEŽANIMA 4:29, St).

1, 2. (a) Zašto se s pravom može reći da je govor čudo? (b) Koje je upozorenje prikladno u vezi našeg korištenja jezika?

“GOVOR je čarobna nit koja povezuje prijatelje, obitelji i društva (...) Iz ljudskog uma i koordiniranih kontrakcija mišićja [jezika], mi stvaramo zvukove koji nadahnjuju ljubav, zavist, poštovanje — zaista, svaku ljudsku emociju” (Hearing, Taste and Smell).

² Naš jezik je daleko više od organa za gutanje ili kušanje; on je dio naše sposobnosti da prenosimo ono o čemu razmišljamo i što osjećamo. “Jezik [je] mali ud”, pisao je Jakov. “Njim blagosiljamo Boga i oca, a njim kunemo ljude, koji su stvoreni po obličju Božijemu” (Jakov 3:5, 9). Da, svoj jezik možemo koristiti na divne načine, kao što je hvaljenje Jehove. No, budući da smo nesavršeni, lako možemo koristiti svoj jezik da govorimo štetne ili negativne stvari. Jakov je pisao: “To ne smije, braćo moja, tako biti” (Jakov 3:10, St).

3. Koja dva aspekta našeg govora zaslužuju našu pažnju?

³ Iako nijedan čovjek ne može savršeno kontrolirati svoj jezik, sigurno bismo trebali nastojati da se poboljšamo. Apostol Pavao nas savjetuje: “Nikakva ružna riječ [“trula izreka”, NW] neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo korisna za izgradnju gdje je potrebno, da iskaže dobročinstvo slušateljima” (Efežanima 4:29, St). Zapazi da ova ozbiljna opomena ima dva aspekta: što trebamo nastojati izbjegavati i što trebamo pokušavati činiti. Razmotrimo oba aspekta.

Izbjegavati truli govor

4, 5. (a) Koju borbu kršćani vode s obzirom na ružni jezik? (b) Koja predodžba može odgovarati izrazu “trula izreka”?

⁴ Efežanima 4:29 nas najprije potiče: “Nikakva ružna riječ [“trula izreka”, NW] neka ne izlazi iz vaših usta” (St). To možda nije lako. Jedan razlog je što je svetogrđe tako uobičajeno u svijetu oko nas. Mnogi kršćanski mladi svakodnevno slušaju psovanje, jer školski drugovi mogu misliti da se time nečemu pridaje posebna važnost ili da ih to čini snažnijima. Možda ne možemo u potpunosti izbjeći slušanje ružnih riječi, ali možemo i trebamo poduzimati savjesne napore da ih ne usvajamo. One nemaju mjesta u našim mislima ili ustima.

⁵ U osnovi Pavlovog upozorenja je grčka riječ koja se odnosi na pokvarenu ribu ili gnjilo voće. Predoči sljedeće: Promatraš čovjeka koji postaje nestrpljiv i zatim potpuno bijesan. On konačno eksplodira i ti vidiš kako iz njegovih usta izlazi usmrdjela riba. Zatim vidiš kako se iskotrlja gnjilo voće koje zaudara, prskajući sve koji su u blizini. Tko je on? Kako bi bilo užasno da je to netko od nas! Ipak, takav prizor može pristajati ako dozvolimo da ‘trula izreka izađe iz naših usta’.

6. Kako se Efežanima 4:29 odnosi na kritičan, negativan govor?

⁶ Još jedna primjena Efežanima 4:29 odnosi se na naše izbjegavanje da stalno budemo kritični. Istina, svi imamo mišljenja i sklonosti o stvarima koje ne volimo ili prihvaćamo, ali jesi li bio uz nekoga tko izgleda ima negativnu primjedbu (ili mnoge primjedbe) o svakoj osobi, mjestu ili stvari koja je spomenuta? (Usporedi Rimljanima 12:9; Jevrejima 1:9.) Njegov govor razara, deprimira ili uništava (Psalam 10:7; 64:2-4; Priče Salamunove 16:27; Jakov 4:11, 12). On možda ne uviđa koliko je sličan kritičnim osobama koje je opisao Malahija (Malahija 3:13-15). Kako bi samo bio zapanjen kad bi mu promatrač sa strane rekao da iz njegovih usta klizi usmrdjela riba ili gnjilo voće!

7. Koje samoispitivanje trebamo svi poduzeti?

⁷ Iako je lako prepoznati kad netko drugi stalno čini negativne ili kritične primjedbe, zapitaj se: ‘Jesam li ja sklon da budem takav? Zaista, jesam li?’ Bilo bi mudro povremeno razmisliti o duhu naših riječi. Jesu li one uglavnom negativne, kritične? Zvučimo li poput Jobova tri lažna tješitelja? (Job 2:11; 13:4, 5; 16:2; 19:2). Zašto ne pronaći neku pozitivnu stranu koju možemo spomenuti? Ako je razgovor uglavnom kritičan, zašto ga ne upraviti na izgrađujuće stvari?

8. Koju pouku o govoru pruža Malahija 3:16, i kako možemo pokazati da primjenjujemo tu pouku?

⁸ Malahija je prikazao sljedeći kontrast: “Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo” (Malahija 3:16, St). Jesi li zapazio kako je Bog reagirao na izgrađujuć govor? Kakav je bio vjerojatni učinak takvog razgovora na prisutne? Možemo izvući osobnu pouku s obzirom na svoj dnevni govor. Kako je samo bolje za nas i druge ako govor koji je karakterističan za nas odražava našu ‘žrtvu hvale Bogu’ (Jevrejima 13:15).

Radi na izgrađivanju drugih

9. Zašto su kršćanski sastanci divne prilike da izgrađujemo druge?

⁹ Skupštinski sastanci su izvanredne prilike da govorimo sve ‘što je dobro za izgrađivanje s obzirom na potrebu, da možemo dati ono što je povoljno za slušaoce’ (Efežanima 4:29, NW). To možemo činiti dok iznosimo govor o biblijskim informacijama, sudjelujemo u prikazu ili komentiramo tokom programskih točaka sa pitanjima i odgovorima. Time potvrđujemo Priče Salamunove 20:15: “Mudre usne [su] najdragocjeniji nakit.” I tko zna koliko srcâ diramo ili izgrađujemo?

10. Nakon razmišljanja o tome s kime obično razgovaramo, koja bi preinaka bila na mjestu? (2. Korinćanima 6:12, 13).

¹⁰ Vrijeme prije i poslije sastanka prikladno je za izgrađivanje drugih kroz razgovor koji je povoljan za slušaoce. Bilo bi lako provesti to vrijeme u ugodnom razgovoru s rođacima i malim brojem prijatelja s kojima nam je ugodno (Ivan 13:23; 19:26). Međutim, u skladu sa Efežanima 4:29, zašto ne potražiti druge za razgovor? (Usporedi Luka 14:12-14.) Možemo unaprijed odlučiti da nekim novima, starijima ili mladima ne kažemo samo formalno ili usputno dobar dan, već da čak sjednemo s mlađima kako bismo bili više na njihovoj razini. Naš istinski interes i razdoblja izgrađujućeg govora omogućit će drugima da još bolje oponašaju Davidove osjećaje iz Psalma 122:1.

11. (a) Koju su naviku mnogi razvili u vezi sjedenja? (b) Zašto neki namjerno mijenjaju mjesto gdje sjede?

¹¹ Još jedna pomoć za izgrađujuć razgovor je promjena mjesta na kojem sjedimo na sastancima. Majka koja njeguje dijete možda treba sjediti blizu toaleta, ili netko tko je bolestan možda treba sjedalo uz prolaz, ali što je s nama drugima? Puka navika može nas voditi do određenog sjedala ili prostora; čak se i ptica instinktivno vraća na svoju granu (Izaija 1:3; Matej 8:20). Ipak, iskreno rečeno, budući da možemo sjesti bilo gdje, zašto ne mijenjati svoje mjesto — desnu stranu, lijevu stranu, više naprijed i tako dalje — i tako se bolje upoznati sa različitim pojedincima? Iako ne postoji pravilo da to činimo, starješine i drugi zreli pojedinci koji mijenjaju mjesto na kojem sjede ustanovili su da je tako lakše pružiti ono što je korisno mnogima umjesto samo relativno malom broju bliskih prijatelja.

Izgrađivati na božanski način

12. Koja se nepoželjna sklonost očituje kroz cijelu povijest?

¹² Želja kršćanina da izgrađuje druge treba ga potaći da u tom pogledu oponaša Boga umjesto da slijedi ljudsku sklonost donošenja velikog broja pravila.a Nesavršeni ljudi su već dugo skloni vladati nad onima oko sebe, a čak i neki Božji sluge podlegnuli su tom naginjanju (1. Mojsijeva 3:16; Propovjednik 8:9). U Isusovo vrijeme židovski vođe su ‘vezali teška bremena na druge a sami ih nisu htjeli pokrenuti’ (Matej 23:4, St). Oni su bezazlene običaje pretvorili u obavezne tradicije. U svojoj prekomjernoj brizi za ljudska pravila, previdjeli su stvari koje je Bog označio daleko važnijima. Nitko nije bio izgrađen njihovim donošenjem mnogih nebiblijskih pravila; njihov put nije bio Božji put (Matej 23:23, 24; Marko 7:1-13).

13. Zašto je neprikladno izmišljati brojna pravila za sukršćane?

¹³ Kršćani se istinski žele držati božanskih zakona. Ipak, čak i mi možemo postati žrtve sklonosti da donosimo mnoga tegobna pravila. Zašto? U prvom redu, ukusi i sklonosti se razlikuju, pa nekima može biti prihvatljivo ono što se drugima ne sviđa i što smatraju da treba odbaciti. Kršćani se razlikuju i po svom napretku prema duhovnoj zrelosti. No, je li donošenje mnogih pravila božanski način pomaganja drugome da napreduje prema zrelosti? (Filipljanima 3:15; 1. Timoteju 1:19; Jevrejima 5:14). Čak i kad osoba teži za načinom života koji izgleda ekstremnim ili pogubnim, je li pravilo kojim se nešto zabranjuje najbolje rješenje? Božji način je da osposobljeni pojedinci pokušaju ispraviti osobu koja griješi blago raspravljajući s njom (Galaćanima 6:1).

14. Kojim su svrhama služili zakoni koje je Bog dao Izraelu?

¹⁴ Istina, dok je koristio Izrael kao svoj narod, Bog je postavio stotine zakona u vezi hramskog obožavanja, žrtava, čak i zdravstvenih mjera. To je bilo odgovarajuće za jednu posebnu naciju, a mnogi zakoni imali su proročansku važnost i pomogli su u vođenju Židova ka Mesiji. Pavao je pisao: “Zakon nam je bio čuvar da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo. I s dolaskom vjere nismo više podložni čuvaru” (Galaćanima 3:19, 23-25, St). Nakon što je Zakon bio poništen na mučeničkom stupu, Bog nije dao kršćanima obiman popis pravila u vezi većine područjâ života, kao da bi to bio način da ih nastavi izgrađivati u vjeri.

15. Koje je vodstvo Bog pružio kršćanskim obožavateljima?

¹⁵ Naravno, mi nismo bez zakona. Bog nam zapovijeda da se uzdržavamo od idolopoklonstva, bluda i preljuba i zloupotrebe krvi. On izričito zabranjuje ubojstvo, laganje, spiritizam i razne druge grijehe (Djela apostolska 15:28, 29; 1. Korinćanima 6:9, 10; Otkrivenje 21:8). A u svojoj Riječi pruža jasan savjet u vezi mnogih stvari. Ipak, mi smo u daleko većoj mjeri nego Izraelci odgovorni da slušamo i primjenjujemo biblijska načela. Starješine mogu izgrađivati druge pomažući im da pronađu i razmotre ta načela umjesto da samo traže ili stvaraju pravila.

Starješine koji izgrađuju

16, 17. Koji su divan obrazac pružili apostoli u vezi donošenja pravila za suobožavatelje?

¹⁶ Pavao je pisao: “Do koje smo mjere napredovali, hodimo i dalje uredno po toj istoj uhodanosti” (Filipljanima 3:16, NW). U skladu s tim božanskim stajalištem, taj apostol je s drugima postupao na način koji izgrađuje. Naprimjer, pojavilo se pitanje o tome treba li jesti meso koje je možda doneseno iz nekog idolskog hrama. Da li je taj starješina, možda u ime dosljednosti ili jednostavnosti, postavio neko pravilo za sve u ranim skupštinama? Ne. On je priznao da razlika u spoznaji i napretku prema zrelosti može te kršćane dovesti do različitog izbora. Što se njega tiče, on je bio odlučan da pruži uzorit primjer (Rimljanima 14:1-4; 1. Korinćanima 8:4-13).

¹⁷ Kršćanska grčka pisma pokazuju da su apostoli pružili koristan savjet u vezi nekih osobnih stvari, kao što je odijevanje i dotjerivanje, ali nisu pribjegavali donošenju pravila koja su primjenjiva u svim slučajevima. To je odličan primjer za današnje kršćanske nadglednike koji su zainteresirani za izgrađivanje stada. A time se zapravo proširuje temeljni način ophođenja kojeg se Bog držao još sa drevnim Izraelom.

18. Koja je pravila Jehova pružio Izraelu u vezi odijevanja?

¹⁸ Bog nije dao Izraelcima razrađene zakone u vezi odijevanja. Očito su muškarci i žene koristili slične ogrtače, ili vanjsku odjeću, iako su ženski ogrtači mogli biti ukrašeni ili biti u više boja. Oba spola su nosila i sadhín, ili donju haljinu (Sudije 14:12; Priče Salamunove 31:24; Izaija 3:23). Koje je zakone u vezi odijevanja postavio Bog? Ni muškarci ni žene nisu smjeli nositi odjeću koja se dovodi u vezu sa suprotnim spolom, očito sa homoseksualnom namjerom (5. Mojsijeva 22:5). Da bi pokazali da su odvojeni od okolnih nacija, Izraelci su trebali na rubove svoje odjeće staviti rese, sa plavom trakom iznad resa i možda resama na uglovima ogrtačâ (4. Mojsijeva 15:38-41). To su u osnovi bile sve upute koje je Zakon dao o vrsti odjeće.

19, 20. (a) Koju uputu pruža Biblija kršćanima o odijevanju i dotjerivanju? (b) Koji bi stav trebali imati starješine u vezi donošenja pravila s obzirom na osobni izgled?

¹⁹ Iako kršćani nisu pod Zakonom, imamo li druga detaljna pravila u vezi odijevanja ili dotjerivanja koja su nam postavljena u Bibliji? Zapravo nemamo. Bog je pružio uravnotežena načela koja možemo primjenjivati. Pavao je pisao: “Hoću da se žene pristojno oblače, da se kite stidom i čednošću, ne pletenicama, ni zlatom i biserima ili skupocjenim haljinama” (1. Timoteju 2:9, St). Petar je poticao da se kršćanke, umjesto da se usredotoče na tjelesno dotjerivanje, trebaju usredotočiti na “skrivenost — srce obučeno u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh” (1. Petrova 3:3, 4, St). To što su ovi savjeti bili zapisani ukazuje na to da su neki kršćani iz prvog stoljeća možda trebali biti skromniji i suzdržaniji u svom odijevanju i dotjerivanju. Ipak, umjesto da zahtijevaju — ili zabranjuju — određene načine odijevanja, apostoli su jednostavno pružili izgrađujuć savjet.

²⁰ Jehovini svjedoci bi trebali biti i općenito jesu poštovani zbog svog skromnog izgleda. Međutim, način odijevanja se razlikuje od zemlje do zemlje i čak unutar područja ili skupštine. Naravno, starješina koji ima čvrste nazore ili određeni ukus u odijevanju i dotjerivanju može u skladu s time odlučivati za sebe i svoju obitelj. No, što se tiče stada, treba imati na umu Pavlov zaključak: “Ne bismo se htjeli vladati kao gospodari vaše vjere, štoviše, mi smo samo suradnici na vašoj radosti, jer u vjeri vi čvrsto stojite” (2. Korinćanima 1:24, St). Da, odupirući se svakom nagonu da postavljaju pravila za skupštinu, starješine rade na izgrađivanju vjere drugih.

21. Kako starješine mogu pružiti izgrađujuću pomoć ako netko ide u krajnost u odijevanju?

²¹ Kao što je bilo u prvom stoljeću, novi ili duhovno slabi pojedinac može povremeno slijediti sumnjiv ili nemudar način odijevanja ili upotrebe šminke ili nakita. Što tada? Galaćanima 6:1 ponovo pružaju vodstvo za kršćanske starješine koji iskreno žele pomoći. Prije nego neki starješina odluči pružiti savjet, on se može mudro posavjetovati sa drugim starješinom, s tim da po mogućnosti ne ide starješini za koga zna da dijeli njegov ukus ili mišljenje. Ako se čini da svjetovni trend u odijevanju i dotjerivanju utječe na mnoge u skupštini, starješinstvo može razmotriti kako najbolje pružiti pomoć, naprimjer ljubaznim, izgrađujućom točkom na sastanku ili pružanjem osobne pomoći (Priče Salamunove 24:6; 27:17). Njihov cilj bi trebao biti da potaknu na stanovište izneseno u 2. Korinćanima 6:3: “Ni na koji način ne dajemo nikakvog povoda za spoticanje, da se našoj službi ne bi moglo prigovoriti” (NW).

22. (a) Zašto se ne treba uzrujavati ako postoje manje razlike gledišta? (b) Koji je divan primjer pružio Pavao?

²² Kršćanski starješine koji ‘pasu stado Božje koje im je na brizi’ žele to činiti onako kako je izložio Petar, to jest, da ne ‘gospodare nad onima koji su Božje nasljedstvo’ (1. Petrova 5:2, 3, NW). U toku njihovog rada punog ljubavi, mogu se pojaviti pitanja u vezi stvari kod kojih su moguće različite sklonosti. Možda je mjesni običaj da se stoji dok se čitaju odlomci tokom Studija Kule stražare. Grupne pripreme za službu propovijedanja i mnogi drugi detalji u vezi same službe mogu se ravnati prema običajima tog područja. Ipak, da li bi bilo strašno ako bi netko imao neznatno drugačiji način? Nadglednici puni ljubavi žele da “sve bude pristojno i po redu”, izraz koji je Pavao upotrijebio s obzirom na čudesne darove. No, kontekst pokazuje da je Pavlova glavna briga bila “izgrađivanje skupštine” (1. Korinćanima 14:12, 40, NW). On nije pokazao nikakvu sklonost da donosi bezbrojna pravila, kao da je njegov glavni cilj bio apsolutna jednolikost ili savršena djelotvornost. On je pisao: “Gospodin [nam je dao vlast] na vašu izgradnju, a ne na vašu propast” (2. Korinćanima 10:8, St).

23. Koji su neki načini na koje možemo oponašati Pavlov primjer izgrađivanja drugih?

²³ Pavao je nesumnjivo radio na izgrađivanju drugih pozitivnim i ohrabrujućim govorom. Umjesto da se družio samo sa malim krugom prijatelja, on je poduzeo dodatne napore da posjeti mnogu braću i sestre, i duhovno jake i one koje je posebno trebalo izgraditi. A on je naglasio ljubav — prije nego pravila — jer “ljubav izgrađuje” (1. Korinćanima 8:1, St).

[Bilješke]

Točke za ponavljanje

◻ Zašto je promjena na mjestu ako smo skloni negativnom ili kritičnom govoru?

◻ Što možemo učiniti da budemo djelotvorniji u izgrađivanju u skupštini?

◻ Što je božanski obrazac u vezi donošenja mnogih pravila za druge?

◻ Što će pomoći starješinama da izbjegavaju donošenje ljudskih pravila za stado?