Pitanja čitalaca

Kakve naznake Biblija daje u vezi sa smrtnom kaznom, pogubljenjem, u slučaju kriminalaca?

Razumljivo je da svatko od nas možda na svoj način gleda na to, ovisno o onome što smo proživjeli ili o našim životnim prilikama. Ipak, kao Jehovini svjedoci, trebamo se ravnati po Božjim mislima u pogledu smrtne kazne, dok ostajemo neutralni što se tiče političkih stajališta koja mnogi zauzimaju o ovoj stvari.

Izričito rečeno, Bog u svojoj napisanoj Riječi nije dao naznaku da je smrtna kazna neispravna.

Rano u ljudskoj povijesti Jehova je izrazio svoje misli o tom pitanju, kao što to čitamo u 9. poglavlju 1. Mojsijeve. To je uključivalo Nou i njegovu obitelj, koji su postali preci cijele ljudske obitelji. Nakon što su izašli iz arke, Bog je rekao da mogu jesti životinje — to jest, da životinje mogu ubiti, ispustiti im krv i jesti. Zatim je, u 1. Mojsijevoj 9:5, 6, Bog rekao: “Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zvijeri iskati; iz ruke samoga čovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaću dušu čovječiju. Ko prolije krv čovječiju, njegovu će krv proliti čovjek; jer je Bog po svojemu obličju stvorio čovjeka.” Dakle, Jehova je dopustio smrtnu kaznu u slučaju ubojica.

Iako se Bog odnosio prema Izraelu kao prema vlastitom narodu, razne druge ozbiljne prijestupe božanskog zakona kažnjavalo se smrću. U 4. Mojsijevoj 15:30 čitamo ovu općenitu izjavu: “Ko od sile [“namjerno”, NW] zgriješi izmedju rodjenijeh u zemlji ili izmedju došljaka, on ruži Gospodina; neka se istrijebi ona duša iz naroda svojega.”

No je li se to promijenilo nakon što je osnovana kršćanska skupština? Pa, mi znamo da je Jehova odobrio postojanje ljudskih vlasti i nazvao ih je višim vlastima. Ustvari, nakon što se kršćane savjetuje da budu poslušni takvim državnim vlastima, Biblija kaže da one služe kao “sluga Božij tebi za dobro. Ako li zlo činiš, boj se; jer uzalud ne nosi mača, jer je Božij sluga, osvetnik na gnjev onome koji zlo čini” (Rimljanima 13:1-4).

Da li to znači da su vlasti ovlaštene čak i da uzmu život onima koji su krivi za ozbiljne zločine? Riječi iz 1. Petrove 4:15 trebale bi nas navesti na zaključak da jesu. U tom stavku apostol je opomenuo svoju braću: “Da ne postrada koji od vas kao krvnik [“ubojica”, St], ili kao lupež ili kao zločinac, ili kao onaj koji se miješa u tudje poslove.” Jesi li zapazio, ‘neka nitko od vas ne postrada kao ubojica’? Petar nije želio reći da vlasti nemaju pravo odrediti da ubojica mora postradati za svoj zločin. Naprotiv, on je ukazao na to da ubojica s pravom može primiti zasluženu kaznu. Da li bi to moglo podrazumijevati i kažnjavanje smrću?

Da, moglo bi. To jasno pokazuju Pavlove riječi iz 25. poglavlja Djela apostolskih. Židovi su optužili Pavla za prijestupe njihovog Zakona. Šaljući Pavla kao svog zatvorenika rimskom namjesniku, vojni je zapovjednik, prema Djelima apostolskim 23:29, izvijestio: “Nadjoh da ga krive za pitanja zakona njihova, a da nema nikakve krivice koja zaslužuje smrt ili okove” (naglašeno od nas). Dvije godine kasnije, Pavao se našao pred namjesnikom Festom. U Djelima apostolskim 25:8 (St) čitamo: “Pavao je u svoju obranu iznosio da se nije ogriješio ni o židovski Zakon, ni o hram, ni o cara.” No usredotočimo se sada na ono što je rekao o kazni, čak i o smrtnoj kazni. U Djelima apostolskim 25:10, 11 (St) čitamo:

“Pred carskim sudom stojim — odvrati Pavao — tu mi se mora suđenje nastaviti. Židovima, kao što vrlo dobro znaš, nisam ništa skrivio. Ako sam doista kriv i ako sam učinio nešto što zaslužuje smrt, ne odbijam umrijeti. Ali ako su neosnovane optužbe kojima me ovi optužuju, nitko me ne može njima na dar dati. Prizivam se na cara” (naglašeno od nas).

Pavao je, stojeći pred pravovaljanom vlasti, priznao da je cezar imao pravo kazniti prijestupnike, čak ih i pogubiti. Apostol se nije protivio tome da ga se kazni ako je kriv. Nadalje, nije ni rekao da cezar ima pravo odrediti smrtnu kaznu jedino ubojicama.

Istina, rimski pravosudni sistem nije bio savršen; niti su to današnja sudstva. I onda je bilo nekih nevinih ljudi koji su bili proglašeni krivima i kažnjeni, a i danas ima takvih. Čak je i Pilat rekao za Isusa: “Ja ništa na njemu ne nadjoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim.” Da, iako je vladalački autoritet priznao da je Isus bio nevin, ovaj je nevini čovjek ipak bio pogubljen (Luka 23:22-25).

Takve nepravde nisu navele Pavla ili Petra na tvrdnju da smrtna kazna u osnovi nije moralna. Naprotiv, prema Božjim mislima o tom pitanju, tako dugo dok cezarove više vlasti postoje, one ‘nose mač da bi izrazile gnjev onome koji zlo čini’. A to uključuje i primjenu mača u smislu provođenja smrtne kazne. Ali, kad se pojave kontroverzna pitanja o tome treba li ijedna vlada ovog svijeta primijeniti svoje pravo da pogubi ubojice, pravi kršćani ostaju strogo neutralni. Za razliku od svećenstva nazovikršćanstva, oni se ne upuštaju ni u kakve debate o tom pitanju.