Bog nije spor s obzirom na svoje obećanje

“DOKLE ću, Jahve, zapomagati, a da ti ne čuješ?” To su riječi hebrejskog proroka Habakuka, koji je živio u sedmom stoljeću pr. n. e. No one i danas imaju sličan prizvuk, zar ne? U ljudskoj je prirodi da želimo odmah, ili što prije, dobiti stvari za kojima jako čeznemo. A to je naročito točno u našem vremenu instant-zadovoljstava (Habakuk 1:2, St).

U prvom stoljeću bilo je nekih koji su očito mislili da je Bog trebao ranije ispuniti svoja obećanja. Postali su toliko nestrpljivi da su čak smatrali da je Bog spor ili da kasni. Zbog toga ih je apostol Petar morao upozoriti na to da se Božje gledište o vremenu uvelike razlikuje od našeg. Petar piše: “Ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodinom kao hiljada godina, i hiljada godina kao jedan dan” (2. Petrova 3:8).

S obzirom na takvo poimanje vremena, jedna 80-godišnja osoba živjela je samo oko dva sata, a cijela ljudska povijest trajala je samo oko šest dana. Kada na stvari gledamo s te strane, lakše nam je razumjeti način na koji se Bog ophodi s nama.

Međutim, Bog nije nezainteresiran za vrijeme. Naprotiv, on je itekako svjestan vremena (Djela apostolska 1:7). Stoga Petar nastavlja riječima: “Jehova nije spor s obzirom na svoje obećanje, što neki smatraju sporošću, nego je strpljiv s vama jer ne želi da itko bude uništen, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9, NW). Za razliku od ljudi, Bog se ne osjeća primoranim da učini neke stvari zato što mu ističe vrijeme. Kao ‘Kralj vječnosti’, on ima izvanredan pregled stvari i može odrediti kada će u struji vremena njegovo stupanje u akciju donijeti najviše dobra svima kojih se to tiče (1. Timoteju 1:17, NW).

Nakon što je objasnio razloge Božje naizgledne sporosti, Petar daje ovo upozorenje: ‘Dan Gospodinov [“Jehovin”, NW] doći će kao lupež noću.’ To jest, dan obračuna doći će baš onda kad ga ljudi ne očekuju. Petar nakon toga u sljedećim recima ukazuje na divan izgled za one koji postupaju u skladu sa ‘svetim življenjem i pobožnosti’, naime, preživljavanje u Božje obećano “novo nebo i novu zemlju” (2. Petrova 3:10-13).

To bi nam trebalo pomoći da bolje razumijemo zašto Božja presuda još nije došla. Njegovo strpljenje omogućilo nam je da upoznamo njegov naum i da promijenimo svoj život kako bismo primili blagoslove koje je obećao. Zar ne bismo trebali ‘strpljenje našeg Gospodina držati za spasenje’, kao što to Petar objašnjava? (2. Petrova 3:15). No na Božju strpljivost utječe još jedan faktor.

Mjera prijestupa mora biti puna

Proučavajući način na koji se Bog prije ophodio s čovječanstvom, zapažamo da je često zadržavao svoju presudu dok nije izgubljena svaka nada u poboljšanje. Naprimjer, kad se radilo o Božjoj presudi nad Kanaancima, on je puno ranije Abrahamu ukazao na njihove grijehe. No vrijeme izvršenja presude tada još nije došlo na red. Zašto nije? Biblija kaže: “Jer grijesima Amorejskim [kanaanskim] još nije kraj”, ili kako to stoji u prijevodu Knox: “Zloća Amorejaca nije došla do svoje krajnje točke” (1. Mojsijeva 15:16).a

No, oko 400 godina kasnije stigla je Božja presuda, a Abrahamovi potomci, Izraelci, osvojili su tu zemlju. Nekoliko Kanaanaca, kao što su Rahaba i Gabaonci, spašeno je zbog njihovog stava i postupaka, no većina je bila krajnje nečista, što su i otkrila suvremena arheološka iskapanja. Prakticirali su obožavanje falosa, hramsku prostituciju i žrtvovanje djece. Halley’s Bible Handbook kaže: “Arheolozi koji vrše iskopavanja u ruševinama kanaanskih gradova čude se da ih Bog nije još i prije uništio.” Na koncu je kanaanska ‘mjera grijeha bila puna’; njihova je zloća “došla do svoje krajnje točke”. Nitko nije mogao s pravom optužiti Boga da je nepravedan jer je dozvolio da se zemlja očisti, poštedjevši one koji su pokazali ispravan stav.

Nešto slično pronalazimo i u Noinim danima. Usprkos činjenici da su ljudi prije potopa bili zli, Bog je milosrdno odlučio ostaviti ih na životu još 120 godina. U tom periodu Noa je jedno vrijeme služio kao ‘propovjednik pravde’ (2. Petrova 2:5). Kako je vrijeme prolazilo, njihova je zloća očito sazrela. “Pogleda Bog na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji” (1. Mojsijeva 6:3, 12). Njihova ‘mjera grijeha bila je puna’; prolaskom vremena njihova neispravna naginjanja doživjela su puni procvat. Bog je bio potpuno u pravu kad je stupio u akciju. Samo se osam osoba pokazalo pravednima u Božjim očima, i on ih je spasio.

Isti se primjer vidi u načinu na koji je Bog postupao s Izraelom. Iako je taj narod postupao nevjerno i izopačeno, Bog je s njim bio strpljiv stotinama godina. Izvještaj kaže: “Gospodin (...) slaše (...) za rana jednako glasnike svoje, jer mu bješe žao naroda njegova (...). A oni (...) ne marahu za riječi njegove, i smijahu se prorocima njegovijem, dokle se ne raspali gnjev Gospodinov na narod njegov, te ne bi lijeka” (2. Dnevnika 36:15, 16). Narod je došao do točke kada poboljšanje više nije bilo moguće. Spašeni su mogli biti samo Jeremija i nekoliko drugih ljudi. Boga se nije moglo nazvati nepravednim kad je konačno donio presudu nad ostalima.

Blizu je vrijeme kada Bog kreće u akciju

Iz ovih primjera možemo vidjeti da Bog zadržava presudu nad sadašnjim sustavom stvari sve dok ne nastupi pravo vrijeme. To je vidljivo iz naredbe koja je dana Božjem simboličnom izvršitelju presude: “‘Pruži svoj oštri srp i poberi grozdove zemaljske loze, jer je njeno grožđe sazrelo!’ I anđeo je zamahnuo svojim srpom na zemlju i pobrao zemaljsku lozu, i bacio ju je u veliki vinski tijesak Božjeg gnjeva.” Zapazi da je ljudska zloća ‘sazrela’, to jest došla je do točke kada poboljšanje više nije moguće. Kad Bog izvrši presudu, neće biti sumnje u to da li je njegova intervencija pravedna (Otkrivenje 14:18, 19, NW).

Razmatranjem gornjih primjera jasno je da Božja presuda nad svijetom mora biti blizu jer ga obilježavaju karakteristike koje su u prošlosti jamčile Božju presudu. Gdje god pogledamo, Zemlja je puna nasilja, baš kao što je bila i prije potopa Noinih dana. Stavovi ljudi sve više nalikuju onima koji su opisani u 1. Mojsijevoj 6:5: “Sve [su] misli srca [čovječjeg] svagda samo zle.” Čak i teški grijesi koji su donijeli Božju presudu nad Kanaancima, danas su sasvim normalna stvar.

Čovječanstvo je doživjelo strašne promjene, naročito nakon prvog svjetskog rata. Vidjelo je kako se zemlja natopila krvlju milijuna ljudi. Širom svijeta izbijali su ratovi, došlo je do genocida, terorizma, zločina i bezakonja. Glad, bolest i nemoral širili su se zemaljskom kuglom. Svi dokazi pokazuju da sada živimo među zlim naraštajem za kojeg je Isus rekao: “Ovaj naraštaj ne će proći dok se ovo sve ne zbude” (Matej 24:34). Svijet sada ispunjava svoju ‘mjeru grijeha’. ‘Grozdovi zemaljske loze’ postaju zreli za berbu.

Vrijeme je da kreneš u akciju

Apostolu Ivanu je rečeno da će doći do dvije vrste sazrijevanja dok se bude bližilo vrijeme presude. S jedne strane, “ko čini nepravdu, neka čini još nepravdu; i ko je pogan, neka se još pogani”. No s druge strane, “ko je pravedan, neka još čini pravdu; i ko je svet, neka se još sveti” (Otkrivenje 22:10, 11). Ovaj drugi proces odvija se u povezanosti sa svijetom raširenim biblijskim obrazovnim djelom koje provode Jehovini svjedoci. Cilj tog djela je poučiti ljude Božjim zahtjevima da bi mogli biti ubrojeni među one koji su dostojni vječnog života. Putem nekih 87 000 skupština u tu su aktivnost sada uključene 233 zemlje.

Bog nije spor. On pojedincima strpljivo daje vrijeme koje im je potrebno da ‘obuku novu osobnost’ kako bi mogli dobiti priliku da dožive njegova obećanja (Efežanima 4:24, NW). Danas Bog još uvijek čeka, usprkos tome što se stanje u svijetu neprestano pogoršava. Jehovini svjedoci diljem svijeta čine sve što u razumnoj mjeri mogu kako bi svojim bližnjima prenosili spoznaju koja vodi do vječnog života (Ivan 17:3, 17). Srećom, svake se godine odazove i krsti preko 300 000 osoba.

Budući da nam u izgledu stoji vječni život, sada nije vrijeme za čekanje, nego za akciju. Osim toga, ubrzo ćemo vidjeti ispunjenje Isusovog obećanja: “Svatko tko živi i pokazuje vjeru u mene, sasvim sigurno neće nikada umrijeti” (Ivan 11:26, NW).

[Bilješka]

[Slika na stranici 6]

Božjem izvršitelju presude je rečeno da zamahne svojim srpom kad sazrije zemaljska loza

[Slika na stranici 7]

Jehovini svjedoci diljem svijeta pomažu ljudima da dobiju priliku da dožive Božje vječne blagoslove