Iako tugujemo nismo bez nade

“Nećemo (...) da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne žalostite poput ostalih koji nemaju nade” (1. SOLUNJANIMA 4:13, St).

1. Što ljudi uvijek iznova doživljavaju?

JE LI ti smrt oduzela voljenu osobu? Bez obzira na dob, većina nas doživjela je žalost uslijed gubitka nekog rođaka ili nekog prijatelja. Možda je to bio djed ili baka, roditelj, bračni drug ili dijete. Starost, bolest i nesreće uvijek iznova odnose živote. Zločin, nasilje i rat povećavaju tugu i jad. Svake godine diljem svijeta prosječno umire više od 50 milijuna ljudi. Dnevni prosjek za 1993. iznosio je 140 250. Danak smrti pogađa prijatelje i obitelj, a osjećaj gubitka je dubok.

2. Što s obzirom na umiranje djece izgleda protuprirodnim?

² Ne suosjećamo li s roditeljima u Kaliforniji (SAD), koji su na tragičan način izgubili svoju trudnu kćer u automobilskoj nesreći? Jednim su udarcem izgubili svoju jedinu kćer i bebu koja je trebala postati njihovo prvo unuče. Suprug nastradale izgubio je svoju ženu i svog prvog sina ili kćer. Doživjeti smrt djeteta, bilo ono malo ili već starije, za roditelje je nešto protuprirodno. Nije normalno da dijete umre prije svojih roditelja. Svi mi volimo život. Zato je smrt zaista neprijatelj (1. Korinćanima 15:26).

Smrt ulazi u ljudsku obitelj

3. Kako je Abelova smrt vjerojatno pogodila Adama i Evu?

³ Tijekom nekih šest tisuća godina ljudske povijesti grijeh i smrt vladaju kao kraljevi, još od pobune naših ljudskih praroditelja Adama i Eve (Rimljanima 5:14; 6:12, 23). Biblija nam ne kaže kako su oni reagirali kad je njihov sin Kain ubio svog brata Abela. Za njih je to iz više razloga morao biti vrlo potresan doživljaj. Tada su prvi put gledali ljudskoj smrti u lice, smrti koja se odražavala na licu njihovog vlastitog sina. Vidjeli su plod svoje pobune i daljnjeg zloupotrebljavanja slobodne volje. Kain je, unatoč Božjim upozorenjima, odlučio počiniti prvo bratoubojstvo. Znamo da je Abelova smrt morala duboko pogoditi Evu, jer je ona, kad je rodila Seta, rekla: “Bog [mi] dade drugoga sina za Abela, kojega ubi Kain” (1. Mojsijeva 4:3-8, 25).

4. Zašto mit o besmrtnoj duši nije mogao pružiti nikakvu utjehu nakon Abelove smrti?

⁴ Naši su ljudski praroditelji vidjeli i zbilju Božje osude nad sobom — da će, ako se pobune i postanu neposlušni, morati ‘umrijeti’. Usprkos Sotoninoj laži, izgleda da se mit o besmrtnoj duši još nije razvio, tako da iz toga nisu mogli izvući nikakvu lažnu utjehu. Bog je rekao Adamu: ‘Vratit ćeš se u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti.’ Nije rekao ništa o nekom budućem postojanju u obliku besmrtne duše na nebu, u paklu, u limbu, u čistilištu ili na bilo kojem drugom mjestu (1. Mojsijeva 2:17; 3:4, 5, 19). Kao žive duše koje su zgriješile, Adam i Eva će na koncu umrijeti i prestati postojati. Kralj Salamun bio je nadahnut da napiše: “Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dijela nigda ni u čemu što biva pod suncem” (Propovjednik 9:5, 6).

5. Što je prava nada za umrle?

⁵ Kako su samo istinite ove riječi! Doista, tko se sjeća predaka koji su živjeli prije dvjesto ili tristo godina? Često se više čak i ne zna gdje su njihovi grobovi ili su odavna zapušteni. Znači li to da za naše voljene koji su umrli ne postoji nada? Ne, nipošto. Marta je za svog umrlog brata Lazara rekla Isusu: “Znam da će ustati o uskrsenju, u pošljednji dan” (Ivan 11:24). Hebreji su vjerovali da će Bog jednom u budućnosti uskrsavati mrtve. Ipak, to ih nije spriječilo da tuguju zbog gubitka voljene osobe (Job 14:13).

Vjerni pojedinci koji su tugovali

6, 7. Kako su Abraham i Jakov reagirali na smrt?

⁶ Prije skoro četiri tisuće godina, kad je umrla Abrahamova žena Sara, “dodje Abram da ožali Saru i oplače”. Taj je vjerni sluga Božji pokazao svoje duboke osjećaje zbog gubitka svoje ljubljene i lojalne žene. Premda je bio hrabar čovjek od akcije, nije se stidio suzama izraziti svoju tugu (1. Mojsijeva 14:11-16; 23:1, 2).

⁷ Slično je bilo i kod Jakova. Kako je reagirao kad su ga zaveli da povjeruje kako je njegovog sina Josipa ubila divlja zvijer? U 1. Mojsijevoj 37:34, 35 čitamo: “I razdrije Jakov haljine svoje, i veza kostrijet oko sebe, i tužaše za sinom svojim dugo vremena. I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše oko njega tješeći ga, ali se on ne dadijaše utješiti, nego govoraše: s tugom ću u grob leći za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim.” Da, i prirodno je i ljudski izraziti tugu kad umre voljena osoba.

8. Kako su Hebreji često izražavali svoju tugu?

⁸ Netko bi mogao pomisliti da je, prema suvremenim ili mjesnim običajima, Jakovljeva reakcija bila pretjerana i teatralna. No on je proizišao iz drugačijeg vremena i iz drugačije kulture. Način na koji je izrazio tugu — nošenjem kostrijeti — predstavlja prvo spominjanje ovog običaja u Bibliji. Međutim, kao što je opisano u Hebrejskim pismima, tuga se izražavala i ridanjem, komponiranjem naricaljki i sjedenjem u pepelu. Hebreji se očito nisu obuzdavali u svom iskrenom izražavanju tugea (Ezehijel 27:30-32; Amos 8:10).

Tuga u Isusovo vrijeme

9, 10. (a) Kako je Isus reagirao na Lazarovu smrt? (b) Što nam Isusova reakcija govori o njemu?

⁹ Što možemo reći o Isusovim ranim učenicima? Naprimjer, kad je umro Lazar, njegove su sestre Marta i Marija tugovale zbog njegove smrti sa suzama i plačući. Kako je reagirao savršeni čovjek Isus kad je stupio na scenu? Ivanov izvještaj kaže: “Marija kako dodje gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreći mu: Gospodine! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. Onda Isus kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Židovi koji dodjoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan. I reče: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospodine! hajde da vidiš. Udariše suze Isusu” (Ivan 11:32-35).

¹⁰ “Udariše suze Isusu.” Ovih nekoliko riječi mnogo otkriva o Isusovoj humanosti, njegovoj samilosti i njegovim osjećajima. Iako je bio potpuno svjestan nade u uskrsnuće, “Isus proplaka” (Ivan 11:35, St). Izvještaj nastavlja pokazujući da su promatrači komentirali: “Gledaj kako ga [Lazara] ljubljaše.” Ako je savršeni čovjek Isus plakao zbog gubitka prijatelja, onda zasigurno nije ni danas nikakva sramota ako neki čovjek ili neka žena žali i plače (Ivan 11:36).

Kakva nada postoji za umrle?

11. (a) Što možemo naučiti iz biblijskih primjera o žalovanju? (b) Zašto ne tugujemo kao oni koji nemaju nade?

¹¹ Što možemo naučiti iz ovih biblijskih primjera? Da je tugovati prirodno i ljudski i da se ne trebamo sramiti pokazati svoju tugu. Iako nada u uskrsnuće djeluje ublažavajuće, smrt voljene osobe ipak predstavlja traumatičan gubitak, koji se duboko proživljava. Godine, možda desetljeća, bliskog druženja i zajedničkog uživanja iznenada i tragično završavaju. Istina, mi ne tugujemo kao oni koji nemaju nade ili kao oni koji imaju lažne nade (1. Solunjanima 4:13). Isto tako, nismo zavedeni nekim mitovima o tome da čovjek posjeduje besmrtnu dušu ili da nastavlja postojati putem reinkarnacije. Znamo da je Jehova obećao “novo nebo i novu zemlju, gdje pravda živi” (2. Petrova 3:13). “Bog će otrti svaku suzu od očiju [naših], i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više; jer prvo prodje” (Otkrivenje 21:4).

12. Kako je Pavao izrazio svoju vjeru u uskrsnuće?

¹² Kakva nada postoji za one koji su umrli?b Kršćanski je pisac Pavao bio nadahnut da nam pruži utjehu i nadu kad je napisao: “A pošljednji će se neprijatelj ukinuti smrt” (1. Korinćanima 15:26). Prijevod Stvarnost kaže: “Neprijatelj koji će posljednji biti uništen jest smrt.” Zašto je Pavao mogao biti tako siguran u to? Zato što je njega obratio i poučavao netko tko je uskrsnuo iz mrtvih, Isus Krist (Djela apostolska 9:3-19). Zbog toga je Pavao mogao i reći: “Budući da kroz čovjeka [Adama] bi smrt, kroz čovjeka [Isusa] i uskrsenje mrtvijeh. Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Kr[i]stu svi oživljeti” (1. Korinćanima 15:21, 22).

13. Kako su očevici reagirali na Lazarovo uskrsnuće?

¹³ Isusovo nam učenje pruža veliku utjehu i nadu za budućnost. Što je, naprimjer, napravio u slučaju Lazara? Otišao je do groba u kojem je Lazarovo tijelo ležalo četiri dana. Izgovorio je molitvu, “i ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! izidji na polje. I izidje mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reče: razdriješite ga i pustite nek ide.” Možeš li zamisliti iznenađenje i radost na licima Marte i Marije? Kako su samo susjedi morali biti zapanjeni kad su vidjeli ovo čudo! Ne čudi što su mnogi promatrači položili vjeru u Isusa. Međutim, njegovi su se religiozni neprijatelji ‘dogovorili da ga ubiju’ (Ivan 11:41-53).

14. Što jamči Lazarovo uskrsnuće?

¹⁴ Isus je ovo nezaboravno uskrsnuće izvršio pred mnogim očevicima. To je bilo jamstvo budućeg uskrsnuća koje je prorekao jednom ranijom prilikom, kad je rekao: “Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega, i izići će koji su činili dobro u uskrsenje života, a koji su činili zlo u uskrsenje suda” (Ivan 5:28, 29).

15. Kakav su dokaz Pavao i Ananija imali za Isusovo uskrsnuće?

¹⁵ Kao što je prethodno spomenuto, apostol Pavao je vjerovao u uskrsnuće. Na temelju čega? On je nekada bio ozloglašeni Saul, progonitelj kršćana. Njegovo ime i njegov glas sijali su strah među vjernicima. Napokon, nije li on bio taj koji je pristao na kamenovanje kršćanskog mučenika Stjepana? (Djela apostolska 8:1; 9:1, 2, 26). No, na putu za Damask, uskrsnuli je Krist doveo Saula k svijesti, udarivši ga privremenim sljepilom. Saul je čuo glas koji mu je rekao: “Saule! Saule! zašto me goniš? A on reče: ko si ti, Gospodine? A Gospodin reče: ja sam Isus, kojega ti goniš.” Taj isti uskrsnuli Krist zatim je uputio Ananiju, koji je živio u Damasku, neka ode u kuću gdje se Saul moli i neka mu obnovi vid. Dakle, na temelju osobnog iskustva, i Saul i Ananija imali su svaki razlog da vjeruju u uskrsnuće (Djela apostolska 9:4, 5, 10-12).

16, 17. (a) Kako znamo da Pavao nije vjerovao u grčku predodžbu o urođenoj besmrtnosti ljudske duše? (b) Kakvu pouzdanu nadu daje Biblija? (Jevrejima 6:17-20).

¹⁶ Zapazi kako je Saul, apostol Pavao, odgovorio kad su ga, kao progonjenog kršćanina, doveli pred namjesnika Feliksa. U Djelima apostolskim 24:15 čitamo: “Imajući nadanje na Boga da će biti uskrsenje mrtvima, i pravednicima i grješnicima.” Očigledno, Pavao nije vjerovao u pogansku grčku predodžbu o urođenoj besmrtnosti ljudske duše, koja navodno prelazi u neki mitološki zagrobni život ili podzemlje. Vjerovao je u uskrsnuće a poučavao je i druge da u njega vjeruju. To bi za neke značilo dar besmrtnog života kao duhovnih stvorenja na nebu s Kristom a za većinu povratak u život na savršenoj Zemlji (Luka 23:43; 1. Korinćanima 15:20-22, 53, 54; Otkrivenje 7:4, 9, 17; 14:1, 3).

¹⁷ Dakle, Biblija nam daje jasno obećanje i pouzdanu nadu da će mnogi putem uskrsnuća ponovno vidjeti svoje voljene ovdje na Zemlji, ali pod potpuno drugačijim okolnostima (2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:1-4).

Praktična pomoć za one koji tuguju

18. (a) Izlaženje kojeg je korisnog pomagala objavljeno na kongresima “Božanski strah”? (Vidi okvir.) (b) Na koja pitanja treba sada odgovoriti?

¹⁸ Sada živimo sa svojim sjećanjima i s tugom. Što možemo učiniti da bismo preživjeli taj teški period tugovanja? Što mogu učiniti drugi kako bi pomogli onima koji tuguju? Osim toga, što možemo učiniti mi kako bismo pomogli iskrenim ljudima koje susrećemo u našoj službi propovijedanja koji isto tako tuguju ali su bez ikakve stvarne nade? I kakvu daljnju utjehu možemo izvući iz Biblije što se tiče naših voljenih koji su umrli? Sljedeći će članak pružiti neke prijedloge.

[Bilješke]

Možeš li odgovoriti?

◻ Zašto se može reći da je smrt neprijatelj?

◻ Kako su Božji sluge u biblijska vremena očitovali svoju tugu?

◻ Kakva nada postoji za voljene umrle?

◻ Kakav je temelj za vjeru u uskrsnuće imao Pavao?

[Okvir na stranicama 8 i 9]

Praktična pomoć za one koji tuguju

Na kongresima “Božanski strah” održanim 1994-95, Društvo Watch Tower objavilo je izlaženje nove brošure pod naslovom Kad umre netko koga voliš. Ova je ohrabrujuća publikacija namijenjena za pružanje utjehe ljudima svih nacija i jezika. Kao što si možda već vidio, ona iznosi jednostavno biblijsko objašnjenje smrti i stanja mrtvih. A što je još važnije, ona ističe Božje obećanje o uskrsnuću u život na očišćenoj, rajskoj Zemlji preko Krista Isusa. Ona zaista donosi utjehu onima koji tuguju. Dakle, trebala bi služiti kao korisno pomagalo u kršćanskoj službi i služiti tome da pobuđuje zanimanje, rezultirajući još mnogim biblijskim studijima na domu. Pitanja za proučavanje diskretno se nalaze u okvirima pred kraj svakog dijela tako da se sa svakom iskrenom osobom koja tuguje lako mogu ponoviti obrađene misli.

[Slika na stranici 8]

Kad je Lazar umro, Isus je plakao

[Slika na stranici 9]

Isus je Lazara uskrsnuo iz mrtvih

[Zahvala na stranici 7]

Prvo tugovanje, od W. Bouguereaua, s originalne staklene ploče Foto-drame stvaranja, 1914