“Jehovi svom Bogu služit ćemo”

“A ja i moj dom, mi ćemo služiti Jehovi” (JOZUA 24:15, NS)

1. Kako knjiga Jozue služi za naše ohrabrenje i zaštitu?

OVI uzbudljivi događaji iz knjige Jozue zapisani su “za našu pouku” i kao “primjeri” da bi ohrabrili i zaštitili nas “na koje je došao kraj sustava stvari” (Rimljanima 15:4; 1. Korinćanima 10:11, NS). Posebno su istaknute božanske osobine kao što su ustrajnost, vjera i poslušnost. “Vjerom su pali zidovi Jerihona pošto se sedam dana obilazilo oko njih. Vjerom nije poginula bludnica Rahaba zajedno s onima koji su bili nepokorni, jer je lijepo primila uhode” (Jevrejima 11:30, 31, NS). Vjera Jozue, Rahabe i drugih koji su mu tada bili lojalni treba nas potaknuti da budemo hrabri i jaki, kako bismo danas dovršili Božje djelo (Jozua 10:25; Ivan 4:34).

2. a) Kako je Jozua pokazao poslušnost do u pojedinosti? b) Što se desilo na gori Gerizimu i Hebalu?

² Nakon odlučne pobjede nad Hajem, Jozua je obratio pažnju detaljnim uputama zapisanim u 5. Mojsijevoj 27:1–28:68. On je na gori Hebalu podigao oltar od cijeloga kamenja i proveo u djelo zapovijed: “Žrtvuj zajedničke žrtve i jedi ih tamo, i raduj se pred Jehovom svojim Bogom”. Podignuti su i drugi kamenovi kao spomen, pobijeljeni i na njima su zapisane riječi Zakona. Zatim su se plemena razdvojila, jedna grupa je stajala na gori Gerizimu “da blagoslovi narod”, a druga “za prokletstvo na gori Hebalu”. Podignutim glasom su Leviti objavili prokletstvo za neposlušnost, a narod je odgovorio: “Amen!” Zatim su objavljeni blagoslovi za poslušnost. Ali, teško tebi Izraele ako ne ‘izvršiš sve riječi zakona i ne bojiš se slavnog i strahopoštovanja vrijednog imena Jehove Boga’! (Jozua 8:32-35).

3, 4. a) Kakvu snažnu lekciju za nas danas predstavlja neposlušnost Izraelaca? b) Zašto nam nikad ne bi trebalo biti zamorno uvijek iznova slušati iste stvari? c) Što je potrebno da bi se ušlo kroz “uska vrata”?

³ Da li je Izrael držao ‘riječi zakona’? Unatoč tome što su im Mojsije, a kasnije i Jozua, često ponavljali opomene, oni su bijedno zakazali. Kakva je to snažna lekcija za nas danas! Unatoč neprestanim upozorenjima, uvijek ima nekih koji misle da mogu ismjehivati Božje zahtjeve, ‘raditi po svome’, a ipak preživjeti. Kakva ludost! Osvrčući se unatrag na doživljaje naroda Izraela, Pavao je rekao: “Koji misli da stoji neka se čuva da ne padne” (1. Korinćanima 10:12; Propovjednik 2:13).

⁴ Neki su iz Božjeg naroda kritizirali upozorenja koja su data, rekavši da su se umorili slušajući uvijek ponovo iste stvari. Ali, takvi su prvi koji upadaju u sotoninu zamku. Nadahnuta biblijska knjiga 5. Mojsijeva, odnosno Deuteronomy (hebrejski Mishneh’hattorah, što znači “ponavljanje Zakona”) sadrži uglavno četiri Mojsijeva govora; u njima je dato do znanja Izraelu da moraju slušati Jehovine prethodno date zakone. Mojsije je četiri puta više riječi koristio za davanje upozorenja i za opis “prokletstva” koja usljeđuju uslijed neposlušnosti nego za opis “blagoslova”. Na gori Hebalu je Jozua ponovo dao do znanja Izraelu da moraju biti poslušni. Zar nam to ne ukazuje koliko je važno truditi se ‘ući na uska vrata’? (Matej 7:13, 14, 24-27; 24:21, 22).

5. Nasuprot kakvom savezu je sada stajao Izrael i kakvu paralelu u vezi te situacije vidimo danas?

⁵ Sada je došlo do konačnog odvijanja stvari. Put do grada Jerihona bio je uklonjen, baš kao što će lažna religija biti opustošena kad započne “velika nevolja”. Haj je pao. Ali sada “svi carevi koji bijahu s onu stranu Jordana po brdima i po dolinama i po svemu brijegu velikoga mora dori do Libana, Hetejin i Amorejin, Hananejin, Ferezejin, Hevejin i Jebuzejin, skupiše se svi da se složno biju s Jozuom i s Izraelom” (Jozua 9:1, 2). U suvremenoj paraleli ovoga vidimo narode svijeta koji su sada sjedinjeni u tzv. Ujedinjene narode. Oni traže mir i sigurnost prema svojim vlastitim zahtjevima i “skupili su se kao jedan protiv Jehove i protiv njegovog pomazanika”, većeg Jozue (Psalam 2:1, 2, NS). Kakav će biti ishod?

Postupati oštroumno

6, 7. a) Kakav interes su pokazivali Gabaonjani i kakvu su strategiju usvojili? b) Kakvo je rješenje donio Jozua?

⁶ Poput Rahabe prije njih, i drugi neizraelci počeli su tada pokazivati interes za preživljavanje. To su bili stanovnici Gabaona, velikog grada na sjeveru Jebuza ili Jeruzalema. Oni su čuli za Jehovina moćna djela i odlučili su da će tražiti mir i sigurnost u skladu s Jehovinim zahtjevima. Ali, kako će to učiniti? Poslali su u izraelski logor u Galgali ljude koji su nosili sa sobom suhe i jadne zalihe i poderane torbe i vinske mijehove, a na sebi su imali iskrpljenu odjeću i obuću. Došavši do Jozue, ovi ljudi su rekli: “Iz zemlje vrlo daljne dođoše sluge tvoje u ime Jehove Boga tvojega; jer čusmo slavu njegovu”. Čuvši to, “Jozua učini s njima mir i zadade im vjeru da će ih ostaviti na životu” (Jozua 9:3-15).

⁷ Međutim, Izraelci su uskoro shvatili da Gabaonjani zapravo “žive usred njih”! Kako je Jozua sada gledao na njihovo lukavstvo? Poštivao je zakletvu koju im je ranije dao, pa je odlučeno “neka ostanu u životu, pa neka sijeku drva i nose vodu svemu zboru” (Jozua 9:16-27; usporedi 5. Mojsijeva 20:10, 11).

8. Na koji način Gabaonjani predočavaju “veliko mnoštvo”?

⁸ Mnogi Natineji, koji su kasnijih godina služili u Jehovinom hramu, vjerojatno su potekli od Gabaonjana. Na taj način Gabaonjani mogu predočavati “veliko mnoštvo” koje sada prinosi Bogu “svetu žrtvu dan i noć u njegovom hramu” (Otkrivenje 7:9, 15). Premda žive u svijetu koji je poput Kanana, oni u srcu nisu “dio svijeta”. Prije su se oni morali zadovoljiti “jadnim” duhovnim zalihama, kakve su im pružale crkve kršćanstva, i nisu imali “vina” radosti. Došavši u kontakt s Božjim narodom, oni su shvatili da Jehova čini moćna djela preko svojih svjedoka. Oni su napravili dugačak put iz sotoninog svijeta kako bi izmijenili pohabanu ‘odjeću’ u novu osobnost kao poniznih Jehovinih slugu (Ivan 14:6; 17:11, 14, 16; Efežanima 4:22-24).

Organizaciona podrška

9. a) Što se zatim desilo? b) Kako je Jozua reagirao i kako je bio ohrabren?

⁹ Kad je Adonizedek, kralj Jeruzalema, čuo da su Gabaonjani sklopili mir s Jeruzalemom, “uplaši se vrlo, jer Gabaon bijaše velik grad, kao kakav carski grad, ... i svi ljudi u njemu bijahu hrabri”. Udružio je snage s četiri druga kralja i oni su opkolili Gabaon. Gabaonjani su se odmah požalili Jozui: “Hodi brzo k nama, izbavi nas i pomozi nam”. Jozua je odmah reagirao, a Jehova ga je ohrabrio, rekavši: “Ne boj ih se; jer ih dadoh tebi u ruke, ni jedan ih se neće održati pred tobom”. Jozua i njegovi hrabri i snažni ljudi hodali su “cijelu noć” kako bi potpuno iznenadili neprijatelja (Jozua 10:1-9).

10. a) S čime danas možemo usporediti opsadu Gabaona? b) Kakvu odlučnost spoljavaju današnji Gabaonjani?

¹⁰ Poput tih pet kraljeva, i neki vođe današnjih vladavina postaju ljuti videći kako toliko mnogo njihovih ljudi — čak “hrabrih” ljudi — zauzima stanovište za većeg Jozuu i njegovo pravedno svjetsko Kraljevstvo. Ovi vladari vjeruju da treba sačuvati nacionalističke granice, premda se narodi neprestano prepiru i ratuju jedni s drugima. Stoga oni pokušavaju odsjeći miroljubivo veliko mnoštvo od zaliha duhovne hrane, žele zabraniti sastanke na kojima oni uzimaju tu “hranu” i žele ih zaustaviti da ne govore drugima o duhovnim stvarima. Ali, ti suvremeni Gabaonjani stoje vjerno uz duhovni Izrael, govoreći: “Idemo s vama” (Zaharija 8:23; usporedi Djela apostolska 4:19, 20; 5:29).

11. Kako Jehovini svjedoci danas rješavaju krizne situacije?

¹¹ Kad se “veliko mnoštvo” žali svojoj matičnoj organizaciji i traži pomoć, ona se odmah i obilato pruža. Hitrina kojom Jehovini svjedoci obavljaju stvari vidljiva je i na mnoge druge načine — kao na primjer pružanje pomoći neposredno nakon prirodnih katastrofa, te brza izgradnja potrebnih Kraljevskih dvorana i drugih mjesta za sastajanje i dijeljenje “hrane”. Kad je proteklog ljeta na Yankee stadionu u New Yorku trebalo održati kongres, vojska dobrovoljnih čistača ušla je na taj stadion u ponoć nakon utakmice baseballa; taj stadion nikad nije izgledao uredniji nego što je to bio tokom četiri slijedeća dana. Odgovorni starješine Jehovinih svjedoka isto tako brzo postupaju da bi riješili krizne situacije koje se javljaju u vezi propovijedanja dobre vijesti (Filipljanima 1:6, 7).

Jehova se bori za Izrael

12. Kakva čuda je učinio Jehova boreći se za Izrael u obrani Gabaonjana? (Usporedi Habakuk 3:1, 2, 11, 12.)

¹² No, pogledajmo sada Gabaon. Jehova je napravio zbrku među onim neprijateljskim silama. Izraelci ih progone i vrše veliko krvoproliće. No, što to pada s neba? Veliki komadi leda! Više ih je pobijeno tim velikim gradnim kamenjem nego što su to učinili ratnici Izraela. Čuj sada, Jozua govori Jehovi, i što on to govori “pred očima Izraela”? Ovo: “Stani sunce nad Gabaonom, i mjeseče nad dolinom Ajalonskom”. Još jedno čudo koje izaziva strahopoštovanje! “Skoro za cio dan” je sunce obasjavalo to borbeno polje, sve dok Božja osveta nije potpuno izvršena. Mi ne trebamo raspravljati o tome kako je Jehova izveo to čudo, isto kao što se ne trebamo pitati kako je prouzročio da dva velika svjetleća tijela zasjaju četvrtog “dana” stvaranja (1. Mojsijeva 1:16-19; Psalam 135:5, 6). Izvještaj zaključuje: “I ne bi takoga dana ni prije ni poslije, da Jehova posluša glas čovječji, jer Jehova vojeva za Izraela” (Jozua 10:10-14).

13. Kako je Jehova dalje ohrabrivao svoje zapovjednike i s kakvim konačnim rezultatom?

¹³ Operacije likvidacije ostataka neprijateljske vojske dostigle su svoj vrhunac pogubljenjem petorice kraljeva, kad je Jozua rekao svojim zapovjednicima slijedeće: “Ne bojte se i ne plašite se; budite slobodni i hrabri, jer će tako učiniti Jehova svim neprijateljima vašim na koje zavojštite”. To se već obistinilo u vezi sa sedam kraljeva Kanana i nastavlja se obistinjavati sve dok sva 24 kraljevstva nisu bila poražena. Tek tada se, nakon šest godina ratovanja, zemlja odmorila (Jozua 10:16-25; 12:7-24).

14. S kakvim se stavom i pouzdanjem trebamo suočiti u Harmagedonu?

¹⁴ Danas, kad smo suočeni s konačnim ratom od Harmagedona, budimo jaki i hrabri poput Jozue, njegovih ratnika i čitavog izraelskog tabora. Možemo biti uvjereni da će Jehova, baš kao što je milijune Izraelaca nepovrijeđene uveo u Obećanu zemlju, proizvesti i daljnja čuda koja izazivaju strahopoštovanje i provesti milijune svojih hrabrih ljudi kroz Harmagedon u svoj novi sustav (Otkrivenje 7:1-3, 9, 14; 19:11-21; 21:1-5).

Naša odluka

15. Kakve zadatke mogu “druge ovce” očekivati u Božjem novom sustavu?

¹⁵ Premda je već bio u starosti od skoro 90 godina, Jozua je bio suočen s još jednim velikim zadatkom — razdijeliti zemlju Izraelovim plemenima. To nije značilo da će za Izraelce život postati lak. Na primjer, Kaleb je tražio područje na Hebronu gdje su živjeli divovski Enacimi; on je želio i dalje davati sve od sebe da bi iskorijenio posljednje Jehovine neprijatelje. Ovo ne ukazuje na to da će tokom Kristovog Tisućgodišnjeg kraljevstva nad Zemljom biti ljudskih neprijatelja. Međutim, bit će mnogo posla. Mi u novom sustavu stvari ne bismo trebali očekivati lagodan život pun ljenčarenja. Kad u “novoj Zemlji” prime zadatke, Gospodinove “druge ovce” trebat će mnogo raditi na ogromnom projektu uljepšavanja Zemlje i njenog pretvaranja u doslovni Raj (Jozua 14:6-15; Marko 10:29, 30; Rimljanima 12:11).

16. Što je danas predočeno Jehovinom uredbom o “gradovima utočišta”?

¹⁶ Prilikom razdiobe zemlje, Jozua je izdvojio šest levitskih gradova kao “gradove utočišta”, po tri sa svake strane Jordana. Na taj način je Jehova želio zaštititi nehotične ubojice, koji su mogli pobjeći u jedan od tih šest gradova. Takav ubojica je morao dokazati da ima čistu savjest pred Bogom, a to je učinio tako što je ostao u tom gradu sve do smrti prvosvećenika. Isto tako, zbog svojeg prijašnjeg druženja s ovim svijetom koji snosi krivicu za krv, “veliko mnoštvo” danas mora tražiti dobru savjest pred Bogom. Oni tu dobru savjest dobivaju tako što priznaju svoje grijehe, pokaju se, obrate se, učine predanje Jehovi i podvrgnu se krštenju u vodi. Nakon toga oni moraju zadržati takvo stanovište. Od “velikog mnoštva” se traži da ostanu u “gradu” sve dok Isus u prenesenom smislu ne umre obzirom na svoj posao prvosvećenika, na kraju njegove Tisućgodišnje vladavine (Jozua 20:1-9; Otkrivenje 20:4, 5; 1. Korinćanima 15:22, 25, 26).

17. Kakav radostan ishod očekujemo danas?

¹⁷ Kako je Jehova divno blagoslovio svoj narod Izrael! Put je bio težak, a iskušenja mnogo. No, oni su na kraju došli u Obećanu zemlju i tamo se nastanili. Kako su sigurno njihova srca udarala u zahvalnosti Jehovi! Isto tako, ako se dokažemo vjernima našem Bogu, i mi možemo imati sličnu radost prilikom ulaska u njegov novi sustav, koji uključuje “novu Zemlju”. Zaista će i za nas važiti ono što je važilo u Jozuino vrijeme: “Od svih dobrih obećanja što ih je Jehova dao domu Izraelovu, ni jedno nije ostalo neispunjeno; sve se ispunilo” (Jozua 21:45, NS). Neka bi i ti imao sretnog udjela u tim obećanjima!

18. a) Što je Jozua pričao starješinama Izraela? b) Kakvu bismo želju trebali mi imati obzirom na Jehovin noi sustav?

¹⁸ Konačno je, u starosti od 110 godina, Jozua okupio starješine Izraela. Opširno im je pričao o čudesnom načinu na koji je Jehova blagoslivljao svoj vjerni narod od vremena Abrahama pa sve do tog dana. Jehova im sada govori: “Dadoh vam zemlju, koje ne radiste, i gradove, kojih ne gradiste, i u njima živite; iz vinograda i iz maslinika, kojih niste sadili, jedete”. U takvim okolnostima je Izrael sigurno želio ‘bojati se Jehove i služiti mu besprijekorno i u istini’ (NS), i to zauvijek. Imajući neposredno pred očima Jehovin slavni novi sustav kojeg je pripremio za Zemlju, svatko od nas bi sigurno trebao imati istu takvu želju (Jozua 24:13, 14).

19. a) Kakav je izbor Jozua sada stavio pred narod i kako su oni odgovorili? b) Poput koga bismo trebali biti? c) Kakav bismo izbor trebali načiniti i kakvom odlučnošću?

¹⁹ Zatim je Jozua bez okolišanja rekao narodu: “Ako je loše u vašim očima da služite Jehovi, izaberite si danas kome ćete služiti ... A JA I MOJ DOM, MI ĆEMO SLUŽITI JEHOVI”. Ove riječi neka ponavlja svatko od nas zasebno, neka ih ponavljaju članovi naših obitelji, naše skupštine i čitavo svjetsko “domaćinstvo Boga” (Efežanima 2:19, NS). Narod je Jozui odgovorio ovako: “Jehovi svom Bogu ćemo služiti i njegov ćemo glas slušati” (Jozua 24:15, 24, NS). No, žalosno je da su u kasnijim godinama ipak propustili to učiniti. Mi želimo biti poput Jozue i njegovog doma, poput Kaleba, poput Gabaonjana i poput Rahabe. Da, “MI ĆEMO SLUŽITI JEHOVI”. Činimo to hrabro i s potpunim pouzdanjem da nas ništa “ne može razdvojiti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu Gospodinu našemu” (Rimljanima 8:39).

Što učimo iz knjige Jozue

◻ O koristi iz ponavljanja opomena?

◻ O brizi za suvremene Gabaonjane?

◻ O tome kako će se Jehova boriti u Harmagedonu?

◻ O potrebi da se bježi u “grad utočišta”?

◻ O tome kome ćemo izabrati služiti?