HANA se zaokupila pripremom za putovanje, nastojeći ne misliti na ono što je muči. To je trebala biti radosna prigoda. Njen muž, Elkana, imao je običaj svake godine voditi cijelu obitelj u Šilo, gdje se nalazio sveti šator, kako bi se ondje poklonili Jehovi. Jehova je htio da u tim prilikama njegovi sluge budu veseli (5. Mojsijeva 16:15). Hana se nesumnjivo još od djetinjstva veselila tim blagdanima. No posljednjih godina nije bilo tako.

U ranim jutarnjim satima u kući je bilo vrlo živo. Svi u obitelji, pa čak i djeca, spremali su se za put. Da bi stigli do Šila, članovi te velike obitelji trebali su prijeći više od 30 kilometara, putujući preko efrajimskih brda.c Kad bi išli pješice, putovanje bi trajalo dan-dva. Hana je znala kako će se ponašati njena suparnica. No ipak nije ostala kod kuće. Time je pružila izvrstan primjer svim Božjim slugama, pa tako i nama danas. Nipošto ne bi bilo mudro dopustiti da neispravno ponašanje drugih utječe na našu službu Bogu. Ako bismo to učinili, ostali bismo bez blagoslova koji nam mogu dati snage da izdržimo.