Što Biblija kaže o ‘Kristovom božanstvu’?
ISUS KRIST je duboko religiozno utjecao na čovječanstvo. To se vidi po tome što milijuni tvrde da su njegovi sljedbenici. Međutim, svi oni nemaju isto mišljenje o njegovom identitetu.
Neki koji kažu da prihvaćaju Isusova učenja gledaju na njega kao na Božjeg Sina, ne kao na samog Stvoritelja. Drugi vjeruju u “Kristovo božanstvo” i misle da je on ustvari Bog. Oni drže da je Isus uvijek postojao i da je, dok je bio na Zemlji, bio više od čovjeka. Jesu li u tome u pravu? Što kaže Biblija?
Isusovo predljudsko postojanje
Isus je posvjedočio da je imao predljudsko postojanje. Rekao je: “Nitko nije uzišao na nebo, osim Sina Čovječjega koji je sišao s neba” (Ivan 3:13, St). Isus je također izjavio: “Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja dati jest tijelo moje — za život svijeta” (Ivan 6:51, St).
Da je Isus bio živ prije nego je došao na Zemlju vidljivo je iz njegovih riječi: “Prije nego što je Abraham počeo postojati, bio sam ja” (Ivan 8:58, NW). Abraham je živio od 2018. do 1843. pr. n. e., dok se Isusov ljudski život protezao od 2. pr. n. e. do 33. n. e. Kratko vrijeme prije svoje smrti, Isus se molio: “Oče, proslavi ti mene kod sebe samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet” (Ivan 17:5, St).
Isusovi sljedbenici dali su slično svjedočanstvo. Apostol Ivan je pisao: “U početku bila je Riječ, i Riječ je bila kod Boga, i Riječ je bila bogom. Sve je kroz nju došlo u postojanje i bez nje nijedna stvar nije došla u postojanje. (...) I Riječ je postala tijelo i prebivala je među nama, i gledali smo njegovu slavu, slavu kakva pripada jedinorođenom očevom sinu; i bio je pun nezaslužene dobrohotnosti i istine” (Ivan 1:1, 3, 14, NW). Da, “Riječ je postala tijelo” kao čovjek Isus Krist.
Ciljajući na Isusovo predljudsko postojanje, apostol Pavao je pisao: “Jer ovo da se misli među vama što je i u Kr[i]stu Isusu, koji, ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom; nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi” (Filipljanima 2:5-7). Pavao je Isusa nazvao ‘prvorođencem svega stvorenja; jer je posredstvom njega sve drugo bilo stvoreno’ (Kološanima 1:13-16, NW).
Nije božanski na Zemlji
Biblija razjašnjava da je Isus od svog rođenja do svoje smrti u potpunosti bio čovjek. Ivan nije rekao da je Riječ bila samo opremljena tijelom. On je ‘postao tijelo’ i nije bio dijelom tijelo a dijelom Bog. Da je Isus istovremeno bio ljudski i božanski, ne bi se moglo reći da je “učinjen nižim od anđela” (Hebrejima 2:9, St; Psalam 8:4, 5).
Ako je Isus bio i Bog i čovjek dok je bio na Zemlji, zašto se uvijek iznova molio Jehovi? Pavao je pisao: “On, pošto u vrijeme svog zemaljskog života prikaza molitve i prošnje s jakim vapajima i sa suzama onomu koji ga je mogao spasiti od smrti, bijaše uslišan zbog strahopoštovanja” (Hebrejima 5:7, St).
Da Isus nije bio djelomično duh kad je bio na Zemlji potvrđeno je Petrovom izjavom da je Krist bio “ubijen u tijelu, ali oživje duhom” (1. Petrova 3:18, St). Samo zato što je u potpunosti bio čovjek, Isus je mogao doživjeti ono što doživljavaju nesavršeni ljudi i tako postati suosjećajan prvosvećenik. Pavao je pisao: “Jer za prvosvećenika nemamo onoga koji ne može suosjećati sa našim slabostima, nego onoga koji je iskušan u svakom pogledu, ali bez grijeha” (Hebrejima 4:15, NW).
Kao “Janje Božje koje odnosi grijeh svijeta”, Isus “dade samog sebe kao otkup mjesto sviju” (Ivan 1:29, NW; 1. Timoteju 2:6, St). Na taj način, Isus je otkupio upravo ono što je Adam izgubio — savršeni, vječni ljudski život. Budući da je Božja pravda zahtijevala ‘dušu za dušu’, Isus je stoga trebao biti ono što je Adam bio u početku — savršeni čovjek, ne Bog-čovjek (5. Mojsijeva 19:21, NW; 1. Korinćanima 15:22).
Ne čitati previše u biblijskim citatima
Oni koji kažu da je Isus bio Bog-čovjek koriste različite biblijske retke nastojeći dokazati da je on član Trojstva tzv. kršćanstva, jednak s Bogom u biti, moći, slavi i vijeku. Međutim, kad pažljivo razmotrimo te citate, otkrivamo da oni koji dokazuju “Kristovo božanstvo” smatraju da ti reci govore više nego što to ustvari čine.
Neki kažu da biblijski citati u kojima Bog koristi zamjenicu “mi” čine predljudskog Isusa (Riječ) jednakim Jehovi. Međutim, upotreba te zamjenice ne znači da je Bog govorio nekom jednakom. U najboljem slučaju, to ukazuje da među nebeskim stvorenjima netko zauzima povlašteni položaj pred Bogom. Ustvari, predljudski Isus bio je Božji bliski suradnik, Predradnik i Govornik (1. Mojsijeva 1:26; 11:7; Priče Salamunove 8:30, 31; Ivan 1:3).
Okolnosti povezane sa Isusovim krštenjem ne ukazuju da su Bog, Krist i sveti duh jednaki. Kao čovjek, Isus se podvrgnuo krštenju u znak predstavljanja svom nebeskom Ocu. Tom prilikom se “otvoriše nebesa”, a Božji duh je sišao, dolazeći na Isusa kao golub. Osim toga, “s neba” se čuo Jehovin glas kako kaže: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” (Matej 3:13-17, St).
Što je dakle Isus mislio kad je svojim sljedbenicima rekao da krste učenike “u ime Oca i Sina i svetog duha”? (Matej 28:19, 20, NW). Isus nije mislio ili rekao da su on, njegov Otac i sveti duh jednaki. Umjesto toga, oni koji se krste priznaju Jehovu kao Darivaoca života i Svemogućeg Boga, kome predaju svoj život. Oni prihvaćaju Isusa kao Mesiju i onoga kroz koga je Bog pružio otkupninu za vjerujuće čovječanstvo. Oni također uviđaju da je sveti duh Božja djelujuća sila, kojoj se moraju podložiti. Međutim, takvi kandidati za krštenje ne trebaju gledati na Jehovu, Isusa i sveti duh kao na jedno trinitarijansko božanstvo.
Međutim, ne dokazuju li Isusova čuda da je on bio Bog-čovjek? Ne, jer su Mojsije, Ilija, Elizej, apostoli Petar i Pavao i drugi činili čuda mada nisu bili Bogovi-ljudi (2. Mojsijeva 14:15-31; 1. Carevima 18:18-40; 2. Carevima 4:17-37; Djela apostolska 9:36-42; 19:11, 12). Poput njih, Isus je bio čovjek koji je činio čuda pomoću sile koju mu je udijelio Bog (Luka 11:14-19).
Izaija je proročanski ukazao na Isusa Mesiju kao na ‘Boga silnog’ (Izaija 9:6). Isti prorok u Izaiji 10:21 govori o Jehovi kao o “Bogu silnome”. Neki pokušavaju upotrijebiti ovu sličnost izražavanja da dokažu kako je Isus Bog. No, moramo biti oprezni da u tim recima ne čitamo previše. Hebrejski izraz preveden sa “Bog silni” nije ograničen na Jehovu, kao što je to slučaj sa izrazom “Bog svemogući” (1. Mojsijeva 17:1). Kao što je svima poznato, postoji razlika između toga da se bude silan i svemoguć, bez nekog nadmoćnijeg.
Prema Izaiji 43:10, Jehova je rekao: “Prije mene nije bilo boga niti će poslije mene biti.” No, ove riječi ne dokazuju da je Isus Bog. Smisao je da Jehova nije imao prethodnika, da prije njega nije postojao nijedan bog, jer je on vječan. Poslije Jehove neće biti nijednog boga jer će on uvijek postojati i kao Vrhovni Suveren neće imati nasljednika. Ipak, Jehova je stvorio druge koje on sam naziva bogovima, kao što Biblija pokazuje govoreći obzirom na neke ljude: “Rekoh: bogovi ste, i sinovi višnjega svi. Ali ćete kao ljudi pomrijeti, i kao svaki knez pašćete” (Psalam 82:6, 7). Isto tako, Riječ je bila bogom koga je stvorio Jehova, ali to Isusa nikad nije činilo jednakim Svemogućem Bogu.
Isusov pravi položaj
Oni koji tvrde da je Jehova uzeo ljudsko postojanje kao Bog-čovjek trebaju zapaziti da Biblija ne daje čak ni naslutiti da je Isus gledao na sebe na taj način. Umjesto toga, ona dosljedno pokazuje da je Isus uvijek bio podređen svom Ocu. Kad je bio na Zemlji, Isus nikad nije tvrdio da je nešto više od Sina Božjeg. Osim toga, Krist je rekao: “Otac je moj veći od mene” (Ivan 14:28, NW).
Pavao je naveo razliku između Jehove i Isusa kad je rekao: “Mi nemamo nego jednoga Boga, Oca, od koga sve dolazi i za koga postojimo, i jednoga Gospodina, Isusa Krista, po komu postoji sve i po komu postojimo također i mi” (1. Korinćanima 8:6, St). Pavao je također rekao: “Vi ste Kristovi, a Krist je Božji” (1. Korinćanima 3:23, St). Zaista, kao što kršćani pripadaju svom Gospodaru, Isusu Kristu, tako i on pripada svom Poglavaru, Jehovi Bogu.
Iznoseći sličnu misao, Pavao je pisao: “Ali hoću da znate da je Krist glava svakome čovjeku, da je čovjek glava ženi i da je Bog glava Kristu” (1. Korinćanima 11:3, St). Taj odnos između Boga i Krista nastavit će se, jer Isus nakon svoje Tisućgodišnje vladavine ‘predaje carstvo Bogu i ocu’ i “onda će se i sam sin pokoriti onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu” (1. Korinćanima 15:24, 28; Otkrivenje 20:6).
Osvrt na druge citate
Obzirom na Isusovo rođenje, Matej je pisao: “Sve se to zapravo dogodilo da bi se ispunilo što je Jehova rekao kroz svog proroka [u Izaiji 7:14], govoreći: ‘Gle! Djevica će zatrudnjeti i rodit će sina, i oni će ga nazvati imenom Emanuel’, što znači, kad se prevede, ‘S nama je Bog’ ” (Matej 1:22, 23, NW). Isusu nije dano osobno ime Emanuel, već je njegova uloga kao čovjeka ispunila značenje tog imena. Isusova prisutnost na Zemlji kao Mesijanskog Sjemena i Nasljednika Davidovog prijestolja bila je dokaz obožavateljima Jehove da je Bog bio s njima, na njihovoj strani, podupirući ih u njihovim pothvatima (1. Mojsijeva 28:15; 2. Mojsijeva 3:11, 12; Jozua 1:5, 9; Psalam 46:5-7; Jeremija 1:19).
Obraćajući se uskrsnulom Isusu, apostol Toma je uzviknuo: “Gospodin moj i Bog moj” (Ivan 20:28). Ovaj i ostali izvještaji bili su ‘opisani da trajno vjerujemo da je Isus Mesija, Sin Božji’. A Toma nije proturječio Isusu, koji je svojim učenicima poslao sljedeću poruku: “Uzlazim (...) svome Bogu i vašemu Bogu” (Ivan 20:17, 30, 31, St). Tako Toma nije mislio da je Isus bio Svemogući Bog. Toma se možda obratio Kristu sa “Bog moj” u smislu da je Krist bio ‘bogom’, iako ne ‘jedini pravi Bog’ (Ivan 1:1; 17:1-3, NW). Ili je Toma, time što je rekao “Bog moj”, možda priznavao Isusa kao Božjeg Govornika i Predstavnika, kao što su se drugi obraćali anđeoskom glasniku kao da je on bio Jehova. (Usporedi 1. Mojsijeva 18:1-5, 22-33; 31:11-13; 32:24-30; Sudije 2:1-5; 6:11-15; 13:20-22.)
Dakle, prema Bibliji, Isus je imao predljudsko postojanje kao Riječ. Kad je bio na Zemlji, nije bio božanski Bog-čovjek. Bio je u potpunosti čovjek, iako savršen, kao što je Adam bio u početku. Isus je od svog uskrsnuća uzvišeni besmrtni duh, uvijek podređen Bogu. Prema tome, sasvim je jasno da Biblija ne podupire ideju o ‘Kristovom božanstvu’.
[Okvir na stranici 23]
Obožavaju li anđeli Isusa?
NEKI prijevodi Hebrejima 1:6 glase: “Neka ga [Isusa] obožavaju svi anđeli Božji” (King James Version; The Jerusalem Bible). Apostol Pavao vjerojatno citira Septuagintu, koja u Psalmu 97:7 kaže: “Obožavajte Ga [Boga] svi vi Njegovi anđeli” (C. Thomson).
Grčka riječ proskynéo, prevedena u Hebrejima 1:6 sa “obožavaju”, u Psalmu 97:7 u Septuaginti upotrijebljena je za hebrejski izraz shahháh u značenju “pokloniti se”. To može uključivati prihvatljiv čin poštovanja prema ljudima (1. Mojsijeva 23:7; 1. Samuelova 24:8; 2. Carevima 2:15). Ili se može povezati s obožavanjem pravog Boga ili obožavanjem pogrešno upućenom lažnim bogovima (2. Mojsijeva 23:24; 24:1; 34:14; 5. Mojsijeva 8:19).
Proskynéo upućeno Isusu obično odgovara iskazivanju poštovanja kraljevima i drugima. (Usporedi Matej 2:2, 8; 8:2; 9:18; 15:25; 20:20 sa 1. Samuelova 25:23, 24; 2. Samuelova 14:4-7; 1. Carevima 1:16; 2. Carevima 4:36, 37.) Često je sasvim jasno da iskazivanje poštovanja nije upućeno Isusu kao Bogu, već kao ‘sinu Božjem’ ili mesijanskom ‘Sinu čovječjem’ (Matej 14:32, 33; Luka 24:50-52; Ivan 9:35, 38, NW).
Riječi iz Hebrejima 1:6 odnose se na Isusov položaj ispod Boga (Filipljanima 2:9-11). Neki prijevodi proskynéo ovdje prevode sa ‘pokloniti se’ (Stvarnost), ‘iskazati poštovanje’ (New World Translation), ili ‘klanjati se’ (Škarić). Ako netko daje prednost prevođenju sa ‘obožavati’, takvo obožavanje je relativno, jer je Isus rekao Sotoni: “Jehovu svog Boga moraš obožavati [oblik od proskynéo], i samo njemu moraš prinositi svetu službu” (Matej 4:8-10, NW).
Iako je Psalam 97:7, koji govori o obožavanju Boga, primijenjen u Hebrejima 1:6 na Krista, Pavao je pokazao da je uskrsnuli Isus “odraz njegove [Božje] slave i točna slika sama njegova bića” (Hebrejima 1:1-3, NW). Zato je svako ‘obožavanje’ koje anđeli upućuju Božjem Sinu relativno i kroz njega je upućeno Jehovi.