Izazov da idemo njegovim stopama
“Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama” (1. PETROVA 2:21, ST).
1, 2. a) Što može predstavljati pravi izazov i zašto je to značajno za kršćane? b) Koja se pitanja sada pojavljuju?
JESI li već kada hodao pješčanom obalom ili poljem pokrivenim snijegom i bio očaran tragovima koraka neke osobe, koja je išla ispred tebe? Jesi li pokušao hodati tim stopama i što je moguće točnije slijediti trag? Ako jesi, onda si utvrdio da to nije baš tako jednostavno. Točno slijediti nečije stope – bilo doslovno ili u prenesenom smislu – pravi je izazov. Ali, time što se nazivamo kršćanima mi dajemo na znanje da želimo točno ići Kristovim stopama.
2 Poduzimaš li spremno potrebne napore da bi uspješno udovoljio tom izazovu? Jesi li odlučan postupati tako, bez obzira što bi te još moglo snaći? Ako jesi, onda će ti ispravno razumijevanje o tome zašto je tako teško hodati doslovnim tragom pomoći uspješnije ići Kristovim stopama.
Nauči prilagoditi se
3. Zašto bi nekome u prvi čas moglo izgledati neprirodnim hodati tuđim stopama?
3 Svatko ima karakteristični način hodanja. Primjerice, dužina koraka različita je od osobe do osobe, jednako tako i kut pod kojim noga stupa na tlo. Nečiji nožni prsti mogu biti položeni ravno ili u određenom kutu prema unutra ili prema van, što može kod jedne noge biti izraženije nego kod druge. Razumiješ li u čemu leži izazov? Da bi mogao točno slijediti nečije stope moraš svoju dužinu koraka i položaj nogu prilagoditi njegovom. To ti možda izgleda u prvi čas neprirodnim, ali to je bezuvjetno potrebno. Druge mogućnosti nema.
4. Zašto hodati Isusovim stopama predstavlja poseban izazov?
4 Slikovito govoreći, Kristov način hodanja bio je jedinstven, jer je on jedini od svojih suvremenika bio savršen čovjek, čovjek koji “nije poznavao grijeh” (2. Korinćanima 5:21, NS). Budući da su ljudi od rođenja nesavršeni i grešni, njihov normalni način hodanja se ne sastoji u slijeđenju Isusovih stopa, na što je Pavao podsjetio Korinćane slijedećim riječima: “Jer ste još tjelesni. Zar niste tjelesni, to jest, zar ne živite čisto po ljudsku, kad među vama postoji zavist i svađa?” Naginjanje na zavist i svađu – “djela tijela” – za nesavršene ljude je normalna stvar. Ali, Isus je polazio “putem ljubavi”, a “ljubav nije ljubomorna, ... ne postaje razdražljivom”. Dakle, hodati Kristovim stopama jest mnogo veći izazov, nego da smo samo pozvani slijediti stope nesavršenog čovjeka (1. Korinćanima 3:3, ST; 13:4, 5, NS; Galaćanima 5:19, 20; vidi također Efežanima 5:2, 8).
5, 6. a) Zašto su mnogi ljudi zakazali u hodanju Kristovim stopama i koji je savjet radi toga dao Pavao? b) Kako ljudi bivaju danas hrabreni da idu Kristovim stopama i s kojim rezultatom?
5 Osim nesavršenosti, i neznanje o Bogu može nekoga spriječiti da hoda Kristovim stopama. Stoga je Pavao upozorio kršćane u Efezu da ne žive dalje “kao što narodi hode u beskorisnosti svog uma, dok su im misli u tami i otuđeni su od života koji pripada Bogu, zbog neznanja koje je u njima, zbog neosjetljivosti njihovih srca” (Efežanima 4:17, 18, NS).
6 Putem propovijedanja Kraljevstva ljudi se danas pozivaju da takoreći napuste svoj normalni način hodanja, što znači da se više ne daju voditi bezosjećajnim srcem u neznanju o Božjim naumima i u misaonoj tami, težeći za beskorisnim ciljevima. Oni bivaju hrabreni da se prilagode savršenom Kristovom primjeru, da ‘hodaju u zajednici s njim’ i da tako ‘zarobljuju svaki razum da se pokorava Kristu’ (Kološanima 2:6, 7, NS; 2. Korinćanima 10:5, ST). Onaj tko je spreman prihvatiti taj izazov bit će ojačan u vjeri i tako će s vremenom sve lakše hodati po Kristovom primjeru.
7. Koje jamstvo imamo za to da je moguće hodati Kristovim stopama, čak ako to često predstavlja pravi izazov?
7 Ali, to je često pravi izazov, jer postoji znatna razlika između savršenog i nesavršenog čovjeka. Iz tog su razloga kod nesavršenih ljudi potrebne velike promjene dok se trude slijediti savršeni primjer. Nekima je možda zbog nasljeđa ili svijeta koji ih okružuje teže nego drugima slijediti kršćanski način života. Ali, Jehova nam jamči da će onaj koji se uistinu spremno napreže biti u stanju učiniti to. “Jer za sve imam snage pomoću onoga koji mi daje moć”, rekao je apostol Pavao (Filipljanima 4:13, NS; vidi također 2. Korinćanima 4:7; 12:9). A to vrijedi za sve kršćane.
Pazi
8, 9. a) Zašto hodanje nečijim stopama zahtijeva nepodijeljenu pažnju i veliku koncentraciju? b) Slijeđenje kojeg biblijskog savjeta će nas sačuvati da se ne odvratimo od slijeđenja Kristovih stopa?
8 Doslovne korake možemo slijediti samo ako brižljivo pazimo na to kuda hodamo. Budemo li dozvolili svojim očima da lutaju – bilo samo po stvarima u našoj bližoj ili daljnjoj okolini – mi ćemo prije ili kasnije bezuvjetno učiniti krivi korak. Ako svjesno ne pazimo i ne koncentriramo se, mi ćemo zastraniti od stopa koje slijedimo. Dakle, uvijek moramo biti na oprezu, posebno ako postoji opasnost da nas odvrati iznenadna buka ili bilo koji neočekivani događaj. (Usporedi Job 18:10, 11.)
9 To se u simboličnom smislu odnosi i na one koji hodaju Isusovim stopama. Isus je upozorio svoje sljedbenike da dobro paze na sebe, da im srce “ne oteža prekomjernim jelom i pićem i životnim brigama” (Luka 21:34, NS). Sotona se služi tim svakodnevnim udaljavanjima, kako bi nas naveo da odvratimo pogled od Isusovih stopa. On nas često zaskoči tako što se posluži neočekivanim okolnostima, primjerice protivljenjem, bolešću ili financijskim problemima. “Da nikada ne budemo odvučeni”, potrebno je “da posvetimo više nego običnu pažnju onome što smo čuli”. Drugim riječima, mi moramo svoje oči točnije nego ikada upraviti na Kristove stope (Jevrejima 2:1, NS; vidi također 1. Ivanova 2:15-17).
Ne odstupaj
10. a) Koja opasnost postoji kada se križaju različiti tragovi? b) Koje su ozbiljne posljedice u duhovnom pogledu ako se slijede krive stope?
10 Na plaži punoj ljudi vjerojatno otkrivamo u mokrom pijesku različite tragove, od kojih se neki možda križaju s tragom kojeg želimo slijediti. Mnoge su stope, barem površno gledano, slične. Stoga je važno da budemo sigurni da slijedimo ispravni trag, jer bismo inače mogli biti navedeni da krenemo u suprotnom pravcu. A to bi u duhovnom pogledu moglo imati ozbiljne posljedice. Koliko je opasno slijediti stope koje, doduše, izgledaju ispravnima, a u stvarnosti to nisu, vidljivo je iz slijedeće opominjujuće izreke: “Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti” (Priče Salamunove 16:25, ST).
11. Koje je upozorenje uputio Pavao prvim kršćanima i kome je to primjer u današnje vrijeme?
11 Zbog te vrlo realne opasnosti apostol Pavao se osjetio navedenim da uputi slijedeće upozorenje svojoj braći u ranoj kršćanskoj skupštini: “Čudim se da se tako brzo odvraćate od onoga koji vas je pozvao Kristovom nezasluženom dobrotom, prelazeći na drugu vrstu dobre vijesti... postoje neki koji vam stvaraju poteškoće i žele izvrnuti dobru vijest o Kristu ... tko god da vam objavljuje kao dobru vijest nešto izvan onoga što ste primili, neka bude proklet” (Galaćanima 1:6-9, NS). Suglasno s Pavlovim primjerom, Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka upozorava nas danas na otpadnike i na lažnu braću, koja takoreći navode na slijeđenje krivih tragova. Pravi kršćani ne žele skrenuti s puta kojeg im je prema Božjem nalogu zacrtao Krist. (Psalam 44:18).
12. a) Kako nam 2. Timoteju 1:13 može pomoći da ne budemo zavedeni na slijeđenje krivih stopa? b) Što obilježava drugačije, takozvane dobre vijesti?
12 Time što strogo pazimo na karakteristična obilježja Kristovih stopa mi izbjegavamo mogućnost da budemo zavedeni. Ako posjedujemo točnu spoznaju o Isusu, njegovim naukama i načinu djelovanja kršćanske skupštine, tada prepoznajemo karakteristični “obrazac zdravih riječi” što nas štiti “od onih koji izvrću dobru vijest o Kristu” (2. Timoteju 1:13, NS). Sve drugačije, takozvane dobre vijesti – zapravo krivi tragovi stopa – ne odgovaraju tom obrascu istine. One je iskrivljuju i čine je nejasnom. Umjesto da jasno razlažu glavne biblijske istine i temeljna načela, protuslove im. Umjesto da nas potiču na veću aktivnost u Jehovinoj službi, prouzročuju popuštanje. Njihov je osnovni sadržaj sve drugo samo ne pozitivan, one ne slave Jehovino ime i njegovu organizaciju. Odlikuju se negativnostima, prigovaranjem i kritiziranjem. Takve stope mi sasvim sigurno ne želimo slijediti.
Drži ispravan tempo
13. Kako tempo igra određenu ulogu u hodanju nečijim stopama?
13 Dužina naših koraka djelomično je određena brzinom kojom se krećemo. Što brže hodamo to su u općenitom duži naši koraci. Ako smo polaganiji, oni postaju kraćima. Dakle, slijediti nečije doslovne korake bit će nam lakše ukoliko prilagođavamo svoju brzinu njegovoj. I da bismo mogli uspješnije hodati simboličnim stopama Isusa Krista, našeg vođe, mi moramo držati njegov tempo.
14. a) U kom smislu ne držimo možda korak s Isusom? b) Zašto je ludo željeti biti bržima od “vjernog i razboritog” roba?
14 Ne držati korak s Kristom može uslijediti na dva načina. Ili pokušavamo ići brže i tako predusresti “vjernog i razboritog roba” kojim se Isus služi u ostvarenju Jehovinog nauma, ili šepamo iza tog “roba” u slijeđenju njegovog vodstva (Matej 24:45-47). Primjerice, neki su kršćani u prošlosti postali nestrpljivima, jer su smatrali zakašnjelima neke promjene obzirom na nauku i organizacijska poboljšanja. Budući da se stvar po njihovom mišljenju polako odvijala, srdito su se okrenuli od Jehovinog naroda. Kako ludo i kratkovidno! Često se baš ono što ih je uznemiravalo kasnije promijenilo, ali u od Jehove određeno vrijeme (Priče Salamunove 19:2; Propovjednik 7:8, 9).
15. Kako su kralj David i Isus dobri primjeri da treba držati ispravan tempo?
15 Mudro je čekati da Jehova zahvati umjesto željeti sam odrediti tempo odvijanja stvari. S tim u vezi imamo dobar primjer u kralju Davidu. On je odbio urotiti se protiv kralja Saula i tako zatražiti svoje pravo na kraljevstvo, prije nego mu ga Jehova dade u vrijeme koje je on odredio za to (1. Samuelova 24:1-15). Jednako je i Isus, “sin Davidov”, shvatio da mora čekati da bi u potpunosti zavladao kao nebeski kralj. On je poznavao proročanstvo koje se odnosilo na njega: “Sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.” Stoga se brzo povukao kad ga je neka grupa Židova pokušala “uhvatiti i učiniti ga kraljem” (Matej 21:9; Psalam 110:1; Ivan 6:15). Oko 30 godina nakon toga Isus je prema Jevrejima 10:12, 13, još uvijek čekao na svoje kraljevstvo. Doista, on je čekao skoro 1 900 godina, dok nije prilikom uspostave Božjeg Kraljevstva godine 1914. bio postavljen za pravovaljanog kralja.
16. a) Prikaži kako se možda krećemo polaganije nego bi to trebalo? b) Iz kojeg razloga je Jehova strpljiv i kako možemo izbjeći zloupotrebljavati to strpljenje?
16 Ne zadržati ispravan tempo moglo bi također značiti popuštati ili šepati. Primjerice, postupamo li bez oklijevanja kad iz Riječi Božje saznamo da bismo trebali poduzeti neke promjene u svom životu? Ili, stojimo li na stajalištu da obzirom na Božje strpljenje možemo to odložiti za kasnije, u nadi da će nam to tada biti lakše učiniti? Točno je, doduše, da je Jehova strpljiv, ali on nas time ne želi navesti da budemo nehajni kad je potrebno učiniti neke promjene. Štoviše, rečeno nam je: “On je strpljiv s vama, jer ne želi da itko bude uništen, nego želi da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9, 15, NS). Prema tome, daleko je bolje da oponašamo psalmista, koji je rekao: “Požurio sam i nisam oklijevao držati zapovijedi tvoje” (Psalam 119:60, NS).
17. Koliko je značajan ispravan tempo u djelu objavljivanja Kraljevstva i koja si pitanja s tim u vezi trebamo postaviti?
17 Moglo bi se dogoditi da šepamo u propovijedanju Kraljevstva. Prema 25. poglavlju evanđelja po Mateju Isus sudi sada ljudima, odvajajući “ovce” od “jaraca”. Ovo razlučivanje usljeđuje uglavnom kroz propovijedanje “dobre vijesti o Kraljevstvu” (Matej 24:14; 25:31-33; Otkrivenje 14:6, 7) Vrijeme predviđeno za to djelo razlučivanja je ograničeno (Matej 24:34). Budući da postepeno odmiče, mi moramo računati s time da Isus ubrzava djelo, postupajući pri tome kao Božji izvršilac. A Bog je u vezi djela sakupljanja obećao: “Ja sam, Jehova, ubrzat ću to u pravo vrijeme” (Izaija 60:22, NS). Da li mi, kao Božji suradnici koji točno idu stopama njegova Sina, ubrzavamo svoj tempo u objavljivanju Kraljevstva, koliko nam to god dozvoljava tjelesno zdravlje i naše biblijske obaveze? Izvještaji o službi propovijedanja daju spoznati da je to slučaj s milijunima Jehovinih svjedoka!
Izbjegavaj preveliko samopouzdanje, svladaj obeshrabrenje
18. Kako bi netko mogao pokazivati preveliko samopouzdanje i kojim nas riječima Biblija upozorava na to?
18 Što se duže trudimo hodati nečijim stopama, to se više navikavamo na njegov način hoda. No, postanemo li umišljenima, tada ćemo prije ili kasnije posrnuti. I dok idemo Isusovim simboličnim stopama, moramo biti svjesni opasnosti prevelikog samopouzdanja, to znači opasnosti da se na lakomislen način oslanjamo na vlastite snage i vlastite sposobnosti, misleći kako smo mi već usavršili njegov savršeni način hodanja. Iskustvo koje je doživio Petar, zabilježeno u Luki 22:54-62, služi kao vremenu primjereno upozorenje. Ono podvlači također istinitost riječi iz 1. Korinćanima 10:12, gdje čitamo: “Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne.”
19. a) Što se dogodi s vremena na vrijeme svakom kršćaninu? (Jakov 3:2). b) Kako treba razumjeti Pavlove riječi iz Rimljanima 7:19, 24?
19 Zbog svoje nesavršenosti svaki kršćanin učini s vremena na vrijeme neki krivi korak. To skretanje može biti neznatno, drugima jedva primjetljivo. No, može se raditi i o očitom promašaju, što bi svi mogli uočiti. U svakom slučaju utješno je sjetiti se Pavlovih riječi, kojima je pošteno priznao: “Budući da ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću, jadan ti sam ja čovjek!” (Rimljanima 7:19,24, ST). Naravno, ove riječi ne smijemo smatrati opravdanjem za neispravno postupanje. Naprotiv, za predane kršćane koji se moraju boriti sa svojom nesavršenošću, one su ohrabrenje da se stalno trude udovoljavati izazovu da idu savršenim Isusovim stopama.
20. a) Kako nam Priče Salamunove 24:16 mogu pomoći u našoj trci za život? b) Što moramo odlučiti?
20 “Jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje”, čitamo u Pričama Salamunovim 24:16 (ST). Neka nitko ne popušta u trci za život. To je trka nalik maratonu, dakle ne trci na 100 metara, nego trci koja traži izdržljivost i ustrajnost. I najneznatniji posrtaj nekog trkača može za njega značiti kraj trke. Protivno tome, trkač maratona čak ako se i spotakne, još ima vremena da se sabere i da završi trku. Ako se radi nekog krivog koraka osjetiš navedenim uzviknuti: “Jadan ti sam ja čovjek!” tada se sjeti kako još imaš vremena da se sabereš. Još ti se uvijek pruža mogućnost ponovno krenuti stopama tvog vođe, Isusa Krista. Nema razloga za očajavanje, nema potrebe da se predaš! Odluči uz Božju pomoć udovoljiti izazovu da ‘ideš točno Isusovim stopama’ (1. Petrova 2:21).
Zašto kršćani moraju
◻ naučiti prilagoditi se?
◻ svjesno paziti?
◻ zadržati u mislima obrazac istine?
◻ držati ispravan tempo?
◻ izbjegavati preveliko samopouzdanje?
◻ boriti se protiv obeshrabrenja?
[Slika na stranici 18]
Pravednik koji ima pogled upravljen k cilju sigurno će ponovno ustati