“Govoriti riječi istinite”

U PROPOVIJEDI na gori Isus se osvrnuo na ‘Zakon i Proroke’. Treći dio Hebrejskih spisa uključuje poetske knjige kao što su Psalmi i Priče Salamunove (Matej 7:12; Luka 24:44). I one sadrže Božju mudrost.

Za suce drevnog Izraela vrijedile su, primjerice, slijedeće upozoravajuće riječi iz Priča Salamunovih: ”Tko govori bezbožniku: pravedan si, njega će proklinjati ljudi i mrzit će na nj narodi. A koji ga karaju, oni će biti mili, i doći će na njih blagoslov dobrih. Tko govori riječi istinite, u usta ljubi” (Priče Salamunove 24:24-26).

Ukoliko bi se neki sudac dao podmititi ili utjecati rodbinskim vezama, proglašavajući zloga pravednim, za druge bi bilo očigledno da je nepodesan za taj položaj. Čak pripadnici poganskih ‘naroda’ koji bi čuli za takvu zloupotrebu sudske službe reagirali bi na to s prezirom. Ako bi, suprotno tome, neki sudac hrabro ukorio zloga i u dotičnom slučaju odgovorio na ispravan način, zadobio bi poštovanje i ljubav ljudi. Javnost bi se osjećala potaknutom poželjeti mu ‘blagoslov dobra’. Zato se i u nastavku kaže: “Tko govori riječi istinite, u usta ljubi.”

Takav poljubac svjedočio je o uzajamnom poštovanju — između savjetodavca i onih koji su promatrali njegovo ispravno ukoravanje. Možda je čak i ukoreni reagirao povoljno, pokazujući prema sucu naklonost. Tako se u Pričama Salamunovim 28:23 kaže: “Tko ukorava čovjeka, naći će poslije veću milost nego koji laska jezikom.” Skupštinske starješine moraju se danas čuvati toga da se pri pravnim stvarima daju utjecati prijateljskim ili obiteljskim vezama. Izravnim davanjem potrebnog savjeta starješine će zadobiti poštovanje skupštine.