“Ja neću zaboraviti tebe”

JE LI Jehovi Bogu stalo do njegovih slugu? Je li ljubav koju osjeća prema njima duboka i iskrena? Samo nam Jehova može odgovoriti na ta pitanja. On nam u svojoj Riječi otkriva što osjeća prema onima koji su mu vjerni. Razmotrimo što stoji u Izaiji 49:15.

Da bi nam približio koliko mu je stalo do njegovog naroda, Jehova je svoje osjećaje usporedio s osjećajima koje majka gaji prema svom malom djetetu. Taj je dirljivi opis, koji je zapisao prorok Izaija, započeo pitanjem: “Može li žena zaboraviti dojenče svoje i ne smilovati se sinu utrobe svoje?” Treba li uopće postavljati takvo pitanje? Je li moguće da majka zaboravi svoje dojenče? Njeno je dijete potpuno ovisno o njoj i danonoćno treba njenu ljubav i pažnju. Ona je toga itekako svjesna jer joj njena beba to jasno daje do znanja.

Zašto majka hrani svoje dijete i brine se za sve njegove potrebe? Želi li se samo riješiti njegovog plača? Nikako ne. Majka prirodno osjeća samilost prema “sinu utrobe svoje”. Hebrejski glagol koji je u tom retku i na nekim drugim mjestima u Bibliji preveden sa “smilovati se” prenosi misao o dubokom sažaljenju koje netko osjeća prema osobi koja je bespomoćna i nezaštićena (2. Mojsijeva 33:19; Izaija 54:10). Samilost koju majka osjeća prema svom dojenčetu jedna je od najsnažnijih ljudskih emocija.

Nažalost, ne osjeća svaka žena samilost prema svom djetetu. U današnje vrijeme okruženi smo ljudima koji su “nevjerni [i] bezosjećajni prema drugima” (2. Timoteju 3:1-5). Koliko god zvučalo strašno, neke majke zanemaruju, zlostavljaju ili čak napuštaju svoju tek rođenu djecu. O riječima zapisanima u Izaiji 49:15 jedan biblijski priručnik kaže: “Ljudi su grešni, pa zato čak i majčinska ljubav, taj najplemenitiji osjećaj, ponekad poklekne pred sebičnošću i uguši se” (Edward Young, The Book of Isaiah).

No Jehova svojim slugama jamči: “Ja neću zaboraviti tebe.” Te riječi jasno pokazuju zašto je Jehova uopće pitao može li majka zaboraviti svoje dijete. On time želi naglasiti da je njegova ljubav neusporedivo snažnija i postojanija od ljubavi koju majka osjeća prema dojenčetu. Možemo biti potpuno uvjereni da će on uvijek biti uz svoje sluge, naročito kad se nađu u nevolji. Stoga je sasvim prikladno što već spomenuti biblijski priručnik za Izaiju 49:15 kaže: “To je jedan od najupečatljivijih opisa Božje ljubavi u Starom zavjetu, možda čak i najupečatljiviji.”

Doista je utješno razmišljati o dubokoj samilosti koja krasi našeg Boga (Luka 1:78). Nije li vrijedno saznati kako možemo postati bliski s takvim Bogom? On svom narodu s ljubavlju obećava: “Nikada te neću ostaviti i nikada te neću napustiti” (Hebrejima 13:5).