Drevni je Babilon postao “dragulj kraljevstava” (Izaija 13:19, The New American Bible). Ovaj grad koji se širio na sve strane bio je strateški smješten na trgovačkom putu od Perzijskog zaljeva prema Sredozemnom moru, služeći kao trgovačka baza kako za kopnenu tako i za pomorsku trgovinu između Istoka i Zapada.

Do sedmog stoljeća pr. n. e. Babilon je bio naizgled neosvojivi glavni grad Babilonskog Carstva. Grad je bio okružen rijekom Eufrat, a voda rijeke služila je za formiranje širokog, dubokog obrambenog opkopa i mreže kanala. Pored toga, grad je bio zaštićen i golemim sustavom dvostrukih zidina koje su bile ojačane brojnim kulama, koje su služile kao utvrde. Ne iznenađuje činjenica da su se njegovi stanovnici osjećali sigurno.

Unatoč tome, u osmom stoljeću pr. n. e., prije nego što se Babilon uzdigao do vrhunca svoje slave, prorok Izaija prorekao je da će Babilon biti ‘ometen metlom pogibli’ (Izaija 13:19; 14:22, 23). Izaija je ujedno opisao i sam način kako će Babilon pasti. Osvajači će ‘isušiti’ njegove rijeke — izvor obrane koju mu je pružao opkop — i tako grad učiniti ranjivim. Izaija je čak naveo i ime osvajača — “Kir”, veliki perzijski kralj, “pred kim će kapije biti otvorene i niti jedna vrata neće biti zatvorena” (Izaija 44:27–45:2, The New English Bible).

“Nikad se više neće naseliti”

Što će se dogoditi s Babilonom nakon njegovog pada? Izaija je prorekao: “Nikad se više neće naseliti, od koljena do koljena ostat će nenapučen. Arapin ondje neće dizati šatora, nit će pastiri ondje počivati” (Izaija 13:20, St). Možda je djelovalo u najmanju ruku čudno predviđati da će grad koji je smješten na tako povoljnom položaju biti trajno nenastanjen. Je li moguće da je Izaija napisao te riječi nakon što je vidio opustošeni Babilon?

Nakon što je Kir preuzeo vlast, Babilon je — premda slabiji od prvobitnog — još stoljećima bio nastanjen. Prisjeti se da Svici s Mrtvog mora sadržavaju primjerak čitave knjige Izaije koja datira iz drugog stoljeća pr. n. e. Negdje u vrijeme kada se taj svitak prepisivao, Parti su preuzeli vlast nad Babilonom. U prvom stoljeću n. e. u Babilonu je postojalo naselje Židova, a biblijski pisac Petar posjećivao je to područje (1. Petrova 5:13). Do tog je vremena Svitak Izaije s Mrtvog mora postojao već gotovo dva stoljeća. Prema tome, u prvom stoljeću n. e. Babilon još uvijek nije bio potpuno opustošen, a Izaijina knjiga bila je završena davno prije.a

Kao što je i prorečeno, Babilon je na koncu postao tek “hrpa ruševina” (Jeremija 51:37, St). Prema hebrejskom izučavatelju Jeronimu (iz četvrtog stoljeća n. e.), do njegovog vremena Babilon je bio lovište po kojem su lunjale “sve vrste zvijeri”.⁹ Babilon je ostao opustošen sve do današnjeg dana.

Izaija nije živio dovoljno dugo da bi vidio kako je Babilon postao nenastanjen. No ruševine tog nekada moćnog grada, koje se nalaze oko 80 kilometara južno od Bagdada, u suvremenom Iraku, pružaju nijemo svjedočanstvo ispunjenja njegovih riječi: “Nikad se više neće naseliti.” Svaki pokušaj obnavljanja Babilona kao turističke atrakcije može privući posjetioce, ali “rod i porod” Babilona zauvijek su nestali (Izaija 13:20; 14:22, 23; St).

Stoga prorok Izaija nije izrekao nejasna predviđanja koja bi se mogla primijeniti na bilo koji događaj u budućnosti. Niti je preradio povijest kako bi izgledala kao proročanstvo. Razmisli o sljedećem: Zašto bi se varalica izložio riziku time što bi “proricao” nešto nad čime ne bi imao apsolutno nikakvu kontrolu — da moćni Babilon nikada više neće biti nastanjen?