Isusov život i služba

Isus — predmet raspravljanja

UBRZO nakon primanja u Šimunovom domu, Isus počinje svoje drugo propovjedničko putovanje po Galileji. Na njegovom prethodnom putovanju po tom području pratili su ga njegovi prvi učenici, Petar, Andrija, Jakov i Ivan. Ali, sada ga prati 12 apostola, kao i neke žene. Među njima su Marija Magdalena, Suzana i Ivana, čiji je muž bio službenik kralja Heroda.

Kako Isus pojačava svoju propovjedničku djelatnost, tako se povećavaju i rasprave u vezi njegove aktivnosti. Isusu dovode jednog čovjeka opsjednutog demonima, koji je i slijep i ne može govoriti. Isus ga liječi, tako da je oslobođen od vlasti demona, progledao je i počeo govoriti, a mnoštvo je zaneseno. Počeli su govoriti: “Nije li ovo Sin Davidov?”

Mnoštvo se u tolikom broju sakupilo oko kuće u kojoj Isus stanuje da on i njegovi učenici jednostavno ne mogu objedovati. Pored onih koji su smatrali da je to obećani “Sin Davidov”, tu su književnici i farizeji koji su došli čak iz Jeruzalema da ga ocrne. Kad su Isusovi rođaci čuli za metež koji se stvara oko Isusa, došli su po njega. Zašto?

Pa, Isusova braća još uvijek ne vjeruju da je on Božji Sin. Isto tako javni metež i svađe koje je izazvao nisu nimalo nalik na Isusa kojeg su oni poznavali dok je odrastao u Nazaretu. Prema tome, mislili su da je kod Isusa došlo do ozbiljnih duševnih poteškoća. “Sišao je s uma”, zaključili su, te su željeli doći do njega i odvesti ga.

Međutim, postoje jasni dokazi da je Isus izliječio demoniziranog čovjeka. Književnici i farizeji znaju da to ne mogu poreći, kao ni druga Isusova čuda. Zato, da bi ocrnili Isusa, oni govore narodu: “Ovaj ne izgoni demone drugačije nego pomoću Belzebuba, vladara demona”.

Znajući njihove misli, Isus poziva književnike i farizeje k sebi i govori: “Svako kraljevstvo koje se u sebi razdijelilo propast će. I svaki grad ili dom koji se u sebi razdijelio neće se održati. Isto tako, ako sotona izgoni sotonu, razdijelio se u sebi; pa kako će se dakle održati njegovo kraljevstvo?”

Kakva razorna logika! Budući da farizeji tvrde da osobe iz njihovih vlastitih redova tjeraju demone, Isus ih pita: “Ako ja pomoću Belzebuba izgonim demone, čijom pomoći ih izgone vaši sinovi?” Drugim riječima, njihova optužba protiv Isusa može se isto tako primijeniti na njih same. Isus zatim upozorava: “No, ako ja Božjim duhom izgonim demone, zaista vas je dostiglo Božje kraljevstvo”.

Da bi pokazao kako je njegovo istjerivanje demona dokaz njegove premoći nad sotonom, Isus kaže: “Kako može bilo tko ući u kuću jakoga i oteti mu pokućstvo ako prvo ne sveže jakoga? Tek tada će mu oplijeniti kuću. Tko nije na mojoj strani protiv mene je, i tko sa mnom ne sakuplja, rasipa.” Sasvim je jasno da su farizeji protiv Isusa, čime se pokazuju sotoninim zastupnicima. Oni rasipaju, ili rastjeruju Izraelce od njega.

Zato Isus upozorava ove sotonske protivnike da se “hula protiv duha neće oprostiti”. On objašnjava: “Tko god kaže riječ protiv Sina čovječjega, oprostit će mu se; ali, tko god govori protiv svetog duha, neće mu se oprostiti, ne niti u ovom sustavu stvari, niti u onom koji dolazi.” Ti književnici i farizeji počinili su taj neoprostivi grijeh time što su pripisali sotoni ono što je očito bilo čudesno djelovanje Božjega svetog duha.

Matej 12:22-32, NS; Marko 3:19-30; Ivan 7:5.

◆ Na koji način se Isusovo drugo putovanje po Galileji razlikuje od prvog?

◆ Zašto Isusovi rođaci pokušavaju doći do njega?

◆ Kako farizeji pokušavaju ocrniti Isusova čudesna djela i kako im Isus uzvraća?

◆ Za kakav grijeh snose krivicu farizeji i zašto?