Ustrajnost koja pobjeđuje

“Ustrajnost vam je potrebna da biste, nakon što izvršite volju Božju, primili ispunjenje obećanja” (HEBREJIMA 10:36, “NW”).

1. Zašto je ustrajnost od presudne važnosti za svakoga tko danas služi Jehovi Bogu?

CIJELI ovaj svijet leži u vlasti jednog buntovnog boga. Nevidljivi vladar tog svijeta, Sotona Đavo, sva svoja nastojanja usredotočio je na suprotstavljanje Jehovi i borbu protiv opravdanja Jehovinog univerzalnog suvereniteta preko Mesijanskog Kraljevstva. Time svatko tko se preda Bogu i zauzme Njegovu stranu u spornom pitanju o suverenitetu neizbježno dolazi pod stalni pritisak ovoga svijeta (Ivan 15:18-20; 1. Ivanova 5:19). Dakle, svi mi moramo napregnuti sve snage da bismo ustrajali dok ovaj svijet ne nestane u potpunom porazu u Harmagedonu. Da bismo bili među Božjim pobjednicima koji pobjeđuju svijet svojom vjerom i besprijekornošću, moramo tvrdo ustrajati sve do kraja (1. Ivanova 5:4). Kako to možemo učiniti?

2, 3. Na koji su način Jehova Bog i Isus Krist najveći primjeri ustrajnosti?

² U prvom redu, da bismo bili ohrabreni, možemo gledati na dva izuzetna primjera ustrajnosti. Koji su to primjeri? Jedan je Isus Krist, “prvorođenac svakoga stvorenja”, koji je vjerno ustrajao u Božjoj službi još otkako je stvoren u nepoznato vrijeme u prošlosti. U svojoj postojanosti u vjernoj službi Bogu, Isus je postao primjer za sva razumna stvorenja koja su stvorena nakon njega na nebu i na Zemlji (Kološanima 1:15, 16, St). Međutim, najveći primjer ustrajnosti je Jehova Bog, koji je dugo podnosio pobunu protiv svog univerzalnog suvereniteta i koji će je i dalje podnositi, sve dok ne poduzme akciju da u potpunosti riješi pitanje suverenosti.

³ Jehova je na uzoran način ustrajao u stvarima u kojima se radi o njegovom dostojanstvu i najdubljim osobnim osjećajima. On se suzdržao unatoč velikom izazivanju i suspregao se da ne poduzme akciju protiv onih koji mu se rugaju — uključujući Sotonu Đavla. Zahvalni smo za Božju ustrajnost i za njegovo milosrđe. Bez toga, ne bismo se radovali ni najkraćem postojanju. Zaista, Jehova Bog se svojom ustrajnošću neusporedivo ističe.

4, 5. (a) Kako Pavlova usporedba o lončaru pokazuje Božju ustrajnost i njegovo milosrđe? (b) Kako će se pokazati da Božje milosrđe nije bilo uzaludno?

⁴ Apostol Pavao ukazuje i na ustrajnost i na Božje milosrđe kad kaže: “Zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga glinenog tijesta napravi jednu posudu za plemenitu, a drugu za neplemenitu upotrebu? A (što se onda usuđuješ prigovarati) ako je Bog, premda je htio pokazati svoj gnjev i očitovati svoju moć na posudama ispunjenim gnjevom koje su sebe učinile prikladnima za propast, s velikom ih strpljivošću podnosio, da tako očituje bogatstvo svoje slave prema posudama ispunjenim milosrđem koje je otprije pripremio za slavu — prema nama koje je pozvao i od Židova i od pogana” (Rimljanima 9:21-24, St).

⁵ Kao što pokazuju ove riječi, u sadašnjem razdoblju ustrajnosti, Jehova nastavlja sa svojom slavnom namjerom i pokazuje milosrđe na određenim ljudskim posudama. On priprema te posude za vječnu slavu i time osujećuje zle namjere svog velikog protivnika, Sotone Đavla, i svih Sotoninih pristaša. Nije se cijelo čovječanstvo pokazalo posudama gnjeva, zaslužujući uništenje. To dobro govori o strpljivoj ustrajnosti Svemogućeg Boga. Njegovo milosrđe neće biti uzaludno. Ono će dovesti do (1) slavne obitelji Kraljevstva na nebu pod Jehovinim ljubljenim Sinom, Isusom Kristom, i (2) obnovljene i usavršene obitelji ljudskih stvorenja na rajskoj Zemlji, od kojih će svi biti nasljednici vječnog života.

Ustrajati do kraja

6. (a) Zašto kršćani ne mogu izbjeći ispit ustrajnosti? (b) Što grčka riječ za “ustrajnost” obično označava?

⁶ Kad imamo tako divnu nadu pred sobom, Isusove okrepljujuće riječi trebale bi neprestano odzvanjati u našim ušima, naime: “Ali tko ustraje do konca, bit će spašen” (Matej 24:13, St). Važno je imati dobar početak na putu kršćanskog učenika. No, ono što se konačno računa je koliko smo ustrajni, koliko dobro završavamo put. Apostol Pavao je to naglasio kad je rekao: “Ustrajnost vam je potrebna da biste, nakon što izvršite volju Božju, primili ispunjenje obećanja” (Hebrejima 10:36, NW). Grčka riječ ovdje prevedena sa “ustrajnost” je hypomoné. Ona obično označava hrabru, postojanu ili strpljivu ustrajnost koja ne gubi nadu unatoč zaprekama, progonstvima, kušnjama i iskušenjima. Ako želimo postići konačno spasenje, moramo se podvrći ispitu ustrajnosti kao neophodnoj pripremi za to spasenje.

7. Koju obmanu moramo izbjegavati, i čiji primjer će nam pomoći da ustrajemo?

⁷ Ne bismo se trebali zavaravati samougodnim mišljenjem da možemo brzo položiti ispit. Da bi sporna pitanja o univerzalnoj suverenosti i ljudskoj besprijekornosti mogla biti konačno riješena, Jehova se nije štedio. On je podnosio neugodne stvari, iako ih je mogao odmah izbrisati. Isus Krist također je bio uzor ustrajnosti (1. Petrova 2:21; usporedi Rimljanima 15:3-5). S tim svijetlim primjerima pred sobom, i mi smo sigurno spremni ustrajati sve do kraja (Jevrejima 12:2, 3).

Potrebni preduvjet

8. Koju je osobinu, koju svi trebamo imati, pokazao apostol Pavao?

⁸ Niti jedan sluga Božji, od najranijeg vremena, nije bio oslobođen potrebe da ustrajnošću dokaže svoju besprijekornost. Veoma istaknuti pojedinci u biblijskoj povijesti koji su ostali vjerni do smrti i koji su stekli preduvjete za vječni život na nebu trebali su dokazati svoju postojanost. Naprimjer, bivši farizej, Saul iz Tarza, rekao je Korinćanima: “Ni u čemu nisam manji od ‘nadapostola’, iako nisam ništa. Dokaze svog apostolstva pružio sam među vama u savršenoj strpljivosti: kako čudesnim znakovima, tako silnim djelima” (2. Korinćanima 12:11, 12, St). Unatoč napornom radu, Pavao je tako visoko cijenio svoju službu da je mnogo podnio i iskreno je nastojao da se službi ne nanese nikakav prigovor (2. Korinćanima 6:3, 4, 9).

9. (a) Kako je pomazani ostatak pokazao ustrajnost, i sa kojim rezultatom? (b) Što nam služi kao poticaj da vjerno ustrajemo u božanskoj službi?

⁹ U novije vrijeme, pomazani kršćani koji su služili Bogu prije prvog svjetskog rata znali su da će 1914. označiti kraj vremenâ neznabožaca, a mnogi od njih očekivali su da će u toj značajnoj godini primiti svoju nebesku nagradu. No, to se nije dogodilo. Kao što činjenice sada pokazuju, dodana su im desetljeća. Za vrijeme neočekivanog nastavka njihovog zemaljskog života, ruka Jehove Boga podvrgla ih je oplemenjivanju (Zaharija 13:9; Malahija 3:2, 3). Daljnja ustrajnost doprinjela je njihovom poboljšanju. Kao sluge Jehove, oni su se radovali što su označeni kao narod za njegovo ime (Izaija 43:10-12; Djela apostolska 15:14). Danas, nakon što su bili provedeni kroz dva svjetska rata i brojne manje sukobe, oni su oduševljeni time što im u širenju dobre vijesti pomaže rastuće veliko mnoštvo drugih ovaca, koje danas broji više od četiri milijuna. Duhovni raj kojem se raduju proširio se diljem Zemlje, čak do najudaljenijih morskih otoka. To povlašteno postupanje s nama, koje sve više i više cijenimo sa svakim novim danom svog života, služilo je kao poticaj da se vjerno ustraje u božanskoj službi dok Jehovina volja i namjera ne budu u potpunosti izvršeni.

10. Što nam je redovito potrebno, kako ne bi bilo nikakvih popuštanja s naše strane?

¹⁰ Budući da naša nagrada ovisi o našoj postojanosti, potreban nam je neprestani poticaj u vezi te životovažne stvari (1. Korinćanima 15:58; Kološanima 1:23). Da među Jehovinim narodom ne bi bilo popuštanja, potrebno nam je redovito ohrabrenje da se držimo istine i dragocjene prednosti širenja istine, baš kao što je to bio slučaj sa novooformljenim skupštinama u prvom stoljeću, koje su bile ohrabrene ponovnim posjetima Pavla i Barnabe (Djela apostolska 14:21, 22). Budimo čvrsto odlučni da, kao što se izrazio apostol Ivan, istina ostane u nama i da ‘bude s nama zauvijek’ (2. Ivanova 2, St).

Čekati sa nepokolebljivom ustrajnošću

11. Što je izgleda Božje pravilo za njegove sluge, i kako je to prikazano u slučaju Josipa?

¹¹ Potrebno je vrijeme da bi ispit u kojem sudjelujemo završio (Jakov 1:2-4). Čekati! Čekati! Čekati! izgleda da je bilo Božje pravilo sa njegovim slugama starog doba kad su se nalazili na ispitu u vezi svoje odlučnosti da ustraju u vjeri. No, čekanje se za te vjerne sluge na kraju uvijek pokazalo nagrađujućim. Josip je, primjerice, morao čekati 13 godina kao rob i zatvorenik, ali to iskustvo je oplemenilo njegovu osobnost (Psalam 105:17-19).

12, 13. (a) Kako je Abraham bio primjer vjerne ustrajnosti? (b) Na koji su način Abrahamova vjera i ustrajnost postavljeni kao uzor za nas?

¹² Abraham je imao već 75 godina kad ga je Bog pozvao iz Ura Kaldejskog da pođe u Obećanu zemlju. Imao je oko 125 godina kad je primio zakletvom potvrđeno jamstvo Božjeg obećanja — što se dogodilo odmah nakon što je Abraham pokazao snagu svoje vjere idući tako daleko da žrtvuje svog ljubljenog sina Izaka, zaustavljen tek onda kad mu je Jehovin anđeo zadržao ruku i spriječio žrtvu (1. Mojsijeva 22:1-18). Za Abrahama je pedeset godina predstavljalo dug period u kojem je kao gost čekao u nepoznatoj zemlji, no on je izdržao još 50 godina dok nije umro u starosti od 175 godina. Cijelo to vrijeme Abraham je bio vjerni svjedok i prorok Jehove Boga (Psalam 105:9-15).

¹³ Abrahamova vjera i ustrajnost istaknuti su kao uzor za sve Božje sluge koji žele primiti obećane blagoslove kroz Isusa Krista, Abrahamovo Sjeme (Jevrejima 11:8-10, 17-19). Obzirom na njega, u Hebrejima 6:11-15 čitamo: “Želimo da svaki od vas pokaže jednaku marljivost da biste imali potpuno jamstvo nade sve do kraja, da ne postanete lijeni, nego budite oponašatelji onih koji vjerom i strpljenjem nasljeđuju obećanja. Jer, kad je Bog davao svoje obećanje Abrahamu, kako se nije mogao nikim većim zakleti, zakleo se samim sobom, rekavši: ‘Zasigurno ću te blagosiljući blagosloviti i umnažajući umnožiti.’ I tako, nakon što je Abraham pokazao strpljenje, primio je ovo obećanje” (NW).

14. Zašto ne bismo trebali misliti da je ispit ustrajnosti beskrajan i da je nagrada samo obmana?

¹⁴ Pomazani ostatak je proživio već 77 godina od kraja vremenâ neznabožaca 1914, kad su neki od njih očekivali veličanje prave kršćanske skupštine na nebu. Koliko još dugo ostatak mora čekati, mi to ne znamo. Trebamo li se stoga pokolebati i misliti da je čekanje beskrajno i da je nagrada varavo trčanje za vjetrom? Ne! To nikad ne bi opravdalo Božju suverenost ili donijelo čast njegovom imenu. On ne bi bio opravdan pred svijetom kad nam dodijeli pobjedu i s tim povezani vječni život. Bez obzira na duljinu vremena, ostatak je, zajedno sa vjernim, ovcama sličnim sudrugovima, odlučan čekati na Jehovu da on poduzme akciju u svoje vrijeme. Pokazujući takvu primjernu ustrajnost, oni slijede Abrahamov način postupanja (Rimljanima 8:23-25).

15. (a) Što je naša krilatica, i kroz koja nas je iskustva Bog pobjednički podržao? (b) Koje je Pavlovo ohrabrenje prikladno i za naše vrijeme?

¹⁵ Stoga je krilatica još uvijek nepokolebljiva ustrajnost u vršenju Božje volje (Rimljanima 2:6, 7). U prošlosti on nas je podržao u teškim nevoljama, uključujući zatvaranje i koncentracione logore, i pobjednički nas je proveo sa slavom za svoje ime i namjeru.a U vremenu koje još preostaje da se dovrši naš ispit, Jehova će nastaviti činiti to isto. Pavlovo ohrabrenje prikladno je i za naše vrijeme: “Jer vam je potrebna postojana strpljivost i ustrajnost, da biste mogli obaviti i u potpunosti izvršiti Božju volju, i tako primiti i ostvariti i potpuno se radovati onome što je obećano” (Hebrejima 10:36, Amplified Bible; Rimljanima 8:37).

16. Zašto ne bismo trebali na svoje predanje Jehovi gledati na ograničeni način ili uvjetno?

¹⁶ Prema tome, dok god Jehova ima djelo koje možemo obavljati usred ovog zlog svijeta, mi želimo, slijedeći Isusov primjer, sudjelovati u tom djelu dok ono ne bude završeno (Ivan 17:4). Naše predanje Jehovi nije pod uvjetom da ćemo mu služiti samo kratko vrijeme i da će tada doći Harmagedon. Naše predanje je vječno. Božje djelo za nas neće se završiti bitkom od Harmagedona. Međutim, tek nakon što obavimo djelo koje se treba izvršiti prije Harmagedona vidjet ćemo veličanstvene stvari koje će doći nakon tog velikog rata. Dakle, osim sretne prednosti da možemo nastaviti vršiti njegovo djelo, bit ćemo nagrađeni dugo očekivanim blagoslovima koje je on obećao (Rimljanima 8:32).

Ljubav prema Bogu pomaže nam ustrajati

17, 18. (a) Što će nam u vrijeme nevolje pomoći da ustrajemo uz Božje odobravanje? (b) Što će nam pomoći da postignemo pobjedu, i što ne kažemo o vremenu koje je preostalo?

¹⁷ Možda se u teškim trenucima pitamo: ‘Kako možemo i dalje biti ustrajni?’ Koji je odgovor? Ljubeći Boga svim svojim srcem, mislima, dušom i snagom. “Ljubav je dugotrpljiva i dobrohotna, ljubav nije ljubomorna, ne hvasta se, ne nadima se. Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. Ljubav nikad ne zakazuje” (1. Korinćanima 13:4, 7, 8, NW). Ako nismo ustrajni iz ljubavi prema Bogu, naša ustrajnost nema nikakvu vrijednost. No, ako izdržimo u teškoćama zbog svoje odanosti Jehovi, tada naša ustrajnost produbljuje našu ljubav prema njemu. Ljubav prema Bogu, svom Ocu, omogućila je Isusu da ustraje (Ivan 14:30, 31; Jevrejima 12:2). Ako je naš pravi poticaj ljubav prema Bogu, našem Ocu, postoji li nešto što ne možemo podnijeti?

¹⁸ Naša nepokolebljiva ljubav prema Jehovi Bogu omogućuje nam da nastavimo pobjeđivati svijet u ovom najkritičnijem vremenu iskušavanja. A Jehova će nam, kroz Isusa Krista, nastaviti pružati pomoć koja nam je potrebna, bez obzira koliko je ovom starom sustavu stvari još dozvoljeno da postoji (1. Petrova 5:10). Naravno, mi se ne bavimo predviđanjima koliko je još vremena preostalo, i ne određujemo nikakav određeni datum. To prepuštamo Velikom Kontroloru vremena, Jehovi Bogu (Psalam 31:15).

19, 20. (a) Kako bismo trebali gledati na svaki dan u kojem ustrajemo? (b) Koji nerazumni postupak želimo izbjegavati, i zašto?

¹⁹ Međutim, naraštaj za koji je prorečeno da će biti svjedokom i da će doživjeti ‘svršetak sustava stvari’ danas je poodmakao u godinama (Matej 24:3, 32-35, NW). Nemojmo stoga nikada zaboraviti da je svaki dan u kojem ustrajemo jedan dan manje u kojem Sotona i njegovi demoni oskvrnjuju svemir samim svojim postojanjem i jedan dan bliže vremenu kada Jehova više neće podnositi postojanje ‘posuda koje su sebe učinile prikladnima za propast’ (Rimljanima 9:22, St). Uskoro, kad Jehovina dugotrpljivost dođe svome kraju, on će iskaliti svoj gnjev na bezbožnim ljudima i ženama. Time će on pokazati svoje božansko neodobravanje njihovog načina postupanja, iako im je dozvolio da žive sve ovo vrijeme.

²⁰ Bilo bi krajnje nerazumno s naše strane da prestanemo s naporima punim ljubavi da dobijemo slavnu nagradu koja je postavljena pred nas kroz Isusa Krista. Umjesto toga, odlučni smo da i dalje ustrajemo kao vjerni Svjedoci za Jehovu u ovom najpresudnijem vremenu kad će se Jehova opravdati kao Univerzalni Suveren.

[Bilješke]

Kako bi odgovorio?

◻ Zašto ne možemo izbjeći da naša ustrajnost ne bude ispitana?

◻ Koju obmanu želimo izbjeći?

◻ Što je potrebno kako bismo izbjegli svako popuštanje s naše strane?

◻ Što je naša krilatica?

◻ Što će nam pomoći da ustrajemo u vrijeme nevolje?

[Slika na stranici 11]

Božji narod, poput ovih Svjedoka iz Port of Spaina u Trinidadu, uvijek je bio spreman čekati na Jehovu