Spašeni od ‘zlog naraštaja’

“O rode [“naraštaju”, “NW”] nevjerni i pokvareni! dokle ću biti s vama i trpjeti vas?” (LUKA 9:41).

1. (a) Što nagoviještaju naša nevoljna vremena? (b) Što kažu Pisma o onima koji preživljavaju?

MI ŽIVIMO u nevoljnim vremenima. Potresi, poplave, gladi, bolesti, bezakonje, bombardiranja, užasni ratovi — ove i druge nevolje pogađaju čovječanstvo tijekom našeg 20. stoljeća. Međutim, najveća od svih nevolja prijeti u bliskoj budućnosti. O čemu se radi? To je “nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta do sad niti će biti” (Matej 24:21). Međutim, mnogima od nas može predstojati radosna budućnost! Zašto to možemo reći? Zato što sama Božja riječ opisuje “narod mnogi, kojega ne može niko izbrojiti, od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena (...) ovo su koji dodjoše od nevolje velike (...). Više ne će ogladnjeti ni ožednjeti (...) i Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh” (Otkrivenje 7:1, 9, 14-17).

2. Kakvo su prvobitno proročansko ispunjenje imali uvodni citati iz Mateja 24, Marka 13, i Luke 21?

² Nadahnuti izvještaji iz Mateja 24:3-22, Marka 13:3-20 i Luke 21:7-24 uvode Isusov proročanski opis “pošljetka vijeka”.a To se proročanstvo prvobitno ispunilo na pokvarenom židovskom sustavu stvari u prvom stoljeću naše ere, kulminirajući u besprimjernoj ‘nevolji velikoj’ za Židove. Čitava religiozna i politička struktura židovskog sustava, s jeruzalemskim hramom kao središtem, bila je uništena i nikad više nije bila obnovljena.

3. Zašto je danas hitno da se obaziremo na Isusovo proročanstvo?

³ Razmotrimo sada okolnosti koje su bile povezane s prvim ispunjenjem Isusovog proročanstva. To će nam pomoći da bolje razumijemo današnje paralelno ispunjenje. Pokazat će nam koliko je sada hitno poduzeti odlučne mjere kako bismo preživjeli najveću od svih nevolja koja prijeti čitavom čovječanstvu (Rimljanima 10:9-13; 15:4; 1. Korinćanima 10:11; 15:58).

‘Kraj’ — kada?

4, 5. (a) Zašto su bogobojazni Židovi prvog stoljeća n. e. bili zainteresirani za proročanstvo iz Danijela 9:24-27? (b) Kako se to proročanstvo ispunilo?

⁴ Oko 539. godine pr. n. e., Božji je prorok Danijel dobio viziju o događajima koji će uslijediti tijekom zadnje “sedmice” razdoblja od ‘sedamdeset sedmica’ godinâ (Danijel 9:24-27, St). Te su “sedmice” započele 455. pr. n. e., kad je perzijski kralj Artakserks naredio ponovnu izgradnju grada Jeruzalema. Završna je “sedmica” počela s pojavom Mesije, Isusa Krista, prilikom njegovog krštenja i pomazanja godine 29. n. e.b Bogobojazni su Židovi prvog stoljeća n. e. bili potpuno svjesni tog vremenskog aspekta Danijelovog proročanstva. Naprimjer, s obzirom na mnoštva koja su se 29. n. e. okupljala da slušaju propovijedanje Ivana Krštavatelja, Luka 3:15 navodi: “Narod bješe u sumnji [“u iščekivanju”, NW] i pomišljahu svi u srcima svojijem za Ivana: da nije on Kr[i]st?”

⁵ Tijekom sedam godina 70. “sedmice”, posebna se naklonost trebala pružiti Židovima. Započevši 29. n. e., ona je obuhvaćala Isusovo krštenje i službu, njegovu žrtvenu smrt “u polovici sedmice” godine 33. n. e. i daljnju ‘polovicu sedmice’ sve do 36. n. e. Tijekom te “sedmice”, prilika da postanu Isusovi pomazani učenici pružena je isključivo bogobojaznim Židovima i židovskim prozelitima. Zatim su, godine 70. n. e., u vrijeme koje nije bilo unaprijed poznato, rimske legije pod Titom istrijebile otpadnički židovski sustav (Danijel 9:26, 27, St).

6. Kako je 66. n. e. ‘odvratna stvar’ krenula u akciju, i kako su reagirali kršćani?

⁶ Tako je židovsko svećenstvo, koje je oskvrnulo jeruzalemski hram i kovalo zavjeru da ubije Božjeg vlastitog Sina, bilo izbrisano. Zajedno s hramom uništeni su i nacionalni i plemenski zapisi. Odonda nijedan Židov nije mogao s pravom tražiti svećeničko niti kraljevsko nasljedstvo. Međutim, srećom su pomazani duhovni Židovi izdvojeni kao kraljevsko svećenstvo da ‘nadaleko objave odličnosti’ Jehove Boga (1. Petrova 2:9, NW). Kad je rimska vojska godine 66. n. e. prvi put opsjedala Jeruzalem te čak potkopala područje hrama, kršćani su prepoznali da je ta vojna snaga “mrzost opušćenja [‘odvratna stvar koja prouzročuje pustoš’, NW], o kojoj govori prorok Danijel, gdje stoji na mjestu svetome”. Poslušavši Isusovu proročansku zapovijed, kršćani su iz Jeruzalema i Judeje pobjegli u planinsko područje da bi bili zaštićeni (Matej 24:15, 16; Luka 21:20, 21).

7, 8. Koji su “znak” promatrali kršćani, ali što nisu znali?

⁷ Ti su vjerni židovski kršćani promatrali ispunjenje Danijelovog proročanstva te su bili očevici tragičnih ratova, gladi, pomora, potresa i bezakonja koje je Isus prorekao kao dio ‘znaka pošljetka vijeka’ (Matej 24:3). No je li im Isus rekao kada će Jehova uistinu izvršiti sud nad tim pokvarenim sustavom? Nije. Ono što je prorekao o vrhuncu svoje buduće kraljevske prisutnosti nesumnjivo se odnosilo i na ‘nevolju veliku’ prvog stoljeća: “O danu tome ili o času niko ne zna, ni angjeli koji su na nebesima, ni sin, do otac” (Marko 13:32).

⁸ Židovi su na temelju Danijelovog proročanstva mogli izračunati vrijeme kad će se Isus pojaviti kao Mesija (Danijel 9:25). Ipak o datumu izbijanja ‘nevolje velike’ koja je na koncu opustošila otpadnički židovski sustav stvari nisu bili obaviješteni. Tek nakon uništenja Jeruzalema i njegovog hrama shvatili su da se radilo o 70. godini n. e. Međutim, oni su bili svjesni Isusovih proročanskih riječi: “Ovaj naraštaj ne će proći dok se ovo sve ne zbude” (Matej 24:34). Na ovom se mjestu “naraštaj” očigledno upotrebljava drugačije nego u Propovjedniku 1:4, gdje se govori o naraštajima koji tijekom nekog vremenskog razdoblja jedan za drugim dolaze i odlaze.

“Ovaj naraštaj” — koji je to?

9. Kako leksikoni definiraju grčku riječ geneá?

⁹ Kako su četvorica apostola koja su s Isusom sjedila na Maslinskoj gori i čula njegovo proročanstvo o ‘pošljetku vijeka’ razumjela izraz “ovaj naraštaj”? U Evanđeljima je riječ “naraštaj” prijevod grčke riječi geneá, koju suvremeni leksikoni definiraju ovako: “Dosl[ovno] oni koji potječu od zajedničkog pretka” (Greek-English Lexicon of the New Testament od Waltera Bauera). “Ono što je rođeno, obitelj; (...) slijed članova rodoslovlja (...) ili ljudskog roda (...) ili čitave mase ljudi koje žive u isto vrijeme, Mat. 24:34; Marko 13:30; Luka 1:48; 21:32; Fil. 2:15, a naročito pripadnika židovskog roda koji žive u istom razdoblju” (W. E. Vineov Expository Dictionary of New Testament Words). “Ono što je rođeno, ljudi istog porijekla, obitelj; (...) čitava masa ljudi koji žive u isto vrijeme: Mt. xxiv. 34; Mk. xiii. 30; Lk. i. 48 (...) upotrebljava se ugl[avnom] u vezi s pripadnicima židovskog roda koji žive u istom razdoblju” (J. H. Thayerov Greek-English Lexicon of the New Testament).

10. (a) Koju identičnu definiciju iznose dva autoriteta navodeći Mateja 24:34? (b) Kako jedan teološki rječnik i neki prijevodi Biblije podupiru tu definiciju?

¹⁰ Dakle i Vine i Thayer citiraju Mateja 24:34 kad definiraju “ovaj naraštaj” (he geneá haúte) kao ‘masu ljudi koji žive u isto vrijeme’. Theological Dictionary of the New Testament (Teološki rječnik Novog zavjeta; 1964) potvrđuje ovu definiciju, navodeći: “Način na koji Isus upotrebljava izraz ‘naraštaj’ izražava njegovu obuhvatnu zamisao: on cilja na sve ljude i svjestan je njihove solidarnosti u grijehu.” Zaista, ‘solidarnost u grijehu’ bila je očita kod židovske nacije u vrijeme kad je Isus bio na Zemlji, baš kao što obilježava i današnji svjetski sustav.c

11. (a) Koji bi nas autoritet trebao prvenstveno voditi pri određivanju kako primijeniti izraz he geneá haúte? (b) Kako je taj autoritet koristio taj izraz?

¹¹ Naravno, kad kršćani proučavaju ovu temu oni svoje razmišljanje daju prvenstveno voditi načinom na koji su nadahnuti pisci Evanđelja upotrebljavali grčki izraz he geneá haúte, odnosno “ovaj naraštaj”, citirajući Isusove riječi. Izraz se uvijek upotrebljavao u negativnom smislu. Tako je Isus židovske vjerske vođe nazvao ‘zmijama, porodima aspidinim’ i zatim je rekao da će se nad ‘ovim rodom [‘naraštajem’, NW]’ izvršiti osuda Gehene (Matej 23:33, 36). Međutim, je li ta osuda bila ograničena na licemjerno svećenstvo? Ne, nipošto. Isusovi su učenici u nekoliko prilika čuli kako je on govorio o ‘ovom naraštaju’, primjenjujući taj izraz jednoobrazno u daleko širem smislu. U kojem smislu?

‘Ovaj zao naraštaj’

12. Kako je Isus, dok su ga njegovi učenici slušali, povezao ‘mnoštva’ i “ovaj naraštaj”?

¹² Godine 31. n. e., tijekom Isusove velike službe u Galileji i ubrzo nakon Pashe, njegovi su učenici čuli kako je rekao “ljudima [“mnoštvima”, NW]”: “Kakav ću kazati da je ovaj rod [“naraštaj”, NW]? On je kao djeca koja sjede po ulicama i viču svojijem drugovima, i govore: svirasmo vam, i ne igraste; žalismo vam se, i ne jaukaste. Jer Ivan [Krštavatelj] dodje, koji ni jede ni pije, a oni kažu: djavo je u njemu. Dodje sin čovječji [Isus], koji i jede i pije, a oni kažu: gle čovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima.” Tim se besprincipijelnim “mnoštvima” nije moglo ugoditi! (Matej 11:7, 16-19).

13. Koga je Isus, u prisutnosti svojih učenika, identificirao i osudio kao ‘ovaj zao naraštaj’?

¹³ Krajem 31. n. e., kad su Isus i njegovi učenici krenuli na svoje drugo propovjedničko putovanje po Galileji, “neki od književnika i farizeja” tražili su od Isusa neki znak. On je njima i “mnoštvima” koja su bila prisutna rekao: “Rod [“naraštaj”, NW] zli i preljubotvorni traži znak, i ne će mu se dati znak osim znaka Jone proroka. Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i sin čovječij u srcu zemlje tri dana i tri noći. (...) Tako će biti i ovome rodu [‘naraštaju’, NW] zlome” (Matej 12:38-46). Očigledno je ‘ovaj zao naraštaj’ obuhvaćao i vjerske vođe i ‘mnoštva’ koja nikad nisu shvatila znak koji se ispunio smrću i uskrsnućem Isusa.d

14. Koju su osudu nad saducejima i nad farizejima učenici čuli izgovarati Isusa?

¹⁴ Nakon Pashe 32. n. e., kad su Isus i njegovi učenici došli u galilejsko područje Magedan, saduceji i farizeji ponovno su od Isusa tražili znak. On im je ponovio: “Rod [“naraštaj”, NW] zli i kurvarski traži znak, i znak ne će mu se dati osim znaka Jone proroka.” (Matej 16:1-4). Ti su vjerski licemjeri kao vođe bezvjernih ‘mnoštava’ koje je Isus osudio kao ‘ovaj zao naraštaj’ zaista zaslužili najviše prijekora.

15. Kakav su susret s ‘ovim naraštajem’ imali Isus i njegovi učenici neposredno prije i neposredno poslije preobraženja?

¹⁵ Isus je pred kraj svoje službe u Galileji pozvao mnoštvo i svoje učenike k sebi i rekao: “Ko se postidi mene i mojijeh riječi u rodu [“naraštaju”, NW] ovome preljubotvornome i grješnom, i sin će se čovječij postidjeti njega” (Marko 8:34, 38). Mase nepokajničkih Židova onog vremena očigledno su sačinjavale ‘taj preljubotvoran i grešan naraštaj’. Nekoliko dana kasnije, nakon Isusovog preobraženja, Isus i njegovi učenici “dodjoše k narodu [“mnoštvu”, NW]” a jedan ga je čovjek zamolio da izliječi njegovog sina. Isus je komentirao: “O rode [“naraštaju”, NW] nevjerni i pokvareni! dokle ću biti s vama? dokle ću vas trpljeti?” (Matej 17:14-17; Luka 9:37-41).

16. (a) Kakvu je osudu nad ‘mnoštvima’ Isus ponovio u Judeji? (b) Kako je “ovaj naraštaj” počinio najgori od svih zločina?

¹⁶ Kad se, nakon Praznika sjenica 32. n. e., vjerojatno u Judeji, ‘narod [“mnoštva”, NW] skupio’ oko Isusa, on je ponovio svoju osudu nad njima, govoreći: “Rod [“naraštaj”, NW] je ovaj zao; ište znak, i ne će mu se dati znak osim znaka Jone proroka” (Luka 11:29). Na koncu, kad su religiozni vođe Isusa doveli pred sud, Pilat je ponudio da ga otpusti. Izvještaj kaže: “Glavari svećenički i starješine nagovoriše narod [“mnoštva”, NW] da ištu Barabu, a Isusa da pogube. (...) Reče im Pilat: a šta ću činiti s Isusom prozvanijem Kr[i]stom? Rekoše mu svi: da se razapne. Sudija pak reče: a kakvo je zlo učinio? A oni iz glasa povikaše govoreći: da se razapne.” Taj je ‘zao naraštaj’ tražio Isusovu krv! (Matej 27:20-25).

17. Kako su se neki od ‘ovog pokvarenog naraštaja’ odazvali na Petrovo propovijedanje na Pentekost?

¹⁷ Na taj je način ‘nevjerni i pokvareni naraštaj’, nahuškan od svojih vjerskih vođa, odigrao ključnu ulogu pri pogubljenju Gospodina Isusa Krista. Pedeset dana kasnije, na Pentekost 33. n. e., učenici su primili sveti duh i počeli govoriti različitim jezicima. Nakon što su čuli zvuk, “skupi se narod”, i apostol Petar ih je oslovio sa “ljudi Židovi i vi svi koji živite u Jeruzalemu”, govoreći: “Ovoga [Isusa] (...) preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste.” Kako su reagirali neki od tih slušalaca? “Ražali im se u srcu.” Petar ih je zatim pozvao da se pokaju. ‘Svjedočio je i molio ih govoreći: spasite se od ovoga pokvarenoga roda [“naraštaja”, NW].’ Odazivajući se, oko tri tisuće “rado primiše riječ njegovu [i] krstiše se” (Djela apostolska 2:6, 14, 23, 37, 40, 41).

“Ovaj naraštaj” identificiran

18. Na što ukazuje Isusovo dosljedno upotrebljavanje izraza “ovaj naraštaj”?

¹⁸ Koji je onda taj “naraštaj” na koji je Isus tako često ukazivao u prisutnosti svojih učenika? Kako su oni razumjeli njegove riječi: “Ovaj naraštaj ne će proći dok se ovo sve ne zbude”? Isus sasvim sigurno nije odstupao od svog uobičajenog korištenja izraza “ovaj naraštaj”, koji je dosljedno primjenjivao na mase suvremenika koje su zajedno sa svojim ‘slijepim vođama’ sačinjavale židovsku naciju (Matej 15:14). ‘Taj naraštaj’ proživio je sve nevolje koje je Isus prorekao i zatim je nestao u besprimjernoj ‘nevolji velikoj’ koja je zadesila Jeruzalem (Matej 24:21, 34).

19. Kada su i kako “nebo i zemlja” židovskog sustava prestali postojati?

¹⁹ Jehova je u prvom stoljeću sudio židovskom narodu. Pokajnički pojedinci, koji su iskazivali vjeru u Jehovinu milosrdnu pripremu preko Krista, spašeni su iz te ‘nevolje velike’. U skladu s Isusovim riječima, sve su se prorečene stvari dogodile i onda su “nebo i zemlja” židovskog sustava stvari — čitava nacija, sa svojim vjerskim vođama i zlim ljudskim društvom — prestali postojati. Jehova je izvršio presudu! (Matej 24:35; usporedi 2. Petrova 3:7).

20. Koja se pravovremena opomena s hitnošću odnosi na sve kršćane?

²⁰ Oni Židovi koji su obratili pažnju na Isusove proročanske riječi shvatili su da njihovo spasenje nije ovisilo o tome da pokušavaju izračunati trajanje jednog ‘naraštaja’ ili nekih datiranih “vremena i ljeta”, već o tome da budu odijeljeni od zlog naraštaja suvremenika i da revno izvršavaju Božju volju. Iako se zadnje riječi Isusovog proročanstva odnose na veće ispunjenje u naše vrijeme, židovski kršćani prvog stoljeća trebali su također slušati opomenu: “Stražite dakle jednako i molite se Bogu da biste se udostojili uteći od svega ovoga što će se zbiti, i stati pred sinom čovječijim” (Luka 21:32-36; Djela apostolska 1:6-8).

21. Kakav iznenadni razvoj događaja možemo očekivati u bliskoj budućnosti?

²¹ Danas je “veliki dan Gospodinov [blizu] i ide vrlo brzo” (Sofonija 1:14-18; Izaija 13:9, 13). Iznenada, u ‘dan i čas’ koji je sam Jehova unaprijed odredio, pustit će svoj gnjev na religiozne, političke i komercijalne elemente ovoga svijeta, kao i na tvrdoglave ljude koji sačinjavaju ovaj današnji ‘zli i preljubotvorni naraštaj’ (Matej 12:39; 24:36; Otkrivenje 7:1-3, 9, 14). Kako možeš biti spašen iz ‘nevolje velike’? Naš sljedeći članak odgovorit će na to te će prikazati veličanstvenu nadu za budućnost.

[Bilješke]

Kako bi odgovorio?

◻ Što učimo iz ispunjenja Danijela 9:24-27?

◻ Kako suvremeni leksikoni definiraju biblijsku upotrebu izraza “ovaj naraštaj”?

◻ Kako je Isus dosljedno upotrebljavao izraz “naraštaj”?

◻ Kako se Matej 24:34, 35 ispunio u prvom stoljeću?

[Slika na stranici 12]

Isus je “ovaj naraštaj” usporedio s mnoštvima neposlušne djece

[Slika na stranici 15]

Samo je Jehova unaprijed znao čas izvršenja suda nad zlim židovskim sustavom