Vršili su Jehovinu volju

Isus je provodio vrijeme s djecom

ISUSOVA troipogodišnja služba približavala se kraju. Uskoro će ući u Jeruzalem i umrijeti u jezivim mukama. Bio je itekako svjestan onog što je stajalo pred njim, jer je svojim učenicima rekao: “Sin čovječij [će se] predati u ruke ljudske, i ubiće ga” (Marko 9:31).

Isus je sigurno htio u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti svaki dan, svaki sat, svaki trenutak koji mu je preostao. Njegovim učenicima još uvijek je trebalo posvećivati pažnju. Isus je vidio da im je još potrebna snažna opomena s obzirom na potrebu za poniznošću i na uvijek prisutnu opasnost od spoticanja (Marko 9:35-37, 42-48). Također su trebali pouku u vezi s brakom, razvodom i samaštvom (Matej 19:3-12). Znajući da će uskoro umrijeti, Isus je nesumnjivo govorio svojim učenicima na jezgrovit način i s osjećajem hitnosti. Vrijeme je bilo jedan od presudnih faktora — a ta je činjenica još više naglasila koliko je značajno ono što je Isus zatim uradio.

Isus prima djecu

Biblijski izvještaj kaže: “Donošahu k njemu djecu da ih se dotakne.” Kad su učenici to vidjeli, odmah su počeli negodovati. Možda su smatrali da je Isus previše važan ili prezaposlen da bi se bavio djecom. Zamisli kako li su se onda učenici iznenadili kada se Isus razljutio na njih! “Pustite djecu neka dolaze k meni”, rekao im je. “I ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.” Zatim je Isus dodao: “Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, ne će ući u njega” (Marko 10:13-15).

Isus je kod djece zapazio divne osobine. Ona su obično radoznala i puna povjerenja. Ona će prihvatiti riječi svojih roditelja i čak će ih braniti pred drugom djecom. Njihova prijemljiva, poučljiva narav zavređuje da je oponaša svatko tko želi ući u Božje Kraljevstvo. Kao što je Isus rekao, ‘takovih je carstvo Božje’. (Usporedi Mateja 18:1-5.)

Ali Isus nije samo koristio ovu djecu radi usporedbe. Izvještaj jasno pokazuje da je Isus istinski volio biti s djecom. Marko izvještava da je Isus “zagrlivši ih metnu[o] na njih ruke te ih blagoslovi[o]” (Marko 10:16). Samo Markov izvještaj uključuje dirljivi detalj da je Isus ‘zagrlio djecu’.a Isus je tako nadmašio očekivanja odraslih, koji su doveli djecu Isusu da bi ih samo ‘dotaknuo’.

Kakvo je bilo značenje Isusovog ‘metanja [“polaganja”, NW] ruku’ na djecu? Ovdje nema nikakve naznake da se radilo o nekom religioznom obredu, kao što je krštenje. Dok je u nekim prilikama polaganje ruku označavalo davanje imenovanja, u drugim je naprosto značilo davanje blagoslova (1. Mojsijeva 48:14; Djela apostolska 6:6). Tako je možda i Isus jednostavno blagoslovio djecu.

U svakom slučaju, Marko koristi snažniju riječ za ‘blagoslov’ (kateulogéo), koja označava intenzivnu silu. To ukazuje na to da je Isus blagoslovio djecu s puno žara, nježno i usrdno. Jasno je da on nije gledao na djecu kao na neko breme koje oduzima puno vremena.

Pouka za nas

Način na koji je Isus postupao, kako s djecom tako i s odraslima, nije bio niti zastrašujuć niti ponižavajuć. “Mora da se često smiješio i radosno smijao”, stoji u jednom priručniku. Ne čudi da su se ljudi svake dobi osjećali ugodno u njegovom društvu. Razmišljajući o Isusovom primjeru, možemo se pitati: ‘Vide li me drugi kao pristupačnu osobu?’ ‘Djelujem li prezaposlen da bih se zamarao tuđim poslovima i brigama?’ Razvijanje iskrenog interesa za ljude potaknut će nas da dajemo sebe drugima, kao što je to Isus činio. Drugi će osjetiti naš iskreni interes i osjećat će se privučeni nama (Priče Salamunove 11:25).

Kao što pokazuje Markov izvještaj, Isus je volio biti u društvu djece. Po svemu sudeći, odvajao je vrijeme da bi ih promatrao dok se igraju, jer se u jednoj svojoj usporedbi osvrnuo na njihove igre (Matej 11:16-19). Možda su neka djeca koju je Isus blagoslovio bila premalena da bi mogla shvatiti tko je on i što je učio. Ali to kod njega nije prouzročilo osjećaj da trati svoje vrijeme. On je provodio vrijeme s djecom jer ih je volio. Moguće je da su mnoga djeca koju je Isus sreo za vrijeme svoje službe kasnije bila potaknuta odazvati se na njegovu ljubav, postavši njegovim učenicima.

Ako je Isus provodio vrijeme s djecom u presudnim posljednjim tjednima svog života, onda sigurno i mi možemo odvojiti vrijeme za njih u svom aktivnom vremenskom rasporedu. Posebno bismo trebali imati na umu one s posebnim potrebama, kao što su dječaci i djevojčice bez oca. Zaista, sva djeca uživaju kad im se posvećuje pažnja, a i Jehovina je želja da im u najvećoj mogućoj mjeri pružimo svoju ljubav i pomoć (Psalam 10:14, NW).

[Bilješka]