Isus je zatim naveo još jednu usporedbu, ovaj put kako bi pokazao da problem vjerskih vođa nije bio samo u tome što su zanemarili službu Bogu nego i u tome što su bili zli. Ispričao je: “Neki je čovjek zasadio vinograd i postavio ogradu oko njega, iskopao mjesto za vinski tijesak te podigao stražarsku kulu. I dao ga je u zakup vinogradarima te otputovao u tuđinu. Kad je došlo vrijeme, poslao je roba k vinogradarima da uzme od njih dio uroda vinogradskoga. Ali oni su ga uhvatili, istukli i poslali natrag praznih ruku. Poslao im je i drugog roba. Njemu su razbili glavu i osramotili ga. Poslao je i trećega, a njega su ubili. Tako i mnoge druge, od kojih su neke istukli, a neke poubijali” (Marko 12:1-5).

Jesu li Isusovi slušatelji shvatili poruku? Neki od njih možda su se sjetili prijekornih riječi proroka Izaije: “Vinograd Jehove nad vojskama dom je Izraelov, ljudi su Judini nasad koji je volio. Pravdi se nadao, a, evo, zakon se krši!” (Izaija 5:7). Isus se u svojoj usporedbi poslužio istom slikom. Vlasnik vinograda bio je Jehova, a vinograd je predočavao izraelski narod, koji je bio “ograđen”, odnosno zaštićen, Božjim Zakonom. Jehova je slao svoje proroke kako bi poučavao narod i pomagao mu da donosi dobre plodove.

Tim su riječima nesvjesno osudili sami sebe budući da su i oni bili među “vinogradarima” koji su obrađivali Jehovin “vinograd”. Jehova je od njih s pravom očekivao dobar urod, odnosno da pokažu vjeru u njegovog Sina, obećanog Mesiju. Isus je pogledao vjerske vođe i rekao im: “Zar nikad niste čitali ove riječi iz Pisma: ‘Kamen koji su graditelji odbacili postao je glavni kamen ugaoni. Jehovino je to djelo, divno je to u očima našim’?” (Marko 12:10, 11). A onda im je bez uvijanja rekao: “Kraljevstvo Božje uzet će se od vas i dat će se narodu koji donosi plodove njegove” (Matej 21:43).