Što te motivira da služiš Bogu?
“Ljubi Gospodina Boga svojega svijem srcem svojijem i svom dušom svojom i svijem umom svojijem i svom snagom svojom” (MARKO 12:30).
1, 2. Kakve se uzbudljive stvari postižu u vezi s djelom propovijedanja?
PRAVA vrijednost automobila ne ovisi isključivo o njegovoj vanjštini. Sloj boje može poboljšati njegov vanjski izgled, a lijepa aerodinamična linija može privući potencijalnog kupca; no daleko su važnije stvari koje se ne mogu vidjeti na prvi pogled — motor koji pokreće vozilo te svi drugi uređaji koji njime upravljaju.
2 Slično je i sa službom nekog kršćanina Bogu. Jehovini svjedoci obiluju bogougodnim djelima. Svake godine više od milijardu sati provode propovijedajući dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Osim toga, vode milijune biblijskih studija i broj krštenih dostiže stotine tisuća. Ako si objavitelj dobre vijesti, imao si udjela — iako naizgled neznatnog — u ovim uzbudljivim statistikama. I možeš biti uvjeren da ‘Bog nije nepravedan da zaboravi djelo tvoje i trud ljubavi koju si pokazao u ime njegovo’ (Jevrejima 6:10).
3. Što bi, pored djela, trebalo živo zanimati kršćane, i zašto?
3 Međutim, prava vrijednost naše službe — bilo zajedničke bilo pojedinačne — ne procjenjuje se samo po brojkama. Kao što je rečeno Samuelu, “čovjek gleda što je na očima, a Gospodin gleda na srce” (1. Samuelova 16:7). Da, kod Boga vrijedi ono što smo u nutrini. Istina, djela su bitna. Djela odanosti Bogu ukrašavaju Jehovinu pouku i privlače potencijalne učenike (Matej 5:14-16; Titu 2:10; 2. Petrova 3:11). Ipak, naša djela ne otkrivaju sve. Uskrsnuli Isus imao je razloga za zabrinutost zbog skupštine u Efezu — iako je bila na glasu zbog dobrih djela. “Znam tvoja djela”, rekao im je. “No imam na tebe, što si ljubav svoju prvu ostavio” (Otkrivenje 2:1-4).
4. (a) Kako bi naša služba Bogu mogla postati nekom uobičajenom dužnošću? (b) Zašto je potrebno izvršiti samoispitivanje?
4 Postoji jedna opasnost. Nakon određenog vremena, naša bi služba Bogu mogla postati nekom uobičajenom dužnošću. Jedna je to kršćanka ovako opisala: “Išla sam u službu, na sastanke, proučavala sam, molila sam se — no sve sam to radila mehanički, a da ništa nisam osjećala.” Naravno, Božji sluge zaslužuju pohvalu kad se naprežu unatoč tome što se osjećaju ‘oborenima’ ili ‘potištenima’ (2. Korinćanima 4:9; 7:6; St). Ipak, kad naša kršćanska rutina postane kolotečinom, tada trebamo, takoreći, zaviriti u motor. Čak i najbolji automobili trebaju periodično održavanje; slično tome, svi kršćani trebaju redovito izvršavati samoispitivanje (2. Korinćanima 13:5). Drugi mogu vidjeti ono što radimo, no oni ne mogu vidjeti što pokreće naša djela. Stoga bi se svaki od nas trebao pozabaviti pitanjem: ‘Što me motivira da služim Bogu?’
Prepreke ispravnoj motivaciji
5. Koja je zapovijed prema Isusovim riječima prva od svih?
5 Kad su ga upitali koji je od zakona koje je dobio Izrael prvi od svih, Isus je citirao zapovijed koja se nije usredotočivala na vanjsku pojavnost, već na unutarnji motiv: “Ljubi Gospodina Boga svojega svijem srcem svojijem i svom dušom svojom i svijem umom svojijem i svom snagom svojom” (Marko 12:28-30). Isus je time pokazao što treba biti pokretačka snaga naše službe Bogu — ljubav.
6, 7. (a) Na koji način Sotona podmuklo napada obiteljski krug, i zašto? (2. Korinćanima 2:11). (b) Kako može odgoj utjecati na nečiji stav prema božanskom autoritetu?
6 Sotona želi osujetiti našu sposobnost razvijanja prijeko potrebnog svojstva ljubavi. Jedna od metoda kojom se služi da bi to postigao jest napad na obiteljski krug. Zašto? Jer se tu stvaraju naši prvi i najdugotrajniji dojmovi o ljubavi. Sotona dobro pozna biblijsko načelo da nam ono što smo naučili kao djeca može biti od koristi kao odraslima (Priče Salamunove 22:6). Podmuklo nastoji u rano doba iskriviti naš pojam o ljubavi. Kao “Bog svijeta ovoga”, Sotona vidi da njegovim namjerama dobro služi kad mnogi odrastaju u domovima koji nisu luke ljubavi već bojna polja gorčine, srdžbe i pogrdnog govora (2. Korinćanima 4:4; Efežanima 4:31, 32; 6:4, NW fusnota; Kološanima 3:21).
7 U knjizi Obiteljski život učiniti sretnim napominje se da način na koji otac udovoljava svojoj roditeljskoj ulozi “može utjecati na kasnije stanovište djeteta prema autoritetu — bilo ljudskom bilo Božjem”.a Jedan kršćanin, odgajan čvrstom rukom strogog oca, priznaje: “Meni je lako biti poslušan Jehovi; ljubiti ga mnogo mi je teže.” Naravno, poslušnost je prijeko potrebna, jer je u Božjim očima “poslušnost (...) bolja od žrtve” (1. Samuelova 15:22). No što nam može pomoći da idemo dalje od puke poslušnosti i da kao motivirajuću silu iza našeg obožavanja razvijamo ljubav prema Jehovi?
“Ljubav koju ima Krist nagoni nas”
8, 9. Kako bi Isusova otkupna žrtva trebala pobuđivati našu ljubav prema Jehovi?
8 Najveći poticaj za razvijanje ljubavi od sveg srca prema Jehovi jest cijenjenje otkupne žrtve Isusa Krista. “Po tom se pokaza ljubav Božija k nama što Bog sina svojega jedinorodnoga posla na svijet da živimo krozanj” (1. Ivanova 4:9). Kad jednom shvatimo ovaj čin ljubavi i počnemo ga cijeniti, tada će to kao reakciju izazvati ljubav. “Mi ljubimo, jer je [Jehova] nas ljubio prije” (1. Ivanova 4:19, St).
9 Isus je spremno prihvatio svoju dodjelu da služi kao Spasitelj ljudskog roda. “Po tom poznasmo ljubav što on za nas dušu svoju položi” (1. Ivanova 3:16; Ivan 15:13). Isusova samopožrtvovna ljubav trebala bi u nama izazvati reakciju punu cijenjenja. Za ilustraciju: Pretpostavimo da te je netko spasio od utapanja. Da li bi mogao jednostavno otići kući, osušiti se i zaboraviti to? Naravno da ne bi! Osjećao bi se dužnikom osobe koja te spasila. Uostalom, duguješ joj zahvalnost za svoj život. Dugujemo li Jehovi Bogu i Isusu Kristu išta manje? Bez otkupnine, svaki bi se od nas, takoreći, utopio u grijehu i smrti. Umjesto toga, zbog ovog velikog čina ljubavi, imamo izgled da ćemo vječno živjeti na rajskoj Zemlji (Rimljanima 5:12, 18; 1. Petrova 2:24).
10. (a) Kako možemo otkupninu primijeniti na sebe osobno? (b) Kako nas ljubav koju ima Krist nagoni?
10 Meditiraj o otkupnini. Primijeni je osobno, kao što je to učinio Pavao: “Što sad živim u tijelu, živim vjerom sina Božijega, kojemu omiljeh, i predade sebe za mene” (Galaćanima 2:20). Takvo će razmišljanje pobuditi iskrenu motivaciju, jer je Pavao napisao Korinćanima: “Ljubav koju ima Krist nagoni nas, jer (...) on je umro za sve da oni koji žive ne žive više za sebe, nego za onoga koji je umro za njih i bio podignut” (2. Korinćanima 5:14, 15, NW). Jeruzalemska Biblija kaže da nas Kristova ljubav “obuzima”. Kad razmatramo Kristovu ljubav, ona nas nagoni, duboko potiče, čak obuzima. Ona dira naša srca i potiče nas na djelo. Kao što prijevod Johna B. Phillipsa parafrazira, “sam pokretač naših djela jest ljubav Kristova”. Bilo koja druga motivacija neće u nama stvoriti trajan plod, kao što pokazuje primjer farizeja.
“Čuvajte se kvasca farizejskoga”
11. Opiši kakav su stav farizeji imali prema djelima vjere.
11 Farizeji su obožavanje Boga lišili sve živosti. Umjesto da ističu ljubav prema Bogu, naglašavali su djela kao mjerilo duhovnosti. Zbog svoje preokupiranosti pojedinačnim pravilima izvana su izgledali pravednima, no iznutra su bili “puni kostiju mrtvačkijeh i svake nečistote” (Matej 23:27).
12. Kako su farizeji, nakon što je Isus izliječio jednog čovjeka, pokazali da su im srca odrvenila?
12 Isus je jednom prilikom samilosno izliječio čovjeka čija se ruka osušila. Kako li je taj čovjek morao biti sretan što je doživio trenutačno izlječenje od bolesti koja mu je nesumnjivo nanosila mnogo tjelesnih i emocionalnih neugodnosti! Ipak, farizeji se nisu radovali s njim. Umjesto toga, cjepidlačili su zbog formalnosti — zbog toga što je Isus pružio pomoć na sabat. Preokupirani svojim formalnim tumačenjem Zakona, farizeji su potpuno promašili duh Zakona. Ne čudi da je Isus bio ‘žalostan što su im onako srca odrvenila’! (Marko 3:1-5). Osim toga, svoje je učenike upozorio: “Čuvajte se kvasca farizejskoga i saducejskog” (Matej 16:6). Njihovi su postupci i stavovi u Bibliji razotkriveni za našu korist.
13. Kakvu pouku možemo izvući iz primjera farizeja?
13 Iz primjera farizeja učimo da trebamo imati razumno gledište o djelima. Doista, djela su prijeko potrebna, jer je “vjera bez dobrijeh djela mrtva” (Jakov 2:26). Međutim, nesavršeni su ljudi skloni prosuđivati druge na temelju onoga što rade umjesto na temelju onoga kakvi jesu. Ponekad možda čak i sami sebe prosuđujemo na takav način. Možemo postati opsjednuti vršenjem djela, kao da su ona jedini kriterij naše duhovnosti. Moglo bi se dogoditi da zaboravimo koliko je važno ispitati svoje motive. (Usporedi 2. Korinćanima 5:12.) Mogli bismo postati kruti formalisti koji ‘cijede komarca a kamilu proždiru’, držeći se slova zakona a istovremeno povređujući njegov duh (Matej 23:24).
14. U kom su pogledu farizeji bili poput nečiste čaše ili zdjele?
14 Ono što farizeji nisu shvatili jest činjenica da ako netko uistinu ljubi Jehovu, tada djela odanosti Bogu usljeđuju sama po sebi. Duhovnost izlazi iznutra prema van. Isus je strogo prekorio farizeje zbog njihovog naopakog razmišljanja u tom pogledu, rekavši: “Teško vama književnici i farizeji, licemjeri, što čistite spolja čašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde. Farizeju slijepi! očisti najprije iznutra čašu i zdjelu da budu i spolja čiste” (Matej 23:25, 26).
15. Navedi primjere koji pokazuju da Isus gleda dalje od vanjštine.
15 Vanjski izgled čaše, zdjele, ili čak neke zgrade ne otkriva više od toga. Isusovi su učenici bili zapanjeni ljepotom jeruzalemskog hrama, koji je Isus nazvao ‘hajdučkom pećinom’ zbog onoga što se događalo u njemu (Marko 11:17; 13:1). Ono što je vrijedilo za hram vrijedi i za milijune onih koji se izjašnjavaju kao kršćani, kao što pokazuje povijest nazovikršćanstva. Isus je rekao da će neke koji su u njegovo ime vršili “čudesa” presuditi kao one ‘koji čine bezakonje’ (Matej 7:22, 23). Suprotno tome, o udovici koja je kao prilog u hramu dala neznatan iznos rekao je: “Ova siromašna udovica metnu više od sviju koji meću u Božiju haznu. (...) Ona od sirotinje svoje metnu sve što imaše, svu hranu svoju” (Marko 12:41-44). Jesu li to nedosljedne presude? Ne, nipošto. Isus je u oba slučaja odražavao Jehovino gledište (Ivan 8:16). On je iza djela vidio motive te je prema tome sudio.
‘Svaki prema svojoj moći’
16. Zašto svoju djelatnost ne trebamo uvijek uspoređivati s djelatnošću nekog drugog kršćanina?
16 Ako su naši motivi ispravni, nema potrebe da se stalno uspoređujemo. Naprimjer, nadmetačko nastojanje da u službi utrošimo isto toliko vremena kao neki drugi kršćanin ili da u propovijedanju postignemo iste rezultate kao on donosi malo koristi. Isus je rekao da ljubimo Jehovu svim svojim srcem, umom, dušom i snagom — a ne onim nekog drugog. Sposobnosti, snaga i okolnosti svakog pojedinca razlikuju se. Ako to tvoja situacija dozvoljava, ljubav će te motivirati da u službi utrošiš puno vremena — možda da čak budeš punovremeni pionir. Međutim, ako se boriš s nekom bolešću, tada ćeš možda u službi utrošiti manje vremena nego što bi to želio. Nemoj biti obeshrabren. Vjernost Bogu ne mjeri se satima. Kad imaš čiste motive, imat ćeš razloga za radost. Pavao je napisao: “Svatko neka ispita sam svoje djelo pa će onda u samom sebi imati čime se dičiti, a ne u usporedbi s drugim” (Galaćanima 6:4, Duda-Fućak).
17. Ispričaj kratko svojim riječima parabolu o talentima.
17 Razmotri Isusovu parabolu o talentima, zapisanu u Mateju 25:14-30. Neki čovjek koji se spremao otputovati u inozemstvo sazvao je svoje robove i povjerio im svoju imovinu. “Jednome dakle dade pet talanta, a drugome dva, a trećemu jedan, svakome prema njegovoj moći.” Što je gospodar ustanovio kad se vratio kako bi sa svojim robovima sredio račune? Rob koji je dobio pet talenata zaradio je još pet. Slično tome, rob koji je dobio dva talenta zaradio je još dva. Rob koji je dobio jedan talenat zakopao ga je u zemlju i ništa nije radio kako bi povećao bogatstvo svog gospodara. Kako je gospodar procijenio situaciju?
18, 19. (a) Zašto gospodar nije usporedio roba koji je dobio dva talenta s robom koji je dobio pet talenata? (b) Što iz parabole o talentima učimo o pohvali i uspoređivanju? (c) Zašto je treći rob nepovoljno presuđen?
18 Kao prvo, razmotrimo robove koji su dobili pet, odnosno dva talenta. Svakome od ovih robova gospodar je rekao: “Dobro, slugo dobri i vjerni!” Da li bi on to rekao robu koji je dobio pet talenata a da je zaradio samo dva? Vjerojatno ne bi! S druge strane, robu koji je zaradio dva talenta nije rekao: ‘Zašto nisi zaradio pet? Pogledaj samo svog suroba koliko je za mene privrijedio!’ Ne, samilostan gospodar, koji predočava Isusa, nije uspoređivao. On je dodijelio talente “svakome prema njegovoj moći” te zauzvrat nije očekivao ništa više nego što je svaki mogao dati. Oba su roba dobila jednaku pohvalu, jer su oba cijelom dušom radila za svog gospodara. Svi mi možemo iz toga učiti.
19 Naravno, treći rob nije dobio pohvalu. Zapravo, izbačen je van u tamu. Budući da je dobio samo jedan talenat, od njega se nije ni očekivalo da ostvari toliko koliko je ostvario rob koji je dobio pet talenata. Međutim, on se nije ni trudio! Nepovoljna presuda donesena nad njime bila je konačna zbog ‘zlog i ljenivog’ stava njegovog srca, čime je pokazao pomanjkanje ljubavi prema svom gospodaru.
20. Kako Jehova gleda na naša ograničenja?
20 Jehova od svih nas očekuje da ga ljubimo svom svojom snagom, ipak, kako je samo dirljivo što on “zna gradju našu, opominje se da smo prah”! (Psalam 103:14). U Pričama Salamunovim 21:2 piše da “Gospodin ispituje srca” — a ne statistike. On razumije sva ograničenja kojima ne možemo vladati, bila ona financijske, tjelesne, emocionalne ili druge prirode (Izaija 63:9). Istovremeno, on od nas očekuje da na najbolji mogući način koristimo sredstva koja možda imamo. Jehova je savršen, no u ophođenju sa svojim nesavršenim obožavateljima, ne očekuje savršenost. On nije niti nerazuman u svojim postupcima niti nerealističan u svojim očekivanjima.
21. Kakvi dobri rezultati usljeđuju kad našu službu Bogu motivira ljubav?
21 Ljubiti Jehovu cijelim svojim srcem, dušom, umom i snagom “više vrijedi nego sve paljenice i druge žrtve” (Marko 12:33, St). Ako nas motivira ljubav, tada ćemo u Božjoj službi raditi sve što možemo. Petar je napisao da ako bogougodne osobine, uključujući ljubav, ‘jesu u nama, i množe se, ne će nas ostaviti lijene niti bez ploda u poznanju Gospodina našega Isusa Krista’ (2. Petrova 1:8).
[Bilješka]
a Izdao Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc.
Za ponavljanje
◻ Što bi trebala biti pokretačka snaga naše službe Bogu?
◻ Kako nas Kristova ljubav nagoni da služimo Jehovi?
◻ Čime ne bismo trebali biti preokupirani kao što su to bili farizeji?
◻ Zašto je nemudro stalno uspoređivati svoju službu sa službom nekog drugog kršćanina?
[Slike na stranici 16]
Sposobnosti, snaga i okolnosti svakog pojedinca razlikuju se