Pitanja čitalaca

Razumijem da se grčka riječ “tóte” (tada) koristi da bi se najavilo ono što slijedi. Zašto onda Matej 24:9 kaže: “Tada [“tóte”] će vas predati na muke”, dok paralelni izvještaj iz Luke 21:12 kaže: “A prije svega ovoga metnuće na vas ruke svoje i goniće vas”?

Točno je da se tóte može koristiti da bi se najavilo nešto što slijedi, nešto što je, takoreći, u redoslijedu. No ne trebamo razumjeti da je to jedina biblijska upotreba te riječi.

A Greek-English Lexicon of the New Testament and Other Early Christian Literature, Bauera, Arndta i Gingricha, pokazuje da se riječ tóte u Pismima koristi u dva osnovna smisla.

Jedan je “u to vrijeme”. To može biti “o prošlosti: tada”. Primjer koji se navodi je Matej 2:17: “Tada se zbi što je kazao prorok Jeremija.” Ovdje se ne govori o nečemu što je u slijedu, već se ukazuje na točno određeni trenutak u prošlosti, u to vrijeme. Slično tome, tóte se može koristiti “o budućnosti: tada”. Jedan primjer toga nalazi se u 1. Korinćanima 13:12: “Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada — licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!” (Duda-Fućak, naglašeno od nas). Pavao je tote ovdje upotrijebio u smislu ‘u tom budućem vremenu’.

Prema tom leksikonu, druga upotreba riječi tóte je “najaviti ono što slijedi u vremenu”. Ovaj leksikon daje mnoge primjere koji se nalaze u tri izvještaja o Isusovom odgovoru na pitanje apostolâ o znaku njegove prisutnosti.a Kao primjere za upotrebu tóte da bi se ‘najavilo ono što slijedi u vremenu’, leksikon je naveo Mateja 24:10, 14, 16, 30; Marka 13:14, 21 i Luku 21:20, 27. Razmatranje konteksta pokazuje zašto se s pravom može razumjeti da se radi o nečemu što dolazi kasnije u vremenu. A to je pomoć da se shvati smisao Isusovog proročanstva koje sadržava razvoj budućih događaja.

Međutim, ne trebamo zaključiti da se na svakom mjestu gdje se tóte pojavljuje u tim izvještajima obavezno mora najavljivati ono što slijedi u vremenu. Naprimjer, u Mateju 24:7, 8, čitamo da je Isus prorekao da će se podignuti nacija protiv nacije i da će biti nestašicâ hrane i potresi. Redak 9. nastavlja: “Tada će vas predati na muke, i pobiće vas, i svi će narodi omrznuti na vas imena mojega radi (naglašeno od nas).” Da li bi bilo razumno razumjeti da se svi prorečeni ratovi, nestašice hrane i potresi moraju dogoditi, i možda prestati, prije nego što bi moglo početi progonstvo?

To nije logično, niti je potvrđeno onime što znamo o ispunjenju u prvom stoljeću. Izvještaj iz knjige Djela apostolska otkriva da su članovi nove kršćanske skupštine, skoro odmah nakon što su počeli propovijedati, doživjeli ozbiljno protivljenje (Djela apostolska 4:5-21; 5:17-40). Sigurno ne možemo reći da su se svi ratovi, gladi i potresi o kojima je Isus govorio dogodili prije tog ranog progonstva. Baš suprotno, to progonstvo došlo je “prije” mnogih drugih stvari koje su bile prorečene, što je u skladu s onime kako je to Luka formulirao: “A prije svega ovoga metnuće na vas ruke svoje i goniće vas” (Luka 21:12, naglašeno od nas). To bi ukazivalo da se u Mateju 24:9, tóte koristi više u smislu “u to vrijeme”. Tokom perioda ratova, gladi i potresâ, ili u to vrijeme, Isusovi sljedbenici bit će proganjani.

[Bilješke]