Nije bila prestara da bi služila Jehovi
MNOGE ostarjele osobe misle kako u njihovim preostalim godinama ima malo nade za sreću. Jedna poznata starija glumica čak je rekla: “Upropastila sam si život i prekasno je da ga promijenim (...). Kada šetam sama, razmišljam o svom životu i nisam zadovoljna načinom na koji sam ga vodila (...). Svugdje sam nespokojna i ne mogu se smiriti.”
Jedna ostarjela žena koja je živjela prije gotovo 2 000 godina nije imala taj problem. Bila je 84-godišnja udovica, ali je bila aktivna, sretna i uživala je Božju naklonost. Zvala se Ana, i imala je poseban razlog za radost. Što je to bilo?
“Nije ostavljala hrama”
Evanđelist Luka upoznaje nas s Anom. “I”, kaže on, “bješe Ana proročica, kći Fanuelova, od koljena Aserova” u Izraelu. Kao proročica, imala je dar Božjeg svetog duha, ili aktivne sile, u posebnom smislu. A Ana je jednom značajnom zgodom imala veličanstvenu priliku da proriče.
Luka izvještava: “Ona je ostarjela, a sedam je godina živjela s mužem od djevojaštva svojega. I udova oko osamdeset i četiri godine” (Luka 2:36, 37). Vjerojatno je Ana postala udovica kad je bila prilično mlada. Obudovjele kršćanske žene, bez obzira na starost, znaju kako je bolno kad smrt odnese voljenog supruga. Međutim, poput mnogih boguodanih žena naših dana, Ana nije dozvolila da ovo žalosno iskustvo zaustavi njenu službu Bogu.
Luka nam kaže da Ana “nije ostavljala hrama” u Jeruzalemu (Luka 2:37, St). Jako je cijenila blaženstvo koje je proizašlo iz službe u kući Božjoj. Njezina su postupanja otkrivala da je, poput psalmista-kralja Davida, molila Jehovu samo jedno. A što je to bilo? David je pjevao: “Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u domu Jahvinu, sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam” (Psalam 27:4, St). I u tom pogledu je Ana poput današnjih kršćanskih žena, koje nalaze radost u tome da budu redovito prisutne na Jehovinom mjestu obožavanja.
Ana je dan i noć prinosila svetu službu Jehovi. Činila je to s “postom i molitvama”, očitujući žalost i gorljivu čežnju (Luka 2:37). Stoljetna podjarmljenost Židova neznabožačkim silama, zajedno sa sve gorim religioznim stanjem koje se proširilo do hrama i svećenstva, mogla je doprinijeti Aninom pošćenju i molitvama Jehovi Bogu. Ali ona je također imala razloga da bude sretna, osobito zbog nečeg neuobičajenog, što se dogodilo jednog doista značajnog dana 2. godine pr. n. e.
Neočekivani blagoslov
Tog veoma značajnog dana, njegova majka Marija i njegov poočim Josip donijeli su djetešce Isusa u jeruzalemski hram. Vremešni Šimun vidio je bebu i izgovorio tom prilikom proročanske riječi (Luka 2:25-35). Ana je kao i obično bila u hramu. “I ona”, izvještava Luka, “u taj čas dodje” (Luka 2:38). Kako je Ana samo morala biti uzbuđena kad su njene ostarjele oči ugledale budućeg Mesiju!
Četrdeset dana ranije, Božji anđeo zapanjio je pastire blizu Betlehema riječima: “Gle, javljam vam veliku radost, koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi spas, koji je Kr[i]st Gospodin, u gradu Davidovu.” Mnoštvo nebeske vojske hvalilo je Jehovu i dodalo: “Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, medju ljudima dobra volja” (Luka 2:8-14). Slično tome je Ana sada bila potaknuta da svjedoči o Onome tko će biti Mesija!
Gledajući bebu Isusa, Ana “hvaljaše Gospodina i govoraše za njega svima koji čekahu spasenja u Jeruzalemu” (Luka 2:38). Poput ostarjelog Šimuna, koji je isto imao prednost vidjeti djetešce Isusa u hramu, ona je bez sumnje čeznula za obećanim Osloboditeljem, molila se za njega i čekala ga. Dobra vijest da je to Isus, bila je odveć dobra da bi je ona zadržala za sebe.
Iako Ana možda nije očekivala da će biti živa kada Isus naraste, što je učinila? Radosno je svjedočila drugima o oslobođenju koje je trebalo uslijediti kroz taj dolazak Mesije.
Anin divan primjer
Koliko bi religioznih ljudi svijeta u starosti od 84 godine dalo takvo svjedočanstvo ili nastavilo dan i noć prinositi obožavanje? Vjerojatno bi tražili mirovinu godinama ranije. Ana i Šimun bili su drugačiji. Postavili su izvanredne primjere za sve ostarjele sluge Jehove. Zaista, ljubili su Jehovin dom obožavanja i hvalili ga svim srcem.
Ana nam je divan primjer boguodane udovice. Ustvari, Lukin opis ove ponizne ostarjele žene dobro se slaže s preduvjetima zaslužne udovice izloženim u 1. Timoteju 5:3-16. Tamo je apostol Pavao rekao da takva udovica “živi u molitvama i u moljenju dan i noć”, da je “jednome mužu žena” i ‘ide za svakim dobrim djelom’. Ana je bila takva žena.
Danas nalazimo vjerne ostarjele udovice koje dan i noć prinose svetu službu Bogu u tisućama skupština Jehovinih svjedoka širom svijeta. Koliko samo cijenimo to što u našoj sredini imamo ove današnje “Ane”!
Čak i u poodmakloj dobi, muškarci i žene mogu se predati Bogu i simbolizirati to krštenjem u vodi. Ostarjeli nikada nisu prestari da služe Jehovi i svjedoče o Mesijanskom Kraljevstvu koje je sad uspostavljeno na nebu, a koje će uskoro donijeti bogate blagoslove poslušnom čovječanstvu. Vremešne osobe koje sada prinose svetu službu Bogu mogu posvjedočiti da je Jehovin blagoslov na njima, upravo kao što je Ana stoljećima ranije bila osobito blagoslovljena. Nije bila prestara da bi služila Jehovi i hvalila njegovo sveto ime — a to nisu niti oni.