Bio je Mesijin prethodnik

ŠIROK kožni pojas naglašavao je njegov preplanuli ten. Odjeven u haljinu od devine dlake, zaista je izgledao kao prorok. Mnoge je privukao na rijeku Jordan. Tamo je ovaj očaravajući čovjek odvažno objavio da je spreman krstiti pokajničke grešnike.

Ljudi su bili zapanjeni! Tko je bio taj čovjek? Što je bio njegov cilj?

Isus Krist je rekao o njemu: “Šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem i više od proroka. (...) Ni jedan izmedju rodjenijeh od žena nije izišao veći od Ivana krstitelja” (Matej 11:9-11). Zašto je Ivan bio tako izuzetan čovjek? Zato što je bio Mesijin prethodnik.

Njegova misija bila je prorečena

Više od 700 godina prije Ivanovog rođenja, Jehova je obznanio da će on vikati u pustoši: “Pripravite u pustinji put Gospodinov, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu” (Izaija 40:3; Matej 3:3). Preko 400 godina prije Ivanovog rođenja, Svemoćni Bog je objavio: “Evo, ja ću vam poslati Iliju proroka prije nego dodje veliki i strašni dan Gospodinov” (Malahija 4:5). To što se Ivan Krstitelj rodio oko šest mjeseci prije Isusa nije bio puki slučaj, niti se to dogodilo jednostavno prirodnim tokom. Poput rođenja obećanog djeteta Izaka, i Ivanovo je rođenje bilo čudo, jer su oba njegova roditelja, Zaharija i Elizabeta, prošli prirodnu dob za rađanje djece (Luka 1:18).

Još prije njegovog začeća, anđeo Gabrijel otkrio je Ivanov zadatak, djelo i način života. Ivan će Ilijinom snagom i duhom odvraćati nepokorne od puta smrti i pripremiti ih da prihvate Isusa kao Mesiju. Ivan je od rođenja trebao biti nazirej, potpuno odan Bogu, i nije smio piti ni vino ni žestoko piće. Štoviše, njegova se hrana u pustinji sastojala od ‘skakavaca i divljeg meda’ (Marko 1:6; 4. Mojsijeva 6:2, 3; Luka 1:13-17). Ivan je poput Samuela od djetinjstva bio određen za slavnu službu Najvišeg Boga (1. Samuelova 1:11, 24-28).

Bog je čak odabrao i ime Ivan. Hebrejsko ime prevedeno “Ivan” znači “Jehova je pokazao naklonost; Jehova je bio milostiv”.

Kad je dijete osmog dana bilo obrezano, njegov je otac Zaharija bio nadahnut od Boga da izjavi: “I ti, dijete, nazvaćeš se prorok najvišega; jer ćeš ići naprijed pred licem Gospodinovim da mu pripraviš put; da daš razum spasenja narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh, po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine” (Luka 1:76-78). Javna služba trebala je biti najvažnija stvar u Ivanovom životu. U usporedbi s njom, sve su druge stvari bile nevažne. Stoga Pisma obrađuju prvih 30 godina Ivanovog života u jednom jedinom retku: “A dijete rastijaše i jačaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izraelu” (Luka 1:80).

Glas u pustinji

Petnaeste godine vladanja cezara Tiberija, kad je Poncije Pilat bio namjesnik u Judeji, Ivan Krstitelj pojavio se u pustoši sa zapanjujućom porukom: “Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko” (Matej 3:2; Marko 1:4; Luka 3:1, 2). To je djelovalo otrežnjavajuće na stanovništvo cijelog područja. Ta odvažna izjava dirnula je srca ljudi koji su čeznuli za sigurnom nadom. Ivanova je objava također bila izazov za poniznost neke osobe jer je zahtijevala iskreno pokajanje. Njegova iskrenost i uvjerljivost potakle su mnoštva poštenih i iskrenih ljudi da ga smatraju čovjekom kojeg je poslao Bog.

Glas o Ivanu brzo se širio. Lako ga se po njegovoj odjeći i odanosti moglo prepoznati kao Jehovinog proroka (Marko 1:6). Čak su svećenici i Leviti putovali iz Jeruzalema kako bi saznali što je izazvalo tako velik interes. Pokajanje? Zašto i zbog čega? Tko je taj čovjek? Željeli su to znati. Ivan je objasnio: “Ja nijesam Kr[i]st. I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reče: nijesam. Jesi li prorok? i odgovori: nijesam. A oni mu rekoše: ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe? Reče: ja sam glas onoga što viče u pustinji: poravnite put Gospodinov; kao što kaza Izaija prorok. I bijahu poslanici od farizeja, i zapitaše ga govoreći mu: za što dakle kršćavaš kad ti nijesi Kr[i]st ni Ilija ni prorok?” (Ivan 1:20-25).

Pokajanje i krštenje bili su neophodni koraci za one koji će ući u Kraljevstvo. Stoga je Ivan odgovorio: ‘Pokajničke grešnike ja krstim vodom, no zamnom ide jači od mene koji će vas krstiti svetim duhom i ognjem. Ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj. Pazite! On ima lopatu u ruci svojoj i skupiće pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će sažeći ognjem’ (Luka 3:15-17; Djela apostolska 1:5). Zaista, sveti duh dobivaju Mesijini sljedbenici, no njegovi će neprijatelji biti uništeni ognjem.

“Svi” upozoreni

Mnogi iskreni Židovi bili su duboko dirnuti Ivanovim riječima i javno su priznali svoj grijeh nevjere prema savezu Zakona. Dozvolivši Ivanu da ih krsti u rijeci Jordan, oni su javno pokazali svoje pokajanje (Matej 3:5, 6). Zbog toga su imali ispravan stav srca koji im je omogućio da prihvate Mesiju. Utažujući njihovu žeđ za spoznajom Božjih pravednih zahtjeva, Ivan ih je spremno poučavao kao svoje učenike, i čak ih je učio kako da se mole (Luka 11:1).

Apostol Ivan pisao je u vezi s ovim Mesijinim prethodnikom ovako: “Ovaj dodje za svjedočanstvo da svjedoči za vidjelo da svi vjeruju krozanj” (Ivan 1:7). Stoga su svi ljudi došli da bi slušali Ivana Krstitelja dok je ‘propovijedao krštenje pokajanja svemu narodu Izraelovu’ (Djela apostolska 13:24). Opominjao je sakupljače poreza da se ne služe iznuđivanjem. Upozoravao je vojnike da nikoga ne napadaju niti da ne podižu lažne optužbe. A naoko pobožnim, licemjernim farizejima i saducejima je rekao: “Porodi aspidini! ko kaza vama da bježite od gnjeva koji ide? Rodite dakle rod dostojan pokajanja. I ne mislite i ne govorite u sebi: imamo oca Abrama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Abramu” (Matej 3:7-9; Luka 3:7-14).

Kao klasa, religiozni vođe Ivanovog vremena nisu mu htjeli vjerovati i lažno su ga optužili da je demoniziran. Odbacili su put pravednosti koji vodi u vječni život. S druge strane, grešni poreznici i bludnice koji su vjerovali Ivanovom svjedočenju pokajali su se i krstili. S vremenom su prihvatili Isusa Krista kao Mesiju (Matej 21:25-32; Luka 7:31-33).

Mesija je predstavljen

Šest mjeseci — od proljeća do jeseni 29. n. e. — Božji vjerni svjedok Ivan usmjeravao je pažnju Židova na dolazećeg Mesiju. Došlo je vrijeme da se pojavi mesijanski Kralj. No, kad se pojavio, sišao je na onu istu rijeku Jordan i tražio da bude kršten. Ivan je u početku prosvjedovao, no zatim je popustio. Zamisli njegovu radost kad se sveti duh spustio na Isusa i kad se čuo Jehovin glas koji je izrazio odobravanje Svom Sinu (Matej 3:13-17; Marko 1:9-11).

Ivan je bio prvi koji je priznao Isusa kao Mesiju, i predstavio je svoje učenike tom Pomazaniku. “Gle”, rekao je Ivanu, “jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta.” Također je izjavio: “Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide čovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh; nego da se javi Izraelu za to ja dodjoh da krstim vodom” (Ivan 1:29-37).

Ivanovo se djelo nastavilo oko šest mjeseci paralelno s Isusovom službom. Svaki od njih razumio je djelo koje je izvršavao onaj drugi. Ivan se smatrao ženikovim prijateljem i radovao se kad je vidio da Krist raste dok su se on i njegovo djelo smanjivali (Ivan 3:22-30).

Isus je na Ivana ukazivao kao na svog prethodnika predočenog Ilijom (Matej 11:12-15; 17:12). Jednom je prilikom Isus rekao: “Zakon i proroci su do Ivana; odsele se carstvo Božije propovijeda evangjeljem, i svaki navaljuje da udje u njega” (Luka 16:16).

Vjeran do kraja

Ivan je bio uhapšen i zatvoren jer je odvažno objavljivao istinu. Čak nije izbjegavao odgovornost da razotkrije grijeh kralja Iruda. Prestupivši Božji zakon, taj je kralj živio u preljubi i grijehu s Irudijadom, ženom vlastitog brata. Ivan je govorio otvoreno tako da se taj čovjek mogao pokajati i dobiti Božju milost.

Kakav je samo primjer vjere i ljubavi bio Ivan! Pod cijenu osobne slobode dokazao je vjernost Jehovi Bogu i ljubav prema bližnjima. Nakon što je proveo godinu dana u zatvoru, Ivanu je bila odrubljena glava kao rezultat đavolski nadahnutog plana koji je smislila zla Irudijada, jer se ‘rasrdila na njega’ (Marko 6:16-19; Matej 14:3-12). No, Mesijin je prethodnik održao svoju besprijekornost prema Jehovi i uskoro će biti uskrsnut iz mrtvih kako bi uživao život u Božjem novom svijetu pravednosti (Ivan 5:28, 29; 2. Petrova 3:13).