Bili su nagrađeni jer su hodili u nedužnosti

JEHOVA blagoslivlja i nagrađuje svoje vjerne sluge. Možda moraju neko vrijeme čekati da bi vidjeli ispunjenje Božjih nauma, ali kakva li je samo radost doživjeti njegov blagoslov!

To je bilo dobro predočeno prije nekih dvije tisuće godina u slučaju židovskog svećenika Zaharije i njegove žene Elizabete, oboje iz Aronove obitelji. Bog je obećao da će blagosloviti Izraelce potomstvom ako mu budu vjerno služili. Rekao je da su djeca nagrada (3. Mojsijeva 26:9; Psalam 127:3). Međutim, Zaharija i Elizabeta nisu imali djece a bili su prilično stari (Luka 1:1-7).

Pisma kažu da Zaharija i Elizabeta “bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodinovim bez mane” (Luka 1:6). Toliko su ljubili Boga da im nije bilo teško voditi pravedan način života i držati njegove zapovijesti (1. Ivanova 5:3).

Neočekivani blagoslovi

Vratimo se u kasno proljeće ili rano ljeto godine 3. pr. n. e. Herod Veliki vlada kao kralj u Judeji. Jednog dana svećenik Zaharija ulazi u Svetinju hrama u Jeruzalemu. Dok se ljudi izvan svetišta sakupljaju na molitvu, on prinosi kâd na zlatni oltar. To se vjerojatno smatra najčasnijom dnevnom službom i zato se čini nakon što je prinesena žrtva. Svećenik možda samo jednom u životu ima tu prednost.

Zaharija ne može vjerovati svojim očima. Pa Jehovin anđeo stoji s desne strane kadionog oltara! Ostarjeli svećenik se uznemiri i uplaši. Ali anđeo kaže: “Ne boj se, Zaharija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Elizabeta rodiće ti sina, i nadjeni mu ime Ivan.” Da, Jehova je čuo Elizabetine i Zaharijine usrdne molitve (Luka 1:8-13).

Anđeo dodaje: “I biće tebi radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rodjenju. Jer će biti veliki pred Bogom, i ne će piti vina i sikera; i napuniće se Duha svetoga još u utrobi matere svoje.” Ivan će cijelog života biti Nazirej ispunjen Božjim svetim duhom. Anđeo nastavlja: “I mnoge će sinove Izraelove obratiti ka Gospodinu Bogu njihovome; i on će naprijed doći pred njim u duhu i sili Ilij[i]noj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednikâ, i da pripravi Gospodinu narod gotov” (Luka 1:14-17).

Zaharija pita: “Po čemu ću ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita.” Anđeo odgovara: “Ja sam Gabrijel što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost. I evo, onijemićeš i ne ćeš moći govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim riječima koje će se zbiti u svoje vrijeme.” Kad Zaharija izlazi iz svetinje, ne može govoriti i ljudi shvaćaju da je vidio neki nadnaravni prizor. Može samo davati znakove, upotrebljavajući geste kako bi izrazio svoje misli. Po završetku svoje javne službe, vraća se kući (Luka 1:18-23).

Razlog za radost

Kao što je obećano, Elizabeta uskoro ima razlog za radovanje. Zatrudnjela je, odstranivši tako sramotu neplodnosti. Njena se rođakinja Marija također obradovala jer joj isti anđeo, Gabrijel, govori: “I evo zatrudnjećeš, i rodićeš sina, i nadjeni mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se sin najvišega, i daće mu Gospodin Bog prijesto Davida oca njegova.” Marija je spremna odigrati ulogu “sluškinje Gospodinove” (Luka 1:24-38).

Marija žuri u dom Zaharije i Elizabete u gradu koji se nalazi u brdima Judeje. Na zvuk Marijinog pozdrava, dijete u Elizabetinoj utrobi poskoči. Pod utjecajem Božjeg svetog duha Elizabeta glasno uzvikuje: “Blagoslovena si ti medju ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje. I otkud meni ovo da dodje mati Gospodina mojega k meni? Jer gle, kad dodje glas čestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj. I blago onoj koja vjerova; jer će se izvršiti što joj kaza Gospodin.” Marija reagira s velikom radošću. Ostaje kod Elizabete oko tri mjeseca (Luka 1:39-56).

Ivan je rođen

U određeno vrijeme je Elizabeti i Zahariji rođen sin. Osmog dana dijete je obrezano. Rođaci žele dječaka nazvati Zaharija, ali Elizabeta kaže: “Ne, nego da bude Ivan.” Da li se njen suprug, koji još uvijek ne može govoriti, slaže? On piše na pločici: “Ivan mu je ime.” Zahariji se jezik smjesta odriješi i on počinje govoriti, blagoslivljajući Jehovu (Luka 1:57-66).

Napunjen svetim duhom, radosni svećenik prorokuje. On govori kao da je obećani Osloboditelj — “rog spasenja u domu Davida” — već podignut u skladu s abrahamskim savezom o Sjemenu u kojem će se blagosloviti svi narodi (1. Mojsijeva 22:15-18). Kao Mesijin prethodnik, Zaharijin će vlastiti, čudom rođeni sin ‘ići naprijed pred licem Gospodinovim da dâ razum spasenja narodu njegovu’. Kako su prolazile godine, Ivan je rastao i jačao duhom (Luka 1:67-80).

Bogato nagrađeni

Zaharija i Elizabeta bili su lijep primjer vjere i strpljivosti. Nastavili su vjerno služiti Jehovi iako su morali čekati na Boga a njihovi najveći blagoslovi došli su tek kada su već bili poprilično u godinama.

Pa ipak, kakve li su blagoslove uživali Elizabeta i Zaharija! Pod utjecajem Božjeg duha, oboje su proricali. Imali su prednost postati roditeljima i podučavateljima Mesijinog prethodnika, Ivana Krstitelja. Osim toga, Bog ih je prosudio kao pravedne. Tako i danas oni koji slijede pobožan način života mogu imati pravedan položaj pred Bogom i primit će mnoge blagoslovljene nagrade zato što hode nedužno po zapovijedima Jehovinim.