Pitanja čitalaca

◼ Što je učinio Isus da svojim sljedbenicima “pripravi mjesto” na nebu?

Kratko prije uspostave Gospodinove večere rekao je Isus svojim vjernim apostolima da mora otići. S tim je naravno mislio da će se morati nakon svoje smrti kasnije toga dana i nakon svog uskrsnuća – uputiti u nebo. Petar ga je zatim upitao da li ga smije pratiti. Isus je odvratio: “Da se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga, i mene vjerujte. Mnogi su stanovi u kući oca mojega. A da nije tako, kazao bih vam: idem da vam pripravim mjesto. I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja” (Ivan 14:1-3).

Kakvi su se “stanovi” trebali pripremati za apostole? Neki su biblijski prevodioci za Ivana 14:2 izabrali prijevod koji zastupa misao da je Isus govorio o tome da apostoli na svom putu na nebo trebaju “počivališta”ili da će na nebu naići na više prostorija. Ali W. E. Vine piše za dotičnu grčku riječ: “Ništa kod ove riječi ne ukazuje na pojedinačne odjele na nebu, niti nagovještava prolazna počivališta “na putu”. Riječ jednostavno označava mjesto na kojem se živi.”Isus im je, dakle, obećao prebivališta u duhovnom području, na nebu, kamo se uputio da bude kod svog Oca (Efežanima 1:20; 1. Petrova 1:4; 3:21, 22)

Ali, na koji bi način Isus pripremio svojim sljedbenicima takve stanove? Nakon što je umro žrtvenom smrću, uputio se na nebo da bi prinio Bogu vrijednost svoje životne krvi. Iz toga bi u prvom redu trebali izvući korist oni koji će biti pozvani da budu sunasljednici nebeskog života. Apostol Pavao je pisao: “Jer Krist ne uđe u rukotvorenu svetinju, koja je prilika prave, nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božjim za nas” (Jevrejima 9:12, 24-28; Rimljanima 6:5; 8:17). Kad je, dakle, Isus objasnio apostolima da ide da im “pripravi mjesto”, sigurno je mislio na to da se “pokaže pred licem Božjim za njih”. Tek nakon toga mogli su ga oni ili drugi ljudi slijediti na nebo (Filipljanima 3:20, 21).

Je li Isus morao učiniti još druge stvari da im pripremi mjesto? U određeno je vrijeme preuzeo kraljevsku vlast, vodio rat protiv sotone i zbacio njega i njegove demone s neba (Otkrivenje 12:7-9). To se zbilo prije početka nebeskog uskrsavanja apostola i drugih pomazanika, koji su bili zaspali u smrt (1. Solunjanima 4:14-17). Da li je Isus uključio zbacivanje sotone s neba kad je govorio o tome da će svojim sljedbenicima “pripraviti mjesto”, to ne možemo reći.

Ne znamo ni da li je Isus trebao ispuniti još druge zadatke kojima je pomazanim kršćanima pripremio mjesto na nebu. Ali, barem možemo biti sigurni da je Isus pripremio put svojim pomazanim sljedbenicima tako što je pridonio vrijednost svoje “skupocjene krvi” (1. Petrova 1:19). Ona je tvorila temelj za sklapanje novog saveza između Jehove Boga i duhom pomazanih kršćana.