Gdje su mrtvi?
“ZEMLJA je trg; nebo je naš dom”, kaže narod plemena Yoruba iz zapadne Afrike. Ta se ideja ponavlja u mnogim religijama. Ona prenosi shvaćanje da je Zemlja poput trga koji nakratko posjećujemo a zatim ga napuštamo. Prema tom vjerovanju, nakon smrti odlazimo na nebo, naše pravo prebivalište.
Biblija doista uči da neki ljudi idu na nebo. Isus Krist je rekao svojim vjernim apostolima: “Mnogi su stanovi u kući oca mojega. (...) Idem da vam pripravim mjesto. I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja” (Ivan 14:2, 3).
Isusove riječi ne znače da svi dobri ljudi idu na nebo niti da je nebo dom čovječanstva. Neki su uzeti na nebo u povezanosti s vladavinom nad Zemljom. Jehova Bog je znao da ljudske vladavine nikad neće uspješno urediti stvari na Zemlji. Zbog toga je pripremio nebesku vladavinu, ili Kraljevstvo, koje će konačno preuzeti kontrolu nad Zemljom i pretvoriti je u Raj, kao što je to prvobitno naumio (Matej 6:9, 10). Isus će biti Kralj Božjeg Kraljevstva (Danijel 7:13, 14). Drugi će biti izabrani između ljudi kako bi vladali s njim. Biblija je prorekla da će oni koji budu uzeti na nebo biti ‘kraljevstvo i svećenici našem Bogu’ i da će ‘vladati kao kraljevi nad zemljom’ (Otkrivenje 5:10, NW).
Tko ide na nebo?
Kad uzmemo u obzir veliku odgovornost koju će imati ti nebeski vladari, ne iznenađuje da moraju udovoljiti strogim zahtjevima. Oni koji idu na nebo moraju imati točnu spoznaju o Jehovi i moraju ga slušati (Ivan 17:3; Rimljanima 6:17, 18). Od njih se zahtijeva da iskazuju vjeru u otkupnu žrtvu Isusa Krista (Ivan 3:16). Ali, uključeno je i više od toga. Mora ih pozvati i izabrati Bog preko svog Sina (2. Timoteju 1:9, 10; 1. Petrova 2:9). Osim toga, moraju biti kršteni kršćani koji su ‘nanovo rođeni’, rođeni Božjim svetim duhom (Ivan 1:12, 13; 3:3-6). Također moraju sačuvati besprijekornost prema Bogu do smrti (2. Timoteju 2:11-13; Otkrivenje 2:10).
Nebrojeni milijuni ljudi koji su živjeli i umrli nisu udovoljili tim zahtjevima. Mnogi nisu imali priliku učiti o pravom Bogu. Drugi nikad nisu čitali Bibliju i znaju malo ili ne znaju ništa o Isusu Kristu. Pa čak i danas među pravim kršćanima na Zemlji ima malo onih koje je Bog izabrao za nebeski život.
Zbog toga će biti relativno malen broj onih koji idu na nebo. Isus je ukazao na takve kao na “malo stado” (Luka 12:32). Kasnije je apostolu Ivanu bilo otkriveno da će biti samo 144 000 onih koji su “otkupljeni sa zemlje” da bi vladali s Kristom na nebu (Otkrivenje 14:1, 3; 20:6). U usporedbi s milijardama ljudi koji su živjeli na Zemlji, to je zaista malen broj.
Oni koji ne idu na nebo
Što se događa s onima koji ne idu na nebo? Muče li se na nekom mjestu vječnih muka, kako uče neke religije? Nikako ne, jer Jehova je Bog ljubavi. Roditelji puni ljubavi ne bacaju svoju djecu u vatru, pa tako ni Jehova na takav način ne muči ljude (1. Ivanova 4:8).
Velika većina onih koji su umrli ima u izgledu uskrsnuće u zemaljskom raju. U Bibliji se kaže da je Jehova stvorio Zemlju ‘za nastavanje’ (Izaija 45:18). Psalmist je izjavio: “Nebo je nebo Gospodinovo, a zemlju je dao sinovima čovječijim” (Psalam 115:16). Trajni dom za čovječanstvo bit će zemlja, a ne nebo.
Isus je prorekao: “Ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega, i izići će” (Ivan 5:27-29). Kršćanski apostol Pavao je potvrdio: “I imajući nadanje na Boga da će biti uskrsenje mrtvima, i pravednicima i grješnicima” (Djela apostolska 24:15). Isus je na mučeničkom stupu obećao život pokajničkom zločincu putem uskrsnuća u zemaljskom raju (Luka 23:43).
Dakle, u kakvom su sada stanju mrtvi koji će biti uskrsnuti za život na Zemlji? Jedan događaj iz Isusove službe pomaže nam odgovoriti na to pitanje. Njegov prijatelj Lazar je umro. Prije nego što ga je otišao uskrsnuti, Isus je rekao Svojim učenicima: “Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim” (Ivan 11:11). Tako je Isus usporedio smrt sa snom, dubokim snom bez sanjanja.
Oni koji spavaju u smrti
I drugi su reci u skladu s tom misli o spavanju u smrti. Oni ne uče da ljudi imaju besmrtnu dušu koja nakon smrti prelazi u duhovno područje. Umjesto toga, Biblija kaže: “Mrtvi ne znaju ništa (...). I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je (...). Jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš” (Propovjednik 9:5, 6, 10). Osim toga, psalmist je izjavio da se čovjek ‘vraća u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove’ (Psalam 146:4).
Ovi reci jasno govore da nas oni koji spavaju u smrti ne mogu ni vidjeti ni čuti. Ne mogu niti donijeti blagoslov niti nanijeti nesreću. Ne nalaze se na nebu niti prebivaju u društvu predaka. Oni su bez života, ne postoje.
U od Boga određeno vrijeme bit će oni koji sada spavaju u smrti, a koji su u njegovom sjećanju, probuđeni u život na rajskoj Zemlji. Bit će to Zemlja očišćena od zagađenja, nevolja i problema koje čovječanstvo sada doživljava. Kako li će to samo biti radosno vrijeme! U tom Raju imat će u izgledu vječni život, jer nam je u Psalmu 37:29 obećano: “Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj do vijeka.”
[Okvir na stranicama 6 i 7]
PRESTAO SAM OBOŽAVATI MRTVE
“Kao dječak, pomagao sam ocu dok je prinosio redovite žrtve svom pokojnom ocu. Jednom prilikom, nakon što se moj otac oporavio od strašne bolesti, vrač mu je rekao da u znak zahvalnosti zbog oporavka treba svom pokojnom ocu prinijeti na žrtvu kozu, jam, kola-orahe i piće. Također je ocu savjetovao da se obrati svojim umrlim precima kako bi spriječio daljnju bolest i nesreću.
Majka je nabavila sve što se tražilo za žrtvu, koju je trebalo prinijeti na grobu mog djeda. Grob se nalazio odmah pored naše kuće, u skladu s mjesnim običajem.
Bili su pozvani prijatelji, rođaci i susjedi da promatraju žrtvovanje. Moj otac, elegantno odjeven kako i pristoji toj prilici, sjedio je na stolici nasuprot žrtvenika na kojem je bilo poredano nekoliko kozjih lubanja koje su bile upotrijebljene u prijašnjim žrtvama. Moj je posao bio da natočim vino iz boce u malu čašu, koju sam dodao ocu. On ju je zatim izlio na zemlju u znak žrtve. Otac je tri puta zazivao ime svog oca i molio mu se za oslobođenje od buduće nesreće.
Bili su prineseni kola-orasi, a zaklan je i ovan, kojeg se zatim skuhalo i kojeg su jeli svi prisutni. I ja sam sudjelovao u jelu i plesao sam uz pjevanje i udaranje u bubnjeve. Otac je divno i živo plesao, iako je bio već stariji. U razmacima se molio svojim precima da blagoslove sve prisutne, dok su ljudi, uključujući i mene, odgovarali: Ise, što znači ‘neka bude tako’. Promatrao sam oca s velikim zanimanjem i divljenjem, te sam čeznuo za danom kad ću biti dovoljno star da prinosim žrtve mrtvim precima.
Usprkos mnogim prinesenim žrtvama, mir je još uvijek zaobilazio našu obitelj. Iako je majka imala tri preživjela sina, niti jedna od njene tri kćerke nije dugo živjela; sve su umrle još u djetinjstvu. Kad je majka ponovno zatrudnjela, otac je pripremio raskošne žrtve kako bi se dijete rodilo zdravo.
Majka je rodila još jednu djevojčicu. Dvije godine kasnije dijete se razboljelo i umrlo. Otac se savjetovao s vračem, koji mu je rekao da je neki neprijatelj odgovoran za tu smrt. Vrač je rekao da je za žrtvu potreban gorući komad drva, boca pića i mladi pas, kako bi se djetetova ‘duša’ osvetila. Goruće se drvo trebalo staviti na grob, piće poprskati po grobu, a mladog psa trebalo je živog zakopati blizu groba. To je trebalo probuditi dušu umrle djevojčice kako bi osvetila svoju smrt.
Ja sam na grob nosio bocu pića i goruće drvo, a otac je nosio štene koje je zakopao prema vračevim uputstvima. Svi smo vjerovali da će u roku od sedam dana duša umrle djevojčice uništiti osobu koja je uzrokovala njenu preranu smrt. Prošla su dva mjeseca a nije dojavljen niti jedan smrtni slučaj u susjedstvu. Bio sam razočaran.
U to sam vrijeme imao 18 godina. Ubrzo nakon toga sreo sam Jehovine svjedoke, koji su mi iz Pisama pokazali da mrtvi ne mogu živima činiti niti dobro niti zlo. Kako je spoznaja Božje riječi uhvatila korijen u mojem srcu, rekao sam ocu da ga više ne mogu pratiti kad prinosi žrtve mrtvima. U početku je bio ljut na mene zato što sam ga, kako je rekao, ostavio. Ali kad je uvidio da se ne želim odreći svoje novootkrivene vjere, više se nije suprotstavljao mojem obožavanju Jehove.
Svoje predanje simbolizirao sam krštenjem u vodi 18. travnja 1948. godine. Otada nastavljam služiti Jehovi s mnogo radosti i zadovoljstva, pomažući drugima da se oslobode obožavanja mrtvih predaka, koji nam ne mogu ni pomoći ni nauditi.” (Prilog J. B. Omiegbea, Benin City, Nigerija.)
[Slika na stranici 7]
Bit će velika radost kad mrtvi budu uskrsavali na rajskoj Zemlji