Trebaš li se moliti Isusu?

NEKI smatraju da je ispravno moliti se Isusu. U Njemačkoj se mnoge još kao djecu poučavalo da se prije jela trebaju prekrižiti i zahvaliti Isusu Kristu.

Prema Bibliji, Isus zaista zauzima vrlo visok položaj na nebu. Međutim, znači li to da mu se trebamo moliti? Možda si i ti među onima koji, iz ljubavi prema Isusu, njemu upućuju molitve, no što sâm Isus misli o takvim molitvama?

Kao prvo, zašto se uopće postavljaju ova pitanja? Zato što se u Bibliji govori da je Jehova Bog ‘slušač molitve’. Stoga ne iznenađuje što su se Božji sluge starog doba, kao što su bili Izraelci, molili samo Jehovi Bogu Svemoćnome (Psalam 5:1, 2; 65:2, NW).

Jesu li se stvari promijenile kad je Isus, Sin Božji, došao na Zemlju da bi oslobodio čovječanstvo od grijeha i smrti? Ne, molitve su se još uvijek upućivale Jehovi. Dok je bio na Zemlji, sâm Isus često se molio svom nebeskom Ocu i poučio je druge da tako čine. Pomisli samo na uzor-molitvu, koju se ponekad naziva Gospodinova molitva ili Očenaš, a koja je jedna od najpoznatijih molitvi na svijetu. Isus nas nije poučio da se molimo njemu; dao nam je sljedeći uzor: “Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje” (Matej 6:6, 9; 26:39, 42).

Razmotrimo sada temeljitije ovu temu tako da ispitamo što je ustvari molitva.

Što je molitva?

Svaka je molitva oblik obožavanja. The World Book Encyclopedia to potvrđuje, navodeći: “Molitva je jedan oblik obožavanja u kojem osoba može Bogu izreći odanost, zahvalnost, priznanje ili usrdnu molbu.”

Isus je jednom prilikom rekao: “U pismu stoji: poklanjaj se Gospodinu [“Jehovi”, NW] Bogu svojemu, i njemu jedinome služi.” Isus se držao temeljne istine da obožavanje — dakle i molitve — trebaju biti upućene samo njegovom Ocu, Jehovi Bogu (Luka 4:8; 6:12).

Priznavanje Isusa u našim molitvama

Isus je umro kao otkupna žrtva za čovječanstvo, Bog ga je uskrsnuo i uzvisio na viši položaj. Kao što možeš zamisliti, sve je to dovelo do promjene u vezi s prihvatljivim molitvama. Na koji način?

Apostol Pavao opisuje veliki utjecaj koji Isusov položaj ima na molitvu, govoreći: “Za to i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veće od svakoga imena. Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom; i svaki jezik da prizna da je Gospodin Isu[s Kri]st na slavu Boga oca” (Filipljanima 2:9-11).

Znače li riječi “da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno” (naglašeno od nas) da se njemu trebamo moliti? Ne. Taj grčki izraz ovdje uključuje “označavanje imena na temelju kojeg se ujedinjuju oni koji mu se klanjaju, u kojem je ujedinjeno sve (πᾶν γόνυ) obožavanje. Ime koje je dobio Isus potiče sve na ujedinjeno štovanje” (A Grammar of the Idiom of the New Testament, od G. B. Winera). Da, zaista, da bi molitva bila prihvatljiva, mora biti iznesena “u ime Isusovo”, no ipak upućena Jehovi Bogu i treba služiti njemu na slavu. Zbog toga Pavao kaže: “U svemu molitvom i moljenjem sa zahvaljivanjem da se javljaju Bogu iskanja vaša” (Filipljanima 4:6; naglašeno od nas).

Baš kao što neki put vodi do odredišta, tako je i Isus “put” koji vodi do Svemoćnog Boga. “Ja sam put i istina i život; niko ne će doći k ocu do kroza me”, učio je Isus apostole (Ivan 14:6). Zbog toga trebamo svoje molitve iznositi Bogu preko Isusa, a ne direktno samom Isusu.a

‘Ali’, mogao bi netko pitati, ‘zar Biblija ne izvještava da su i učenik Stjepan kao i apostol Ivan razgovarali s Isusom koji je bio na nebu?’ To je točno. Međutim, ovi događaji nisu uključivali molitve, jer su i Stjepan i Ivan vidjeli Isusa u viziji i direktno s njim razgovarali (Djela apostolska 7:56, 59; Otkrivenje 1:17-19; 22:20). Imaj na umu da samo razgovor, pa čak i s Bogom, sam po sebi ne čini molitvu. Adam i Eva su razgovarali s Bogom, pronalazili izgovore za svoj veliki grijeh no onda ih je On osudio zbog njihovog grijeha u Edenu. Takav razgovor s njim nije bio molitva (1. Mojsijeva 3:8-19). Stoga bi bilo neispravno citirati Stjepanov ili Ivanov razgovor s Isusom kao dokaz da bi se zapravo trebali moliti njemu.

Kako se Isusovo ime ‘priziva’?

Da li te muče sumnje jer još uvijek smatraš da je ispravno moliti se Isusu? Jedna je žena pisala podružnici Društva Watch Tower: “Nažalost, ja se još uvijek nisam uvjerila da se prvi kršćani nisu molili Isusu.” Na umu su joj bile Pavlove riječi iz 1. Korinćanima 1:2, gdje je spomenuo ‘sve koji prizivaju ime Gospodina našega Isu[sa Kri]sta na svakome mjestu’ (naglašeno od nas). Međutim, trebalo bi zapaziti da u originalnom jeziku izraz ‘prizivati’ može značiti i nešto drugo osim molitve.

Kako se Kristovo ime ‘prizivalo’ na svakome mjestu? Jedan je način bio da su sljedbenici Isusa iz Nazareta javno priznali da je on Mesija i ‘Spasitelj svijeta’, te su činili mnoga čuda u njegovo ime (1. Ivanova 4:14, St; Djela apostolska 3:6; 19:5). Zato se u The Interpreter’s Bible navodi da izraz “prizvati ime našeg Gospodina (...) prije znači priznati njegovo gospodstvo nego moliti mu se”.

Prihvaćanje Krista i iskazivanje vjere u njegovu prolivenu krv, koja je omogućila oproštenje grijeha, također je dio ‘prizivanja imena Gospodina našega Isu[sa Kri]sta’. (Usporedi Djela apostolska 10:43 sa 22:16.) Mi doslovno izgovaramo Isusovo ime uvijek kad se molimo Bogu preko njega. Dakle, iako pokazuje da možemo prizivati Isusovo ime, Biblija ne ukazuje da mu se trebamo moliti (Efežanima 5:20; Kološanima 3:17).

Što Isus može učiniti za nas

Isus je dao jasno obećanje svojim učenicima: “I ako što zaištete u ime moje, ja ću učiniti.” Zahtijeva li to da mu se molimo? Ne. Molitva je upućena Jehovi Bogu — ali u Isusovo ime (Ivan 14:13, 14; 15:16). Molimo Boga da Njegov Sin, Isus, upotrijebi svoju veliku moć i vlast u našu korist.

Kako Isus danas komunicira sa svojim pravim sljedbenicima? Pavlov opis skupštine pomazanih kršćana može nam poslužiti kao ilustracija. Usporedio ju je s tijelom, a Isusa Krista s glavom. “Glava” udovoljava potrebama udova duhovnog tijela pomoću “zglavaka i sveza”, ili sredstvima i pripremama za opskrbu svoje skupštine duhovnom hranom i vodstvom (Kološanima 2:19). Slično tome, Isus danas koristi ‘darove u ljudima’, ili duhovno osposobljene muževe, da preuzmu vodstvo u skupštini, pa čak i da ispravljaju neispravnosti ako to postane neophodno. Ne postoji priprema da članovi skupštine komuniciraju direktno s Isusom ili da mu se mole, no, oni se sigurno trebaju — da, moraju — moliti Isusovom Ocu, Jehovi Bogu (Efežanima 4:8-12, NW).

Kako iskazuješ čast Isusu?

U vezi sa spasenjem ljudi Isus igra zaista ključnu ulogu! Apostol Petar je uzviknuo: “Nema ni u jednome drugom spasenja. Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti” (Djela apostolska 4:11, 12). Jesi li svjestan važnosti Isusovog imena?

Time što ne upućujemo molitve osobno Isusu, mi ne degradiramo njegov položaj. Umjesto toga, Isusu iskazujemo čast kad se molimo u njegovo ime. I baš kao što djeca iskazuju čast svojim roditeljima tako što su im poslušna, i mi iskazujemo čast Isusu Kristu slušajući njegove zapovijedi, naročito novu zapovijed da ljubimo jedan drugoga (Ivan 5:23; 13:34).

Prihvatljive molitve

Želiš li moliti prihvatljive molitve? Tada ih upućuj Jehovi Bogu i čini to u ime njegovog Sina, Isusa. Upoznaj Božju volju i neka tvoje molitve odražavaju to razumijevanje (1. Ivanova 3:21, 22; 5:14). Crpi snagu iz riječi Psalma 66:20: “Blagosloven Bog, koji ne odvrže molitve moje i ne ostavi me bez milosti svoje!”

Kao što smo vidjeli, molitve su oblik obožavanja koji pripada isključivo Svemoćnom Bogu. Kad upućujemo sve naše molitve Jehovi Bogu, mi pokazujemo da smo uzeli k srcu Isusovu smjernicu da molimo: “Oče naš koji si na nebesima” (Matej 6:9).

[Bilješka]