Postoji način da poboljšaš svoje pamćenje

JEHOVA BOG stvorio je ljudski mozak sa zadivljujućom sposobnošću pamćenja. Konstruirao ga je kao neiscrpnu riznicu dragocjenosti iz koje se može uzimati ono što je pohranjeno. Način na koji je mozak stvoren u skladu je s Božjim naumom da ljudi žive vječno (Ps. 139:14; Ivan 17:3).

No možda ti se čini da se previše onoga što uđe u tvoj um negdje izgubi. Kao da nije tamo onda kad to želiš. Što možeš napraviti da poboljšaš svoje pamćenje?

Razvij interes

Razvijanje interesa važan je faktor za poboljšavanje pamćenja. Ako stvorimo naviku da zapažamo stvari oko sebe, da se zanimamo za ljude i ono što se odvija oko nas, tada svoj um potičemo na rad. Poslije će nam biti lakše sa sličnim interesom prići onome što čitamo ili slušamo, a što ima trajnu vrijednost.

Nije neobično da neki teško pamte imena ljudi. Ipak, kao kršćani znamo da su nam važni sukršćani, oni kojima svjedočimo i drugi s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu — drugim riječima, da su nam važni ljudi. Što nam može pomoći da zapamtimo ona imena koja bismo stvarno trebali zapamtiti? Apostol Pavao po imenu je nabrojao 26 članova skupštine kojoj je pisao. Budući da nije spomenuo samo njihova imena nego i neke specifične detalje u vezi s mnogima od njih, vidljivo je da se interesirao za njih (Rim. 16:3-16). Neki današnji putujući nadglednici Jehovinih svjedoka jako dobro pamte imena, iako su svaki tjedan u drugoj skupštini. Što im pomaže u tome? Oni možda imaju naviku osobu osloviti nekoliko puta po imenu kad prvi put razgovaraju s njom. Trude se povezati ime osobe s njenim licem. Osim toga, provode vrijeme s raznim pojedincima u službi propovijedanja i prilikom obroka. Hoćeš li kad se upoznaš s nekim zapamtiti njegovo ime? Prvi korak je da pronađeš dobar razlog za pamćenje imena, a zatim pokušaj s nekim od već navedenih prijedloga.

Važno je zapamtiti i ono što čitaš. Što ti može pomoći da se poboljšaš u tome? Nije važno samo da li te nešto interesira nego i koliko to razumiješ. Tek kad te ono što čitaš stvarno interesira, moći ćeš tome obratiti punu pažnju. Pročitano nećeš zapamtiti ako prilikom čitanja misliš na nešto treće. Tekst ćeš bolje razumjeti ako ga povežeš s već poznatim stvarima ili ga nadovežeš na spoznaju koju si dosad već stekao. Pitaj se: ‘Kako i kada ovo mogu primijeniti u životu? Kako to mogu upotrijebiti da pomognem drugima?’ Pored toga, više ćeš razumjeti i ako čitaš grupe riječi, a ne svaku riječ posebno. Tako ćeš lakše shvatiti pojmove i prepoznati osnovne misli, a onda ćeš ih lakše i zapamtiti.

Odvoji vrijeme za ponavljanje

Pedagozi ističu da je ponavljanje važno. Studija jednog sveučilišnog profesora pokazala je da jedna minuta ponavljanja odmah nakon čitanja udvostruči količinu onoga što se zapamti. Zato odmah nakon što pročitaš neki tekst — ili veći dio njega — u mislima ponovi glavne točke kako bi ih zapamtio. Razmisli kako bi svojim riječima objasnio neku novu misao koju si naučio. Ako neku misao ponoviš kratko nakon što si je pročitao, duže će ti ostati u sjećanju.

Nakog toga u sljedećih nekoliko dana potraži priliku da u razgovoru s nekim ponoviš ono što si pročitao. Možeš razgovarati s nekim iz svoje obitelji, skupštine, s radnim ili školskim kolegom, sa susjedom ili s nekim koga sretneš u službi propovijedanja. Osim ključnih činjenica pokušaj ponoviti i biblijske razloge koji su povezani s njima. To će i tebi i drugima pomoći u pamćenju važnih misli.

Duboko razmišljaj o važnim mislima

Uvidjet ćeš da je osim ponavljanja onoga što si pročitao i razgovora o tome s drugima korisno i duboko razmišljati o važnim mislima koje si naučio. Biblijski pisci Azaf i David postupali su tako. Azaf je rekao: “Pamtim djela Jah; pamtim prijašnje čudo tvoje. Mislio sam o svim djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj” (Ps. 77:11, 12). Slično tome, David je napisao: “Sve noćne straže razmišljam o tebi” i “spominjem dane stare, prebrajam sve poslove tvoje” (Ps. 63:6; 143:5). Postupaš li i ti tako?

Takvo duboko, koncentrirano razmišljanje o Jehovinim djelima, osobinama i iskazivanju njegove volje neće biti samo pomoć u pamćenju. Ako ti takvo razmišljanje postane navika, ono će ti u srce usaditi uistinu važne stvari. Oblikovat će tvoju osobnost. Ono što zapamtiš predstavljat će tvoje najdublje misli (Ps. 119:16).

Uloga Božjeg duha

U svom nastojanju da zapamtimo istine u vezi s Jehovinim načinom postupanja i onim što je govorio Isus Krist nismo prepušteni sami sebi. U noći prije svoje smrti Isus je svojim sljedbenicima rekao: “Ovo sam vam govorio dok sam boravio s vama. A pomoćnik, sveti duh, kojeg će Otac poslati u moje ime, on će vas poučiti svemu i dozvati vam u sjećanje sve što sam vam ja rekao” (Ivan 14:25, 26). Matej i Ivan bili su među onima koji su to čuli. Je li im sveti duh stvarno i bio takav pomoćnik? Itekako! Oko osam godina kasnije Matej je dovršio pisanje prvog detaljnog izvještaja o Kristovom životu, koji sadrži i tako dragocjena sjećanja kao što je Propovijed na gori te detaljno opisan znak Kristove prisutnosti i završetka sustava stvari. Apostol Ivan je 65 godina nakon Isusove smrti napisao Evanđelje koje detaljno izvještava o onome što je Gospodin Isus govorio zadnje noći koju su apostoli proveli s njim prije nego što je položio svoj život. Nema sumnje da su se i Matej i Ivan živo sjećali onoga što je Isus govorio i radio dok su bili s njim, ali je sveti duh odigrao važnu ulogu u tome da ne zaborave važne detalje koje je Jehova želio da budu zapisani u njegovoj Riječi.

Pomaže li sveti duh Božjim slugama u današnje vrijeme? Svakako! Naravno, sveti duh ne stavlja u naše misli ono što nikad nismo učili, ali pomaže da se sjetimo važnih stvari koje smo prije proučavali (Luka 11:13; 1. Iv. 5:14). Zatim, kad to bude potrebno, duh potiče našu sposobnost razmišljanja da se ‘sjetimo riječi koje su ranije govorili sveti proroci i zapovijedi Gospodina i Spasitelja’ (2. Pet. 3:1, 2).

‘Ne smijete zaboraviti’

Jehova je Izraelce stalno opominjao: ‘Ne smijete zaboraviti.’ To ne znači da je od njih očekivao da se svega savršeno sjećaju. No nisu se smjeli toliko zaokupiti osobnim težnjama da zaborave kako je Jehova postupao s njima. Trebali su se živo sjećati kako ih je Jehova izbavio kad je njegov anđeo pobio sve egipatske prvorođence i kako je Jehova razdijelio Crveno more, a potom ga vratio, potapajući faraona s njegovom vojskom. Izraelci su se trebali sjećati da im je Bog na gori Sinaju dao Zakon te da ih je vodio kroz pustinju do Obećane zemlje. To nisu smjeli zaboraviti u tom smislu što su sjećanja na te događaje trebala i dalje snažno utjecati na njihov svakodnevni život (5. Mojs. 4:9, 10; 8:10-18; 2. Mojs. 12:24-27; Ps. 136:15).

I mi trebamo voditi računa o tome da ne zaboravljamo. Dok se borimo sa životnim pritiscima, trebamo misliti na Jehovu i podsjećati se na to kakav je on Bog i kakvu je ljubav pokazao time što je dao svog Sina, koji je položio otkupninu za naše grijehe tako da možemo imati savršeni vječni život (Ps. 103:2, 8; 106:7, 13; Ivan 3:16; Rim. 6:23). Redovito čitanje Biblije te aktivno sudjelovanje na skupštinskim sastancima i u službi propovijedanja prouzročit će da te dragocjene istine budu žive u našim mislima.

Kad donosiš odluke, bilo velike bilo male, prisjeti se tih važnih istina i dopusti im da utječu na tvoj način razmišljanja. Ne zaboravljaj. Traži vodstvo od Jehove. Nemoj na stvari jednostavno gledati s tjelesnog aspekta ili se oslanjati na trenutni poriv nesavršenog srca, već se upitaj: ‘Koji savjeti ili načela iz Božje Riječi trebaju utjecati na moju odluku?’ (Priče 3:5-7; 28:26). Ne možeš se sjetiti onoga što nikad nisi pročitao ili čuo. No dok tvoja točna spoznaja i ljubav prema Jehovi rastu, uz pomoć Božjeg duha moći ćeš zapamtiti sve više informacija, a tvoja sve veća ljubav prema Jehovi motivirat će te da postupaš u skladu s tim što znaš.