Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš kršćanski život i služba)

5-11. studenoga

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | IVAN 20-21

“Ljubiš li me više od ovih?”

Iv 21:15, 17, bilješke iz nwtsty

Isus je upitao Šimuna Petra: Do ovog je razgovora došlo nedugo nakon što se Petar tri puta odrekao Isusa. Isus je Petru postavio tri pitanja kojima je htio doprijeti do njegovog srca i navesti ga da kaže što osjeća prema njemu. Ona su uzdrmala Petra do te mjere da se čak ražalostio (Iv 21:17). U Iv 21:15-17 koriste se dva različita grčka glagola: agapáo i philéo, koja se na hrvatskom prevode istom riječju — ljubiti, odnosno voljeti. Isus je tri puta upitao Petra: “Ljubiš li me?” U grčkom se tekstu na prva dva mjesta nalazi glagol agapáo, a na trećem philéo. Petar je sva tri puta iskreno odgovorio da ljubi Isusa, a na sva tri mjesta koristi se glagol philéo. Svaki put kad je Petar odgovorio da ga voli, Isus je istaknuo da ta ljubav treba motivirati Petra da duhovno hrani i “pase” njegove učenike, slikovito predočene jaganjcima, odnosno ovčicama (Iv 21:16, 17; 1Pe 5:1-3). Isus je Petru dao priliku da svoju ljubav prema njemu potvrdi tri puta, a zatim mu je povjerio odgovornost da vodi brigu o stadu. Na taj je način otklonio svaku sumnju u to da je oprostio Petru što ga se triput odrekao.

ljubiš li me više od ovih?: Zbog svoje gramatičke konstrukcije izraz “više od ovih” može se razumjeti na nekoliko načina. Tako su neki bibličari skloni protumačiti te riječi kao da je Isus upitao Petra: “Ljubiš li me više nego što ljubiš ove moje učenike?” ili: “Ljubiš li me više nego što me ovi drugi učenici ljube?” Međutim, Isus je vjerojatno upitao Petra voli li ga više od ribe koju je ulovio, odnosno od ribolova općenito. Drugim riječima, Isus kao da je Petru rekao: “Voliš li me više od svog posla i materijalnih stvari? Ako ti je više stalo do mene, hrani moje jaganjce!” Takvo bi pitanje itekako imalo smisla s obzirom na Petrovu prošlost. Iako je bio jedan od prvih Isusovih učenika (Iv 1:35-42), Petar nije odmah postao njegov stalni sljedbenik, već se nakon nekog vremena vratio svom ribarskom zanatu. Nekoliko mjeseci kasnije Isus je pozvao Petra da napusti posao koji mu je oduzimao puno vremena i snage te da postane “ribar ljudi” (Mt 4:18-20; Lk 5:1-11). No ubrzo nakon Isusove smrti Petar je rekao drugim apostolima da ide loviti ribu, a onda su mu se i oni pridružili (Iv 21:2, 3). Prema tome, aludirajući možda na gomilu riba koje su Petar i ostali maloprije izvukli iz mora, Isus je vjerojatno htio naglasiti Petru da se mora odlučiti: Hoće li mu na prvom mjestu u životu biti njegov ribarski zanat ili će se posvetiti svom novom zadatku i davati duhovnu hranu Isusovim jaganjcima, odnosno sljedbenicima? (Iv 21:4-8).

treći put: Petar se tri puta odrekao svog Gospodina, a Isus mu sada daje priliku da tri puta ponovi što osjeća prema njemu. Nakon što je Petar to i učinio, Isus ga je potaknuo da pokaže svoju ljubav tako da mu sveta služba bude ispred svega drugoga u životu. Petar je, zajedno s ostalom odgovornom braćom, trebao biti duhovni pastir te hraniti, jačati i predvoditi Kristovo stado, odnosno zajednicu vjernih sljedbenika. Iako su svi ti sljedbenici bili pomazani svetim duhom, i dalje im je trebalo davati duhovnu hranu (Lk 22:32).

Tragajmo za duhovnim blagom

Iv 20:17, bilješka iz nwtsty

Nemoj me više držati: Grčki glagol háptomai može značiti “dotaknuti”, ali i “držati; čvrsto uhvatiti”. U nekim prijevodima Biblije na ovom mjestu stoji: “Ne dotiči me se.” No Isus ovdje nije prigovorio Mariji Magdaleni zato što ga je dotaknula. Naime, kad je nakon svog uskrsnuća susreo neke druge žene, one su mu pristupile i “primile ga za noge”, ali on ih nije opomenuo zbog toga (Mt 28:9). Marija Magdalena vjerojatno se bojala da će Isus uskoro uzaći na nebo. Budući da je jako željela biti uz svog Gospodina, čvrsto se uhvatila za njega i nije ga puštala. Da bi je uvjerio da neće još otići, Isus je rekao Mariji da ga prestane držati i da umjesto toga ode k njegovim učenicima i obavijesti ih da je uskrsnuo.

Iv 20:28, bilješka iz nwtsty

Gospodin moj i Bog moj!: Neki bibličari smatraju da se ovdje radi o poviku kojim je Toma izrazio svoje iznenađenje i divljenje te da ga je zapravo uputio Isusovom Ocu, iako je te riječi izgovorio pred Isusom. Drugi tvrde da postoje jezični razlozi koji navode na zaključak da su te riječi upućene baš Isusu. No čak i da je zaista tako, važno je prepoznati s kojom su namjerom izrečene riječi “Gospodin moj i Bog moj”. U tome nam mogu pomoći drugi biblijski reci. Isus je nešto ranije svojim učenicima rekao: “Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu.” Upravo zato nemamo razloga vjerovati da je Toma smatrao Isusa Svemogućim Bogom. (Vidi bilješku iz nwtsty za Iv 20:17.) Toma je čuo Isusa kad je u molitvi zazvao svog Oca i rekao mu: “Trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga” (Iv 17:1-3). Zašto je onda Toma rekao Isusu: “Moj Bog”? Postoji više mogućih objašnjenja. Jedan od razloga mogao bi biti to što je Isusa uistinu smatrao “bogom”, ali ne i Svemogućim Bogom. (Vidi bilješku iz nwtsty za Iv 1:1.) Možda se Isusu obratio na sličan način na koji su se Božji sluge, prema hebrejskim spisima, obraćali Jehovinim anđeoskim glasnicima. Tomi je sigurno bilo poznato da su se neki pojedinci, a ponekad i sami biblijski pisci, obraćali nekom anđelu kao da razgovaraju sa samim Bogom ili su o tom anđelu govorili kao da je on ustvari Bog. (Usporedi 1Mo 16:7-11, 13; 18:1-5, 22-33; 32:24-30; Su 6:11-15; 13:20-22.) Dakle, kad je Toma Isusu rekao “moj Bog”, moguće je da mu se naprosto obratio kao predstavniku i glasniku pravog Boga.

Budući da u grčkom tekstu ispred imenica “Gospodin” i “Bog” stoji određeni član (ho), neki tvrde da se te riječi odnose na Svemogućeg Boga. No u ovom je kontekstu određeni član možda upotrijebljen samo zbog gramatičkih pravila grčkog jezika. Naime, imenica u nominativu kraj koje stoji određeni član ponekad može preuzeti ulogu vokativa, odnosno može služiti za izravno obraćanje nekome. Takvi se primjeri mogu naći u Lk 12:32 (“malo stado”), Kol 3:18–4:1 (“žene”, “muževi”, “očevi”, “robovi”, “gospodari”) i 1Pe 3:7 (“muževi”), gdje se u grčkom tekstu ispred svih tih imenica nalazi određeni član. Prema tome, određeni član ne mora imati nikakvu posebnu ulogu u tumačenju onoga što je Toma htio reći.

Iv 20:17, bilješka iz nwtsty

Bogu svojemu i Bogu vašemu: U razgovoru s Marijom Magdalenom 16. nisana 33. godine uskrsnuli Isus otkrio je da na svog Oca gleda kao na svog Boga, baš kao što je i Marija Magdalena svog nebeskog Oca smatrala svojim Bogom. Dva dana prije toga, dok je bio na mučeničkom stupu, Isus je zavapio: “Bože moj, Bože moj” i tako ispunio proročanstvo iz Ps 22:1 te ujedno pokazao da svog Oca smatra svojim Bogom (Mt 27:46; Mk 15:34; Lk 23:46). I u Otkrivenju Isus priznaje Oca za “Boga svojega” (Ot 3:2, 12). Ti biblijski reci potvrđuju da uskrsnuli, proslavljeni Isus Krist štuje svog nebeskog Oca kao svog Boga, baš kao što to čine i Isusovi učenici.

12-18. studenoga

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | DJELA 1-3

Tragajmo za duhovnim blagom

Dj 3:15, it-2-E 61 odl. 1

Isus Krist

“Glavni zastupnik života”. Kao izraz Očeve nezaslužene dobrote, Isus Krist je žrtvovao svoj život koji je imao kao savršeni čovjek. Zahvaljujući tome Kristovi izabrani sljedbenici dobili su priliku biti u posebnom zajedništvu s njim kao njegovi suvladari na nebu, dok su ostali dobili priliku biti zemaljski podanici njegovog Kraljevstva (Mt 6:10; Iv 3:16; Ef 1:7; He 2:5). Tako je za sve ljude Isus postao “Glavni Zastupnik života” (Dj 3:15). Grčki izraz upotrijebljen u Dj 3:15 u osnovi znači “predvodnik, vođa”, a srodan je grčkoj riječi iz Dj 7:27, 35 koja se odnosi na Mojsija, a prevedena je s “vladar”.

NAUČIMO KVALITETNIJE PROPOVIJEDATI

it-1-E 129 odl. 2-3

Tko je postao dvanaesti apostol umjesto Jude Iskariota?

Budući da je Juda Iskariot postao izdajnik te je umro nevjeran, ostalo je samo 11 apostola. Isus nikoga nije imenovao kao zamjenu za Judu tijekom 40 dana koliko je prošlo od njegova uskrsnuća do uzlaska na nebo. Unutar razdoblja od 10 dana između Isusova uzlaska na nebo i Pedesetnice prvi su kršćani zaključili da moraju pronaći nekoga tko bi popunio Judino mjesto, koje nije bilo prazno jednostavno zato što je umro, nego zbog njegove podle izdaje, kao što pokazuju i reci iz svetih spisa koje je Petar citirao (Dj 1:15-22; Ps 69:25; 109:8; usporedi Ot 3:11). S druge strane, nigdje nije zabilježeno da su kršćani smatrali da netko treba preuzeti službu vjernog apostola Jakova nakon što je on bio pogubljen (Dj 12:2).

Iz Petrovih riječi očito je da su braća tada smatrala da Isusov apostol može biti samo onaj tko je dobro poznavao Isusa i tko je na svoje oči vidio njegova djela i čuda i, što je najvažnije, njegovo uskrsnuće. Stoga je očito da bi s vremenom postalo nemoguće održavati neprekinut niz apostolskih nasljednika, osim uz božansku intervenciju koja bi omogućila da svaki potencijalni apostol ispuni navedene uvjete. No u tom periodu prije Pedesetnice bilo je onih koji su ispunjavali potrebne uvjete te su između njih izdvojena dvojica koju se smatralo prikladnima da zamijene nevjernog Judu. Braća su bacila ždrijeb, očito imajući na umu Mudre izreke 16:33, a ždrijeb je pao na Matiju, koji je tako “bio pribrojen jedanaestorici apostola” (Dj 1:23-26). On je zato bio jedan od dvanaestorice koji su rješavali problem koji je nastao prilikom dijeljenja hrane (Dj 6:1, 2). Nadalje, Pavao ga je očito ubrojao među dvanaestoricu braće kojoj se Isus ukazivao nakon svog uskrsnuća (1Ko 15:4-8). Stoga je u vrijeme Pedesetnice bilo 12 kamena temeljaca na kojima je mogao počivati novoosnovani duhovni Izrael.

19-25. studenoga

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | DJELA 4-5

“Apostoli su ‘odvažno govorili riječ Božju’”

it-1-E 128 odl. 3

Apostol

Uloga u kršćanskoj skupštini. Apostoli su dobili posebnu snagu kad je na Pedesetnicu na njih bio izliven Božji duh. Prvih pet poglavlja Djela apostolskih svjedoči o njihovoj neustrašivosti i o tome kako su hrabro objavljivali dobru vijest i govorili o Isusovom uskrsnuću unatoč tome što su ih židovski poglavari bacali u zatvor, tukli i prijetili im smrću. U razdoblju odmah nakon Pedesetnice apostoli su uz pomoć svetog duha srčano i gorljivo predvodili prve kršćane, zbog čega je kršćanska skupština rasla nevjerojatnom brzinom (Dj 2:41; 4:4). Apostoli su najprije propovijedali u Jeruzalemu, a zatim se Božja riječ počela širiti Samarijom i na kraju po cijelom tadašnjem svijetu (Dj 5:42; 6:7; 8:5-17, 25; 1:8).

Tragajmo za duhovnim blagom

it-1-E 514 odl. 4

Ugaoni kamen

Psalam 118:22 otkriva da će “kamen koji su graditelji odbacili” postati “kamen ugaoni”, doslovno “glava ugla” (hebrejski: roš pinah). Isus je citirao to proročanstvo i primijenio ga na sebe, odnosno jasno je dao do znanja da je on “glavni kamen ugaoni”, doslovno “glava ugla” (grčki: kephalé gonías) (Mt 21:42; Mk 12:10, 11; Lk 20:17). Baš kao što je ugaoni kamen vrlo istaknut i jasno uočljiv, jer je obično smješten na vrhu građevine, tako je i Isus Krist najistaknutiji, ugaoni kamen jedne simbolične građevine — “duhovnog hrama” koji predočava skupštinu pomazanih kršćana. I Petar je primijenio Psalam 118:22 na Krista, objasnivši da je on “kamen” koji su ljudi odbacili, ali koji je Bog izabrao da postane “kamen ugaoni” (Dj 4:8-12; vidi i 1Pe 2:4-7).