Što kaže Biblija?

Da li Biblija odgovara od obrazovanja?

“Samo neznalica prezire obrazovanje” (Publilije Sir, Poslovice o moralu, prvo stoljeće pr. n. e.)

BIBLIJA nas potiče da ‘čuvamo praktičnu mudrost i sposobnost razmišljanja’ (Priče Salamunove 3:21, NW). Jehova, Bog spoznaje, želi da njegovi obožavatelji budu obrazovani ljudi (1. Samuelova 2:3; Priče Salamunove 1:5, 22). Međutim, neke bi izjave iz Biblije mogle dovesti u nedoumicu. Naprimjer, apostol Pavao je, govoreći o svojim nekadašnjim ciljevima, uključujući i visoko obrazovanje, napisao: “Sve to smatram običnim smećem” (Filipljanima 3:3-8, Today’s English Version). U jednom drugom nadahnutom pismu izjavio je: “Premudrost ovoga svijeta ludost [je] pred Bogom” (1. Korinćanima 3:19).

Da li onda Biblija odgovara od obrazovanja? Dokle bi kršćanin trebao ići u svom svjetovnom obrazovanju? Je li zakonom propisan minimum obrazovanja dovoljan ili treba nastaviti s obrazovanjem?

Obrazovanje u prvom stoljeću

Kršćani prvog stoljeća međusobno su se veoma razlikovali po stupnju svog obrazovanja. Neki ugledni ljudi smatrali su galilejske apostole Petra i Ivana ‘neukima i priprostima’ (Djela apostolska 4:5, 6, 13, St). Je li to značilo da su njih dvojica bila nepismena ili neobrazovana? Ne, to je jednostavno značilo da se nisu obrazovali na hebrejskim visokim školama u Jeruzalemu. Kasnije su zapisi te dvojice odvažnih zastupnika kršćanstva svjedočili u prilog činjenici da su to bili obrazovani, inteligentni ljudi, sposobni jasno tumačiti Pisma. U okviru svog obrazovanja dobili su i praktičnu poduku o tome kako se brinuti za materijalne potrebe svoje obitelji. Oni su zajedno radili kao ribari, što im je očito bio unosan posao (Marko 1:16-21; Luka 5:7, 10).

Za razliku od njih, učenik Luka, koji je napisao jedno od Evanđelja te knjigu Djela apostolska, bio je obrazovaniji. On je bio liječnik (Kološanima 4:14). Njegovo liječničko iskustvo daje njegovim nadahnutim zapisima jedan poseban biljeg. (Pogledajte Luku 4:38; 5:12; Djela apostolska 28:8.)

Prije nego što je postao kršćanin, apostol Pavao je bio poučavan židovskom zakonu pod tutorstvom Gamalijela, jednog od najbriljantnijih učenjaka tog vremena (Djela apostolska 22:3). Pavlovo školovanje moglo bi se srazmjeriti s današnjim fakultetskim obrazovanjem. Osim toga, u židovskom se društvu smatralo časnim da mladi ljudi nauče neki zanat, čak i ako u godinama koje slijede namjeravaju nastaviti s visokim obrazovanjem. Pavao je očito još kao mlad izučio zanat izrade šatora. Zahvaljujući tom umijeću mogao se izdržavati u svojoj punovremenoj službi.

No Pavao je uviđao da svjetovno obrazovanje — premda je potrebno — ima ograničenu vrijednost u odnosu na nenadmašnu vrijednost spoznaje o Bogu. Shodno tome, Biblija pridaje najveću važnost stjecanju spoznaje o Bogu i Kristu. Današnji bi kršćani trebali usvojiti ovo realno gledište o svjetovnom obrazovanju (Priče Salamunove 2:1-5; Ivan 17:3; Kološanima 2:3).

Pažljivo odvagnuti stvari

Neki su kršćani ustanovili da im je nastavak školovanja, bilo u obliku akademskog ili stručnog obrazovanja, omogućio da se brinu za materijalne potrebe svoje obitelji. Sasvim je na mjestu brinuti se za svoju obitelj, jer je ‘briga za ukućane’ sveta dužnost (1. Timoteju 5:8, St). Stjecanje vještina koje su za to potrebne spada u domenu praktične mudrosti.

Međutim, oni koji smatraju da za postizanje tog cilja trebaju steći više nego samo osnovno obrazovanje trebali bi odvagnuti i dobre i loše strane. Jedna od potencijalnih prednosti jest to što osoba stječe preduvjete da dobije zaposlenje, koje će joj pak omogućiti da adekvatno izdržava sebe i svoju obitelj dok revno izvršava svoju kršćansku službu. Osim toga, možda će biti u prilici da materijalno pomaže drugima, ‘imajući šta davati potrebnome’ (Efežanima 4:28).

Koje su potencijalne štete? Jedna od njih može biti ta da osoba dođe pod utjecaj učenja koja potkopavaju vjeru u Boga i Bibliju. Pavao je savjetovao kršćanima da se čuvaju “lažno nazvanoga razuma” i ‘filozofije i prazne prijevare, po kazivanju čovječjemu’ (1. Timoteju 6:20, 21; Kološanima 2:8). Neosporno je da neki oblici obrazovanja mogu štetno djelovati na vjeru kršćanina. Oni koji razmišljaju o doškolovanju ili studiju trebali bi biti svjesni opasnosti koje za sobom povlače takvi štetni utjecaji.

Mojsije, koji je bio ‘naučen svoj premudrosti egipatskoj’, sačuvao je jaku vjeru unatoč tome što je stekao obrazovanje u kojem je nesumnjivo bilo i politeističkih nauka koje obeščašćuju Boga (Djela apostolska 7:22). Tako i današnji kršćani paze kako ne bi potpali pod nezdrave utjecaje, bez obzira na to u kojoj se sredini nalazili.

Još jedna potencijalna opasnost dodatnog obrazovanja jest to da znanje nadima, odnosno dovodi do uobraženosti (1. Korinćanima 8:1). Mnogi se obrazuju jer teže za znanjem iz sebičnih motiva, a čak i težnja za znanjem iz ispravnih motiva mogla bi uroditi osjećajima nadmoći i samovažnosti. Takvi se stavovi ne dopadaju Bogu (Priče Salamunove 8:13).

Razmotrimo slučaj farizeja. Pripadnici ove ugledne vjerske sekte ponosili su se svojom učenošću i tobožnjom pravednošću. Bili su dobro upućeni u veliku zbirku rabinskih predaja te su s omalovažavanjem gledali na obične, slabije obrazovane ljude, smatrajući ih neukima, vrijednima prezira, pa čak i prokletima (Ivan 7:49). Osim toga, bili su ljubitelji novca (Luka 16:14). Njihov primjer pokazuje da obrazovanje, ako se za njim teži iz neispravnih motiva, može rezultirati time da osoba postane ponosna ili ljubitelj novca. Stoga bi se pri odlučivanju o vrsti i opsegu školovanja kršćanin trebao upitati: ‘Koji su moji motivi?’

Stvar osobne odluke

Kao što je to bilo u prvom stoljeću, tako se i današnji kršćani međusobno veoma razlikuju po stupnju svog obrazovanja. Uz vodstvo svojih roditelja, mladi ljudi koji privode kraju svoje obavezno školovanje mogli bi se odlučiti za nastavak svjetovnog obrazovanja. Isto tako i odrasli koji bi htjeli još bolje materijalno zbrinjavati svoju obitelj mogu smatrati da je za njih dodatno školovanje efikasno sredstvo za postizanje tog cilja.a Neki oblici klasičnog akademskog obrazovanja stavljaju naglasak na razvijanje opće intelektualne sposobnosti, a ne toliko na usmjereno ili stručno znanje. Zato netko može ustanoviti da čak i nakon što je uložio puno vremena u takvo obrazovanje nema znanje iz inače traženih struka. Zbog toga neki odlučuju nastaviti školovanje kroz usmjerene programe ili pak na tehnički orijentiranim visokim školama, s ciljem da mogu što bolje udovoljiti onome što se stvarno traži na burzi rada.

U svakom slučaju, takve su odluke osobne prirode. Kršćani ne bi smjeli kritizirati niti osuđivati jedni druge u tom pogledu. Jakov je napisao: “Tko si ti da sudiš svom bližnjem?” (Jakov 4:12, NW). Ako kršćanin razmišlja o dodatnom školovanju, trebao bi ispitati vlastite motive kako bi bio siguran da ga na to ne navode sebični, materijalistički interesi.

Očito je da Biblija preporučuje uravnoteženo gledište o obrazovanju. Kršćanski roditelji uviđaju nenadmašnu vrijednost duhovnog obrazovanja koje se temelji na Božjoj nadahnutoj Riječi, tako da svojoj djeci pružaju uravnotežen savjet s obzirom na dodatno školovanje (2. Timoteju 3:16). Realno gledajući na život, oni priznaju da je svjetovno obrazovanje važno za stjecanje vještina koje će njihova djeca trebati kad odrastu, da bi zbrinjavala sebe i svoju buduću obitelj. Stoga kod odlučivanja o tome hoće li nastaviti s dodatnim obrazovanjem, i do koje mjere, svaki kršćanin može sam za sebe donijeti promišljenu odluku temeljenu na odanosti Jehovi Bogu, koja je “korisna za svašto, imajući obećanje života sadašnjega i onoga koji ide” (1. Timoteju 4:8).

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 20]

“Čuvaj praktičnu mudrost i sposobnost razmišljanja” (Priče Salamunove 3:21, NW)

[Istaknuta misao na stranici 21]

Kod razmišljanja o tome da li nastaviti s dodatnim školovanjem ili ne, kršćanin bi se trebao pitati: ‘Koji su moji motivi?’